{"id":16525,"date":"2023-06-27T19:03:02","date_gmt":"2023-06-27T17:03:02","guid":{"rendered":"https:\/\/razvedka.info\/rs\/2023-06-malyuta-prigogine\/"},"modified":"2023-06-27T19:03:02","modified_gmt":"2023-06-27T17:03:02","slug":"malyuta-prigogine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/2023-06-malyuta-prigogine\/","title":{"rendered":"Malyuta Prigogine"},"content":{"rendered":"<p>Oko &#8222;neuspelog Prigo\u017einskog pu\u010da&#8220; u Rusiji odmah se pojavila gomila teorija zavere. U me\u0111uvremenu, u ovoj naizgled neshvatljivoj pri\u010di, postoji jedna va\u017ena ta\u010dka koja nam otvara o\u010di pred dubokom su\u0161tinom na\u0161eg neprijateljskog suseda.<\/p>\n<p>Privatna vojna kompanija &#8222;Vagner&#8220; nije redak slu\u010daj u istoriji Rusije. Svaki despotski vladar ove zemlje, kako god da se zvala \u2013 Tsardom iz Moskve ili Ruske imperije \u2013 imao je sli\u010dne &#8222;vojske&#8220; koje su bile podre\u0111ene \u0161efu dr\u017eave pod uslovima li\u010dne unije. Ivan Stra\u0161ni ima \u010duvare, Petar I ima strelce. Postojale su iste vojne strukture u drugim zemljama tog vremena, na primer, Janji\u010dari dobro poznati nama u Otomanskoj imperiji. Ukratko, ovaj fenomen nije bio jedinstven.<\/p>\n<div id=\"videoAdvWrapper1566322\"><\/div>\n<p>Niti je bilo jedinstveno kada su se sve te &#8222;privatne vojne kompanije&#8220; pobunili protiv svojih dr\u017eavnih podr\u017eava\u010da. Me\u0111u Otomanima, Janji\u010dari su menjali sultane vi\u0161e od jednom ili dva puta, u Muscovy\/Russia su tako\u0111e morali da se bave o\u0161trim metodama \u2013 podsetimo se legendarnih nemira iz 1698. godine, koji su se ugasili ne samo u istoriji, ve\u0107 i u kulturnom stratumu Rusije. Da, i Ivan Stra\u0161ni je nekoliko puta uni\u0161tio vrh oprichne strukture. A pozicija NKVD-a u SSSR-u za vreme vladavine Josifa Staljina, a zatim i talasne represije protiv vo\u0111stva ove strukture, tako\u0111e je neobi\u010dna istorija neo-oprihnina, prilago\u0111ena ideolo\u0161kim i administrativnim odlikama staljinisti\u010dkog carstva.<\/p>\n<p>Ali ako je Otomansko carstvo pre\u017eivelo taj istorijski period i pretvorilo se u modernu nacionalnu zemlju, bez ovih feudalnih ostataka, onda se Rusko carstvo, kao \u0161to vidimo, svaki put vra\u0107a svojim srednjovekovnim korenima kao bezose\u0107ajne lekcije. I to ne samo u vreme Ivana Stra\u0161nog, ve\u0107 jo\u0161 dublje. Ono \u0161to su ruske trupe uradile u blizini Kijeva u periodu februar-mart 2022. godine gotovo je savr\u0161eno superimponovano na \u0161ablonu 1169. marta, kada su trupe tada\u0161njeg vladimir-suzdalskog princa Andreja Bogoljubskog napale Kijev, zarobile ga i opusto\u0161ili.<\/p>\n<p>Hajde da otvorimo jedan od dokumenata tog doba, Kijevska hronika (objavljena je u prevodu na savremeni ukrajinski knji\u017eevni jezik 1989. godine, tako da svako mo\u017ee da pro\u010dita i zamisli tu sliku): &#8222;I dva dana su oplja\u010dkali ceo grad \u2013 Podolja, i Planinu, i manastire, i Sofiju, i Majku Titesa. I nije bilo pomilovanja ni za koga niotkuda: crkve su gorele, hri\u0161\u0107ani su ubijani, a drugi zatvoreni, \u017eene zarobljene, nasilno odvojene od mu\u017eeva, deca su plakala gledaju\u0107i svoje majke. I oduzeli su mno\u0161tvo stvari, i ogolili crkve ikonama, knjigama, prslucima, i zvonima [\u2026] I bilo je stenjanja u Kijevu me\u0111u svim ljudima, i \u010de\u017enje, i tuge neute\u0161ne, i suze nezaustavljive.&#8220; \u0160ta je ovo, ako ne opis doga\u0111aja u Buhi i Irpinu? A moglo je biti i u Kijevu da Ukrajina, kao 1918. ili 1709. godine, nije branila svoj kapital.<\/p>\n<p>Kad smo kod Ukrajine. Donedavno se smatralo da jedna od kletvi na\u0161e dr\u017eave hoda u krug \u2013 sa cikli\u010dnim neuspesima, porazima, gubicima dr\u017eavnosti. Ali \u0161ta smo videli poslednjih godina? S jedne strane \u2013 da, skoro cela ukrajinska (i ne tako) istorija mi je bljesnula pred o\u010dima. Ovde \u0107ete na\u0107i najnovijeg Krutija, i slede\u0107i &#8222;Zlatni septembar&#8220;, i zlo\u010dine sovjetske vojske u Nema\u010dkoj 1945. \u010cak je i Velykyi Luh \u2013 ili ono \u0161to je ostalo od nje, sa temeljom verovatno Crkve Intercesije koju je naslikao Taras \u0160ev\u010denko \u2013 izdigao na povr\u0161inu ispod vode jo\u0161 jednog ruskog zlo\u010dina protiv Ukrajine. Skoro svaki manje-vi\u0161e primetan doga\u0111aj rata punih razmera mo\u017ee se na\u0107i paralelno u ud\u017ebeniku &#8222;Istorija Ukrajine&#8220;.<\/p>\n<p>A sa druge strane&#8230; I prestonica je odbranjena. I uspe\u0161no opovrgnemo omra\u017eenu formulu &#8222;gde su dva Ukrajinca, tu su tri hetmana&#8220; \u2013 jer, uprkos svim politi\u010dkim razlikama i nepo\u0161tenim zvani\u010dnicima, zemlja je ujedinjena pred stra\u0161nom pretnjom i radi za jedan cilj. A u trupama je, kao i pre 105 godina, &#8222;nekad \u0161nala&#8220;. A svet ne samo da je dobio priznanje i podr\u0161ku \u2013 ve\u0107 na nivou o kojem nije mogao ni da sanja jo\u0161 2014. godine. Jednom re\u010dju, ovaj rat, ma koliko bio u\u017easan i destruktivan za Ukrajinu, ipak je uni\u0161tio ovu staru &#8222;Berestechkivsku&#8220; opsednutost neuspesima i neuspesima \u2013 i vidimo tu novu zemlju koja vi\u0161e nikada ne\u0107e biti kolonija, o kojoj ve\u0107 pomenuti Taras \u0160ev\u010denko ne bi napisao &#8222;robovi, podnozhki, blato Moskve&#8220;.<\/p>\n<p>Bi\u0107e i drugih problema, definitivno \u0107e ih biti \u2013 ali onih koji su nas vekovima neseserno vodili oko zida Kremlja ne\u0107e biti. Ovim ratom, Ukrajina je oprala kletvu, prekinula za\u010darani krug i kre\u0107e napred prvi put posle mnogo, mnogo godina. U novi, te\u017eak i nepoznat, ali nov, moderan i perspektivan svet.<\/p>\n<p>A Rusija je, kako pokazuje pri\u010da o Prigo\u017einu i njegovim najnovijim strelcima\/\u010duvarima, naprotiv, sve vi\u0161e uronjena u svoju pro\u0161lost, kao blato. O Putinovim vremenima, posebno o drugom Za vreme njegove vladavine, svake godine se samouverenije govorilo da je ovo poku\u0161aj da se ponovi ili Bre\u017enjevo vreme pseudo-stabilnosti ili staljinisti\u010dko vreme potpune mo\u0107i jedne osobe. Ali u stvari, kao \u0161to vidimo, vremeplov je bacio Rusku Federaciju mnogo dublje, u pravi srednji vek, koji je tako \u017eivopisno i u\u017easno opisan u njegovom vekovnom radu pod nazivom &#8222;Opis muscovy&#8220; Italijana Alesandra Gvagninija. I jo\u0161 jedan briljantan biograf &#8222;misteriozne ruske du\u0161e&#8220;, aktuelni \u00e9migr\u00e9 Vladimir Sorokin sa svojim distopijskim romanom &#8222;Dan Opri\u010dnika&#8220;, izgleda da nije opisao igru zna\u010denja i bizarno preplitavanje epoha, ve\u0107 samu stvarnu budu\u0107nost ve\u010dno srednjovekovne Rusije\/Muscovyja. Ili je samo pred bilo kim shvatio kakva \u0107e biti vladavina Vladimira Putina sa dvorom &#8222;filozofima&#8220; poput Aleksandra Dugina. Jer ova Rusija nema drugog na\u010dina osim stalnog povratka na presto modifikovanog Ivana Stra\u0161nog.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Oko &#8222;neuspelog Prigo\u017einskog pu\u010da&#8220; u Rusiji odmah se pojavila gomila teorija zavere. U me\u0111uvremenu, u ovoj naizgled neshvatljivoj pri\u010di, postoji jedna va\u017ena ta\u010dka koja nam otvara o\u010di pred dubokom su\u0161tinom na\u0161eg neprijateljskog suseda. Privatna vojna kompanija &#8222;Vagner&#8220; nije redak slu\u010daj u istoriji Rusije. Svaki despotski vladar ove zemlje, kako god da se zvala \u2013 Tsardom [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":16526,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[319,111,20,8,1954,179,5],"class_list":["post-16525","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rat","tag-evgenij-prigozin","tag-istorija-ukrajine","tag-ratni-zlocini-rusije","tag-rusija","tag-ruso-ukrajinski-rat","tag-vladimir-putin","tag-vrhunske-vesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16525","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=16525"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16525\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/16526"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=16525"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=16525"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=16525"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}