{"id":31365,"date":"2024-12-03T19:15:02","date_gmt":"2024-12-03T18:15:02","guid":{"rendered":"https:\/\/razvedka.info\/rs\/2024-12-budimpestanski-memorandum-nenaucene-lekcije\/"},"modified":"2024-12-03T19:15:02","modified_gmt":"2024-12-03T18:15:02","slug":"budimpestanski-memorandum-nenaucene-lekcije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/2024-12-budimpestanski-memorandum-nenaucene-lekcije\/","title":{"rendered":"Budimpe\u0161tanski memorandum: Nenau\u010dene lekcije"},"content":{"rendered":"<p align=\"left\" style=\"text-align:left\">5. decembar obele\u017eava 30. godi\u0161njicu potpisivanja zloglasnog Budimpe\u0161tanskog memoranduma. Ovaj dokument je bio velika gre\u0161ka ukrajinskih vlasti i imao je fatalne posledice za budu\u0107u bezbednost Ukrajine. Me\u0111utim, fokusiraju\u0107i se na diplomatske neuspehe Kijeva, koji je pristao da razmeni mo\u0107an nuklearni arsenal za formalni komad papira, bilo bi pogre\u0161no proceniti memorandum kao isklju\u010divo ukrajinski fijasko. Budimpe\u0161tanski memorandum je tako\u0111e bio globalna pogre\u0161na procena \u010ditavog kolektivnog Zapada. To je posljedica nesposobnosti zapadnih politi\u010dkih elita da ispravno shvate geopoliti\u010dku situaciju u to vrijeme i izuzetno slabog nivoa predvi\u0111anja. Kao i veoma iskrivljena i naivna percepcija Rusije.<\/p>\n<p>U ukrajinskom informacionom prostoru, Budimpe\u0161tanski memorandum je retko bio u centru pa\u017enje medija pre ruske aneksije Krima 2014. godine. Zbog toga je ve\u0107ina ukrajinskog dru\u0161tva imala prili\u010dno nejasnu ideju o njemu. Ako se Budimpe\u0161ta 1994. pominje sporadi\u010dno, oni su se uglavnom svodili na pozitivnu ocjenu postupaka ukrajinskih vlasti i nedostatak stvarnih alternativa. Ali nakon pojave &#8222;malih zelenih ljudi&#8220; na teritoriji Krima, svi su se iznenada sjetili ovog dokumenta i sigurnosnih garancija koje su u njemu navedene. Kako se ispostavilo, oni su bili fikcija.<\/p>\n<p>Tokom proteklih deset godina, mnogi \u010dlanci i studije su objavljeni o Budimpe\u0161tanskom memorandumu. O tome su govorili gotovo svi ukrajinski politi\u010dari, politolozi i diplomate. Ovaj me\u0111unarodni akt postao je tema diskusije ne samo u stru\u010dnoj zajednici, ve\u0107 iu kuhinji i rekreativnim objektima. Ali glavni naglasak je uvek bio na tome koliko je naivna i neodgovorna ukrajinska vlada bila u prvoj polovini 1990-ih, daju\u0107i atomsko oru\u017eje i ne dobijaju\u0107i ni\u0161ta zauzvrat.<\/p>\n<p>Krav\u010duk, Ku\u010dma i drugi ukrajinski politi\u010dari koji su donosili klju\u010dne odluke o potpunom razoru\u017eanju na\u0161e dr\u017eave zaista imaju ne\u0161to da krive. Ali ne smemo zaboraviti na drugu stranu medalje. Na kraju krajeva, da nije bilo kolektivne pozicije zapadnih elita, za koje su pobeda u Hladnom ratu i mitovi o &#8222;kraju istorije&#8220; zamaglili njihove umove, Budimpe\u0161tanski memorandum se mo\u017eda ne bi dogodio.<\/p>\n<p>Iako zvu\u010di \u010dudno, po\u010detkom 1990-ih, Zapad je bio mnogo vi\u0161e zabrinut zbog nuklearnih arsenala Ukrajine, Belorusije i Kazahstana. I nije smatrao da je uop\u0161te potrebno brinuti se o prisustvu velikog broja nuklearnog oru\u017eja i njihovih nosa\u010da u ruskom bilansu stanja. Stoga su se u zapadnoj \u0161tampi tog vremena mogli pro\u010ditati \u010dlanci o pretnji koju je svetu predstavljala nezavisna nuklearna Ukrajina. Me\u0111utim, vrlo retko su se pojavljivale publikacije o sli\u010dnoj pretnji iz Ruske Federacije, koja je odjednom postala gotovo svetionik demokratije i primer pouzdanog predvidljivog partnera. Zapadni politi\u010dari su se izrazili na sli\u010dan na\u010din.<\/p>\n<p>25. novembra 1991. godine, senator D\u017eo Bajden, koji je mnogo godina kasnije postao \u010detrdeset \u0161esti ameri\u010dki predsednik, obratio se tada\u0161njem ameri\u010dkom predsedniku D\u017eord\u017eu H. V. Bu\u0161u. I iznio je svoje argumente za\u0161to bi Ukrajini trebalo oduzeti nuklearno oru\u017eje \u0161to je pre mogu\u0107e:<\/p>\n<p>&#8222;\u017delja Rusije da dobije ameri\u010dku podr\u0161ku za uni\u0161tavanje ovog oru\u017eja nije samo zbog \u010dinjenice da oni (Rusi, \u2013 ur.) brinu se da \u0107e biti upotrebljen protiv Sjedinjenih Dr\u017eava. Oni su zabrinuti da \u0107e biti upotrebljen protiv njih (Rusi \u2013 ur.).<\/p>\n<p>Na teritoriji Ukrajine postoji zna\u010dajan broj nuklearnih bojevih glava. Sutra \u0107e proglasiti nezavisnost, gospodine predsedni\u010de. U stvari, oni \u0107e nacionalizovati svo oru\u017eje koje se trenutno nalazi na njihovoj teritoriji. Oni odmah postaju nuklearna sila, gospodine predsedni\u010de. Sa vladom o kojoj ne znamo ni\u0161ta, u okolnostima koje ne mo\u017eemo zamisliti, i za Rusku Republiku, ovo je nova dimenzija sa kojom se moraju suo\u010diti. &#8222;<\/p>\n<p>Govor Joea Bidena ima izuzetno zanimljivu, iako fundamentalno pogre\u0161nu logiku. On izra\u017eava mi\u0161ljenje da Rusija ima sve razloge da ose\u0107a opasnost zbog postojanja nuklearne Ukrajine u blizini. Na\u017ealost, ve\u0107ina zapadnih politi\u010dara je razmi\u0161ljala na sli\u010dan na\u010din. Mogli bi da vide pretnju iz Ukrajine, koja poseduje nuklearno oru\u017eje. Ali iz nekog razloga, nisu primetili sli\u010dnu pretnju iz Ruske Federacije, \u010diji je arsenal bio mnogo mo\u0107niji. I nisu se ni potrudili da se barem povr\u0161no upoznaju sa istorijom odnosa izme\u0111u Moskve i Kijeva. \u010cini se da su zapadni politi\u010dari do\u017eiveli iznenadnu amneziju koja je izbrisala se\u0107anje na ruski imperijalizam i njegovu kriminalnu su\u0161tinu.<\/p>\n<p>Kada je Sovjetski Savez bio na korak od kolapsa, administracija ameri\u010dkog predsednika D\u017eord\u017ea H.V. Bu\u0161a zapo\u010dela je politi\u010dku aferu sa Mihailom Gorba\u010dovom. Slede\u0107i predsednik, Bil Klinton, nastavio je ovu tradiciju i izgradio posebno prijateljski odnos sa ruskim predsednikom Borisom Jeljcinom. Nuspojava takvih odnosa bila je tendencija da se situacija na teritoriji biv\u0161eg SSSR-a vidi o\u010dima Moskve. Stoga, Moskva stalno \u0161apu\u0107e o potrebi da se Ukrajina \u0161to pre razoru\u017eaAine su na\u0161le zahvalne slu\u0161aoce na Zapadu.<\/p>\n<p>Razmi\u0161ljanje Va\u0161ingtona o Moskvi odrazilo se u internom memorandumu ameri\u010dkog Stejt departmenta iz aprila 1992. godine: &#8222;Ni\u0161ta nije va\u017enije u ovom procesu od konsolidacije nuklearnog oru\u017eja u demokratizuju\u0107oj Rusiji.&#8220; Istovremeno, administracija Bila Klintona vr\u0161ila je sistematski pritisak na Kijev. Kao \u0161to je Eugene Fishel, kolega emeritus u Centru za studije bezbednosne politike D\u017eord\u017e Mejson, primetio, &#8222;Ameri\u010dka vlada je do\u017eivljavala svo pona\u0161anje Ukrajine u cilju demonstracije, odbrane i odbrane sopstvenih nacionalnih interesa kao uzaludno, provokativno, pa \u010dak i vredno ismevanja i otvorenog zastra\u0161ivanja.&#8220;<\/p>\n<p>Kada je kolektivni Zapad (a posebno Sjedinjene Dr\u017eave) izvr\u0161io pritisak na Ukrajinu da se oprosti od nuklearnog oru\u017eja, zaista je iskreno verovao da prisustvo takvog oru\u017eja u Rusiji nije problem. Zato \u0161to se Moskva, u bizarnoj ma\u0161ti ameri\u010dkih i mnogih zapadnoevropskih politi\u010dara, smatrala pouzdanim partnerom kome se mo\u017ee verovati. Istovremeno, nuklearno oru\u017eje u Ukrajini predstavlja pretnju ne samo Zapadu, ve\u0107 i samoj Rusiji. Me\u0111u visokim ameri\u010dkim zvani\u010dnicima u to vreme, samo je ministar odbrane u Bu\u0161ovoj administraciji, Dik \u010cejni, imao suprotan stav i nije verovao u demokratsku Rusiju. Ali njegova upozorenja nisu poslu\u0161ana.<\/p>\n<p>Vredi napomenuti da je predsednik Bil Klinton, koji snosi veliki deo odgovornosti za li\u0161avanje Ukrajine nuklearnog oru\u017eja, rekao tokom intervjua u aprilu 2023. godine da sada \u017eali zbog svoje uloge u ovom procesu. Ali on je sugerisao da se Rusija mo\u017eda ne\u0107e usuditi da izvr\u0161i invaziju ako Ukrajina i dalje ima svoje nuklearno odvra\u0107anje. Ali drugi ameri\u010dki i zapadni politi\u010dari uop\u0161te nisu javno priznali svoj deo odgovornosti za Budimpe\u0161tanski memorandum i njihov pristanak na brzu denuklearizaciju Ukrajine.<\/p>\n<p>Po\u010detkom 1990-ih, Zapad je odbacio razumnu ideju da je jaka i naoru\u017eana Ukrajina najbolja garancija odr\u017eavanja ravnote\u017ee snaga u Evropi i suprotstavljanja ruskom imperijalizmu. Navikli smo da budemo kriti\u010dni prema ukrajinskim politi\u010dkim elitama i njihovim odlukama. Ali zapadni politi\u010dari su tako\u0111e sposobni za epske neuspehe i pristrasno razmi\u0161ljanje. I, na\u017ealost, nisu izgubili ovu osobinu do danas.<\/p>\n<p>  Budimpe\u0161ta<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>5. decembar obele\u017eava 30. godi\u0161njicu potpisivanja zloglasnog Budimpe\u0161tanskog memoranduma. Ovaj dokument je bio velika gre\u0161ka ukrajinskih vlasti i imao je fatalne posledice za budu\u0107u bezbednost Ukrajine. Me\u0111utim, fokusiraju\u0107i se na diplomatske neuspehe Kijeva, koji je pristao da razmeni mo\u0107an nuklearni arsenal za formalni komad papira, bilo bi pogre\u0161no proceniti memorandum kao isklju\u010divo ukrajinski fijasko. Budimpe\u0161tanski [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":31366,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[330,287,298,379,8,2703,7,1680,3962],"class_list":["post-31365","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rat","tag-dzozef-bajden","tag-leonid-kravcuk","tag-leonid-kucma","tag-nuklearno-oruzje","tag-rusija","tag-ruski-ratni-zlocini","tag-rusko-ukrajinski-rat","tag-sankcije-protiv-rusije","tag-top-vesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/31365","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=31365"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/31365\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/31366"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=31365"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=31365"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=31365"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}