Nakon emotivnog spora u Beloj kući 28. februara, koji se dogodio uz učešće Volodimira Zelenskog, Donalda Trumpa i J.D. Vancea, međunarodna situacija za Ukrajinu postala je znatno komplikovanija. Nije bila baš dobra ni pre toga. Ali događaji u Vašingtonu dodali su još više neizvesnosti.
U kontekstu krize u američko-ukrajinskim odnosima i diplomatskog zanošenja Sjedinjenih Država u pravcu Kremlja, neki ukrajinski zvaničnici mogu biti u iskušenju da skrenu pažnju na Kinu. A onda učiniti Peking glavnim posrednikom u pregovorima sa Rusijom. Kao, hajde da razvijemo stratešku saradnju sa Kinom uprkos Trumpu. A moćni, autoritativni Si Đinping će prisiliti Rusiju na pravedan mir i dati nam snažne bezbednosne garancije koje Sjedinjene Države tvrdoglavo ne žele da daju. Izgleda veoma primamljivo, ali teško stvarno.
Sada stručna zajednica aktivno raspravlja o mišljenju da administracija Donalda Trumpa želi da sledi put svojih prethodnika i ponovo pokrene proces velikog resetovanja odnosa sa Rusijom. Ali u stvari, Sjedinjene Države slede mnogo dublji cilj. Oni žele da ponove „Niksonov obrnuto“. Samo da to uradi u odnosu na Rusiju, a ne Kinu. Odvajanje Ruske Federacije od bliske saradnje sa Nebeskim carstvom i povlačenje na svoju stranu u budućem sukobu sa Pekingom je primamljiv cilj. Ako je Tramp zaista odlučio da pokuša da igra tako velike geopolitičke igre i približi se Putinu, logično je pretpostaviti da Ukrajina treba da poboljša odnose sa Kinom. Ali to nije slučaj kada treba da žurite.
Kada govorimo o odnosu između Rusije i Kine, ekonomija je pre svega. Rusija ekonomski zavisi od Kine. I ta zavisnost se značajno povećala od početka invazije na Ukrajinu u punom obimu. Vrednost kumulativnog uvoza i izvoza Kine sa Rusijom u 2024. godini dostigla je 1,74 biliona juana (237 milijardi dolara), što je rekordno visoko. Prema analitičarima, udeo Kine u ruskoj spoljnoj trgovini porastao je sa 18% na 32% za samo dve godine. Istovremeno, za Peking, Moskva je mali trgovinski partner i igra manju ulogu u izvozu kineske robe. S druge strane, Rusija uvozi 70% mašina i 90% mikroelektronike iz Kine. Prošle godine, Kina je postala najveće tržište za ruski gasovod.
Rusija je izuzetno zavisna od Kine u vojnoj sferi, jer je Kina najveći dobavljač robe dvojne namjene u Kremlju. Iz Kine Ruska Federacija dobija veliki broj retkih zemnih metala neophodnih za proizvodnju oružja. Udeo kineskog poslovanja među otvorenim kompanijama u Ruskoj Federaciji porastao je sa 13% u 2021. na 34% u 2024. godini. U prvih devet meseci 2024. godine, broj kompanija registrovanih u Rusiji sa suvlasnicima iz Kine porastao je za 32% u odnosu na prošlu godinu.
Ali ne meri se sve ekonomijom. Uspostavljena je bliska politička saradnja između Moskve i Pekinga. Obe zemlje imaju dugu istorijsku tradiciju autoritarnih režima. I vrlo malo iskustva demokratskih oblika vlasti. I Rusija i Kina sebe smatraju alternativama zapadnoj civilizaciji i tvrde da imaju posebno privilegovano mesto na planeti. Stoga, njihova unija i saradnja izgledaju logično i prirodno. Ali potpuna integracija u zapadnu ekumenu je veštački i neiskrena.
Tramp može da se raduje velikodušnim obećanjima o prirodnim resursima koje bi mu Putin mogao ponuditi tokom telefonskih razgovora. Ali američki predsednik, očigledno, ne shvata koliko moderna Rusija zavisi od Kine. Moskva može sebi priuštiti neke taktičke naklone Sjedinjenim Državama. Ali on definitivno neće rizikovati da naljuti Si Đinpinga. Rusija nema pravi status i nema prave mogućnosti da bude prijatelj protiv Pekinga ili da organizuje neke trivijalne prljave trikove za njega.
U stvari, Moskva je zabrinuta da bi Kina mogla da se uvredi na svog mlađeg partnera zbog svog diplomatskog flertovanja sa Amerikom. Da ne bi dao osnove za ljubomoru, ruski predsednik Vladimir Putin povremeno poziva kineskog lidera sa uveravanjima o iskrenom prijateljstvu. Poslednji takav razgovor održan je 24. februara, na treću godišnjicu ruskog rata protiv Ukrajine. Putin i Si Đinping, tokom telefonskog razgovora, rekli su da su „pravi prijatelji“ koji „podržavaju jedni druge“. Prema Kremlju, Putin je informisao svog kineskog kolegu o nedavnim američko-ruskim razgovorima u Saudijskoj Arabiji. I Si je ponovio svoju podršku dijalogu između Moskve i Vašingtona i dodao da je Peking spreman da pomogne u rešavanju rata.
Možda Kina zaista sa određenom sumnjom posmatra šta se dešava u odnosima između Sjedinjenih Država i Ruske Federacije. Ali to nije razlog da verujemo da je Peking spreman da ozbiljno postane saveznik Ukrajine i pomogne joj da prisili Putina na mir pod poštenim uslovima. U Kini nije uobičajeno da se prave tako oštri geopolitički salta. Oni razmišljaju strateški i decenijama. Si Đinping je uradio sjajan posaoZavisnost Rusije od Kine. I sumnja da će Vašington biti u stanju da pretvori Rusku Federaciju u ovna protiv Nebeskog carstva.
Oni koji veruju da Sjedinjene Države može lako i lako zameniti Kina zaboravljaju kako se Peking ponašao od početka ruske invazije na Ukrajinu 2014. godine. Kina nikada nije javno dozvolila sebi da rusku agresiju nazove „agresijom“. Koristio je eufemizme kao što je „kriza“, poziva na mir i pravdu, ali bez identifikacije agresora i žrtve agresije. Pronašao je izgovor zašto je Ruska Federacija izvršila invaziju, objašnjavajući Putinove postupke mitskom pretnjom NATO-a i ne uzimajući u obzir interese Moskve.
Stav Kine u februaru 2025. godine izrazio je ministar spoljnih poslova Vang Ji na sastanku Saveta bezbednosti UN. Prema njegovim rečima, od samog početka „krize“, Peking se zalagao za pregovore i političko rešenje zasnovano na četiri principa: poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta svih zemalja, poštovanje ciljeva i principa Povelje UN-a, upotreba miroljubivih metoda za rešavanje razlika i uzimanje u obzir „legitimnih bezbednosnih problema“ svake strane. Međutim, „bezbednosni problemi stranaka“ proizvod su ruske ideološke mašine, uz pomoć koje Putin pokušava da opravda svoj agresivni rat u svetu. Očigledno, Kina smatra neophodnim da emituje retoriku Kremlja sa govornice UN-a.
Naravno, Ukrajina mora da sarađuje sa Kinom. Ali nemojte se nadati da će sutra Peking biti uvređen Moskvom zbog kontakata sa Amerikancima i da će stati na stranu Ukrajine. Za Kinu, naša država sa svojim resursima ne izgleda tako zanimljivo i obećavajuće kao Rusija. Si Đinpingovi retki zemni metali takođe nisu veoma atraktivni.
Iako je Kina uvek izjavljivala svoju posvećenost brzom miru na zvaničnom nivou, ona čini malo da to postigne. Štaviše, Peking možda neće biti zainteresovan za okončanje rusko-ukrajinskog rata. I tajno bacaju drva za ogrjev u vatru, jačajući borbene sposobnosti ruskih trupa. Što duže traje rat protiv Ukrajine, Rusija postaje zavisnija od Kine. A zapadni svet, umesto da se ujedini, pokazuje znake unutrašnje podele. Šta nije sjajan scenario za kineskog zmaja?
Moguće je produbiti kontakte sa Kinom. Ali pre toga, moramo da odgovorimo na pitanje: šta to može dati Ukrajini u kontekstu odbijanja ruske agresije? U tako teškoj situaciji u svetu, jedan pogrešan diplomatski korak može imati katastrofalne posledice.
Ruski ratni zločini