{"id":13159,"date":"2023-03-19T13:27:02","date_gmt":"2023-03-19T12:27:02","guid":{"rendered":"https:\/\/razvedka.info\/rs\/2023-03-deputinizacija-denazifikacija-nemacke-sergey-stelmakh-o-nirnbergu-politici-secanja-i-cucli\/"},"modified":"2023-03-19T13:27:02","modified_gmt":"2023-03-19T12:27:02","slug":"deputinizacija-denazifikacija-nemacke-sergey-stelmakh-o-nirnbergu-politici-secanja-i-cucli","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/2023-03-deputinizacija-denazifikacija-nemacke-sergey-stelmakh-o-nirnbergu-politici-secanja-i-cucli\/","title":{"rendered":"Deputinizacija = Denazifikacija Nema\u010dke? Sergey Stelmakh o Nirnbergu, politici se\u0107anja i cucli"},"content":{"rendered":"<p>\u0160ta je nema\u010dka politika pam\u0107enja? Kakav je zajedni\u010dki odnos Rusije i Nema\u010dke prema Ukrajini? U kojoj meri je Nema\u010dka spremna da za\u017emuri na ugnjetavanje protiv demokratije u korist svog severnog saveznika?<\/p>\n<p>U novom broju \u010dasopisa &#8222;Bez bromina&#8220; \u2013 doktor istorijskih nauka, glavni istra\u017eiva\u010d Instituta za svetsku istoriju Nacionalne akademije nauka Ukrajine, specijalista za teorijske probleme istorije, stranu istoriju i istoriju Nema\u010dke XIX-XX vekova Sergeja Stelmaka. Hajde da govorimo o denazifikaciji Nema\u010dke, njenom stavu o podr\u0161ci Ukrajini i pacifizmu nema\u010dkog dru\u0161tva.<\/p>\n<div id=\"videoAdvWrapper1560060\"><\/div>\n<p style=\"text-align: center;\">\n<div class=\"responsive-embed\">\n<div class=\"jeg_video_container jeg_video_content\">\n<div class=\"jeg_video_container jeg_video_content\"><iframe loading=\"lazy\" title=\"\u0414\u0435\u043f\u0443\u0442\u0456\u043d\u0456\u0437\u0430\u0446\u0456\u044f = \u0414\u0435\u043d\u0430\u0446\u0438\u0444\u0456\u043a\u0430\u0446\u0456\u044f \u041d\u0456\u043c\u0435\u0447\u0447\u0438\u043d\u0438? \u041d\u044e\u0440\u043d\u0431\u0435\u0440\u0433, \u043f\u043e\u043b\u0456\u0442\u0438\u043a\u0430 \u043f\u0430\u043c\u2019\u044f\u0442\u0456 \u0442\u0430 \u043f\u0430\u0446\u0438\u0444\u0456\u0437\u043c | \u0421\u0435\u0440\u0433\u0456\u0439 \u0421\u0442\u0435\u043b\u044c\u043c\u0430\u0445\" width=\"500\" height=\"281\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/lD7uPsE2oNQ?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" referrerpolicy=\"strict-origin-when-cross-origin\" allowfullscreen><\/iframe><\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<p><em style=\"box-sizing: border-box;\">Program &#8222;Bez bromina&#8220; \u2013 zajedni\u010dki projekat za nas i \u010dasopis <a rel=\"nofollow noopener\" target=\"_blank\" href=\"https:\/\/localhistory.org.ua\/\" style=\"box-sizing: border-box; color: rgb(49, 58, 72); outline: 0px; text-decoration-line: none; transition: all 0.3s ease 0s; box-shadow: rgb(153, 153, 153) 0px -1px inset;\">&#8222;Lokalna istorija&#8220;<\/a>, u kojoj se nedeljno govori o slo\u017eenim istorijskim temama.<\/em><\/p>\n<p align=\"center\" style=\"box-sizing: border-box; margin: 0px 0px 20\"><span style=\"box-sizing: border-box; font-weight: 700;\">***<\/span><\/p>\n<div>\n<b>Ako govorimo o Nema\u010dkoj i njenoj istoriji posle Drugog svetskog rata, onda pridajemo veliki zna\u010daj takozvanoj politici se\u0107anja. Ovaj pojam se podrazumeva kao mnogo razli\u010ditih stvari. \u0160ta je nema\u010dka politika pam\u0107enja i po \u010demu se razlikuje od politike &#8222;prevazila\u017eenja pro\u0161losti&#8220;?<\/b><\/div>\n<p>Politika se\u0107anja, zajedno sa demokratijom i antifa\u0161izmom, klju\u010dni su stubovi posleratnog nema\u010dkog dru\u0161tva. Posle Drugog svetskog rata, kada je bilo neophodno izgraditi demokratske institucije, morali su da urade ne\u0161to u vezi sa nacional-socijalisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u. Ali moramo imati na \u0438emu da su od 1949. postojale dve Nema\u010dke \u2013 Savezna Republika Nema\u010dka i Nema\u010dka Demokratska Republika. Procesi u Nema\u010dkoj i GDR-u su se razlikovali, iako su imali niz sli\u010dnosti.<\/p>\n<p>Nema\u010dka je bila u tri okupacione zone &#8211; ameri\u010dkoj, britanskoj i francuskoj, GDR &#8211; u Sovjetskom Savezu. U prvim posleratnim godinama, formiranje politike se\u0107anja u Nema\u010dkoj sprovodila je okupaciona sila, to jest Amerikanci, Britanci i Francuzi. Smernice memorije u ovom slu\u010daju su slo\u017een proces jer je bio na vi\u0161e nivoa. Pre svega, radi se o ka\u017enjavanju kriminalaca za po\u010dinjene zlo\u010dine. Drugo, obezbedila je formiranje institucija koje su odgovorne za javno pam\u0107enje, to jest za odre\u0111eni konsenzus koji bi trebalo razvijati u dru\u0161tvu u skladu sa totalitarnom, antidemokratskom pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/p>\n<p>Od 1945. Najpoznatija su nirnber\u0161ka su\u0111enja, koja su odr\u017eana 1945-1946. Me\u0111utim, bilo je mnogo drugih procesa vezanih za ka\u017enjavanje ratnih zlo\u010dinaca. Pre svega, oni koji su u\u010destvovali u kaznenim strukturama &#8211; SS, Gestapo, pripadnici Ajnsatz grupa koje su direktno po\u010dinile zlo\u010dine, ubistva civila. \u010cuvarima koncentracionog logora su\u0111eno je, posebno, tokom \u010duvenih su\u0111enja u Dahauu. Brojni ti procesi odigrali su se po zakonskoj regulativi saveznika, to jest Amerikanaca, Britanaca, a delom Francuza.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, saveznici su pre svega krenuli u obnovu demokratske Nema\u010dke. Ideolo\u0161ki, najva\u017enije je bilo stvoriti osnovu demokratskog dru\u0161tva i uverite se da samo nema\u010dko dru\u0161tvo mo\u017ee da prevazi\u0111e nacional-socijalisti\u010dku pro\u0161lost. Zato je bilo neophodno privu\u0107i lokalno osoblje.<\/p>\n<p>Proces denazifikacije, tako \u0107emo ga nazvati, bio je potpuno heterogen i po mnogo \u010demu kontradiktoran. Od 1951. godine, zapravo, svi pravni postupci u Nema\u010dkoj preba\u010deni su na nema\u010dke pravosudne organe. Mnogi Nemci izrazili su nezadovoljstvo \u010dinjenicom da su proces ka\u017enjavanja takozvanih ratnih zlo\u010dinaca izvele pobedni\u010dke zemlje. U dru\u0161tvu je bilo rasprostranjenih mi\u0161ljenja da pobednici nisu mogli objektivno da procene koliko je sna\u017ena krivica odre\u0111enih ljudi u procesu izvr\u0161enja krivi\u010dnog dela. Bilo je veoma uobi\u010dajeno misliti da su ti ljudi jednostavno prevareni nacional-socijalisti\u010dkom propagandom.<\/p>\n<p>Zna\u010dajnu ulogu odigralo je nema\u010dko katoli\u010dko sve\u0161tenstvo. Oni su preuzeli funkciju legitimne podr\u0161ke ratnim zlo\u010dincima na su\u0111enjima, apeluju\u0107i, posebno, na \u010dove\u010danstvo i milost. Uzgred, delovali su prili\u010dno uspe\u0161no. Kao primer, \u010dinjenica je da su 1953.<\/p>\n<p>Interesantne ta\u010dke, a nema\u010dki istra\u017eiva\u010di skre\u0107u pa\u017enju na to, jeste da je istovremeno sa anti-Nirnber\u0161kim pokretom, kako ga zovu, postojao i pokret koji bi pokazao da \u0107e se Nema\u010dka pridr\u017eavati demokratskih principa, uklju\u010duju\u0107i i u pravnom postupku. Me\u0111utim, osoblje koje je kori\u0161\u0107eno u pravosudnom sistemu uglavnom su bile iste sudije, isti oni advokati koji su u jednom trenutku aktivno sara\u0111ivali sa nacional-socijalisti\u010dkim re\u017eimom.<\/p>\n<p>Po\u010detkom \u0161ezdesetih godina pro\u0161log veka pojavila se neobi\u010dna situacija kada je mnogo ljudi koji su aktivno ili svesno u\u010destvovali u zlo\u010dinima nacional-socijalizma oslobo\u0111eno i po\u010delo da se bavi dru\u0161tvenim aktivnostima. Neki od njih su ponovo po\u010deli da rade kao advokati, in\u017eenjeri, birokrateNiks. S jedne strane, to se moglo razumeti jer je bilo neophodno koristiti menad\u017eerski i intelektualni potencijal, jer drugi nije stvoren. Ali to je bio element destabilizacije nema\u010dkog dru\u0161tva.<\/p>\n<p>U GDR-u su se procesi denazifikacije de\u0161avali mnogo rigidnije, ili jo\u0161 doslednije. Postojali su koncentracioni logori, gde su dr\u017eali biv\u0161e aktivne \u010dlanove Nacionalnog socijalisti\u010dkog pokreta. Istovremeno, sli\u010dni procesi odigrali su se i u GDR-u kao i u Nema\u010dkoj. Biv\u0161i nacisti su tako\u0111e kori\u0161\u0107eni u praksi, posebno mnogi lekari, koji su bili uprljani njihovim u\u010de\u0161\u0107em u nehumanim eksperimentima, mirno su nastavili praksu, iako ne zadugo \u2013 10 godina posle rata. U prvoj fazi osnova politike u GDR bila je antifa\u0161izam.<\/p>\n<p>Ako izrazite suve cifre: sprovedeno je 36.000 su\u0111enja ratnim zlo\u010dincima. Oko 166.000 ljudi bilo je na optu\u017eeni\u010dkoj klupi. Paradoks je, a nema\u010dki istra\u017eiva\u010di skre\u0107u pa\u017enju na to, da je od broja osu\u0111uju\u0107ih presuda samo oko 6600 ljudi dobilo presudu o krivici. Ve\u0107ina njih je oslobo\u0111ena optu\u017ebi ili im je izre\u010dena uslovna kazna.<\/p>\n<p>Dakle, to je bila prva faza onoga \u0161to smo zvali politikom se\u0107anja. Iako se u to vreme to zvalo &#8222;prevazila\u017eenje pro\u0161losti&#8220;. Zato \u0161to je bilo neophodno razviti odre\u0111eni konsenzus u nema\u010dkom dru\u0161tvu. Bilo je jo\u0161 nekih zanimljivih ta\u010daka koje su tako\u0111e vezane za ove \u2013 i element psihi\u010dke traume.<\/p>\n<p><b>Gospodine Sergej, to je zapravo veoma interesantno, jer nekako zami\u0161ljamo proces denazifikacije Nema\u010dke, verovatno stro\u017eiji. Jer u Ukrajini ve\u0107 du\u017ee vreme ka\u017eu da bi iskustvo denazifikacije Nema\u010dke moglo biti korisno u budu\u0107nosti kada govorimo o deputinizaciji Rusije. Mo\u017eemo li da uporedimo ove dve situacije? Mo\u017ee li D\u017easpersovo iskustvo i &#8222;prevazila\u017eenje pro\u0161losti&#8220; zaista biti korisno za Rusiju da se re\u0161i svih metastaza ne samo Putinovog re\u017eima, ve\u0107 i re\u017eima prethodnih?<\/b><\/p>\n<p>Ti, kao istori\u010dar, razume\u0161, mo\u017eemo sve da uporedimo. Ali na profesionalnom nivou, moramo biti jasni kako je to pore\u0111enje uop\u0161te mogu\u0107e, da li ne poredimo kru\u0161ku sa jabukom, i koja je svrha ovog ili onog pore\u0111enja.<\/p>\n<p>Saveznici, to jest Amerikanci, Britanci, Francuzi, imali su u\u010dvr\u0161\u0107ivanje stava da ne mo\u017eemo da okrivimo sve Nemce za zlo\u010dine po\u010dinjene tokom Drugog svetskog rata. Ne postoji &#8222;kolektivno vino&#8220;. Naknadno, teoretski, to je potkrepljeno Karlom D\u017easpersom, koji je rekao da mo\u017ee postojati samo kolektivna odgovornost, ali to je vi\u0161e moralna odgovornost, a ne politi\u010dka. Umesto toga, krivica mo\u017ee biti samo individualna, to jest, neophodno je pristupiti svakom zlo\u010dinu pojedina\u010dno. Ovu poziciju je podelila Ana Arendt. Ovaj teoretski pristup je konsenzus.<\/p>\n<p>U principu, \u010dak i sada, niko ne dovodi u pitanje ovaj konkretan kontekst. To je tako, krivica mo\u017ee biti samo individualna za zlo\u010dine posebno po\u010dinjene. I pitanje kolektivne odgovornosti i da li ona postoji ili ne, da li se kolektivna odgovornost mo\u017ee dodeliti odre\u0111enom narodu. Ova kategorija je apsolutno moralna.<\/p>\n<p>Postoje razne prakti\u010dne akcije vezane za ove dve kategorije \u2013 krivica i odgovornost. Specifi\u010dna krivica podrazumeva tu\u017ebu. Ako govorimo o kolektivnoj odgovornosti, onda je neophodno da dru\u0161tvo pre svega razume \u0161ta je njegova kolektivna odgovornost. Mislim da \u0107e ovaj koncept biti primenjen posle pobede ruskom narodu i Rusiji u celini. Jo\u0161 uvek ne vidim drugu opciju. Bar u politi\u010dkim i nau\u010dnim diskursima.<\/p>\n<p><b>Pro\u0161le godine, Timoti Snajder ne samo da je kritikovao nema\u010dku politiku se\u0107anja, ve\u0107 je doveo u pitanje i njenu ekspeditivnost imaju\u0107i u obzir rusko-ukrajinski rat i stav Nema\u010dke o podr\u0161ci Ukrajini. Kako je taj stav do\u017eiveo Snajder u Nema\u010dkoj i da li su razumeli njegove navode?<\/b><\/p>\n<p>Snajder je dosta objavljivan, uklju\u010duju\u0107i i \u0161tampu na nema\u010dkom jeziku. Kako Nemci do\u017eivljavaju navode Timoti Snajdera o politici se\u0107anja, ne mogu vam re\u0107i jer ne vidim diskusiju u nema\u010dkom akademskom okru\u017eenju. Mogu da posvedo\u0438im \u0459ta moje nema\u0438ke kolege ka\u045bu. Neki smatraju da je Snajder popularan i da su mu misli ta\u010dne, nekim nema\u010dkim istori\u010darima se ne svi\u0111a to \u0161to pi\u0161e. Mislim da Snajder ima prave stvari, pre svega svoje izjave o nema\u010dkoj politici se\u0107anja.<\/p>\n<p>U posleratnom periodu, Nemci su stvorili izuzetno mo\u0107ne institucije za svoju politiku se\u0107anja. Ne postoji nijedna zemlja na svetu koja bi mogla da se pohvali sa toliko institucija koje su nastale u Nema\u010dkoj, a zatim da nastavi da posluje u ujedinjenoj Nema\u010dkoj. Ovo je zemlja koja najvi\u0161e na svetu izdvaja sredstva za politiku se\u0107anja.<\/p>\n<p>Postoji ogroman broj javnih sredstava, nekoliko mo\u0107nih institucija koje se bave politikom se\u0107anja ili koje su vezane za politiku se\u0107anja. Najpoznatiji su Institut moderne istorije u MJongcheni, Anna Arendt Institute for the Study of Totalitarianism, Institute for the Study of Communism in Potsdam. Ovu temu istra\u017euje mnogo nau\u010dnika.<\/p>\n<p>Ali evo trenutka (i Snajder govori o tome): politiku se\u0107anja treba stalno preispitati na osnovu najnovijih nau\u010dnih istra\u017eivanja. Imam utisak (mislim da ima i Snajder) da je do\u0161lo do jaza izme\u0111u akademske historiografije i onih istorijskih institucija koje se bave politikom se\u0107anja.<\/p>\n<p>Po mom mi\u0161ljenju, postoji odre\u0111eni zaostatk onih institucija koje se bave politikom se\u0107anja, od akademskih istra\u017eivanja. Ogromna koli\u010dina akademskih istra\u017eivanja u Nema\u010dkoj bila je o Drugom svetskom ratu, i o periodu nacional-socijalizma, i o periodu okupacije. Me\u0111utim, kao rezultat toga, moderni Nemci ne znaju gotovo ni\u0161ta o Nema\u010dkoj ili o akcijama Nema\u010dke na okupiranim teritorijama tokom Drugog svetskog rata. To jest, za Nemce, ova pri\u010da uop\u0161te ne postoji.<\/p>\n<p><b>\u010cak i na porodi\u010dnom nivou?<\/b><\/p>\n<p>O tome dokazju cifre: 2015. godine jedan od temelja uklju\u010denih u politiku se\u0107anja sproveo je istra\u017eivanje, a 69 odsto Nemaca je reklo da njihovi preci nisu u\u010destvovali u Drugom svetskom ratu. To je uprkos \u010dinjenici da postoji ogromna mre\u017ea institucija koje su posve\u0107ene o\u010duvanju politike pam\u0107enja. Povremeno postoje zanimljivi materijali o periodu nacional-socijalizma u mnogim nema\u010dkim medijima.<\/p>\n<p>Stavovi prema nacional-socijalizmu promenili su se 1983. godine, kada je pro\u0161lo 50 godina od njegovog osnivanja, kako pi\u0161e autoritativni nema\u010dki istori\u010dar Norbert Fraj. Ako su pre toga verovali da su mnogi ljudi nevine \u017ertve, poku\u0161ali da prebace krivicu na Firera (ka\u017eu, nismo mi krivi, \u017eeleli smo ne\u0161to dobro, ali zapravo, ispostavilo se da je Faustijansko zlo), onda se od 1983. godine naglasak u politici se\u0107anja promenio: Nemci su prestali da gledaju sebe kao nevine u\u010desnike, i po\u010deli da govore da je bilo mnogo sau\u010desnika u odre\u0111enim zlo\u010dinima. Godine 1985, tada\u0161nji predsednik Ri\u010dard fon Veizs\u00e4cker je \u010dak priznao 8. Pre toga, 8. maj u Nema\u010dkoj nije proslavljen.<\/p>\n<p>Prethodno se u akademskim istra\u017eivanjima i u pisanjima istori\u010dara koji su radili u brojnim fondacijama vi\u0161e pa\u017enje posvetilo politi\u010dkoj i dru\u0161tvenoj komponenti. Od kraja osamdesetih godina, akcenat se preusmerio na individualne prakse. To jest, kako su specifi\u010dni ljudi do\u017eivljavali nacional-socijalizam, kako su u\u010destvovali, kako se njihov odnos prema toj politici promenio.<\/p>\n<p>Teoretski, izgleda da sve radimo i govorimo ispravno. Me\u0111utim, u stvarnosti se ispostavilo da skoro 70 odsto Nemaca veruje da njihovi preci nisu u\u010destvovali u Drugom svetskom ratu. Dakle, rezultat politike se\u0107anja je odbacivanje traumati\u010dne pro\u0161losti, traumati\u010dnog iskustva generacije.<\/p>\n<p>Uzmimo moderan primer. O pozivima na mir koji se sada mogu \u010duti. Jedan od lidera levice, prili\u010dno poznati funkcioner iz \u0107elije Rajna-Vestfalija, pi\u0161e, ka\u017eu, setimo se da su tokom Drugog svetskog rata Amerikanci i Britanci uni\u0161tili civilno stanovni\u0161tvo Nema\u010dke svojim bombardovanjem. U ovom slu\u010daju, mo\u017eemo li uporediti rat u Ukrajini sa Drugim svetskim ratom?<\/p>\n<p>Sada\u0161nja generacija Nemaca nema mnogo ose\u0107aja kolektivne odgovornosti, \u010dini mi se. Oni ne \u017eele da se ve\u017eu za pro\u0161lost, pro\u0161lost je odba\u010dena. Mislim da to nije dobro, to vidimo iz na\u010dina na koji je Nema\u010dka reagovala na doga\u0111aje u Ukrajini \u2013 to je nedovoljno pam\u0107enje politike. Mo\u017eda se neke moje kolege ne\u0107e slo\u017eiti sa mnom.<\/p>\n<p><b>Me\u0111utim, nema\u010dke kolege ne mogu da priznaju da je, kao rezultat takve politike se\u0107anja, Ukrajina u slepoj ta\u010dki za obi\u010dne Nemce. Se\u0107am se Analene Berbok, koja je do\u0161la u Moskvu pre potpune invazije i govorila o kolektivnoj odgovornosti prema Sovjetima, to jest Rusima, ljudima u Drugom svetskom ratu. Evo pitanja Ukrajine u ovom trouglu Nema\u010dka-Ukrajina-Rusija: kakav je zajedni\u010dki stav Rusije i Nema\u010dke prema Ukrajini? <\/b><\/p>\n<p>Moramo po\u010deti sa usvajanjem Ukrajine u Nema\u010dkoj. Od XVI veka, nema\u010dka i evropska \u0161tampa uop\u0161te pisale su o Kozacima, posebno mnogo tokom rata Bohdana Khmelnytskyja 1648-1654. Druga stvar je koliko ljudi \u010dita ovu \u0161tampu. Ukrajina nije bila terra incognita na mapi Evrope. Bilo je mnogo putnika koji su ispri\u010dali i snimili ono \u0161to su videli. Posebno je nema\u010dki istori\u010dar Johan Kristijan Engel (1770-1814) posetio Ukrajinu, napisao je dela &#8222;Pri\u010de o Halychu i Volodymyru&#8220; i &#8222;Istorija Ukrajine i ukrajinskih Kozaka&#8220;.<\/p>\n<p>Ali ovde postoji interesantna ta\u010dka: kroz koju je optika percipirana Ukrajina? Prvo, zbog poljskih ratova, jer kada je re\u010d o koza\u010dkim ratovima, za Evropljane su se odigrali na teritoriji Poljske. A kasnije je Ukrajina percipirana uglavnom preko moskovske optike.<\/p>\n<p>Na ovu temu mo\u017eete pro\u010ditati knjigu Andreasa Kappelera &#8222;Od zemlje Kozaka do zemlje seljaka&#8220;. Na ukrajinskom je objavljena 2022. godine od strane izdava\u010dke ku\u0107e Litopys. UU analiziranim brojnim izve\u0161tajima o Ukrajini u nema\u010dkoj, francuskoj, engleskoj \u0161tampi, u enciklopediskim \u010dlancima, najpoznatijim putopisnim bele\u0161kama stranih autora.<\/p>\n<p>Zapravo, pogled na Ukrajinu pre Prvog svetskog rata i \u010dak i za vreme njega je bio slede\u0107i: to je varvarska zemlja, njeni stanovnici su varvari, Ukrajina nikada nije bila nezavisni politi\u010dki entitet, to su uglavnom seljaci, plodna zemlja u Ukrajini&#8230; Standardni skup pe\u010data karakteristi\u010dnih za evropsko dru\u0161tvo, koje je na istok gledalo kao na oblast koja \u0107e biti kolonizovana. To je, da bi ovi varvari bili civilizovani.<\/p>\n<p>Ovakav pogled na Ukrajinu uglavnom je ostao do pro\u0161le godine. Komuniciraju\u0107i na ku\u0107nom nivou sa nekim Nemcima, jo\u0161 uvek ose\u0107am izvesnu carsku nadmo\u0107. Ka\u017eu da je Nema\u010dka visoko razvijena zemlja, a Ukrajina zemlja u razvoju. Iako smo sada dve ili tri glave vi\u0161e u nekim oblastima. A na\u0161a \u017eeleznica, \u010dak i tokom bombardovanja, ide na vreme, kasni dva ili tri sata. I mi &#8222;\u017eivimo u pametnom telefonu&#8220;, imamo vi\u0161i nivo kompjuterizacije. Ono \u0161to radimo u Ukrajini za dve ili tri sekunde u Nema\u010dkoj mora da provede pola sata.<\/p>\n<p>Nemci su imali isti imperijalni odnos prema Ukrajincima kao i Rusi. Rusija je za njih velika imperijalna dr\u017eava, dugo je bila predmet me\u0111unarodne politike. I \u010desto je Nema\u010dka patila od Rusije ili obrnuto. Nije iznena\u0111uju\u0107e da su Nemci identifikovali sve \u017ertve Drugog svetskog rata prvenstveno sa Rusima. To je vrsta mentalne slike koja je nastala u Nema\u010dkoj u odnosu na Ukrajinu.<\/p>\n<p>Druga ta\u010dka je povezana sa posleratnim periodom i takozvanim Ostpolitikom, koji su izvele socijaldemokrate na \u010delu sa Vilijem Brantom. Smatrali su da je ovaj Ostpolitik uspe\u0161an, nepromenljiv i koji je morao stalno da se prati. \u010cinjenica je da je saradnja sa Sovjetskim Savezom u to vreme bila, zapravo, saradnja sa Rusijom za njih. Prva stvar koja je nastala nakon \u0161to je Vili Brant postao kancelar i kada je po\u010dela implementacija ove politike bila su ekonomska odeljenja koja su po\u010dela da razvijaju trgovinu sa SSSR-om. Pre svega, radi se o energiji. Kao, mo\u0107i \u0107emo da se iskupimo za Sovjetski Savez ako trgujemo sa njim. Obostrano korisno, naravno. Postojala je nada da \u0107e kroz trgovinu izme\u0111u njih do\u0107i do svojevrsne zbli\u017eavanja i da \u0107e to navodno olak\u0161ati iskupljenje za Drugi svetski rat.<\/p>\n<p><b>Ali ovde je stvar kompromisa. U kojoj meri je Nema\u010dka bila spremna da za\u017emuri na ugnjetavanje protiv demokratije u korist svog severnog saveznika?<\/b><\/p>\n<p>Bila je spremna da za\u017emuri na sve, jer, od osamdesetih godina pro\u0161log veka, njihova celokupna politika prema isto\u010dnoj Evropi bila je Realpolitik, to su, pre svega, sopstveni interesi.<\/p>\n<p>Zanimljiva istraga pojavila se u Die Zeit-u u vezi sa tim kako je Nord Stream 2 lobirao u Nema\u010dkoj. U tekstu se navodi da je 2017. godine, posle aneksije Krima, za vreme kancelarke Merkel, koja je tako\u0111e aktivno lobirala za izgradnju ovog gasovoda, jedna od institucija koja se bavi energetskim problemima (nalazi se u Kelnu) sprovela studiju. A prema njenim rezultatima, zaklju\u010dili su da \u0107e izgradnjom Nord Strima 2 biti u\u0161te\u0111eno 25 milijardi evra. Kada je izgradnja po\u010dela, Nema\u010dka je vr\u0161ila svakakve pritiske na susedne zemlje koje su poku\u0161ale da se odupru, posebno Na Danskoj, uz fraze da Evropljani gube 25 miliona evra za svaki dan odlaganja uvo\u0111enja Nord Strima 2.<\/p>\n<p>Ispostavilo se da je mu\u0161terija ove studije bio Gazprom. Uzgred, ova studija je ve\u0107 nestala sa stranice instituta, sada vi\u0161e nije popularna pri\u010da o tome. Ali sve ovo vreme ove cifre su kori\u0161\u0107ene, i nezavisni istra\u017eiva\u010di. Ameri\u010dki stru\u010dnjaci su ve\u0107 potvrdili da ova studija nije ta\u010dna. Ne bi moglo da bude u\u0161tede od 25 milijardi evra, jer ekonomski pokazatelji \u2013 rast, pad tr\u017ei\u0161ne cene gasa \u2013 nisu uzeti u obzir.<\/p>\n<p>Ili, na primer, jo\u0161 jedna dana\u0161nja informacija je ve\u0107 u \u0160piglu. Robert Habek, vicekancelar i ministar ekonomije Nema\u010dke, predla\u017ee uvo\u0111enje pomo\u0107nih pravila za nema\u010dke firme. Jedna od njih trebalo je da pretpostavi da nema\u010dke komponente koje prodaju azijskim zemljama, posebno Azerbejd\u017eanu, Kazahstanu, Jermeniji, ne mogu da se prebace u Rusiju. Mnoge nema\u010dke firme po\u010dele su aktivno da trguju sa azijskim zemljama, obim robe sa njima raste za desetine procenata u pore\u0111enju sa onim \u0161to je bio. Ali iz nekog razloga, ovi delovi i roba zavr\u0459e u Rusiji. Govorimo, naro\u010dito, o elektronskim \u010dipovima, koji imaju dvostruku namenu, jer se mogu koristiti kako u ve\u0161 ma\u0161inama, tako i u cilju opremanja oru\u017eja. Nema\u010dki biznis nije zadovoljan takvim odlukama, smatraju\u0107i ga ugnjetavanjem. Evo konkretnih rezultata kako je Ostpolitik postao Realpolitik, gde je uzeo u obzir sopstvene interese Nema\u010dke.<\/p>\n<p>Posle 24. februara situacija sa inflacijom u Nema\u010dkoj se pogor\u0161alaLass, i to uti\u010de na raspolo\u017eenje nema\u010dkog stanovni\u0161tva. Vi\u0161e od 40 odsto Nemaca podr\u017eava po\u010detak pregovora \u010dak i kompromisom sa Rusijom, na koji Ukrajina treba da bude pritisnuta, primorana da po\u010dne pregovore. To je posledica kratkovide politike koja je vezala Nema\u010dku, stavila jeftine nosa\u010de energije na gasnu iglu. A Nemci su bili tako tihi da \u017eive. Kao da smo zaboravili na nacional-socijalisti\u010dku pro\u0161lost, prijatno nam je da dobijamo jeftinu energiju, zemlja smo izvoznica, zemlja u razvoju. \u017divimo udobno, tako da ne\u0107emo obra\u0107ati pa\u017enju na sve ostalo, posebno na Poljsku, Ukrajinu ili balti\u010dke zemlje. Sve je isto\u010dna Evropa, sve su to varvari, nisu civilizovani, ne \u017eive kao mi&#8230;<\/p>\n<p><b>A ovo je sfera uticaja biv\u0161eg Sovjetskog Saveza, same Rusije. Mislim da postoji mala razlika izme\u0440u ovih definicija. Gospodine Serhii, ali ipak moramo da razgovaramo o odre\u0111enoj dinamici, dinamici promena u odnosu Nema\u010dke prema Ukrajini u proteklih godinu dana. Zato \u0161to je na po\u010detku ambasadora, Melniku re\u010deno da &#8222;imate nekoliko dana&#8220;. I sama ukrajinska ambasada se pona\u0161ala veoma interesantno. Hajde da ne pri\u010damo po karakteristikama, ve\u0107 interesantno. I sada vidimo sve ve\u0107u podr\u0161ku Nema\u010dke. Olaf \u0160olc iz goluba se postepeno pretvara u sokola. U samoj Nema\u010dkoj vrlo \u010desto govore o promeni epohe. I mo\u017eemo li re\u0107i da moderna Nema\u010dka poslednjih meseci postepeno uni\u0161tava svoju &#8222;pravu politiku&#8220; i formira neku novu viziju Istoka? <\/b><\/p>\n<p>Ne mo\u017eemo a da ne primetimo dinamiku promene stava prema Ukrajini. To je razumljivo, jer je sada najve\u0107i rat u Evropi od Drugog svetskog rata. Gotovo je nemogu\u0107e ne primetiti ga, pogotovo \u0161to je ovaj rat potpuno druga\u010diji, ide u\u017eivo. Putem mre\u017ea i dru\u0161tvenih mre\u017ea momentalno dobijamo informacije, videli smo sve strahote koje su se dogodile u Marijupolju, Buha, kod Vuhledara, Bakhmuta, Soledara.<\/p>\n<p>Ipak, Nema\u010dka je klasi\u010dna post-nacionalna dr\u017eava, koja je na ovaj ili onaj na\u010din dala deo svojih ovla\u0161\u0107enja panevropim telima. \u010clanica je Evropske unije i NATO-a. Me\u0111unarodno pravo je osnova za postojanje savremenog sveta. \u010cinjenica da je Rusija prekr\u0161ila me\u0111unarodno pravo u Nema\u010dkoj van svake sumnje je \u010dak i me\u0111u najve\u0107im kriti\u010darima stava vlade Olafa \u0160olca i protivnika snabdevanja Ukrajine oru\u017ejem. Nemogu\u0107e je ne reagovati na takve stvari.<\/p>\n<p>Druga stvar je da je spoljna politika Nema\u010dke pod Merkelovom bila prili\u010dno specifi\u010dna. Nema\u010dka nikada nije bila lider u preuzimanju politi\u010dkih inicijativa. U jednom trenutku, Gerhard \u0160reder je odbio da u\u010destvuje u koaliciji u Iraku. Me\u0111utim, generalno gledano, oni su i dalje sledili op\u0161ti kurs EU.<\/p>\n<p>Merkelova je jednom prilikom na jednoj od konvencija CDU rekla da izgleda kao \u017eaba koja je u hibernaciji. Cela njena spoljna politika je bila upravo to. Re\u010deno je o Merkelovoj da je ona Zapadna Nemac po pitanjima unutra\u0161nje politike i isto\u010dne Nema\u010dke kada je re\u010d o spoljnoj politici. Iz nekog razloga, odlu\u010dila je da najbolje poznaje i razume Putina. Mo\u045bda zato \u0459to govori ruski. Mada ka\u017eu da Putin bolje poznaje nema\u010dki od Merkelovog Rusa. Nema\u010dka nije pokazala spoljnopoliti\u010dke inicijative tokom perioda Merkelove.<\/p>\n<p>Jo\u0161 jedna va\u017ena ta\u010dka koja je po\u010dela sa \u0160rederom je smanjenje Bundeswehra. Po\u010detkom devedesetih, nema\u010dke oru\u017eane snage brojale su 500 hiljada ljudi i 2000 \u010duvenih Leoparda. Bundeswehr je sada u u\u017easnom stanju, i to je posledica hroni\u010dnog nedovoljnog finansiranja. Sada\u0161nji ministar odbrane Boris Pistorijus poku\u0161ava da uradi ne\u0161to.<\/p>\n<p>Prema pravilima NATO-a, svaka dr\u017eava mora da izdvoji 2 odsto bruto nacionalnog proizvoda da bi odr\u017eala svoju vojsku. Nema\u010dka se nikada nije pridr\u017eavala ovog pravila. Najvi\u0161e su izdvojili 1,25 ili 1,5 odsto. Kada su socijaldemokrate iza\u0161le na izbore 2017. godine i kada im je re\u010deno da treba pove\u0107ati potro\u0161nju na dva odsto, odgovorili su \u2013 za\u0161to bismo to uradili, ovo je pogre\u0161an korak. Odrekli su se mnogih stvari koje su bile potrebne. Sada Pistorijus ka\u017ee da je tih 2% minimum.<\/p>\n<p>Ne zaboravite da je Rusija sve vreme tro\u0161ila na svoj odbrambeni bud\u017eet najmanje \u0161est odsto bruto nacionalnog proizvoda. I zato se 24. februara Nema\u010dka na\u0161la u situaciji da, s jedne strane, nemaju priliku da donose kardinalne odluke, a sa druge strane postoji prili\u010dno veliki strah da, ako veliki evropski rat zaista po\u010dne, onda Nema\u010dka nema \u0161ta da brani, nema vojske. Prve oscilacije nema\u010dke vlade su sramnih 500 \u0161lemova koje je Kristin Lambert obe\u0107ala da \u0107e dodeliti Ukrajini.<\/p>\n<p>Postepeno, ovaj proces je nestao. Verujem da se u velikoj meri pomerila pod uticajem dva faktora. To su ukrajinska vojska i Ukrajinci pokazali da mogu da se brane i da ruska vojska nije druga vojska na svetu koja navodno ne mo\u017ee biti pora\u017eena. Ovo je herojski otpor Ukrajinaca. Drugo, postoji veoma sna\u017ean pritisak zapadnih saveznika, posebno Sjedinjenih Dr\u017eava, kao i isto\u010dnih &#8211; Poljske i balti\u010dkih dr\u017eava.<\/p>\n<p>Yewk unutar nema\u010dkog dru\u0161tva je tako\u0111e bio, ne treba ga potcenjivati. Pro\u0161le godine, mnogo Nemaca je bilo odlu\u010dno da pomogne Ukrajini \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e, i to ne samo podr\u0161kom izbeglicama. Uradili su mnogo u ovome, moramo im odati po\u010dast. Me\u0111utim, tako\u0111e je neophodno obezbediti oru\u017eje, a \u010dak i tada je tokom leta re\u010deno da je neophodno obezbediti te\u0161ko naoru\u017eanje &#8211; tenkove, oklopne transportere.<\/p>\n<p>Drugi faktor povezan sa promenama tokom rata je stra\u0161no bombardovanje koje je Rusija po\u010dela da nanosi mirno ukrajinskom stanovni\u0161tvu, raketni napadi na ukrajinski energetski sistem. Mislim da je to doprinelo promeni pozicije Nema\u010dke, jer je pokazalo da ovaj rat nije po pravilima, to je rat protiv civilnog stanovni\u0161tva i ovo je rat u kojem je nemogu\u0107e dogovoriti se sa agresorom. To je doprinelo promeni retorike Olafa \u0160olca.<\/p>\n<p><b>Tako interesantna stvar, znamo da je Evropa, posebno Nema\u010dka, bila iznena\u0111ena herojskim otporom Ukrajinaca &#8211; i vojnih i civilnih. Nedavno je u Nema\u010dkoj sprovedeno sociolo\u0161ko istra\u017eivanje, pitali su: &#8222;\u0160ta bi se desilo sa vama kada bi neko napao va\u0161u zemlju?&#8220; Samo 5 odsto Nemaca bilo je spremno da uzme oru\u017eje, 33 odsto bi nastavilo uobi\u010dajeni \u017eivot, a 24 odsto bi odlazilo u inostranstvo. Da li je nema\u010dko dru\u0161tvo pacifisti\u010dko? I ako je tako, zar ga politika se\u0107anja nije izazvala? <\/b><\/p>\n<p>Ova istra\u017eivanja javnog mnjenja treba tretirati oprezno. Stalno se odr\u017eavaju u Nema\u010dkoj. Posle nekog vremena mo\u017eemo da dobijemo razli\u010dite brojeve, \u0161to tako\u0111e mo\u017ee da nas iznenadi. Mada je to odre\u0111eni barometar koji moramo da pratimo.<\/p>\n<p>Pre toga smo govorili o politici, o promeni epohe u politici. Vode\u0107e socijaldemokrate sve \u010de\u0161\u0107e govore da su pravile gre\u0161ke u vezi sa Rusijom, govore\u0107i da treba da gradimo mir u Evropi bez Rusije ili protiv Rusije. U ve\u0107ini politi\u010dkih stranaka na Olimpu, sa izuzetkom Alternative za nema\u010dke autsajdere i levicu, postignut je konsenzus po tom pitanju.<\/p>\n<p>Situacija sa dru\u0161tvom je mnogo komplikovanija. To je posledica ne samo pro\u0161losti Nema\u010dke, ve\u0107 i intelektualnog okru\u017eenja ove zemlje. To jest, sa onim \u0459to zovemo pluralizam, demokratija. Podsetimo se koliko je otvorenih pisama kancelaru \u0160olcu bilo pro\u0161le godine.<\/p>\n<p>\u010cuvena feministkinja Alis \u0160varcer, koja je izdava\u010d popularnog magazina Ema, organizovala je otvoreno pismo, koje su potpisali mnogi poznati nema\u010dki intelektualci. Bilo je i drugih pisama u kojima se tra\u017eilo okon\u010danje ovog rata jer, ka\u017eu, nosi toliko nasilja. Da nekako olak\u0161amo po\u010detak pregovora. I da \u0160olc, zajedno sa Makronom, treba da obrati vi\u0161e pa\u017enje na diplomatske korake.<\/p>\n<p>To je, s jedne strane, rekli da je ovo u\u017easan rat, da su toliko zabrinuti za patnje ukrajinskog naroda, i da ne vide perspektivu u ovom ratu. S druge strane, oni su pozvali na one stvari koje su nam potpuno neprihvatljive.<\/p>\n<p>Debata o tome da li snabdevati Ukrajinu te\u0161kim naoru\u017eanjem ili ne o\u017eivela je kada je nema\u010dka vlada odlu\u010dila da izdvoji tenkove za Ukrajinu. Alis \u0160varcer se ponovo pojavila u areni, a pridru\u017eila joj se i \u010duvena Sara Vagenkneht, \u010dlanica Bundestaga iz Leve stranke. Po\u010detkom februara izdali su &#8222;manifest mira&#8220;, koji je, prema njihovim re\u010dima, potpisalo 600 hiljada ljudi. Zatim su organizovali takozvane mirovne demonstracije, koje su odr\u017eane u Berlinu 25. februara 2023. godine. Me\u0111utim, samo 13.000 ljudi je do\u0161lo do toga. Tokom mitinga izbio je skandal zato \u0161to su se mnoge desni\u010darske stranke, uklju\u010duju\u0107i Alternativu za Nema\u010dku i druge marginalne grupe, pridru\u017eile manifestu. Na samim demonstracijama bilo je ruskih zastava, ali iz nekog razloga nije bilo ukrajinskih. Cela ova akcija je, u stvari, bila antiukrajina. &#8222;Leva stranka&#8220; je ogra\u0111ena iz saop\u0161tenja Vagenknehta, \u0161to je dovelo do podele. Najverovatnije \u0107e Vagenkneht stvoriti sopstvenu politi\u010dku snagu.<\/p>\n<p>Generalno gledano, ovaj &#8222;manifest mira&#8220; je poziv na pregovore sa Putinom, a ti pregovori su, prema re\u010dima autora i potpisnika, pre svega neophodni kako bi se okon\u010dao rat. Kako bi to trebalo da bude zavr\u0161eno, kakvi bi ti pregovori trebalo da budu \u2013 oni o tome ne pi\u0161u. Radi se samo o \u010dinjenici da smo mi, ka\u017eu, pacifisti, \u0161to zna\u010di da je svaki rat za nas neprihvatljiv.<\/p>\n<p>Pokret je prili\u010dno opasan, ali, po mom mi\u0161ljenju, mnogo mo\u0107nije intelektualno okru\u017eenje Nema\u010dke je opasnije, sa njim se povezuje svetski poznati filozof Jirgen Habermas. Ponovo je dostavio \u010dlanak u S\u00fcddeutsche Zeitungu, ovo su njegove omiljene novine.<\/p>\n<p><b>Habermas upozorava na Tre\u0107i svetski rat.<\/b><\/p>\n<p>Habermas pripada onome \u0161to je u jednom trenutku sociolog Karl Manhajm nazvao &#8222;slobodna plutaju\u0107a inteligencija&#8220;. Habermas je prili\u010dno poznata osoba, i iako ima 93 godine, ako \u010ditamo njegove tekstove, razumemo da je potpuno inteligentan. To je \u010dovek koji je izvesna ikona za nema\u010dke intelektualce, i jasno je da je njegov uticaj veoma mo\u0107an. Uprkos su\u0161tini kritike, bilo je i prili\u010dno pozitivnih odgovora na ovaj njegov \u010dlanak koji se zove &#8222;Poziv na pregovore&#8220;.<\/p>\n<p>Za njega je rat neprihvatljiv u bilo kom obliku. On, me\u0111utim, pi\u0161e da je posle Drugog svetskog rata, posebno od strane me\u0111unarodnih institucija, UN, upotreba rata kao sredstva za re\u0161avanje sukoba, sa izuzetkom prava na samoodbranu, bila zabranjena. \u010cak je i tako ne\u0161to kao &#8222;pravi rat&#8220; potpuno uklonjeno iz politi\u010dke upotrebe. Ka\u017ee da je ovo nepravedan rat, agresivan, kr\u0161enje me\u0111unarodnih prava, koje je Zapo\u010deo Putin. To je tako, nema antiukrajinskih ovih. On pi\u0161e da Ukrajina ima pravo da se brani od agresora.<\/p>\n<p>Ali, kako ka\u017eu, \u0111avo je u detaljima. Habermas postavlja pitanje: kada snabdevamo te\u0161kim oru\u017ejem, da li to doprinosi kraju rata? Mo\u017ee li Ukrajina, na primer, da upotrebi to oru\u017eje da pobedi Rusiju? A \u0161ta zna\u010di poraz Rusije? I zar zapadno dru\u0161tvo nije odgovorno za \u017ertve koje \u0107e biti rezultat upotrebe zapadnog oru\u017eja? Da li je nema\u010dko dru\u0161tvo odgovorno za te\u0161ko naoru\u017eanje koje je Nema\u010dka snabdevala i koristila u ratu na bojnom polju? I to je pitanje koje tera intelektualce na razmi\u0161ljanje: ispostavilo se, a mi Nemci smo ume\u0161ani u ubistva koja se  odvijaju snabdevanjem oru\u017ejem. Postoji izobli\u010denje koncepata.<\/p>\n<p>Iako je to sasvim jasno iz me\u0111unarodnog prava: ako snabdevate oru\u017ejem, niste direktni u\u010desnici rata. I onda postoji filozofski odraz o tome da li smo mi odgovorni? A gde su crvene linije koje mo\u045bemo da pre\u0440emo? Sada smo odlu\u010dili da snabdevamo Ukrajinu tenkovima. A sada ukrajinski predsednik i biv\u0161i ukrajinski ambasador Andrij Melnik pola\u017eu pravo na borce. To je tako, mi se tako samouvereno kre\u0107emo ka tre\u0107em svetskom ratu, i, kako on pi\u0161e, nuklearnom ratu.<\/p>\n<p>On onda tvrdi da li mi, zapadno dru\u0161tvo, snosimo odgovornost? Zar ne bi trebalo da pri\u010damo i o miru ako smo snabdeva\u010di oru\u017ejem i samim tim direktni u\u010desnici ovog vojnog sukoba? U ovom slu\u010daju imamo i pravo da razgovaramo o mirovnim pregovorima, a ne samo o Zelenskom i Ukrajini. Zapravo, ovo je filozofska predstava o ideji da Zapad treba da natera Zelenskog i Ukrajince da pregovaraju.<\/p>\n<p>Habermas u \u010dlanku pita: \u0161ta je pobeda? Da li treba da se preselimo na granice 24. februara 2022. ili bi to trebalo da bude transformacija Rusije kao dr\u017eave? A zemlje NATO-a su, prema njegovom mi\u0161ljenju, pogre\u0161ile kada u po\u010detku nisu postavile jasan cilj za ovaj rat.<\/p>\n<p>I na kraju, ono \u0161to je tipi\u010dno za Jirgena Habermasa: Ukrajina kao takva nije u njegovom tekstu. On pi\u0161e o ratu u Ukrajini, ali ne i o Ukrajini. On ponovo ponavlja svoju mantru da je Ukrajina postala nezavisna najkasnije me\u0111u svim evropskim nacijama. To jest, za njega dalje od Odera, ni\u0459ta ne postoji. Evo nas, Zapad, ali istok Evrope. Po mom mi\u0161ljenju, to su veoma opasne stvari koje proizvode intelektualci takvog nivoa kao \u0161to je Habermas.<\/p>\n<p>Ne vidim veliku podr\u0161ku Habermasu. Bilo je \u010dak i nekoliko \u010dlanaka vode\u0107ih nema\u010dkih profesora sa tvrdnjama da Habermas uop\u0161te ne poznaje istoriju isto\u010dne Evrope i da mu jednostavno ne odgovara da pi\u0161e o tome, jer podriva njegovu reputaciju nau\u010dnika. Habermasov \u010dlanak \u0107e pro\u010ditati odre\u0111ena kategorija nema\u010dkog stanovni\u0161tva. Sara Vagenkneht i Alis \u0160varcer slu\u0161ajte vi\u0161e.<\/p>\n<p><b>Napisali ste pro\u0161le godine da vas Nema\u010dka podse\u0107a na nema\u010dki \u017eelezni\u010dki voz koji se veoma sporo kre\u0107e ka krajnjem cilju. Na svakoj srednjoj stanici postoje crvene linije koje se prevazilaze polako i \u0161kripom. A vi ste postavili retori\u010dko pitanje: ne znam u \u010demu je problem \u2013 da li je to na samom putu ili u mahinacijama? Mo\u045bete li sada da odgovorite na to pitanje? <\/b><\/p>\n<p>To je stvarno bilo retori\u010dko pitanje. Mislim da sada, ako pogledamo modernu Nema\u010dku, moramo da razumemo: sve \u0161to se desilo pro\u0161le godine de\u0161ava se sada. Postoji odre\u0111ena razdaljina izme\u0111u njih. A ova razdaljina je pre svega da Nemci sa \u0161kripom prolaze crvene linije. I videli smo kako su prevazi\u0161li te crvene linije. Prevazi\u0161li su ih kroz, recimo, tako napetu, ponekad prili\u010dno o\u0161tru diskusiju me\u0111u samim nema\u010dkim dru\u0161tvom. Nema\u010dki politi\u010dari su veoma sna\u017eno povezani sa svojim bira\u010dima. I element publiciteta u Nema\u010dkoj i element ove diskusije su veoma va\u017eni, i to ima veoma jak uticaj. Stoga, ponekad, ako nam se \u010dini da deluju veoma sporo, a \u010desto je to tako, onda zaista deluju veoma sporo. Ovo su, u principu, odlike samo nema\u010dkog politi\u010dara. Naravno, veoma sam zadovoljan poslednjim govorom Olafa \u0160olca u Bundestagu, tamo vreme da se poklopi sa pro\u0161logodi\u0161njim govorom, gde je upravo pri\u010dao o Zeitenwendeu. Vidim u\u017easne promene u nema\u010dkom dru\u0161tvu, posebno u nema\u010dkoj politici.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u0160ta je nema\u010dka politika pam\u0107enja? Kakav je zajedni\u010dki odnos Rusije i Nema\u010dke prema Ukrajini? U kojoj meri je Nema\u010dka spremna da za\u017emuri na ugnjetavanje protiv demokratije u korist svog severnog saveznika? U novom broju \u010dasopisa &#8222;Bez bromina&#8220; \u2013 doktor istorijskih nauka, glavni istra\u017eiva\u010d Instituta za svetsku istoriju Nacionalne akademije nauka Ukrajine, specijalista za teorijske probleme [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":13160,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[546,1908,143,8,81,7,179,5],"class_list":["post-13159","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rat","tag-drugi-svetski-rat","tag-geehina","tag-olaf-solc","tag-rusija","tag-ruska-agresija","tag-rusko-ukrajinski-rat","tag-vladimir-putin","tag-vrhunske-vesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13159","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13159"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13159\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13160"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13159"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13159"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13159"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}