{"id":1346,"date":"2022-07-08T19:04:02","date_gmt":"2022-07-08T17:04:02","guid":{"rendered":"https:\/\/razvedka.info\/rs\/2022-07-ksenofobija-ili-kada-ste-kod-kuce\/"},"modified":"2022-07-08T19:04:02","modified_gmt":"2022-07-08T17:04:02","slug":"ksenofobija-ili-kada-ste-kod-kuce","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/2022-07-ksenofobija-ili-kada-ste-kod-kuce\/","title":{"rendered":"Ksenofobija, ili Kada ste kod ku\u0107e"},"content":{"rendered":"<p>&#8222;Ponaikhaly&#8220;, &#8222;lying&#8220;, &#8222;zaydy&#8220;, &#8222;Skhidnyaki&#8220;, &#8222;Zapadentsi&#8220;, &#8222;raguli&#8220;, &#8222;lumpens&#8220; su sitnica iz re\u010dnika ukrajinskog ksenofobi\u010dnog. Ovo je oblik vulgarnog prepu\u0161tanja strancima i istovremeno poku\u0161aj da se o\u010duva i obezbedi izuzetan status u dru\u0161tvu. Za pouzdanost, ovaj status treba konsolidovati etni\u010dkim &#8222;argumentima&#8220;, to jest besmislicama o &#8222;tlu i krvi&#8220;, kao i autohtonosti i titularnosti gotovo od Adama i Eve. Tada je neophodno izgraditi ekskluzivnu istorijsku tradiciju, gde bi postojala ve\u010dna upravo borba &#8222;na\u0161ih&#8220; protiv &#8222;stranaca&#8220; njihovih. I na osnovu toga, da se ostvari status lokalnog demiurge \u2013 tvorca svih zna\u010denja, koji je standard i mera autenti\u010dnosti i primer koji treba slediti za sve ostale. Obrazovanje, specijalnost, ve\u0161tine, akcije ovde nisu va\u017ene. Va\u017ean je po\u010detni strah od stranaca. Strah od konkurencije i strahova od neizbe\u017enosti promena.<\/p>\n<p><strong>Istorija<\/strong><\/p>\n<p>Istorijski gledano, postoje najmanje dve Ukrajine u percepciji ukrajinske zajednice. Stvarno i ne toliko. I onda se postavlja pitanje ko je definisao i izabrao ove standarde? Koji kriterijumi su kori\u0161\u0107eni u ovom slu\u010daju: zajedni\u010dka kultura, jezik, vera ili mo\u017eda istorija? Ili mo\u017eda zajedni\u010dko iskustvo? Na\u017ealost, odgovori na ova retori\u0438ka pitanja ne mogu biti nedvosmisleni. I ako tome dodamo da su dugo vremena regionalne razlike i poku\u0161aji \u0161irenja na razli\u010dite potiske negovani, onda se mo\u017ee razumeti za\u0161to su politi\u010dari tako lako uspeli da instrumentalizuju istoriju, jezik, kulturu i veru za svoje utilitaristi\u010dke probleme. Svako od njih je \u017eeleo da oblikuje svoju &#8222;Ukrajinu&#8220; i obavezuje sve ostale da je vole i po\u0161tuju.<\/p>\n<p>\u0160tavi\u0161e, bilo je dovoljno ljudi spremnih da profitiraju od nametanja politi\u010dki pristrasnog istorijskog, kulturnog ili jezi\u010dkog kanona sa obe strane. Tako je bilo i u sovjetsko vreme, a donedavno. Sovjetska ideolo\u0161ka ma\u0161inerija i propaganda poku\u0161ali su da formiraju standardnu sliku pravog sovjetskog Ukrajinca. Za\u0161to su uop\u0161te pristali na hibridizaciju ukrajinske kulture: ovde Kozaci u crvenim \u0161arovacima ple\u0161u &#8222;Hopak&#8220;, ovde devojke u venci kru\u017ee pegicama, a ovde hutsul trembitari i mi\u0161i\u0107avi \u017eelezara sa Istoka zaledili su se u vajarskoj grupi. Ako bolje pogledate, takva &#8222;hibridizacija&#8220; formirala je sovjetsku kulturnu \u010dauru, ali nije poremetila regionalna se\u0107anja.<\/p>\n<p>Kulturna komunikacija izme\u0111u Istoka i Zapada je zapravo bila minimalna. Njihove ideje jedna o drugoj zabele\u017eene su uglavnom na nivou negativnih stereotipa. \u0160tavi\u0161e, ti stereotipi su bili spretno negovani i ra\u0161ireni. U glavama nekih, pravi Ukrajinac je onaj koji je ro\u0111en u SSSR-u, naporno radio, gradio &#8222;svetlu budu\u0107nost&#8220;, borio se protiv fa\u0161izma, gradio industrijske gigante po cenu neverovatnih napora i \u017ertvovao svoj \u017eivot i zdravlje na njima. Vrlo \u010desto se takav identitet formirao kao antiteza &#8222;pogre\u0161nim&#8220; Ukrajincima. Oni koji su konstantno komunicirali sa Zapadom nisu voleli sovjetski sistem i gotovo uvek su sara\u0111ivali sa neprijateljima Rusije i Sovjetskog Saveza.<\/p>\n<p>U zapadnoj Ukrajini, uprkos \u010destoj komunikaciji sa drugim regionima kroz sezonske radnike ili distribuciju posle univerziteta, akumulirano je i negativno iskustvo. Zbog odbacivanja razlika u svakodnevnoj kulturi, razli\u010ditih prioriteta i praksi pona\u0161anja. Negativna uzajamna percepcija obe strane bila je olak\u0161ana masovnim represijama sovjetskih vlasti protiv nacionalne podzemne i diskriminatorne kadrovske politike. Dugo su \u010dak i brakovi izme\u0111u &#8222;Isto\u010dnjaka&#8220; i &#8222;zapadnjaka&#8220; bili retki u Lvivu, jer je bilo mogu\u0107e suo\u010diti se sa sumnjama specijalnih slu\u017ebi zbog \u010dinjenice da je osoba bila na okupiranoj teritoriji, poti\u010de iz porodice potisnutih ili je imala bliske ro\u0111ake u inostranstvu. Vremenom su te razlike izbrisane, ali su ostale na nivou ogovaranja i \u0161ala. Na primer, da momak iz Podvolohiska nikada ne\u0436e uzeti devojku iz Volo\u0438iska za \u045benu. Iako su ova dva grada odvojena samo rekom Zbru\u010d. Ali pri\u010da u njima je veoma druga\u010dija.<\/p>\n<p>Pored toga, pri\u010da napisana ukrajinskom, blago re\u010deno, nije se uvek poklapala sa onom oralnom i srodnom. Pripadnost razli\u010ditim dr\u017eavama i imperijama zna\u010dajno je uticala na razlike na mestima se\u0107anja, tako da su va\u017ene cigle u temelju istorijskog identiteta. Desilo se da su mesta se\u0107anja u razli\u010ditim istorijskim regionima ispala ne samo razli\u010dita, ve\u0107 i antagonisti\u010dka. Na vrhu je neophodno dodati tragi\u010dnu istoriju ukrajinske Gr\u010dke katoli\u010dke crkve, brutalno potisnutu i zabranjenu u sovjetsko vreme. Pote\u0161ko\u0107e u periodu njegove legalizacije i neka vrsta &#8222;verskog rata&#8220; izme\u0111u pravoslavnih i gr\u010dkih katolika u tranziciji. Isto va\u017ei i za jezi\u010dke smernice, upotrebu dijalekata i razlikovanje uobi\u010dajenih praksi.<\/p>\n<p>Uz sve to, formiranje novog zajedni\u010dkog kulturnog prostora, bilo je neophodno intenzivno raditi od 1991. Kada su na sveukrajinskom referendumu gra\u0111ani ukrajinskog SSR-a masovno podr\u017eavali dr\u017eavepa, nezavisnost Ukrajine. Na\u017ealost, tada su Ukrajinci istoka bili osvetljeni nacionalnim pitanjima, a Zapadom &#8211; socijalno-ekonomskim. I opet, nisu imali zajedni\u010dki jezik. Stari sovjetski partijski odbor i birokratija, kao i prefarbavanje aktivista, pobrinuli su se da se ovaj jezik nikada ne pojavi. Ispostavilo se da je &#8222;misionarska&#8220; uloga &#8222;zapadnjaka&#8220;, koji su odlu\u010dili da na svoj na\u010din ukrase pogre\u0161ne &#8222;Isto\u010dnjake&#8220;, \u0161alju\u0107i &#8222;vozove prijateljstva&#8220; na Krim, pogre\u0161na. Sve to je u velikoj meri olak\u0161alo rad regionalnih prin\u010deva i feudalnih lordova, kao i ruske antiukrajinske propagande. I to je oduzelo priliku da se dugo razvija iz Ukrajine.<\/p>\n<p>Nedostatak me\u0111uregionalnog dijaloga u vidu \u0161iroke dru\u0161tvene komunikacije, neprelaznost istorije i negovanje negativnih uzajamnih stereotipa u\u010dinili su Ukrajince lakim plenom ne samo za nepo\u0161tene politi\u010dare, ve\u0107 i za ruskog neprijatelja. Ruska propaganda i ve\u0161ta\u010dko protivljenje istoka i zapada tokom skoro svakih izbora dovelo je Ukrajinu u patu zastoj. Kada su njihovi rezultati bukvalno prestigli zemlju na pola. A onda su tu bili Maidan i &#8222;Antimaidan&#8220;. A onda direktna neprijateljska agresija i krvavi rat.<\/p>\n<p><strong>Surova stvarnost<\/strong><\/p>\n<p>Kao rezultat delovanja svih ovih faktora i pod pritiskom mo\u0107ne neprijateljske propagande, formirana je situacija kada su ne samo odre\u0111ene grupe, ve\u0107 i \u010ditavi regioni prestali da se razmatraju kao deo ukrajinskog dru\u0161tva. U takvim okolnostima postojalo je ogromno isku\u0161enje da se pojednostavi i generalizuje. Tada Donbas misli na separatizam i izdaju. Kada je ruski jezik neprijatelja i okupatora. Kada se skoro svi ljudi iz Donbasa u najboljem slu\u010daju do\u017eivljavaju sumnjivo, a u najgorem \u2013 kao neprijatelji.<\/p>\n<p>Ovde le\u017ei na\u0161 ukrajinski fenomen. Ispostavilo se da formula Karla Doj\u010da da ni\u0161ta ne ujedinjuje naciju toliko koliko prisustvo zajedni\u010dkog neprijatelja mo\u017ee samo delimi\u010dno da se manifestuje. I zaista, agresija Rusije, kao zajedni\u010dkog stranog neprijatelja, ujedinjenih i konsolidovanih Ukrajinaca u sna\u017ean otpor. Munjevita tranzicija zemlje u rat, organizacija odbrane, masovni upis dobrovoljaca u vojsku, kao i do sada nezabele\u017eena evakuacija stanovni\u0161tva iz ratne zone, pokazali su zrelost ukrajinske nacije. Me\u0111utim, istovremeno su pokazali da prisustvo zajedni\u010dkog neprijatelja ne negira prisustvo unutra\u0161njih &#8222;ratnika&#8220;. Nezdrava konkurencija rukovodstvu dr\u017eave do\u0161la je na vrh. Neosnovane kritike i naduvavanje dalekose\u017enih &#8222;izdaja&#8220;. Ponovo su se pojavile spekulacije o autenti\u010dnosti i neistini Ukrajinaca. Ksenofobi\u010dni odnos prema interno raseljenim licima. Njeni koreni su iz daleke i bliske pro\u0161losti.<\/p>\n<p>I opet, to je postalo mogu\u0107e zbog \u010dinjenice da, od 2014. godine, kada su begunci iz ratne zone po\u010deli masovno da se naseljavaju iz Donbasa \u0161irom Ukrajine, gotovo niko nije brinuo o tome kako su se zapravo prilagodili novim okolnostima. Oni nisu dali &#8222;ruke&#8220; politi\u010darima koji su, na primer, u borbi za mesto gradona\u010delnika Lviva optu\u017eili sada\u0161njeg \u0161efa grada za dosluh sa donjeckim separatistima. Kao, Andrij Sadovyi je izgradio toliko novog sme\u0161taja da razbla\u017ei broj pravih ukrajinskih patriota sa &#8222;Donecom&#8220;. U cilju uni\u0161tavanja otpora ukrajinskog naroda na ovaj na\u010din. Zbog toga je uspostavljen priori odnos prema ukrajinskim imigrantima iz Donbasa kao neprijateljima Ukrajine i celokupnom ukrajinskom. Na\u017ealost, takvi pristupi postali su rasprostranjeni, uprkos \u010dinjenici da su stanovnici Donbasa, koji su zaista mrzeli Ukrajinu, ostali na okupiranoj teritoriji, i nisu se selili u &#8222;nacionalisti\u010dki&#8220; Lviv. Oni koji su mislili da \u0107e im ovde biti udobno i mirno oti\u0161li su u Lviv. I nai\u0161li su na sumnju i nepoverenje.<\/p>\n<p>Vrlo \u010desto je bilo tada i sada postoje neosnovani zahtevi prema imigrantima. \u0160to, na\u017ealost, uklju\u010duje kategori\u010dki uslov da se govori samo ukrajinski. Postala je uobi\u010dajena praksa da se ne odgovara na pitanja postavljena na ruskom jeziku. \u0160tavi\u0161e, \u010ditave teorije se podstaju pod ovakvo pona\u0161anje. Kao, govore\u0107i ruski, &#8222;Isto\u010dnjaci&#8220; su sebi prizvali &#8222;ruski svet&#8220; i rat, a sada tako\u0111e \u017eele da nas upropaste. \u010cinjenica da je deo stanovni\u0161tva istoka i juga zaista glasao za proruske politi\u010dare nije toliko kriva koliko \u010dinjenica da su skoro 30 godina sovjetski feudalni lordovi i nove ukrajinske &#8222;patriote&#8220; nemilosrdno plja\u010dkali Ukrajinu. Krivi su oni koji su konstantno sa TV kanala i rostruma Verkhovne Rade imitirali politi\u010dku borbu, odvra\u0107aju\u0107i Ukrajince od goru\u0107ih problema. Guraju \u010delo na osnovu istorije, jezika, religije i kulture.<\/p>\n<p>\u010cak i sada moramo da budemo iznena\u0111eni \u0161to nema hrabrih intelektualaca koji bi objasnili da Putinu nije bio potreban poziv na rat protiv Ukrajine. Uvek je sanjao da je uni\u0161ti. Da je Putin pogre\u0161io, ra\u010dunaju\u0107i na masovnu podr\u0161ku Rusije od strane stanovni\u0161tva isto\u010dnih regiona Ukrajine. Da Rusija sravni Marijupolj sa zemljom i bombarduje veli\u0438anstveni Karkiv ne na osnovu jezika. Govorili su ruski. I zato \u0161to su lokalne Ukrajinke grudi ustale da za\u0161tite svoj dom. Njegova domovina. Stoga, govorna diskriminacija porodica onih heroja koji nastavljaju da brane Ukrajinu i tuku neprijatelja, govore\u0107i ruski ili surzhik, izgleda posebno odvratno.<\/p>\n<p>Zato su masovne \u010dinjenice i brojne objave na dru\u0161tvenim mre\u017eama o pona\u0161anju takvih gradskih &#8222;patriota&#8220; i &#8222;patriota&#8220; o tome za\u0161to su imigranti sa istoka po\u010divali na &#8222;svom&#8220; tihom raju, da treba da ih po\u0161tuju i prilagode lokalnim pravilima, izgledaju divlje. Istovremeno, razotkrivaju\u0107i kao svoj li\u010dni zaslugu \u010dinjenicu da Putin masovno ne uni\u0161tava gradove i sela na zapadu Ukrajine. Zabluda da ukrajinski jezik i ljubav i po\u0161tovanje konvencionalne Bandera slu\u017ee kao za\u0161titni sertifikat protiv ruskih bombi i raketa. Zapravo, razlog potpunog uni\u0161tenja isto\u010dno ukrajinskih gradova od strane Rusije je taj \u0161to se oni nalaze u doma\u0161aju ruske artiljerije. A samo skupe rakete mogu da lete na zapad Ukrajine. Drugi razlog za takvo potpuno uni\u0161tenje je herojski otpor ukrajinske vojske. Ono \u0161to je iznenadilo Mariupola dugo vremena, ne dozvoljavaju\u0107i neprijatelju da brzo napreduje u unutra\u0161njosti. Jer Karkiv, koji je zapravo na granici sa Rusijom, nije odustajao. Zbog toga je uslovna smirenost u zapadnoj Ukrajini pre svega posledica hrabrosti i samopo\u017ertvovanja mu\u0161karaca i \u017eena iz cele Ukrajine.<\/p>\n<p>Tako\u0111e je va\u017eno shvatiti da obaveza za\u0161tite Ukrajine nije samo zadatak onih Ukrajinaca koji su \u017eiveli u oblasti trenutnih neprijateljstava. Stoga su \u010deste zamerke gradskih &#8222;patriota&#8220; da su ljudi sa istoka pobegli na zapad, a zapadni moraju da se bore umesto toga, opasna su i podmukla manipulacija. Ne bore se svi ljudi sa zapada. Mnogi od njih se tako\u0111e kriju od poziva. I \u017eelja da odmah &#8222;zalutaju&#8220; u vojsku stranaca, kriju\u0107i svoje, tako\u0111e od svoje vrste ksenofobi\u010dnog arsenala. U svim ovim slu\u010dajevima, delovanje stereotipnih ideja je jasno vidljivo, \u010diji je priroda zami\u0161ljena pretnja od drugog. Strah od gubitka uobi\u010dajenog sveta. Strah od novih izazova i konkurencije. Trema da na ovom takmi\u010denju mo\u017eete izgubiti od kvalifikovanijih i uspe\u0161nijih. I neka vrsta klasne mr\u017enje prema bogatijima i uspe\u0161nijima.<\/p>\n<p>Zato je tokom rata neophodno o\u010duvati \u010dove\u010danstvo i zapamtiti da smo svi mi gra\u0111ani Ukrajine. Svi imamo jednaka gra\u0111anska prava. A gradske &#8222;patriote&#8220;, koje su se, s obzirom na okolnosti, na\u0161le u povoljnijim uslovima, nemaju pravo da daju pretenzije drugima, a kamoli da poku\u0161avaju da ih diskrimini\u0161u. Pozicioniranje, kao da su imigranti sa istoka do\u0161li u drugu zemlju i trebalo bi da podle\u017eu njenim zakonima i propisima, neprihvatljivo je unutar ukrajinske dr\u017eave. Po\u0161to ovo dovodi do raspr\u0161ivanja snaga. Slabljenje potencijala dru\u0161tva. I otu\u0111uje na\u0161u zajedni\u010dku pobedu.<\/p>\n<p>I na kraju. Novi trendovi u ukrajinskom dru\u0161tvu izazvani ratom jasno ukazuju na to da \u010dak i ljudi koji su nekada gravitirali ka Rusiji i govorili ruski sada postaju nezavisno patriote ukrajinskog jezika svoje ukrajinske Domovine. I ovde nema potrebe za posebnim &#8222;mentorima&#8220; koji bi ih prisilili na to.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&#8222;Ponaikhaly&#8220;, &#8222;lying&#8220;, &#8222;zaydy&#8220;, &#8222;Skhidnyaki&#8220;, &#8222;Zapadentsi&#8220;, &#8222;raguli&#8220;, &#8222;lumpens&#8220; su sitnica iz re\u010dnika ukrajinskog ksenofobi\u010dnog. Ovo je oblik vulgarnog prepu\u0161tanja strancima i istovremeno poku\u0161aj da se o\u010duva i obezbedi izuzetan status u dru\u0161tvu. Za pouzdanost, ovaj status treba konsolidovati etni\u010dkim &#8222;argumentima&#8220;, to jest besmislicama o &#8222;tlu i krvi&#8220;, kao i autohtonosti i titularnosti gotovo od Adama i [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1347,"comment_status":"","ping_status":"","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[97,489,20,8,81,158,35,201,5],"class_list":["post-1346","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rat","tag-izbeglice","tag-ksenofobija","tag-ratni-zlocini-rusije","tag-rusija","tag-ruska-agresija","tag-ruski-jezik","tag-ukrajinsko-ruski-odnosi","tag-vasil-rasevych","tag-vrhunske-vesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1346","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1346"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1346\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1347"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1346"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1346"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1346"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}