{"id":1190,"date":"2022-07-03T19:48:02","date_gmt":"2022-07-03T17:48:02","guid":{"rendered":"https:\/\/razvedka.info\/rs\/2022-07-kolektivni-putin-je-spreman-da-izdrzi-siromastvo-ako-ga-se-plase-filozofija-ruskog-sveta\/"},"modified":"2022-07-03T19:48:02","modified_gmt":"2022-07-03T17:48:02","slug":"kolektivni-putin-je-spreman-da-izdrzi-siromastvo-ako-ga-se-plase-filozofija-ruskog-sveta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/2022-07-kolektivni-putin-je-spreman-da-izdrzi-siromastvo-ako-ga-se-plase-filozofija-ruskog-sveta\/","title":{"rendered":"&#8222;Kolektivni Putin je spreman da izdr\u017ei siroma\u0161tvo ako ga se pla\u0161e&#8220;. Filozofija &#8222;ruskog sveta&#8220;"},"content":{"rendered":"<p>\u0160ta je &#8222;kolektivni Putin&#8220;? Koja su zna\u010denja ruske knji\u017eevnosti? Za\u0161to je izolacija i patnja prirodna za Rusiju? Kako D\u017easperove &#8222;grani\u010dne situacije&#8220; uti\u010du na razvoj nacije? Da li zaista postoji dilema za Zapad \u2013 poraz Ukrajine ili Tre\u0107i svetski rat?<\/p>\n<p>U novom broju &#8222;Bez Bromina&#8220;, doktor filozofije, prevodilac filozofskih dela, predava\u010d na Univerzitetu Lviv i ukrajinskom Katoli\u010dkom univerzitetu Andrij Dakhnij pri\u010da.<\/p>\n<p><em>Program &#8222;Bez bromina&#8220; je zajedni\u010dki projekat za nas i \u010dasopis <a rel=\"nofollow noopener\" target=\"_blank\" href=\"https:\/\/localhistory.org.ua\/\">&#8222;Lokalna istorija&#8220;<\/a>, u kojoj se nedeljno govori o slo\u017eenim istorijskim temama.<\/em><\/p>\n<div class=\"responsive-embed\">\n<div class=\"jeg_video_container jeg_video_content\">\n<div class=\"jeg_video_container jeg_video_content\"><iframe loading=\"lazy\" title=\"\u0420\u043e\u0441\u0456\u044f\u043d\u0438 \u043e\u0434\u0435\u0440\u0436\u0438\u043c\u0456 \u0456\u043c\u043f\u0435\u0440\u0441\u044c\u043a\u043e\u044e \u0432\u0435\u043b\u0438\u0447\u0447\u044e. \u0406\u0441\u0442\u043e\u0440\u0438\u043a \u0444\u0456\u043b\u043e\u0441\u043e\u0444\u0456\u0457 \u043f\u0440\u043e \u0440\u0443\u0439\u043d\u0456\u0432\u043d\u0443 \u0441\u0443\u0442\u043d\u0456\u0441\u0442\u044c \u201c\u043d\u0430\u0440\u043e\u0434\u0443-\u0431\u043e\u0433\u043e\u043d\u043e\u0441\u0446\u044f\u201d\" width=\"500\" height=\"281\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/jCGWgDcrDjo?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" referrerpolicy=\"strict-origin-when-cross-origin\" allowfullscreen><\/iframe><\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<p><strong>Gospodine Endru, dobar dan! Danas \u0107emo govoriti o ratu koji je oslobodio Kremlj, ratu ne samo za ljude i teritoriju, ve\u0107 i o odre\u0111enoj ideologiji koja datira od pre nekoliko stotina godina. Ali po\u010dnimo ne sa Rusijom, ne sa tlom koje je formirano na na\u0161oj isto\u010dnoj granici, ve\u0107 od zapadnog sveta.<\/strong><\/p>\n<p><strong>Krajem aprila nema\u010dki list S\u00fcddeutsche Zeitung objavio je esej Jirgena Habermasa, u kojem najauto autoritativniji filozof savremenog sveta govori o dilemi \u2013 ili porazu Ukrajine ili Tre\u0107em svetskom ratu \u2013 iz koga Zapad mora nekako da iza\u0111e. Mislite li da takva dilema postoji ili ne?<\/strong><\/p>\n<p>Pre svega, re\u0107i \u0107u da je Habermas jedan od najcenjenijih, najcitiranijih mislilaca moderne Nema\u010dke. On je u 90-ima. He found in the mid-twentieth century, made his debi as a public intellectual in the early 1950s. He presents the critical theory of the Frankfurt School and the Institute for Social Research in Frankfurt am Main, which spawned a galaxy of thinkers \u2013 Theodor Adorno, Max Gorkheimer, Erich Fromm, and Jurgen Habermas<\/p>\n<p>Naravno, ovde postoji odre\u0111eni kontinuitet, svi oni su nekako re\u0161eni da tra\u017ee konsenzus, razumevanje, ovo je takozvana etika diskursa. Svaki put nagla\u0161avaju da nije instrumentalna racionalnost ta koja treba da vlada, ve\u0107 komunikativna. U Habermasu se klju\u010dni rad zove &#8222;Teorija komunikativnog delovanja&#8220;. Dolazi iz temelja zapadnog, okcidentalnog. U ovom radu mnogo govori o klju\u010dnim paradigmama zapadnog sveta, zapadnom mentalitetu \u2013 kako sve raste. Maks Veber, protestantska etika je veoma va\u017ena \u2013 etika odgovornosti, a ne etika uverenja. Stalno se kre\u0107e ovom rekom. I, prema logici stvari, odlu\u010dan je da razgovara sa bilo kojom osobom, dr\u017eavom, ili sa predstavnicima ove dr\u017eave na nivou komunikativne racionalnosti. \u010cini mu se da je to sasvim mogu\u0107e i zato je o\u010daran prili\u010dno specifi\u010dnim idejama kada se veruje da svaka osoba mo\u017ee da bude u\u010desnik ravnopravnog razgovora. I ima obi\u010daj da vidi Putinovu Rusiju u ovoj veni.<\/p>\n<p>Objavljivanje u S\u00fcddeutsche Zeitungu izazvalo je besnu rezonancu, bez ikakvog preterivanja, uklju\u010duju\u0107i i Ukrajinu. Jedan od na\u0161ih doma\u0107ih filozofa, Anatolij Jermolenko (mnogi znaju njegovog sina, esejistu Vladimira Jermolenka), napisao je \u010dlanak koji se vrlo re\u010dito nazivao: <a rel=\"nofollow noopener\" target=\"_blank\" href=\"https:\/\/nv.ua\/ukr\/opinion\/viyna-rosiji-chi-zupinit-putina-porazka-ukrajini-ostanni-novini-50246250.html\">&#8222;Otpor umesto pregovora&#8220;<\/a>. Jermolenko stariji u ovom radu poku\u0161ava da potra\u017ei kontraargumente za Habermas. Uzgred, Jermolenko je preveo Habermasa, on veoma dobro poznaje ovu tradiciju. I, istovremeno, pokazuje kako se u na\u0161im specifi\u010dnim uslovima takav pristup ispostavi kao neadekvatan, nezavidan, pijan, li\u0161en realizma.<\/p>\n<p>I poslednje \u0161to \u017eelim da ka\u017eem u tom pogledu (a ovo je, na\u017ealost, veoma tipi\u010dno za nema\u010dke intelektualce): ne samo Habermas, ve\u0107 i o filozofima mla\u0111e generacije. Tu je i \u010duveni moderni filozof Ri\u010dard Dejvid Preht. Na po\u010detku rata koji je Kremlj zapo\u010deo u martu, on je rekao da Ukrajina ima pravo na samoodbranu, ima pravo na otpor, ali, ka\u017eu, ne treba da eskaliramo, ne treba da obezbe\u0111ujemo oru\u017eje Ukrajini, jer \u0107e to pogor\u0161ati situaciju. Na ovaj ili onaj na\u010din, Ukrajina ne\u0107e odoleti, jer, da tako ka\u017eem, David i Golijat&#8230; Iako znamo, nije sve ispalo tako, finale je druga\u010dije. Preht je izrazio ta\u010dku gledi\u0161ta koja je veoma \u010desta. Evo bar kolektivnog pisma nema\u010dkih intelektualaca, koje se pojavilo krajem aprila. Postoje pomirljive intonacije, \u017eelja da se tra\u017ei razumevanje.<\/p>\n<p>\u010cini mi se da i Habermas i mnogi drugi intelektualci upadaju u odre\u0111enu zamku. Jasno je da je Putinova Rusija potpuno druga\u010diji model, druga\u010dija paradigma, gde se po\u0161tuje samo sila, samo vlast. Trivijalno je to sada re\u0107i, dok se ne\u0161to ne suprotstavi na nivou snage, a ne pregovora. O ovome se sada mnogo pri\u010da, a istovremeno izgleda kao predaja, a ne obe\u0107avaju\u0107i put.<\/p>\n<p><strong>Apsolutno beskomproveravanje, jer beskrajni horizont komunikacije sa Rusijom, o\u010digledno, ne funkcioni\u0161e. Ali evo jo\u0161 jedne va\u017ene stvari: razgovaramoo zapadnom svetu i intelektualcima. Oni ne misle da \u0107e Rusija hteti na njih, da zapadni svet mo\u017ee postati meta Rusije. Ali strah Hansa D\u017eonasa heuristi\u010dki, svesni strah i priprema za strah treba jednostavno da funkcioni\u0161u ovde, jer je Ukrajina sada \u0161tit protiv ruske agresije.<\/strong><\/p>\n<p>Naravno, Ukrajina je \u0161tit, i to je dobro shva\u0107eno u isto\u010dnoj Evropi. Ovo je realnije u anglosaksonom svetu. I, na\u017ealost, oni se ne vide unutar zapadne Evrope, ili, kako neki ka\u017eu, u &#8222;maslinovoj zoni&#8220; Evrope, posebno u ju\u017enom delu. Izgledaju kao da je sve to veoma daleko, svi smo bezbedni, ka\u017eu. Ovde bih pri\u010dao ne samo o Hansu D\u017eonasu sa njegovim principom odgovornosti, iako je on veoma va\u017ean autor.<\/p>\n<p>\u017deleo bih da pomenem Karla D\u017easpersa, nema\u010dkog mislioca iz dvadesetog veka. Vrlo dobro je video koliko situacija straha mo\u017ee da se mobili\u0161e, ovo je jedna od ograni\u010davaju\u0107ih situacija koja mo\u017ee pomo\u0107i osobi da zaista realizuje svoju situaciju. Posebno bih apelovao na \u010dinjenicu da D\u017easpers zaista ima veoma zna\u010dajan koncept, koji se \u010desto navodi na univerzitetima, studiran na fakultetima filozofije, njegov je koncept &#8222;grani\u010dne situacije&#8220;, gde je nagla\u0161eno da osoba tek tada mo\u017ee da izrazi sopstveno postojanje ili sopstveno postojanje kada pre\u017eivi ovakve grani\u010dne situacije.<\/p>\n<p>Situacija u Ukrajini mo\u017ee pasti pod takvu analizu, posebno mo\u017eemo tvrditi da je ovo kolektivna istorija, kada se cela nacija na\u0111e u grani\u010dnoj situaciji \u2013 ratnoj situaciji, situaciji nepostojanja, na ivici jednog i drugog. To je ono \u0161to omogu\u0107ava naciji da se zaista ostvari. To je neka vrsta okupljanja. Svaki istori\u010dar \u0107e re\u0107i da je sav rat test, koji je uglavnom okida\u010d, kako sada vole da ka\u017eu, za samosvest, za napredak nacije.<\/p>\n<p>Mislim da je u terminologiji D\u017easpersa, koji tako\u0111e govori o egzistencijalnom strahu, ovo veoma va\u017eno: da vidimo kako nam grani\u010dna situacija poma\u017ee da realizujemo sebe. Jasno je da je \u017ertve koje pravimo veoma te\u0161ko pre\u017eiveti, ali istovremeno navodimo da je, suprotno njegovoj volji, Putin mobilisao ovaj resurs i pomogao nam da realizujemo sebe do kraja, da sve prese\u010demo sekundarno, suvi\u0161no. Videli smo sebe u druga\u010dijem svetlu.<\/p>\n<p>Mnogo se pri\u010da o ovome, prili\u010dno je trivijalno da smo imali nekoliko faza u razvoju: po\u010dev\u0161i od moderne istorije, od 1917-1918, zatim talasa &#8211; od 1991. \u010cinilo nam se da \u0107e biti prili\u010dno bez problema, bez krvi, ali to se nije desilo. Imamo kom\u0161iju na severoistoku koji je toliko nepredvidiv, brutalan i okrutan da ne mo\u017eemo da se nadamo mirnoj tranziciji \u017eivota u nezavisnom formatu.<\/p>\n<p><strong>Ako govorimo o na\u0161em severoisto\u010dnom susedu, moramo govoriti o dehumanizaciji neprijatelja. \u0418ak i iz drevne filozofije, znamo dva modela. Prvi model je pravda hostis, neprijatelj je samo \u2013 sa kojim se vodi pravi\u010dan rat, koji ne treba dehumanizovati. A u isto vreme tu je i hostis humanis generis \u2013 neprijatelj ljudske rase. A sada, kada govorimo o modernom rusko-ukrajinskom ratu, vidimo taj drugi pristup na obe strane \u2013 za nas su to orci, tla, silovatelji, ubice. Za Ruse, o\u010digledno, sve ukrajinsko mora biti pose\u010deno u korenu, u svakom slu\u010daju, posebno brutalno. Da li ovaj pristup sada funkcioni\u0161e?<\/strong><\/p>\n<p>Dehumanizacija je latinski izraz. Govore\u0107i ukrajinski, savremeni ekvivalent zna\u010di &#8222;dehumanizacija&#8220;. Na\u017ealost, moramo priznati da ne postoji samo depopulacija prose\u010dnog Rusa u odnosu na ukrajinskog i obrnuto. Govorimo o brutalnoj situaciji pove\u0107anja dehumanizacije teritorije Ukrajine. Govorimo o velikom talasu migracija \u2013 oko \u0161est miliona ljudi je napustilo Ukrajinu, neki se, me\u0111utim, vra\u0107aju.<\/p>\n<p>Ali ne mislite na bukvalno zna\u010denje ove re\u010di. Naravno, ovde postoji veoma ozbiljan problem: nivo zombifikacije ostvaren u proteklih osam godina, po\u010dev od 2014. godine, dostigao je svoj apogej. Treba napomenuti da su ti ljudi, &#8222;informativne trupe&#8220;, kako ih neki nazivaju, postigli izuzetan uspeh. Veoma nam je te\u0161ko da uti\u010demo na situaciju u Rusiji, razumemo o \u010di\u0161\u0107enju ovog prostora kako politi\u010dki, tako i u medijalnom smislu, i u bilo kom drugom.<\/p>\n<p>Ali po\u0161to postavljamo pitanje Rusiji kao (neki ka\u017eu da se to ne mo\u017ee nazvati) &#8222;civilizacijom&#8220;, tom mentalnom, veoma posebnom, svemirom, moramo shvatiti da je sve to po\u010delo ne u Putinovo vreme, ve\u0107 malo ranije. Formalno, udeo u snagama pokrenuo je Jeljcin 1993. Ovo je tretirano prili\u010dno snishodljivo, ali je bilo izvesno &#8222;zvono&#8220;. Oko deset godina, mediji su bili prili\u010dno slobodni u Rusiji. NTV je 2003. Onda je kona\u010dno &#8222;stegao orahe&#8220;.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, ruska paradigma je, kako ka\u017eu mnogi istori\u010dari, bila &#8222;mo\u0107no-centri\u010dna&#8220;, &#8222;nasilno centri\u010dna&#8220;, za razliku od evropske, koja je &#8222;antropo-&#8220; ili &#8222;personocentri\u010dna&#8220;. Horda tradicija, koja je konstantno uticala, probu\u0161ena va\u0161 put u razli\u010ditim fazama&#8230;<\/p>\n<p>Izgleda da Jeljcin dolazi na vlast, ovo je demokratski izabran predsednik, opklada na liberalne vrednosti. Ali \u0161ta vidimo? Vidimo da je u istoj 1993. I to je jo\u0161 jedno &#8222;zvono&#8220;, koje pokazuje da se zapravo, generalno, Rusi neguju \u017eeljom za imperijalizmom, \u017eeljom za vladavinom, \u017eeljom da se ugade slabiji. To jes, ti imperijalni kompleksi su po\u010deli da o\u017eivljavaju mnogo pre Putina.<\/p>\n<p><strong>I ovde je va\u017eno: da li je taj proces imao karakter unutra\u0161njeg \u2013 celo dru\u0161tvo je \u017eelelo o\u017eivljavanje uslovne imperije, ili je to bio proces koji se vodio spolja \u2013 vlada koja po\u010dinje da pedalira ideju o &#8222;ruskoj meri&#8220; posle razgovora o identitetu Rusije \u2013 ili Rusi ili Rusi. Gde na\u0107i odgovor ovde? Jer, opet, imamo &#8222;dobre Ruse&#8220;. Postoji teza da ve\u0107ina Rusa, \u010dak i Beloruskinja tako ka\u017ee, toliko ugnjetavana, toliko upla\u0161ena, toliko nesposobna da uradi bilo \u0161ta da im se ne mo\u017ee zameriti. Zapadni svet u martu nije govorio o Rusiji, ve\u0107 o Putinu, koji je zapo\u010deo rat. Va\u017ena stvar ovde: Rusi ili, tipi\u010dno, Kremlj?<\/strong><\/p>\n<p>Mislim da \u0107e ovde biti potreban termin koji je \u010desto u leksikonu analiti\u010dara, istori\u010dara, novinara \u2013 &#8222;kolektivni Putin&#8220;. To su dugogodi\u0161nje povrede \u2013 \u017eelja za ekspanzijom od strane \u0161ire javnosti Rusa dugo je \u017eivela. Mo\u045bemo da pratimo ovo za toliko trenutaka. Moramo da priznamo da prose\u010dan Rus i dalje te\u017ei odre\u0111enoj dr\u017eavnoj veli\u010dini. Ovo je diskurs mo\u0107i-centrisma: dr\u017eava je sve, \u010dovek je ni\u0161ta. Ili osoba koja zauzima najvi\u0161u poziciju u ovoj dr\u017eavi je sakralizovano obo\u017eavanje. Takva hijerarhija je ne\u0161to \u0161to je vekovima \u017eivelo na mentalnom, dubokom nivou.<\/p>\n<p>Na\u017ealost, vrlo dobro znamo da su u istoriji Rusije bilo kakve reforme zapadne vrste bile izlo\u017eene \u017eestokom otporu. Ovde bar u devetnaestom veku: reforme Aleksandra II \u2013 znamo kako su se zavr\u0161ile, smenjen je sa vlasti, izvr\u0161eno je \u0161est poku\u0161aja na njemu. Zatim Nikolas II, koji nema dobru reputaciju, ali je sa njim bilo i poku\u0161aja reformi. Stolypin, Witte i mnogi drugi. Poku\u0161aji reformi zavr\u0161eni su kolapsom.<\/p>\n<p>A liberalne sile koje su se formirale oko Jeljcina? Anatolij \u010cabais ili Sergej Kirijenko, koji se mnogo promenio, ili isti Sergej Lavrov, koji je prvobitno bio ugledni ruski diplomata. \u0160ta im se desilo? Kakva transformacija se dogodila!<\/p>\n<p>Govorimo o stvarno dubokim obrascima. Moramo razumeti da je, na\u017ealost, mo\u0107 inercija razmi\u0161ljanja veoma jaka. I, istovremeno, dodao bih da je ova duboka dr\u017eava, odnosno &#8222;kolektivni Putin&#8220;, ovaj obi\u010dan Rus spreman da izdr\u017ei mnoge nevolje, siroma\u0161tvo i deficit ako ga se po\u0161tuju i pla\u0161e. Kao, Putin nas je &#8222;podigao sa kolena&#8220;.<\/p>\n<p>Ova teza je veoma mutna. Jasno je da je postojala odre\u0111ena situacija: barel nafte po\u010deo je da ko\u0161ta ne 9-10 dolara, kao pod Jeljcinom, ve\u0107 vi\u0161e od 100 dolara. Iako su neke reforme izvr\u0161ene, te\u0161ko je pore\u0107i, negde krajem devedesetih \u2013 po\u010detkom dvesta00-ih.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, vredno je toga da su problemi u ekonomiji po\u010deli prvo 2008, kada se odigrala gruzijska istorija, a potom i posle 2014. Pri\u010da o nasle\u0111enim traumama i imperijalnim kompleksima izra\u017eena je u Putinovom govoru u Minhenu 2007. godine, bila je to neka vrsta rubikona. I ovde vidimo \u0161ta govorim o konvencionalnom, naizgled &#8222;ustao si sa kolena&#8220;. To je, ka\u017eu, ako je Putin naterao svet da nas po\u0161tuje!.. Me\u0111utim, kao rezultat toga, od ovog trenutka dolazi do stabilne ekonomske krize, ekonomskog usporavanja, \u0161to dovodi do kona\u010dne izolacije i odbacivanja Rusije.<\/p>\n<p>Druga stvar je da smo navikli da govorimo: ka\u017eu da je Rusija usamljena. Ali moramo da nau\u0438imo da i dalje postoje autoritarni re\u045bimi u svetu, i to prili\u0438no uticajni i mo\u0436ni, koji i dalje pru\u017eaju pomo\u0436 Rusiji, istoj Kini. Ovo je, na\u017ealost, situacija sa kojom se suo\u010davamo.<\/p>\n<p><strong>Govorite o izolaciji, dugoro\u010dno bi trebalo da se pove\u0107a. Ali zar ne mislite da je ova izolacija, posebno sa Zapada, prirodno stanje za Rusiju? Ako odlo\u017eimo ekonomiju, onda \u0107e u svim ostalim stvarima Rusija postati jo\u0161 vi\u0161e uspostavljena u izolaciji.<\/strong><\/p>\n<p>U Rusiji, kao \u0161to znamo iz istorije devetnaestog i dvadesetog veka, svaki put su izbijali razgovori izme\u0111u zapadnjaka i prvo Slavofila, zatim &#8222;nau\u010dnika sa tla&#8220;. Oni koji su rekli da je put Rusije sa Evropom, i oni koji su rekli da imaju veoma individualan, specifi\u010dan, jedinstven &#8222;tre\u0107i na\u010din&#8220;. \u010cak i u dvadesetom veku, kada je po\u010dela Gorba\u010dova perestrojka (se\u0107am se toga veoma dobro, bio sam student u to vreme), bila je veoma ozbiljna diskusija u takozvanim &#8222;debelim&#8220; \u010dasopisima. Na jednom boku su bili &#8222;Na\u0161 Sovremennik&#8220; ili &#8222;Moskva&#8220; veoma konzervativne vrste, sa druge strane su bili &#8222;Novi svet&#8220;, &#8222;Transparent&#8220;, &#8222;Prijateljstvo naroda&#8220; itd. Stalno su razgovarali o tome kakva bi trebalo da bude uloga prvo Sovjetskog Saveza, pa Onda Rusije.<\/p>\n<p>Posebno je talentovani Rus fi u\u010destvovao u ovoj diskusijizik (sada malo govore o njemu), osoba koja je aktivno bila zainteresovana za dru\u0161tvena pitanja \u2013 Igor \u0160afarevi\u010d. Delio je veoma konzervativne pristupe. Ima dela Rusofobija (1982) i rusofobija: Deset godina kasnije (1991). Jedan od njegovih \u010dlanaka se zvao &#8222;Dva puta do jednog horizonta&#8220;. Kao, postoji komunisti\u010dki re\u017eim, socijalisti\u010dki tabor \u2013 a tu je i liberalni, zapadni tabor. Ali oba ova puta vode na istu liticu. On je smatrao da Rusija treba da ide tre\u0107im putem. Tako je \u0160afarevi\u010d obnovio ono \u0161to je bilo u devetnaestom veku. Dakle, antizapadizam ima kontinuitet. I to vrlo dobro vidimo na po\u010detku XX-XXI vekova, kada su zapadna pozicija i te sile bile marginalizovane, sve vi\u0161e gube\u0107i svoj uticaj.<\/p>\n<p>Ali ne bih vas pozivao da budete previ\u0161e skepti\u010dni prema &#8222;dobrim Rusima&#8220;. Rusija je zemlja sa kojom \u0107emo i dalje morati da \u017eivimo, to je na\u0161 sused, ne\u0107e i\u0107i nigde od nas, i, verovatno, trebalo bi da budemo zainteresovani da osiguramo da se ova zemlja na kraju demokratizuje. Pri\u010danje o &#8222;dobrim Rusima&#8220; treba da preuzme konstruktivniju dimenziju i tuma\u010denje. Da, ne bi trebalo da &#8222;belo pranje&#8220; ili opravdavanje bilo koga. Moramo biti kriti\u010dni prema ljudima koji zovu, kao Julija Latinina, da &#8222;grade Rus u Kijevu.&#8220; Ili ruskim intelektualcima, koji su sve vi\u0161e u Ukrajini, koji ovde tra\u017ee uto\u010di\u0161te.<\/p>\n<p>Ali moramo da shvatimo da, na kraju, oni moraju da uti\u010du na ono \u0161to se de\u0161ava u Rusiji. Jer, kada Rusija sklizne u ambis zoolo\u0161ke dr\u017eave, kada se izoluje od sveta, kada na povr\u0161ini ostaju samo sile opskurantizma, postavlja se pitanje da li je mogu\u0107e ignorisati razgovore o zdravim silama koje i dalje ostaju ili u inostranstvu ili u samoj Rusiji (mada ih je tamo sve manje). Znamo \u0161ta se desilo memorijalu, to je te\u0161ka i veoma jeziva pri\u010da. Ali, opet, ovo je dokaz koliko je otkriveno, ti zlo\u010dini komunisti\u010dkog re\u017eima, i \u0161ta je Memorijal uradio, i koliko je ura\u0111eno u tom pogledu, a u isto vreme koliko se ispostavilo da je lako napraviti ovaj pokret u suprotnom smeru.<\/p>\n<p><strong>Rekli ste da je patnja norma za rusko dru\u0161tvo. Izgleda da to po\u010dinje od Dostojevskog, koji govori o mukama, da je patnja tipi\u010dna za Rusiju i, istovremeno, od tog stradanja ra\u0111a se &#8222;ruski kolos&#8220;, koji \u0107e oti\u0107i na ceo svet. Moderna Rusija i moderni obi\u010dni Rusi \u2013 ili oni koji su u ratu ili oni koji gledaju one koji \u017eive u siroma\u0161tvu, koji, izvinite, idu u nevolji na ulici ali kritikuju Zapad \u2013 tako\u0111e su &#8222;misteriozna ruska du\u0161a&#8220; pro\u017eeta patnjom Dostojevskog?<\/strong><\/p>\n<p>Verovatno bih po\u010deo sa engleskim izrazom koji je veoma zapa\u017een, svojstven anglosaksonskim mentalitetima, &#8222;Siroma\u0161an, ali iskren&#8220;, \u0161to zna\u010di &#8222;Siroma\u0161an, ali vredan (ponosan)&#8220;. U stvari, veoma je te\u0161ko kombinovati stvari kao \u0161to su siroma\u0161tvo, mnogo manje siroma\u0161tva i ponos. To je ne\u0459to utopijski.<\/p>\n<p>Umesto toga, u Rusiji postoji izvesno izobli\u010denje. Dostojevski, iako veoma talentovan pisac, ali istovremeno pokazuje kako je to siroma\u0161tvo prednost. Kao da je ovo trenutak opravdanja malog \u010doveka kome \u017eelimo da se oplemenimo saose\u0107anjem.<\/p>\n<p><strong>Pored toga, Raskoljnikov.<\/strong><\/p>\n<p>Da. Iako naime da se \u010desto u na\u0161em javnom okru\u017eenju Raskoljnikov tretira kao da je ovo skoro tipi\u010dan Rus koji lako ubija uzurpasnika. A onda su njena sestra i njena sestra trudne&#8230; On, u stvari, ubija troje ljudi. \u010cesto se ka\u017ee da Dostojevski to opravdava.<\/p>\n<p>Ne sla\u017eem se ba\u0161 sa ovim, jer ako pa\u017eljivo pro\u010ditate roman Zlo\u010din i kazna, shvatate da je ovo pri\u010da o duhovnom samoubistvu. Kada Raskoljnikov ka\u017ee &#8222;Nisam ubio starca, ubio sam me&#8220;, onda pi\u0161e da svako ubistvo pada na nepopravljiv, sulud teret do kraja \u017eivota, to je ne\u0161to \u010dega osoba ne mo\u017ee da se re\u0161i, ovo je stra\u0161an zlo\u010din. I nema opravdanja. Postoji \u017eelja da se razume mehanizam. Raskoljnikov deli ljude na &#8222;posebne&#8220; i &#8222;obi\u010dne&#8220;. Na primer, Napoleon je &#8222;posebna&#8220; osoba, mo\u017ee sve i mo\u017ee da pre\u0111e granicu zakona.<\/p>\n<p>I, na kraju, postoji sli\u010dan primer u ameri\u010dkoj knji\u017eevnosti \u2013 ovo je roman Trumana Kapotea Hladnokrvno, u kojem dva kriminalca ubijaju porodicu farmera. Kapote pokazuje kako se sve ovo de\u0161ava, kako ovi kriminalci dolaze do ubistva, on ne saose\u0107a sa njima, ve\u0107 poku\u0161ava da u\u0111e u trag kako je do\u0161lo do evolucije.<\/p>\n<p>Ima ne\u0161to sli\u010dno i sa Raskoljnikovim. To jest, Dostojevski veoma duboko prodire u su\u0161tinu psihologije ubice. On to ne opravdava, ali opisuje koliko su stra\u0161ne posledice. O\u010digledno je posve\u0107en situaciji ne samo siroma\u0161nih ljudi, ve\u0107 i ljudi sa iskrivljenom psihologijom \u2013 recimo, Marmeladova iz istog romana, koji nesputano pije, zbog \u010dega cela porodica pati. Vidimo koliko je ovo tipi\u010dno za Rusiju.<\/p>\n<p>Kada govorite o situaciji aktuelnog Rusa, koga tako\u0111e nije briga za osnovne stvari vezane za svakodnevni \u017eivot, pona\u0161anje goi tako dalje, ali ipak opsednut carskom veli\u010dinom, ovo su i prose\u010dan Rus i Putin. Podjednako su u ovoj paradigmi. U stvari, to je veoma kompleksna pri\u0438a, jer traje mnogo vekova. A kako urezati ovaj kompleks je ogromno pitanje.<\/p>\n<p><strong>Ako govorimo o paradigmi, &#8222;misterioznoj ruskoj du\u0161i&#8220;, kolektivnom Putinu, \u010dini mi se da je dihotomija dobra i zla ovde veoma va\u017ena. Jasno je da je unutar Rusije ovo malo iskrivljeno i ovo nije samo praksa, to je teorija. Vladimir Solovjov (ne onaj koji je vo\u0111a, ve\u0107 onaj koji je filozof) na po\u010detku devetnaestog i dvadesetog veka upravo je meditirao na dobro i zlo, na rat u kontekstu dobra i zla. On je naveo epizodu da je zlo kada mi kradu krave, a dobrota je kada kradem krave od nekoga. Zar ne mislite da brisanje koncepata dobra i zla sada samo defini\u0161e koncept &#8222;kolektivnog Putina&#8220;?<\/strong><\/p>\n<p>Mislim da je mnogo toga izobli\u010deno, vrh i dno su zamenjeni. Solovjov je, uzgred, uz liniju svoje majke bio dalji ro\u0111ak na\u0161eg Grigorija Skovorode. Ovo je dokazana \u0438injenica. Ali to nije poenta. Njegovo klju\u010dno delo zvalo se &#8222;Opravdana dobrota&#8220;. I, na\u017ealost, moramo da priznamo da je u nekim trenucima Solovjov sklon bizarnim i ne sasvim jasnim zaklju\u010dcima. Na primer, u jednom od svojih poslednjih radova sa naslovom &#8222;Tri razgovora&#8220;, on, izme\u0111u ostalog, govori o mogu\u0107nosti da se nevinost istakne na nasilan na\u010din. Uprkos \u010dinjenici da kritikuje i pravoslavnu crkvu, progon disidenta. Znamo da je Solovjov bio posve\u0107en katoli\u010danstvu, \u0161to je u uslovima Rusije u to vreme bilo neprihvatljivo, to jest zapadnja\u010dkoj osobi u mnogim aspektima, ali negde su \u010dudne bele\u0161ke napravile svoj put.<\/p>\n<p>Na primer, mnogo se pri\u010da o njegovom indirektnom dijalogu ili sporu sa Lavom Tolstojem, koji je bio apsolutni pacifista. Njegova teza o &#8222;ne-otporu zlu nasiljem&#8220; je poznata. \u017deleo bih da naglasim da te stvari, o\u010digledno, treba gledati druga\u010dije i videti razli\u010dite aspekte u ruskoj kulturi i filozofiji.<\/p>\n<p>Imali ste sastanak sa Verom Ageevom u programu. Vrlo s pravom je istakla da u jeku strane knji\u017eevnosti imamo previ\u0161e ruske knji\u017eevnosti. Mnoge stvari treba napustiti. Potpuno se sla\u045bem. I u isto vreme, g\u0440ica Ageeva ka\u045be da treba da ostane dva ili tri teksta, a jedan od ovih tekstova, koliko se se\u0436am, ona zove Tolstojev rat i mir.<\/p>\n<p>Ovo delo, po mom mi\u0161ljenju, pokazuje da je rat apsolutno zlo, ne opravdava se ni na koji na\u010din. Uprkos \u010dinjenici da je Tolstoj artiljerijski oficir, u\u010destvovao je u ratu, znao je \u0161ta je to, da je to znoj, krv, i odse\u010deni udovi. I znao je da ovaj u\u017eas ne mo\u017ee biti dozvoljen. To je ne\u0161to \u0161to je u principu u suprotnosti sa ljudskom prirodom. Ali, na\u017ealost, moramo priznati da Tolstoj izgleda kao prili\u010dno usamljena li\u010dnost. Vidimo te ideolo\u0161ke borbe i tu \u017eelju da se uspostavi neka takva mesijanska ideja, vidimo da se zaista na duhovnom prostoru Rusije \u010duju potpuno razli\u010diti glasovi \u2013 nepomirljivi i agresivni, i prime\u0107ujemo da to duboko cveta u dvadesetom veku, po\u010detkom XXI veka.<\/p>\n<p><strong>U Solovju me je pogodila jedna fraza, citira\u0107u je: &#8222;Rat se ne mo\u017ee izjedna\u010diti sa ubistvom ili zlo\u010dinom, po\u0161to pojedini vojnik nema takvu nameru. Posebno sa sada dominantnom metodom borbe sa dalekometni\u0438kim pu\u0459kama i oru\u045bjem protiv nevidljivog prijatelja na daljinu.&#8220; Kada govorimo o modernom ratovanju, to je rat artiljerije. Kao \u0161to mo\u017eemo da objasnimo, sa jedne strane imamo nevidljivog prijatelja. Ali zlo\u010dini Rusa koji su u\u0161li u kijev region&#8230; Kako je se desila ta dehumanizacija? Naravno, postoji rat gde pucaju, za njih je to fer i fer za nas. Ali da li postoji granica kriminala?<\/strong><\/p>\n<p>Ono \u0161to se desilo u Buhi ili Marijupolju, u mnogim drugim gradovima, gradovima, selima, zapravo je okrutnost bez granica. Odakle ovo dolazi? Jedan od filozofa je rekao da je \u010dovek i bolji od \u017eivotinje i gori od \u017eivotinje, jer ako se razvija u povoljnim uslovima, on sam po sebi razvija najbolje kvalitete, a ako je uronjen u neke paklene okolnosti, nenormalne uslove i to postaje norma \u2013 onda postaje gore od \u017eivotinje. \u0418ini mi se da je ovo takva pri\u0438a.<\/p>\n<p>Moramo uvek gledati ovu medijalnu sferu i medijalni faktor. Razumemo stepen konfrontacije na koji su obi\u010dni Rusi dovedeni tokom godina, kao \u0161to je ovaj puni imenjak Vladimira Solovjova ili Dmitrija Kiseljova, znamo ta imena. Stepen zombifikacije (ili, grant, debilitacija) je zaista dostigao kosmi\u010dke razmere. Koncept &#8222;hibridnog rata&#8220;. Ovo je u\u010dinjeno i jo\u0161 uvek se radi. Ovde je bar pri\u010da sa gasnom krizom, koja je napravljena od \u010doveka i bukvalno se odvija pred na\u0161im o\u010dima. U kojoj meri evropa sada treba da reaguje na to? Jedna od komponenti hibridnog rata bio je upravo informativni rat, a ispostavilo se da je, na\u017ealost, toliko uspe\u0161an da je ta dehumanizacija, dehumanizacija zaista postavila put da se apeluje na bazu i brutalne instincts. To je tako, osoba mo\u045be biti gora od \u045bivotinje. A to pokazuju slu\u010dajevi u Buhi.<\/p>\n<p>Pre nekoliko meseci, otkrio sam da je u Nema\u010dkoj objavljena knjiga autorke Barbare Eschenburg, a naslov sadr\u017ei citat Tomasa Mana (ovo, kao u situaciji posle Buhe, zaista zvu\u010di neverovatno): &#8222;Ist nicht der Russe der menschlichste Mensch?&#8220;, \u0161to zna\u010di &#8222;Zar Rus nije naj\u010dove\u010dnija osoba?&#8220;.<\/p>\n<p>Ovaj autor, uzgred, istra\u017euje romane Tolstoja i Dostojevskog i otkriva potencijal humanizma u ruskom \u010doveku. \u0160ta nam ovo mo\u017ee re\u0107i danas, kada vidimo rusku knji\u017eevnost, vidimo simpatije intelektualaca poput Tomasa Mana? Ova literatura na Zapadu podstakla je ideju ne samo o &#8222;misterioznoj ruskoj du\u0161i&#8220;, ve\u0107 da je ovo veoma human tip osobe.<\/p>\n<p><strong>&#8222;Narod-bog-nosilac&#8220; Dostojevski.<\/strong><\/p>\n<p>Da. Kao istori\u010dar filozofije, mogu da ka\u017eem da se posebna istorija sa knji\u017eevno\u0161\u0107u odigrala u Rusiji. Za\u0161to je ova literatura stekla poseban status u devetnaestom veku? Zato \u0161to je u Rusiji bilo veoma ozbiljnih problema sa sudovima, sa \u0161kolom, sa Crkvom: sudovi su bili nepravedni, \u0161kola represivna, Crkva fariseja, licemerna. I knji\u017eevnost je preuzela funkciju po\u0161tenog sudije, i dobronamernog u\u010ditelja, i dubokog ispovednika. Knji\u017eevnost je preuzela veoma globalne funkcije. Stoga vidimo tako velike poku\u0161aje koji pripadaju ili Dostojevskom ili Tolstoju. Zapadna knji\u017eevnost to nije uradila, jer se to dogodilo na relevantnim poljima.<\/p>\n<p>I u ovoj literaturi se stvara tip osobe, re\u0161avaju se veoma globalna pitanja, koja su filozofske prirode. Na Zapadu su mnogi formirali utisak da je ovo posebna civilizacija, &#8222;bogouga\u0111eni narod&#8220; i tako dalje. A u Rusiji je bilo samo mnogo problema u dru\u0161tvu \u2013 i literatura je poku\u0161ala nekako da ga re\u0161i. A onda je do\u0161lo do neopravdane sklonosti ka glorifikaciji ove kulture, ovog prostora, i u praksi se ispostavilo da je potpuno druga\u010diji. To ne vidimo u dubokoj stvarnosti koja preovla\u0111uje u Rusiji.<\/p>\n<p><strong>Ova fasada je stvorila odre\u0111ene uslove za budu\u0107u viziju Rusije, a ovde se se\u0107am Ivana Ilina, koga nazivaju Putinovim omiljenim filozofom, i njegove veoma, opet, odjekuju\u0107e teze sada\u0161njosti. Ilyin se nije protivio fa\u0161izmu kao ideologiji, ali je prona\u0161ao dve negativne stvari u fa\u0161izmu: negativan odnos prema religiji (to se mo\u017ee ispraviti u Rusiji) i \u010dinjenicu da fa\u0161izam posle Drugog svetskog rata kao sam pojam nije savr\u0161en, ima mnogo negativnih konotacija. Dakle, u kojoj meri Iliinovu filozofiju u vezi sa nacionalnom diktaturom u Rusiji odgovara raspolo\u017eenjima dru\u0161tva? Ne ka\u017eem \u2013 mo\u0107, jer je vlast usmerena na to, ta\u010dnije na dru\u0161tvo: sna\u017ena ruka, nacionalna diktatura, pravoslavlje, pa, sve je skoro kao u devetnaestom veku u Uvarovljevoj teoriji.<\/strong><\/p>\n<p>Zaista, Uvarov je govorio o tri &#8222;kita&#8220; \u2013 pravoslavlju, nacionalnosti, autokratiji. Imao je naslednika na mestu ministra prosvete \u2013 \u0160irinskij-\u0160ikhmatov. Zaslu\u017ean je za citat (ovo su vremena pokojnog Nikole II): &#8222;Polza je somnitelny iz filozofije, i to je o\u010digledno.&#8220; I, uzgred, onda su zabranili nastavu filozofije na univerzitetima.<\/p>\n<p>Ovo je jo\u0161 jedan primer kako je u Rusiji u to vreme prevladala situacija opskurantizma, koliko je bio va\u017ean faktor religije, koja nije imala svoj poseban glas, koji je svaki put bio podre\u0111en sekularnim vlastima.<\/p>\n<p>Umesto toga, na Zapadu je sve druga\u010dije. D\u017easpers, govore\u0107i o devet markera zapadne civilizacije, naziva jednu od veoma va\u017enih komponenti konfrontacije izme\u0111u duhovne i sekularne mo\u0107i koja se prote\u017ee mnogo vekova.<\/p>\n<p><strong>A prema Re\u010dima Dostojevskog, u Rusiji, naprotiv, ideal je vizantijska simfonija, kada se spoji duhovna i sekularna mo\u0107. Bilo je to pre deset godina i Kiril je na sastanku sa Medvedevim rekao da kona\u010dno sti\u017eemo do simfonije.<\/strong><\/p>\n<p>Da. Ono \u0161to Kiril blagosilja da ubije vojnike je ne\u0161to \u0161to se prote\u017ee u istoriji Rusije sve vreme. U savremenoj ruskoj propagandi govore o posebnoj misiji, o &#8222;tre\u0107em na\u010dinu&#8220;, o posebnoj svrsi Rusije, a to je, ka\u017eu, prevazila\u017eenje svih nedostataka koji postoje na Zapadu. Dostojevski je vlasnik teze o Zapadu, koji &#8222;truli&#8220;. Sada pri\u010daju o gej brakovima i mnogim drugim stvarima. Navodno, Evropa truli, a mi imamo &#8222;specijalnu misiju&#8220;. A Crkva, ka\u017eu, poma\u017ee u izvr\u0161enju ovog zadatka.<\/p>\n<p>Ali svesni smo da je Crkva, koja se raspada u lojalnoj poziciji prema dr\u017eavi, osu\u0111ena da devalvira svoju autoritativnu ulogu za \u0161iru javnost, za svoje stado. Iako znamo da je verska aktivnost u Rusiji izuzetno niska, da se sve svodi samo na ritualizam i ritualizam, \u0161to nije dovoljno da se duboko govori o ozbiljnom religioznom uticaju.<\/p>\n<p>Kako kombinovati ovo sa onim \u0161to se de\u0161ava u Ukrajini? Stepen okrutnosti dehumanizovanog stava koji vidimo u razgovorima koje je presreo SBU je zaista \u0161okantan, zapanjuju\u0107i! U zemlji koja izgleda govori o posebnom HristuIjanske vrednosti \u2013 &#8222;ne ubijaj, ne kradite&#8230;&#8220;, o gracioznom odnosu prema susedu, ovo je divlja pri\u010da.<\/p>\n<p>Negde 2015. godine, Oksana Zabuzhko je u jednom intervjuu rekla da je Rusija &#8222;sinteza Holivuda i Lubijanke&#8220;. Jasno je da postoje tehni\u010dka sredstva, &#8222;ispiranje mozga&#8220;, koja se rade veoma savr\u0161eno i efikasno. Razumemo koliko je to opasno jer su ljudi masovno zara\u017eeni i izlo\u017eeni. Ali izgleda da govore o tradicionalizmu, o hri\u0161\u0107anstvu, o Crkvi. Ali to je samo igra re\u010di, ne vi\u0161e.<\/p>\n<p><strong>Vidimo kako se pred na\u0161im o\u010dima stvara fa\u0161izam, koji se ne zove fa\u0161izam. Putin je, \u010dini mi se, odani sledbenik Ilina, koji je upozorio da radimo ne\u0161to sli\u010dno fa\u0161izmu, ali to ne zovemo fa\u0161izmom. I ovde se, opet, dvostruki standardi \u2013 bore protiv fa\u0161izma, iako su i sami fa\u0161isti.<\/strong><\/p>\n<p>To je o\u010digledno, jer je Ilin imao direktne simpatije prema nacional-socijalizmu. Ve\u0107 se nagomilalo mnogo materijala koji pokazuje gotovo verbatim ponavljanja u Putinovim govorima ili principijelne stavove o odre\u0111enim pitanjima koja ga pribli\u017eavaju Hitleru. Ovde je taj paralelizam o\u010digledan, i vidimo da mo\u017eda ne\u0107e ni verbalno da se istakne, ali u svojim postupcima gleda na tu paradigmu. I \u010dini se da nije daleko vreme kada \u0107e se te stvari do\u017eivljavati kao apsolutno prihvatljive i nevine, \u0161to se lako mo\u017ee praktikovati.<\/p>\n<p>Postoji pisac ruskog porekla koji ve\u0107 du\u017ee vreme \u017eivi u Nema\u010dkoj \u2013 Majkl Epstajn, koji, naro\u010dito, govori o ontocidu. &#8222;Na&#8220; \u2013 od starogr\u010dko &#8222;bi\u0107e&#8220;, &#8222;caedo&#8220; \u2013 sa latinskog &#8222;Ubijam&#8220;. Kao, takvi filozofi kao \u0161to su Ivan Ilajn, Aleksandar Dugin, Mihail Jurijev, oni se u svojoj prirodi opiru tome da budu, name\u0161teni su za uni\u0161tenje, za zaborav. Neka vrsta suicidalnog sindroma: ili sve ili ni\u0161ta. Biti ima razliku u tome, ima neke promene, neke nesuglasice, a zaborav je jedan. Jedinstvo, totalitet zaborava zarobljava ljude poput Dugina, kao \u0161to je Ilin. Energija uni\u0459tenja ih inspiri\u0459e.<\/p>\n<p><strong>Dugo se verovalo da Putinovi govori pokazuju nostalgiju za Sovjetskim Savezom \u2013 za njega je to bila najve\u0107a geopoliti\u010dka katastrofa dvadesetog veka. Ali pitanje je, mo\u017eemo li da se suprotstavimo Sovjetskom Savezu i Ruskoj Imperiji ovde? \u0160ta Putin obnavlja od ovoga? Jer, sa stanovi\u0161ta Ilina ili drugih filozofa evroazijskog, jasno je da to nije Sovjetski Savez.<\/strong><\/p>\n<p>Putin je veoma sovjet. Prerastao je ovaj sistem, sistem specijalnih slu\u017ebi, oni su igrali veoma ozbiljnu ulogu u Sovjetskom Savezu. U to nema sumnje. Vredno je toga da se, kada se vrati u carsku trobojku, vrati tekstu himne SSSR-a u smislu himne. Tekst Sergeja Mihalkova je tamo veoma minimalno promenjen, ali u principu to je sovjetsko stvorenje.<\/p>\n<p><strong>A koliko je to bilo prirodno u kombinaciji: rusko-imperijalni nacionalizam i sovjetski komunizam ili bolj\u0161evizam?<\/strong><\/p>\n<p>Ovo je eklekticizam o kojem je Oksana Zabuzhko govorila o Holivudu i Lubijanki. To vidimo na primeru obi\u010dnih Rusa koji se pretvaraju da su pravoslavci, ali istovremeno obo\u017eavaju i rehabilituju Staljina, koji je uni\u0161tio Crkvu. Kako se uklapa?<\/p>\n<p>U nekim trenucima, Putin je osudio Lenjina. Ima vi\u0161e razumevanja za Antona Denikina. Poznate su pri\u010de o kojima Sergej Plihi veoma dobro pi\u0161e kako u Kapiji Evrope, tako i u Izgubljenom Kraljevstvu.<\/p>\n<p>Ali na mnogo na\u010dina, ova bizarna, neprirodna kombinacija i dalje traje, i \u010dini mi se da ima mnogo toga zajedni\u010dkog: i Sovjetski Savez i Ruska imperija su imperijalni. Uprkos \u010dinjenici da se u prvom slu\u010daju \u2013 klasna borba, borba protiv majstora, protiv kralja itd.<\/p>\n<p>Mnogi od ovih modela ostaju stabilni, nisu nigde oti\u0161li. Naro\u010dito u tretiranju osobe kao to\u010dka ogromnog mehanizma koji je lako \u017ertvovati. Da se sovjetski \u010dovek, da se situacija u Ruskoj imperiji \u2013 malo toga promenilo. Naravno, postoji mnogo razlika, ali mnoge stvari su istog reda.<\/p>\n<p><strong>Ovde je pitanje kombinacije i posebnog puta Rusije \u2013 da li stari evroazijski 1920-ih, ili neo-evroazijski Dugin. Koliko su kombinovane ove stvari? Da li Evropa i Azija mogu da se kombinuju u ovom posebnom svetu Rusije? A \u0161ta je vi\u0161e u tim konceptima \u2013 evropskim ili azijskim?<\/strong><\/p>\n<p>Azijski, naravno. Danas u razgovoru \u010desto apelujemo na razne artefakte ruske kulture. Jednom je Aleksandar Blok objavio poeziju &#8222;Scythians&#8220;. Pi\u0161e: &#8222;Da, Scythijanci smo mi! Da, Azijati smo mi, sa kosim i preplavljuju\u0107im o\u010dima!&#8220; i situacija ljudi koji dozvoljavaju zverstva u Buhi je veoma konvergiraju\u0107a. U &#8222;Scythiansu&#8220;, Blok vi\u0161e puta koristi koncepte &#8222;Azija&#8220;, &#8222;Azijati&#8220; \u2013 koji uni\u0161tavaju, piju krv itd. Kada govorimo o Evroaziji (na\u017ealost, ne se\u0107am se ko je koristio suprotan koncept, ne ba\u0161 eufonski \u2013 &#8222;Aziopa&#8220;), evroazijski je \u017eelja da se nespojivo kombinuje na odre\u0111eni na\u010din, to su razli\u010dite paradigme \u2013 Evropa i Azija.<\/p>\n<p>Semjuel Hantington je krajem dvadesetog veka napisao delo &#8222;Sukob civilizacija&#8220;. Poku\u0161ao je da se pojavii da je posle smrti Sovjetskog Saveza, posle propasti socijalisti\u010dkog logora, Zapad pobedio u Hladnom ratu. Dakle, uspostavlja se liberalni model i on mo\u017ee da dominira celim svetom. Dakle, postoji jedan stub, ali se ispostavilo da je konfrontacioni potencijal neiscrpan. A Hantington, kao Fukujamin u\u010ditelj, pi\u0161e tekst koji je na neki na\u010din suprotan Fukujaminom kraju istorije, pominje devet vrsta civilizacija. I govori o zapadnoj civilizaciji i civilizaciji, kako pi\u0161e, rusko-pravoslavnoj. I ukazuje na sukob civilizacija \u2013 a ovo je teritorija Ukrajine.<\/p>\n<p>Evroazija je predivan izraz, ali ima dosta onoga \u0161to se prote\u017ee od ju\u010de. Te ideje \u0161irili su Lev Gumilev, sin Ane Ahmatove i Nikolaja Gumilyova, i mnogi drugi. Kao, postoji tre\u0436i na\u0438in. Ali vidimo svu njenu destruktivnost i destruktivnu prirodu, i ljude koji je propoveda i koncepte koji rastu na ovom tlu. Mnogi ruski pisci su u toj paradigmi konfrontacije, mesijana i pokreta izolacije.<\/p>\n<p>Kada ka\u017eemo &#8222;evroazijski&#8220;, izra\u017eavamo \u017eelju da ujedinimo Evropu i Aziju. Iako ne govore o Evropi u modernoj Rusiji. Ono \u0161to sam ranije izrazio je situacija razumevanja sa Kinom, solidarnost sa Kinom, \u017eelja da se prona\u0111e autoritarni sau\u010desnik koji \u0107e stati u borbu protiv Zapada.<\/p>\n<p><strong>To jest, koncept koji je predlo\u017eio Majkl Hefter \u2013 da je mogu\u0107a kombinacija svetova Evrope i Azije u Rusiji \u2013 priori ne bi mogao da funkcioni\u0161e?<\/strong><\/p>\n<p>Hefter je, koliko se se\u0107am, pri\u010dao o tome krajem osamdesetih. Onda je zaista postojala takva nada \u2013 u vreme Gorba\u010dova, a onda i &#8222;ranog&#8220; Jeljcina. Izme\u0111u 1991. Iako moramo da odamo po\u010dast, sloboda u medijima je trajala do kraja devedesetih, mo\u017eda do po\u010detka dvesta. Ali onda je sve bilo druga\u010dije.<\/p>\n<p>Dobro se se\u0107am: u mojim studentskim godinama, \u010dinilo mi se da \u0107e orvelijski svet beznade\u017eno postati stvar pro\u0161losti. Nemogu\u0107e je vratiti mu se \u2013 sve maske su pokradene, svi \u010direvi su prikazani, arhipelag Gulag je od\u0161tampan, svi zlo\u010dini staljinizma su o\u010digledni. Ali ispostavilo se da mo\u017ee\u0161 da se vrati\u0161 svemu.<\/p>\n<p>Intelektualcima kao \u0161to je Hefter, ne mogu ni\u0161ta da bacim u to vreme, \u010dinilo se da je to veoma realna perspektiva. Ali, kao \u0161to je istorija kasnih devedesetih, ve\u0107 Putinova Rusija, pokazala, sve se to vrlo lako vra\u0107a. Sve to pada na veoma dobro tlo u mislima i srcima obi\u010dnih gra\u0111ana. I vidimo kako ih lako entuzijazam pro\u017edi\u017ee, mada je i ovo pitanje koliko reprezentativno mo\u017eemo da sagledamo koliko su njihova istra\u017eivanja adekvatna. Ali, u svakom slu\u010daju, poznato je da ve\u0107ina ruskog stanovni\u0161tva i dalje podr\u017eava ovu agresiju i oni su entuzijasti\u010dni, opsednuti i entuzijasti\u010dni.<\/p>\n<p><strong>I u njegovom umu, &#8222;ustao je sa kolena&#8220;&#8230; Naravno, kada govorimo o Duginovoj modernoj ruskoj filozofiji, ukrajinskoj fobiji postoji inherentna stvar, to je specifi\u010dna stvar i nema razloga za iznenadj. Ali za mene je veoma \u010dudno kada govorimo o Dostojevskom ili istom Ilinu, koliko oni imaju Ukrajinsku fobiju, s druge strane \u2013 strah od Ukrajine. Isti onaj Ilin je napisao da su Velika Rusija i Mala Rusija ujedinjene stalnim vezama, ali je upozorio da ako Zapad prekinu te veze, onda \u0107e Rusija po\u010deti starosnu borbu.<\/strong><\/p>\n<p><strong>Te stvari iz devetnaestog \u2013 prve polovine dvadesetog veka \u2013 kako su opstale do danas? U kojoj meri je mr\u017enja ukrajinske u ruskoj filozofiji i mentalitetu uop\u0161te istrajna i kako se to dogodilo? Devetnaesti vek, Dostojevski, Ukrajina u tom trenutku nema mnogo potencijala \u2013 politi\u010dku ili dr\u017eavnu izgradnju. Ali Mala Rusija je opasnost.<\/strong><\/p>\n<p>Mislim da je kontinuitet zaista evidentan izme\u0111u devetnaestog \u2013 dvadesetog \u2013 po\u010detka. XXI vek. Siguran sam da su carski prokelj u ruskoj kulturi veoma primetni. Na primer, Pu\u0161kin, njegov odnos i prema Ukrajincima i prema Poljacima. Ne govorim o Dostojevskom. Tu je i istra\u017eiva\u010d dijaspore, uzgred, ruski istra\u017eiva\u010d Dostojevskog &#8211; Konstantin Mo\u010dulski. I otkrio je da u romanima Dostojevskog nijedan vanzemaljac nije odgajan na pozitivan na\u010din. Bilo da su Poljaci, bilo da su Jevreji (Dostojevski je bio antisemita), ili su to Ukrajinci. On pronalazi jedan i jedini takav lik u delima Dostojevskog, koji je pozitivan \u2013 ovo je Englez Asteli. Sve je ograni\u0438en na to. Lepi likovi su njegovi &#8222;velikorosi&#8220;, a ovde postoji odre\u0111eni kontinuitet.<\/p>\n<p>Kada Rusi ka\u017eu &#8222;Pu\u0161kin je na\u0161e sve&#8220;, kada obo\u017eavaju Dostojevskog, vidimo koliko je mo\u0107na ova linija i koliko je, na\u017ealost, u redosledu stvari. Cifre poput Herzena su, na\u017ealost, izuzeci. Kao i \u010caadaev, koji ka\u017ee da Rusija postoji samo da bi pokazala svetu kako da ne \u017eivi (ali ovo je samo jedno od \u010caadajevih pisama koje je inkrimini\u0161u\u0107e o Rusiji). \u010caadaev ka\u017ee da se svi dive &#8222;kralj-paperju&#8220;, koji nikada nije pucao, i &#8222;kralj-zvonu&#8220;, koji nikada nije zvao. Ovo je simbol Rusije.<\/p>\n<p>Ili gorka \u0161ala Japanaca koji su do\u0161li Sovjetskom Savezu, posebno Rusiji, i rekli su: ovde vi, Rusi, imate tako divnu prirodu, tako divnu decu, ali sve \u0161to radite rukama nije dobro ni za \u0161ta. A \u010caadaev je to rekao jo\u0161 u devetnaestom veku, da mi, ka\u017eu, ne mo\u017eemo da stvorimo ne\u0161to produktivno, mi postojimo za lo\u0161 primer za svet. Iako \u010caadaev ima ambivalentnu poziciju, tamo ima i drugih pisama. Uzgred, zanimljivo je primetiti da on izra\u017eava te filozofske ideje ne na ruskom, ve\u0107 na francuskom.<\/p>\n<p>Carski virus nije samo ksenofobija ili antisemitizam. Vidimo da je iz nekog razloga ovo posebno fokusirano na ukrajinsku paradigmu, jer su Ukrajinci i Rusi navodno, kako Putin ka\u017ee, &#8222;jedan narod&#8220;, ali neki Ukrajinci nisu \u0161turi, poku\u0161avaju ne\u0161to da perturbuju, a mi, ka\u017eu, moramo da se nosimo sa njima.<\/p>\n<p>Denikin je tako\u0111e rekao da niko sa Zapada ne bi trebalo da se me\u0161a &#8222;u na\u0161e poslove sa Malim Rusima&#8220;. Moramo nekako da ga popravimo, a oni nemaju pravo da slede put koji nije na\u0459.<\/p>\n<p>I vidimo posledice takvih ideolo\u0161kih borbi i afirmacija tog mesijana, odse\u010denog puta, i oni veruju da mi to moramo slediti. Kakav je koncept &#8222;propale dr\u017eave&#8220;, zemlje gubitnika. Uzgred, ovde i Zapad, kao \u0161to razumemo, nije igrao dobru ulogu. Pre svega, oni su Putinove argumente shvatali prili\u010dno ozbiljno &#8211; otuda i neuspeh da se MAP-u u jednom trenutku obezbedi Ukrajina ili spoznaja sa Putinom, o \u010demu se dugo pri\u010dalo.<\/p>\n<p>Ovo je &#8222;Putinfersteership&#8220;, sam koncept je razumevanje Putina. Razumeli su, ali to se desilo posle ruske invazije na Ukrajinu. I veoma je kasno! Sankcije uvedene posle aneksije Krima su urnebesne. Da ne pominjem D\u017eord\u017eiju. Generalno su sa lako\u0107om progutali ono \u0161to se desilo Gruziji iz Rusije.<\/p>\n<p>Zapad je u nekoj fazi \u017eeleo da \u017eivi u iluzijama. Intelektualci kao \u0161to je pomenuti Habermas verovali su da se sa Putinom mo\u017ee razgovarati kao sa evropskom osobom. Ali nisu razumeli mnoge stvari, a neke jo\u0161 uvek ne mogu da razumeju.<\/p>\n<p><strong>Zar ovaj nesporazum u izvesnoj meri ne pokazuje evropsku krizu? Da Osvald Spengler sada \u017eivi, \u0161ta bi pisao o Evropi, koja je bila na liniji konfrontacije sa Rusijom, a da je zapravo ne \u017eeli?<\/strong><\/p>\n<p>&#8222;Faustijski duh&#8220;, o kome Spengler pi\u0161e, istorijski je bio karakteristi\u010dan za Zapad. Ovo ime je mo\u017eda najpoznatije kada je Spengler u pitanju. Hantington, Tojnbi ispred njega i Spengler su veoma sli\u010dna paradigma u percepciji istorije, uzgred, druga\u010dija od D\u017easperove. Ovde ima mnogo interesantnih stvari. Generalno, mo\u017eemo da izjasne odre\u0111enu krizu politi\u010dara koji su spremni na neki hrabar, radikalan korak. Ovo je konjunktura, izvesno seckanje moderne politike na Zapadu.<\/p>\n<p><strong>Sirovost toga.<\/strong><\/p>\n<p>Evo da uporedimo Draghija, \u0160olca, Makrona \u2013 sa Adenauerom, \u0160arlom de Golom ili \u010cer\u010dilom. Ali izgledaju kao blede senke. Iako u Evropi postoji Boris D\u017eonson, koji ovde zaista pokazuje najve\u0107u inicijativu. Uprkos \u010dinjenici da je 2016. godine, posle Brexita, na\u0161 odnos prema D\u017eonsonu bio prili\u010dno negativan. Ali on je nokautiran iz ove kolote\u010dine, barem je to \u010dovek koji svojim svetlim doslednim polo\u017eajem uliva po\u0161tovanje, naravno. A ovo je, bez preterivanja, na\u0161 najve\u0107i simpatizer, saveznik na Zapadu. O\u010digledno je da je on taj koji gura evropske lidere da preduzmu odlu\u010dnije korake kako bi se re\u0161ili ose\u0107anja o Rusiji i zastarelih pristupa.<\/p>\n<p>Zapadno kontinentalnoj Evropi je te\u0161ko da se oprosti od ovog nasle\u0111a. Ali, sa druge strane, mislim da \u0107e ih proces koji se odvija pogurati da odlu\u010dnije reaguju, nema drugog izlaza. \u0160ta se de\u0161ava u Nema\u010dkoj (malo bolje poznajem nema\u010dku poziciju), koliko aktivno tra\u017ee alternativne na\u010dine za ekonomiju u smislu nosilaca energije, koliko je civilno dru\u0161tvo u tom pogledu aktivno. Ova svest nesumnjivo raste. Mislim da \u0107e se \u010dak i \u0160olc radikalizovati, bar su takvi pokazatelji prisutni u tom pogledu.<\/p>\n<p><strong>A ako govorimo o Ukrajini izme\u0440u Zapada i Rusije? Verovatno \u0107u re\u0107i kontroverznu stvar. Znamo za odnos Rusije prema Ukrajini \u2013 &#8222;ve\u0161ta\u010dko stanje&#8220;, &#8222;ve\u0161ta\u010dki ljudi&#8220;. Istovremeno, Zapad je, \u010duv\u0161i Rusiju, izgradio druga\u010diju ideju: da je Ukrajina dr\u017eava u kojoj cveta korupcija, Ukrajina je dr\u017eava sa mnogo problema. I negde na toj raskrsnici, ukrajinsko dru\u0161tvo je razvilo Minhauzenov sindrom, da po\u010dinjemo da bacamo dalekose\u017ene bolesti na sebe, po\u010dinjemo da verujemo u njih i patimo od njih. U kojoj meri nas rat osloba\u0111a ovih kompleksa? Pre dve godine bilo je te\u0161ko zamisliti da \u0107e Zelenski u parlamentima Nema\u010dke ili Italije govoriti takve stvari kao \u0161to sada ka\u017ee &#8211; sa pozicije snage, a ne sa pozicije slabih, ne sa pozicije \u017ertve.<\/strong><\/p>\n<p>\u0160to se ti\u010de korupcije i mnogih na\u0161ih dugogodi\u0161njih bolesti, ovo nas je, na\u017ealost, pratilo veoma dugo. Rat \u0107e promeniti ove trenutke. Nadam se da \u0107e nas ova odgovornost prema \u017ertvama rata tako\u0111e podsta\u0107i da se odlu\u010dnije borimo protiv manifestacija na\u0161ih drevnih bolesti.<\/p>\n<p>\u0160to se ti\u010de Zelenskog, moramo priznati da se dogodila ozbiljna evolucija. Se\u0107amo se da je u po\u010detku stalno govorio da treba da tra\u017eimo dijalog, moramo da se sastanemo sa Putinom, re\u0161imo ta pitanja. Kao rezultat toga, ispostavilo se da je to nepromi\u0161\u0107avanje. A sada vidimo kako nastupa na me\u0111unarodnoj sceni. Sve se to emituje isklju\u010divo onlajn, jer, zapravo, ne napu\u0161ta Kijev, a jasno je da to ne treba da se radi. U stvari, pona\u0161ao se veoma pristojno, te\u0161ko je pore\u0107i ovde.<\/p>\n<p>Druga stvar, mada \u0107emo ovo razmotriti posle \u010dinjenice, jeste da su pripreme za rat bile, blago re\u010deno, nedovoljne. Uprkos \u010dinjenici da su te stvari tada bile istaknute, oni su to nagla\u0161avali, ali umesto toga stalno smo pri\u010dali o &#8222;velikoj konstrukciji&#8220;, o \u010dinjenici da, ka\u017eu, ne preteruju, ne pla\u0161e investitore \u2013 sve je mirno.<\/p>\n<p><strong>Ali moje pitanje se ti\u010de jo\u0161 jednog aviona: kako Zapad do\u017eivljava tako agresivnu akusatornu retoriku Zelenskog? Izraelu se to nije svidelo kada je do\u0161lo do pore\u0111enja trenutnog rata sa Holokaustom. Ne znam kako se to do\u017eivljavalo u Nema\u010dkoj. Zapad, s jedne strane, to do\u017eivljava kao da je u redu, ali, s druge strane, Zelenski ima granicu. I zar to ne ukazuje da Ukrajina ima veoma interesantnu ulogu u Evropi, kada imamo Dudu i ovu srednju Evropu, ili &#8222;maslinovu zonu&#8220;, ili \u0107e francusko-nema\u010dka osovina biti malo pomerena?<\/strong><\/p>\n<p>Mnogi analiti\u010dari se zaista okre\u0107u ovome. \u017deleo bih vrlo kratko da prokomentari\u0161em po\u010detak va\u0161eg pitanja. Mislim da u Nema\u010dkoj govor Zelenskog nije bio tako bolno percipiran, jer je izra\u017eavao veoma zdrave stvari, vrlo realno i jasno. Mislim da su govori na\u0161eg ambasadora Andrija Melnjaka bolno percipirane tamo. I zaista, kao diplomata, dozvolio je sebi da se izrazi na ivici faula.<\/p>\n<p><strong>\u0160olc i njegovo \u010duveno pore\u0111enje sa &#8222;uvre\u0111enom kobasicom&#8220;.<\/strong><\/p>\n<p>Ali ono \u0161to ka\u017eete globalnije je naravno. Posebno protiv pozadine konfrontacije sa Litvanijom, koja blokira kretanje robe u Kalinjingradskoj oblasti. Mislim da je sa istorijske ta\u010dke gledi\u0161ta vrlo jasno \u2013 Rzeczpospolita, litvanska kne\u017eevine. Negde se vra\u0107amo jednoj isto\u010dnoevropoj civilizaciji, trenutnom jedinstvu Poljske, Litvanije, Letonije, i u ne\u0161to manjoj meri Estoniji. Istovremeno, veze sa Velikom Britanijom postaju sve bli\u017ee. \u010cini mi se da sve ovo izgleda obe\u0107avaju\u0107e. Mnogi ljudi govore o tako posebnom udru\u017eenju, koje mo\u017ee da bude zna\u010dajan faktor u politi\u010dkom \u017eivotu.<\/p>\n<p>Druga stvar je da istovremeno vest o statusu Ukrajine kao kandidata za \u010dlanicu Evropske unije ne gubi na te\u017eini. Svejedno, EU ostaje veoma po\u017eeljan cilj za nas, ali paralelno sa tim mogu\u0107e je uklju\u010diti se u regionalne projekte koji mogu biti zaista efikasni, uspe\u0161ni, i to jedinstvo je veoma dobro nacrtano.<\/p>\n<p><strong>\u0160tavi\u0161e, ima istorijsku osnovu \u2013 ne samo stvarnu, ve\u0107 i ideolo\u0161ku. Ovo je Intermarium. Kona\u010dno, ne mogu da ignori\u0161em teme, ali ono \u0161to humanost i filozofija te\u017ee u vreme rata. I ovde odmah radikalizujem pitanje: pre nekoliko godina, Fukujama je govorio o &#8222;kraju istorije&#8220;. Kako se ispostavilo, pogre\u0161io je. I nedavno sam nai\u0161ao na tvrdnju da je malo verovatno da \u0107e istorija pre\u017eiveti dvadeset i prvi vek. Da li \u0107e filozofija pre\u017eiveti XXI vek?<\/strong><\/p>\n<p>Usudio bih se da formuli\u0161em radikalniju tezu: da li \u0107e \u010dove\u010danstvo pre\u017eiveti XXI vek? Mo\u017eda znate rad Martina Reesa, engleskog astrofizi\u010dara, &#8222;astronoma Njenog Veli\u010danstva.&#8220; Godine 2003. napisao je knjigu Na\u0161 poslednji vek, i stavio znak pitanja na kraju, a onda su urednici odlu\u010dili da je pokupe. U Americi je knjiga generalno preimenovana \u2013 &#8222;Na\u0161 poslednji \u010das&#8220;. U ovom radu Ris ka\u017ee da postoji mnogo okolnosti i procesa koji pokazuju da ako se trendovi u razvoju \u010dove\u010danstva, kako ekolo\u0161ki tako i demografski, u drugim planovima nastave, onda nas krajem XXI veka mo\u017ee \u010dekati katastrofa. Ovo je pesimisti\u010dan scenario, ali mi kao analiti\u010dari moramo da uzmemo u obzir sve scenarije.<\/p>\n<p><strong>\u0160tavi\u0161e, na pragu rata, skoro Tre\u0107i svetski rat.<\/strong><\/p>\n<p>O\u010digledno je da je nuklearna apokalipsa ugro\u017eena u Kremlju tako\u0111e, na\u017ealost, jedan od scenarija.<\/p>\n<p>Druga stvar je, sla\u017eem se, da postoji kriza humanisti\u010dkih nauka i, uop\u0161te, ljudska kriza. I ne samo kada govorimo o ruskoj situaciji. Ovo je dehumanizacija. Ali govorimo o situaciji ljudskog uklapanja u potpuno tehni\u010dki svet, kada je sve manje ljudskog i vi\u0161e tehni\u010dkog. I u tom pogledu, \u010dove\u010danstvo se smanjuje kao \u0161agrenova ko\u017ea. To vidimo u institucionalnim poslovima, i na univerzitetima, i u smislu subvencija, i podr\u0161ke obrazovanju. To su ozbiljni izazovi.<\/p>\n<p>Zaista moramo da obratimo pa\u017enju na \u010dinjenicu da je nasle\u0111e istorije, nasle\u0111e, na primer, drevne kulture u velikoj meri u pitanju. Mnogi ka\u017eu da nije potrebno prou\u010davati stari gr\u010dki, latinski, jer su to mrtvi jezici, ovo je ne\u0161to davno pro\u0161lo i \u0161to mo\u017ee da ka\u017ee za na\u0161u sada\u0161njost&#8230;<\/p>\n<p>Te pretnje svakako postoje, i treba ih shvatiti ozbiljno i razumeti da su \u010dove\u010danstva izuzetno va\u017ena, a filozofija posebno, tako da osoba razume koliko je on bi\u0107e koje je osmi\u0161ljeno da shvati \u0161ta mu se de\u0161ava.<\/p>\n<p>Martin Hajdeger je jednom napravio razliku izme\u0111u prora\u010dunatog i smislenog razmi\u0161ljanja. Rekao je da to prora\u010dunato, prora\u010dunato, razmi\u0161ljanje mo\u017ee da nadoknadi razumljivo razmi\u0161ljanje. I tako mo\u017eemo da se pretvorimo u ma\u0161inu, a \u010dove\u010danstvo, posebno filozofija, \u010dine da se spre\u010di ova opasnost.<\/p>\n<p><strong>Nedavno \u010ditaju\u0107i Pitera Singera, govori o uticaju robotike na ratove i isti\u010de pozitivno: kada roboti umru, ne morate da pi\u0161ete pismo njihovim majkama. I tako se ratovi mogu nastaviti \u2013 i osoba mo\u017ee izgubiti svoju humanu komponentu. Gospodine Andrij, nadam se da se to ne\u0107e desiti i da \u0107e nam filozofija i istorija pomo\u0107i da shvatimo, razumemo i izgradimo odre\u0111eni put u budu\u0107nost.<\/strong><\/p>\n<p>Da, naravno, potpuno se sla\u045bem sa tobom. Mislim da je potencijal humanisti\u010dkih nauka uop\u0161te i filozofije posebno daleko od iscrpljenog. Isti taj Fukujama je pisao o na\u0161oj &#8222;post-humanisti\u010dkoj&#8220; budu\u0107nosti, njenim prednostima i manama \u2013 na primer, treba poslu\u0161ati dijagnozu i terapiju ameri\u010dkog analiti\u010dara.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u0160ta je &#8222;kolektivni Putin&#8220;? Koja su zna\u010denja ruske knji\u017eevnosti? Za\u0161to je izolacija i patnja prirodna za Rusiju? Kako D\u017easperove &#8222;grani\u010dne situacije&#8220; uti\u010du na razvoj nacije? Da li zaista postoji dilema za Zapad \u2013 poraz Ukrajine ili Tre\u0107i svetski rat? U novom broju &#8222;Bez Bromina&#8220;, doktor filozofije, prevodilac filozofskih dela, predava\u010d na Univerzitetu Lviv i ukrajinskom [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1191,"comment_status":"","ping_status":"","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[451,111,33,112,113,31,81,35,34,30,29,32,28,109,5],"class_list":["post-1190","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rat","tag-andriy-dakhniy","tag-istorija-ukrajine","tag-khmelnytsky-vesti","tag-knjizevnost","tag-program-bez-bromina","tag-rivne-news","tag-ruska-agresija","tag-ukrajinsko-ruski-odnosi","tag-vesti-cernivtsi","tag-vesti-o-ivano-frankivsku","tag-vesti-o-transkarpatiji","tag-vesti-ternopil","tag-vesti-volyn","tag-vitalij-liaska","tag-vrhunske-vesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1190","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1190"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1190\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1191"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1190"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1190"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ruwar.org\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1190"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}