{"id":23799,"date":"2024-03-14T19:00:02","date_gmt":"2024-03-14T18:00:02","guid":{"rendered":"https:\/\/razvedka.info\/rs\/2024-03-osecamo-neuzvracenu-ljubav-prema-zapadu\/"},"modified":"2024-03-14T19:00:02","modified_gmt":"2024-03-14T18:00:02","slug":"osecamo-neuzvracenu-ljubav-prema-zapadu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/2024-03-osecamo-neuzvracenu-ljubav-prema-zapadu\/","title":{"rendered":"Ose\u0107amo neuzvra\u0107enu ljubav prema Zapadu"},"content":{"rendered":"<p><em>Formiranje Ukrajine kao subjekta ostaje odlu\u010duju\u0107e. Na\u0161a zemlja je u u\u017easnoj situaciji zbog rata, ali u diskurzivnoj borbi na me\u0111unarodnoj sceni, ona je u boljoj poziciji od, na primer, Poljske za vreme Poljske Narodne Republike&#8220;, ka\u017ee ugledna ukrajinska publicistkinja, spisateljica i intelektualka Mikola Rajab\u010duk u intervjuu za ovu publikaciju <a rel=\"nofollow noopener\" target=\"_blank\" href=\"https:\/\/www.new.org.pl\/\">Nowa Europa Wschodnia<\/a>. <\/em><\/p>\n<p><strong>\u2013 Sada se bavite nau\u010dnim radom u Japanu. Da li je mogu\u0107e videti na\u0161 kontinent i na\u0161e evropske probleme sa te hemisfere? Da li je rat u Ukrajini va\u017ean za Japance?<\/strong><\/p>\n<p>\u2013 Iznenadilo me je \u0161ta narod Japana ose\u0107a prema Ukrajini, koja je prakti\u010dno bila odsutna iz njihovih umova do 2022. godine. Skoro svi moji kolege nau\u010dnici su tek sada po\u010deli da otkrivaju moju zemlju. Izra\u017eavaju saose\u0107anje i podr\u0161ku. Stvari se pomeraju. Iznenadilo me je to \u0161to je Japan jedan od najve\u0107ih sponzora Ukrajine, skoro pete zemlje po finansiranju. Ukrajina ima najvi\u0161e informacija o oru\u017eju koje snabdevaju Sjedinjene Dr\u017eave i evropske zemlje, ali je pomo\u0107 Japana, pre svega humanitarna, veoma zna\u010dajna. \u0418ak mi je malo \u045bao \u0459to je potcenjena u tom pogledu.<\/p>\n<p><strong>&#8222;To su politi\u010dke stvari. Me\u0111utim, da li Japanci znaju ne\u0161to o ukrajinskoj kulturi?<\/strong><\/p>\n<p>\u2013 Zapravo, ljudi su po\u010deli da obra\u0107aju pa\u017enju na to sada, posle ruske invazije 2022. godine. Naravno, ukrajinske studije postoje tamo ve\u0107 du\u017ee vreme, na primer filologija na Univerzitetu u Tokiju. Ali na nacionalnom nivou, ovo je kap u okeanu potreba. Ima i entuzijasta \u2013 iznenadio sam se kada sam saznao da, posebno u Tokiju, ali i u Kobiju, mo\u017eete na\u0107i male grupe Japanaca povezanih sa Ukrajinom, uglavnom preko porodice. To su ljudi koji su usvojili ukrajinski identitet, a ponekad tamo mo\u017eete sresti ljude u izvezenim ko\u0161uljama, \u0161to izgleda veoma simpati\u010dno.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, tek sada je ukrajinska kultura po\u010dela da se uklapa u mentalne mape Japanaca. Vidim da se skoro svakog meseca objavljuje knjiga, odr\u017eava simfonijski koncert, izlo\u017eba ili neki drugi doga\u0111aj vezan za moju zemlju. Ja li\u010dno sam odr\u017eao nekoliko javnih predavanja ovde, uglavnom na univerzitetima, u poslednjih \u0161est meseci. Politi\u010dki bum \u0107e pro\u0107i, a kultura \u0107e osigurati da Ukrajina ostane du\u017ee u mislima Japanaca, \u0161to \u0107e uticati na budu\u0107nost.<\/p>\n<p><strong>\u2013 Vratimo se na evropski kontinent. Metternich&#8217;s Garden, zbirka eseja koju je objavio Kolegijum isto\u010dne Evrope, duboko je uronjena u evropski kontekst. Va\u0161i tekstovi iz razli\u010ditih perioda, od 1995. do 2023. godine, pokazuju koliko se to promenilo poslednjih godina, ali i koliko konvencija ostaje isto. Koje promene poslednjih decenija smatrate najva\u017enijim?<\/strong><\/p>\n<p>\u2013 Verujem da sticanje nezavisnosti ostaje izuzetno va\u017eno za Ukrajinu. Moram da ka\u017eem da je na\u0161a zemlja u u\u017easnoj situaciji zbog rata, ali u diskurzivnoj borbi na me\u0111unarodnoj sceni zauzima bolju poziciju od, na primer, Poljske tokom godina Poljske Narodne Republike. U komunisti\u010dko vreme, cela centralna Evropa nije imala glas u diskusiji, stvorene su zone uticaja i bilo je te\u0161ko boriti se za bilo kakvu subjektivnost. Przemys\u0142aw Czaplinski (poljski knji\u017eevni kriti\u010dar \u2013 ed.) jednom je u \u0161ali rekao da &#8222;nepovredivost granica pretpostavlja nepovredivost diskursa&#8220;. I dan danas sam veoma impresioniran hrabro\u0161\u0107u poljske opozicije osamdesetih godina, koja je uspela da skrene pa\u017enju na poljska pitanja i poka\u017ee da ova zemlja postoji i da mo\u017ee da govori u svoje ime. Naravno, ono \u0161to se posle toga desilo Solidarnosti je tu\u017eno, na primer, gledaju\u0107i situaciju na poljsko-ukrajinskoj granici.<\/p>\n<p><strong>\u2013 Da li je subjektivnost koju je osvojila Ukrajina promenila i Evropu?<\/strong><\/p>\n<p>&#8222;Danas Ukrajina mo\u017ee da govori svojim autenti\u010dnim glasom i svet mora da ra\u010duna na nas. Na\u0161i ljudi pla\u0107aju za ovo krvlju i u\u017easnom patnjom. Ovo je veoma visoka cena, ali niko nam je ne\u0436e oduzeti. To je va\u017eno za celu Evropu jer pokazuje da na\u0161 region, iako potcenjen, ima sopstveni ego i ne mo\u017ee jednostavno da bude pion u igri ve\u0107ih sila. Ukrajina podse\u0107a da slabije zemlje tako\u0111e imaju svoje interese i ne mo\u017eemo da podlegnemo takozvanim realistima koji tvrde da treba uzeti u obzir samo interese velikih sila. Smatram da je ovo veliko dostignu\u0107e Ukrajine, na kojem mo\u017eemo da gradimo budu\u0107u politiku u Evropi. Voleo bih da sa\u010duvamo ovu energiju i setimo se simboli\u010dke vrednosti borbe na\u0161e nacije.<\/p>\n<p><strong>U jednom od va\u0161ih eseja pi\u0161ete o metafori izdaje koja je prisutna u odnosima izme\u0111u centralne i isto\u010dne Evrope i Zapada. Danas se u vazduhu ose\u0107a &#8222;miris izdaje&#8220;, uznemirenost oko toga da li \u0107e partneri ostaviti Ukrajinu da se sama brine o sebi. Mogu li va\u0161i sunarodnici ponovo do\u017eiveti traumati\u010dno iskustvo &#8222;kontradiktornosti izme\u0111u visokih ideja i prakti\u010dne politike&#8220; Zapada koje opisujete?<\/strong><\/p>\n<p>Ogromna kontradikcija izme\u0111u interesa i vrednosti i dalje je prisutna u evropskoj politici. Svi prepoznaju da Evropa ima svoje barjakePostoje velike vrednosti, ali postoje i interesi, postoje i bira\u010di. Ne \u017eele svi da tro\u0161e porez na neku daleku zemlju. Razumem sve ovo. Samo u Rusiji Putin mo\u017ee da ka\u017ee dru\u0161tvu \u0161ta da radi. U demokratiji bi trebalo da brinemo o komunikaciji, ali nisu svi lideri sposobni za to. Politi\u010dari samo moraju da budu veoma uporni u obja\u0161njavanju svojim bira\u010dima da postoji izvesna raison d&#8217;\u00eatre i vrednosti koje treba braniti. Jer ako se danas ne borimo za njih, ne\u0436emo mo\u0436i da za\u0459titimo sopstvene interese sutra. Sve je me\u0111usobno povezano.<\/p>\n<p><strong>\u2013 Da li Ukrajinci imaju neku alternativu?<\/strong><\/p>\n<p>&#8222;Nemamo drugog izbora. U sli\u010dnoj smo situaciji sa Poljacima, ose\u0107amo istu neuzvra\u0107enu ljubav prema Zapadu. Rekao bih da je ovo neka vrsta ljubavi po podrazumevanoj vrednosti, prisiljena zbog nedostatka bilo kog drugog izlaza. Jednostavno nema drugog izlaza, jer na Istoku imamo banditnu dr\u017eavu koja se nikada nije odri\u010de svog kriminaliteta. Poljska i Ukrajina uvek treba da gledaju ka Zapadu, \u010dak i ako nas tamo ne \u017eele ili vole, ali uprkos tome dobijamo bar minimalne \u0161anse za opstanak. Ne\u0107emo ga na\u0107i na Istoku: Ukrajina ne postoji u glavama Rusa, ona mora biti asimilovana ili uni\u0161tena od strane njih. Prva opcija nije uspela, pa su na\u0161i severni susedi odlu\u010dili da nas zbri\u0161u sa lica zemlje.<\/p>\n<p>U Ukrajini moramo da doka\u017eemo da zaslu\u017eujemo prijateljstvo ili makar toleranciju Evrope. Mislim da se Ukrajina nije borila, niko ne bi saose\u0107ao sa njom. Pogledajte: tek po\u010detkom marta 2022. lideri EU potvrdili su u takozvanoj Versajskoj deklaraciji da Ukrajina pripada evropskoj porodici. Na\u0161a zemlja nikada ranije nije ovako do\u017eivljavana. Dr\u017eani smo u neizvesnosti, u nesigurnom prostoru izme\u0111u dva sveta.<\/p>\n<p><strong>\u2013 Uspeh rata omogu\u0107io je Ukrajincima da doka\u017eu svoju evropskost, ali \u0161ta \u0107e se desiti ako se vojna situacija pogor\u0161a? Zar ti Zapad onda ne\u0107e okrenuti le\u0111a?<\/strong><\/p>\n<p>&#8222;Sada smo suo\u010deni sa pitanjem dokle \u0107e agresori i\u0107i i koja \u0107e biti cena za\u0161tite na\u0161e nezavisnosti. S druge strane, ne mogu da zamislim da \u0107emo ga izgubiti. Rusi ne\u0107e mo\u0107i da okupiraju na\u0161u zemlju, posebno njen severozapadni deo. Geografski uslovi im, na primer, ne dozvoljavaju da to urade. Mogu da se bore na otvorenom prostoru juga i istoka. Imaju prednost u artiljeriji i avijaciji \u2013 oni su kraljevi stepe. Ali oni ne\u0107e mo\u0107i da se nose sa nama u \u0161umama i brdima severa. Na kraju su se povukli iz Kijeva \u2013 ne zato \u0161to ga toliko vole, ve\u0107 zato \u0161to su Ukrajinci jednostavno tamo imali ogromnu prednost, jer su bili u stanju da vode polu-gerilsku borbu koja Rusima nije ostavila nikakve \u0161anse.<\/p>\n<p>Optimista sam u pogledu budu\u0107nosti. Sva ova jadna evropska demokratija je imala i gora vremena. Nemamo alternativu. Samo, na\u0161i partneri moraju da se sete da Ukrajinci svakodnevno pla\u0107aju stotine \u017ertvovanja za svoje diskusije u kongresima i parlamentima.<\/p>\n<p><strong>\u2013 \u0160ta je sa Poljskom? Godine 2006. pisali ste o dva poljska gledi\u0161ta o Ukrajini \u2013 realistima, koje karakteri\u0161u zapadnoevropski pragmatizam, nacionalni egoizam, i &#8222;gluvo\u0107a na odre\u0111ena moralna pitanja&#8220;, i Prometejcima, koji su videli zna\u010daj Ukrajine za poljsku bezbednost. Kao \u0161to ste napisali, realisti su bili marginalni u to vreme. Danas imamo potpuno druga\u010diju realnost. Da li sebi\u010dni, kratkovidi realisti tako\u0111e pobe\u0111uju u Var\u0161avi?<\/strong><\/p>\n<p>&#8222;Dana\u0161nja situacija je posledica ograni\u010denja demokratije. Na\u017ealost, na stavove prema Ukrajini uti\u010du unutra\u0161nje politi\u010dke borbe. Situacija u Poljskoj sli\u010dna je politi\u010dkoj podeli u Sjedinjenim Dr\u017eavama. U obe zemlje ni vlast ni opozicija nisu antiukrajinske. Obojica, generalno, prepoznaju da Kijev treba podr\u017eati. Jednostavno zbog me\u0111uvlada\u0161kih igara poljski i ameri\u010dki politi\u010dari zaboravljaju na svoje strate\u0161ke interese. Ukrajina je \u017ertva infantilnog partizanstva obe grupe i njihovih lidera, koji nisu u stanju da poka\u017eu hrabrost i komuniciraju sa bira\u010dkim telom. U Americi je to malo bolje u tom pogledu, jer, me\u0111utim, postoje ljudi u oba tabora koji ka\u017eu da pravimo budale od sebe odlaganjem podr\u0161ke Ukrajini. U Poljskoj ne \u010dujem takve glasove, bar o ovoj grani\u010dnoj sramoti, i to me malo \u0161okira.<\/p>\n<p>Sre\u0107om, u Ukrajini jo\u0161 uvek nema jakog anti-poljskog sentimenta, ali se malo pla\u0161im da bi moglo da krene u pogre\u0161nom smeru, a Poljska bi mogla da izgubi ogroman simboli\u010dni kapital ste\u010den poslednjih godina. Nadam se da \u0107e se kriza zavr\u0161iti posle prole\u0107nih izbora u Poljskoj, jer ako se to ne desi, suo\u010di\u0107emo se sa poljsko-ukrajinskom katastrofom.<\/p>\n<p><strong>\u2013 Da li bi ti problemi mogli da budu povezani sa &#8222;imperijalisti\u010dkim znanjem&#8220; o kojem pi\u0161ete u svojim esejima, to jest sa percepcijom Ukrajine kao slabije dr\u017eave u Poljskoj, \u0161to se ne poklapa sa ukrajinskom percepcijom sopstvenog subjektiviteta?<\/strong><\/p>\n<p>\u2013 Poljska se, sre\u0107om, oslobodila imperijalnih impulsa prema Ukrajini, ali negde ispod ko\u017ee i dalje postoji odre\u0111eni suprematizam, ose\u0107aj civilizacijske superiornosti, koji je izra\u017een u \u010dinjenici da &#8222;Bolje znamo \u0459ta je dobro i samo.&#8220; Me\u0111utim, to zahteva rad na obe strane. Moramo da igramo ovaj ples zajedno, iako je te\u0459ko u uslovima rata, sa tako jakom nacionalnom mobilizacijom na Dnjeperu.<\/p>\n<p><strong>\u2013 Potra\u017eimo neki pozitivan zaklju\u010dak na\u0161eg razgovora. Kultura uvek dolazi u pomo\u0107 u takvim situacijama. Svoj Metternich Garden posvetili ste ukrajinskom pesniku sedamdesetih godina, Hryhoriy Chubayu, \u010diju je zbirku nedavno objavio KEW Publishing. U novo izdanje knjige uvrstili ste i esej o njegovom prijatelju, pesniku Olegu Lyshegi, na\u017ealost nepoznatom u Poljskoj. Za\u0161to \u010ditati o piscima koji su umrli pre mnogo godina? Za\u0161to moramo da ih se se\u0107amo?<\/strong><\/p>\n<p>Ovi pesnici su pokazali izvestan primer ne-politi\u010dkog nekonformizma. Njihovi prethodnici bili su pesnici \u0161ezdesetih godina pro\u0161log veka, disidenti koji su se borili za ljudska prava. Sedamdesetih godina takve aktivnosti su bile nemogu\u0107e zbog brutalne represije. Oni, pesnici generacije \u010cabaja i Li\u0161ehe, sa kojima sam imao \u010dast da budem prijatelji, prona\u0161li su na\u010din pasivnog suo\u010davanja: da ne prepoznaju i ignori\u0161u sovjetski sistem. U uslovima potpunog usagla\u0161enosti, to je bila visokoprofilna pozicija koja je privla\u010dila pa\u017enju. Oni su demonstrirali alternativni na\u010din otpora i druga\u010diji pristup umetnosti: ne politi\u010dki anga\u017eovani, ve\u0107 svesno usmereni na svetsku kulturu, kroz jezik i diskurs koji se odnosi na najbolje primere modernizma. To je uticalo na naredne generacije, koje su po\u010dele da evropeizuju modernu dimenziju.<\/p>\n<p><strong>\u2013 Da li je njihov rad ostavio trag u sada\u0161njosti?<\/strong><\/p>\n<p>&#8222;Do sada je na\u0161 kulturni strata uni\u0161tio totalitarni sistem koji se pona\u0161ao kao buldo\u017eer. Danas se, zahvaljuju\u0107i doprinosu prethodnih generacija, u Ukrajini pojavila generacija dobro obrazovanih ljudi sa evropskim razmi\u0161ljanjima. Godine nezavisnosti pomogle su stvaranju odre\u0111enog kulturnog terena. To vidim ne samo u umetnosti, ve\u0107 i u novinarstvu i akademskim \u010dasopisima. Poslednjih godina do\u0161lo je do sna\u017ene eksplozije kulturnog procesa u Ukrajini. To je postalo mogu\u0107e zahvaljuju\u0107i Euromaidanu i socijalnoj mobilizaciji tog perioda. Bilo je i nekih tehni\u010dkih razmatranja, s obzirom da je smanjenje ruskog uticaja i nelojalna konkurencija koja je preplavila ukrajinsko tr\u017ei\u0161te masovnim proizvodom omogu\u0107ilo razvoj normalnog kulturnog tr\u017ei\u0161ta. Danas, uprkos ratu, kada do\u0111emo u Kijev, mo\u017eemo da idemo u divne knji\u017eare pune lepih stvari. Tu su sjajni filmovi, pozori\u0161ne izlo\u017ebe, umetni\u010dke izlo\u017ebe \u2013 i to ne samo u Kijevu. Tokom rata posebno je intenzivirana fotografija i dokumentarna umetnost, ali i poezija, koja veoma dinami\u010dno reaguje na stvarnost. To je ogromna promena. Ne verujem da \u0107e Rusija uspeti da ih vrati. Danas imamo \u0161ta da za\u0161titimo.<\/p>\n<p><em>Prevedeno sa poljskog<\/em><\/p>\n<p><em>Tekst je objavljen u sklopu projekta saradnje izme\u0111u nas i poljskog \u010dasopisa <a rel=\"nofollow noopener\" target=\"_blank\" href=\"https:\/\/www.new.org.pl\/\">Nowa Europa Wschodnia<\/a>.<\/em><\/p>\n<p><em>Originalni naslov \u010dlanka: \u00bb<a rel=\"nofollow noopener\" target=\"_blank\" href=\"https:\/\/www.new.org.pl\/3755,mamy_czego_bronic.html\">Czujemy do Zachodu nieodwzajemnion\u0105 mi\u0142o\u015b\u0107<\/a>&#8222;.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Formiranje Ukrajine kao subjekta ostaje odlu\u010duju\u0107e. Na\u0161a zemlja je u u\u017easnoj situaciji zbog rata, ali u diskurzivnoj borbi na me\u0111unarodnoj sceni, ona je u boljoj poziciji od, na primer, Poljske za vreme Poljske Narodne Republike&#8220;, ka\u017ee ugledna ukrajinska publicistkinja, spisateljica i intelektualka Mikola Rajab\u010duk u intervjuu za ovu publikaciju Nowa Europa Wschodnia. \u2013 Sada se [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":23800,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-23799","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rat"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/23799","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=23799"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/23799\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/23800"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=23799"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=23799"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=23799"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}