Vinsent je prvi put došao u Ukrajinu. On malo zna o našoj zemlji, ali želi da pomogne Ukrajincima da proteraju ruske osvajače sa svoje zemlje. Pošto je saznao za potrebe Oružanih snaga Ukrajine, doneo je sve što mu je bilo potrebno i predao ga dobrovoljcima koji su otišli u vojsku. I sam je svratio u Lviv da započne svoje poznanstvo sa Ukrajinom iz jednog od njenih najpoznatijih turističkih centara. Svidelo mu se u Lvivu. Grad je interesantan, ima mnogo toga zajedničkog sa drugim evropskim gradovima. Čak je planirao da dođe ovde ponovo, ali u mirnodopsko vreme.
Najviše od svega, Vinsent je bio impresioniran oproštajnom ceremonijom sa palim Herojima. Na ovaj dan, grad je video čak četiri Branioca. Vinsent je video ljude okupljene u blizini Hrama Garnizona, a zatim u Gradskoj većnici, na centralnom trgu grada, kako bi vodili Heroje na poslednjem putovanju. On je prepoznao gradonačelnika kako stoji pored zvaničnika, rame uz rame sa stanovnicima Lviva i gostima grada. Trubač je odsvirao tužnu melodiju koja je odjekivala zadnjim ulicama Trga Rajnok, dodirujući najintimnije konce u srcima prisutnih. Konačno, autobusi su otišli na groblje u Ličakivu, a ljudi su se razišli jer život ide dalje.
Šokiran onim što je video, Vinsent je bojažljivo hodao po pločniku. Noge su mi se vrtele, vrtelo mi se u glavi, knedla u grlu me je sprečavala da dišem. Suze su mi se kotrljale niz oči, svet oko mene kao da je stao. Negde u to vreme, okretni tinejdћeri su doleteli do njega. Pleli su trake u bojama ukrajinske zastave na njegovim rukama, bili su iritantni i tvrdoglavi. Nisu odgovorili na zahteve da ga ostave na miru! Vikali su nešto o vojsci, podršci i dobrotvornoj organizaciji. U tom trenutku, nije imalo smisla govoriti im bilo šta o njihovom boravku na strani Dobra, o pomaganju Ukrajini i njenim oružanim snagama. Tinejdžeri su želeli naivnog i bogatog stranca u svojoj percepciji da im pomogne. Nije mu teљko! Zar nema novca?
…
U stvari, Vinsent ne postoji i ova priиa je modelovana. Iako su u stvarnosti snalažljivi Lviv (?) tinejdžeri već prevarili novac mnogih turista na ovaj način. I prilično veliki i iz plavetnila.
Na kraju svega, ne samo turisti. Na primer, ukrajinski vojnik koji je došao u Lviv na rotaciju ili odmor takođe je prevaren. Možda su dobili nekoliko jučerašnjih stanovnika Mariupola ili Melitopolja, koji su pronašli mir i bezbednost u Lvivu. Moћda ne nekoliko. Ne nekoliko. Takođe, od rođaka preminulog branioca Ukrajine, koji su došli u Lviv da se oproste, uzeli su „patriotski porez“.
Očigledno je da ovu „milostinju“ nije toliko briga ko donira i šta je ta osoba doživela. Glavna stvar za njih je da se reše trake i da se dočepaju računa. Što je veća apoen, to bolje. Pogotovo ako je zelena.
To su realnosti današnjice. Imamo još jednu važnu komponentu koja ovih dana direktno utiče na formiranje lica Lviva.
U danima kada se ceremonija oproštaja od palih Heroja odvija na Trgu Rajnok, plave i žute trake prodaju se direktno pod ukrajinskim zastavama. Državne zastave su postavljene u ovom trenutku oko perimetra glavnog trga Lviv, one su sa crnom trakom za žaljenje. One su znatno manje od plavo-žutih traka koje se prodaju na ovaj dan. Međutim, oni su mnogo važniji.
Ako se jednog dana oproštajna ceremonija ne održi, nacionalna zastava se i dalje vijori iznad Skupštine grada. Ljudi šetaju ulicama i trgovima Lviva koji imaju značke sa ukrajinskom zastavom na odeći ili rančevima, a neko ih ima na svojim automobilima. U Garnizon crkvi možete videti zastavu koju su vojnici doneli iz borbene zone, a takođe – upravo u ovom trenutku za plavu i žutu zastavu bitke se bitke na okupiranim teritorijama Ukrajine.
U kojoj meri je gore navedeno u skladu sa ciničnim „isparavanjem“ plavih i žutih traka koje se odvijaju iznad kaldrme rajnok trga u Lvivu? Da li će trake u bojama nacionalne zastave, koje naivni turisti nisu mogli da dišu, i zbog toga leže pod nogama prolaznika u centralnom delu Lviva, podići moral? Da li će se dodati patriotizam i ljubav prema Ukrajini? Definitivno ne prodavci ovih kaseta!
Shvatite o čemu se ne razmišlja
Ponos i divljenje nastaje podizanjem ukrajinske zastave ili njenim postavljanjem preko teritorija zaplenjenih od ruskih osvajača. Bol i tuga generišu snimci sa krvavim ukrajinskim zastavama ili pogledom na nacionalne zastave pocepane i sakrivene neprijateljskim mecima. To su jake i emotivne scene koje ostaju kod nas doživotno, ali daju jasno razumevanje cene koju Ukrajinci plaćaju za priliku da budu ono što jesu. „Teror sa zastavom trake“ prolaznika u Lvivu nema nikakve veze sa gore navedenim.
Postupci ovih tinejdžera su način da se devalvira i desakralizuje nacionalni simbol. Oni pokušavaju da krenu na modu za Ukrajince, da igraju na simpatije prema Ukrajini i želju da podrže našu državu. Međutim, to je jednosmerni put. Upoznavanje ove super obučene dece je izazovNisu baš prijatni utisci. Posle ovoga, jedina misao je odložena u mojoj glavi – da je nacionalna zastava simbol nadmetanja i trgovine. Kao da je to samo tkanina koju možeš da prikačiš nekome i uzmeš novac za to.
Postoji minimum pozitivnih stvari u ovoj priči, ali mnogo štete. Taloži se sa negativnim koncentranom u glavama gradskih gostiju i može da hoda u najneočekivanijim kontekstima.
Plavi i žuti dolari
Ovi tinejdћeri se smeju, љale i idu ljudima. Ne kriju se u kukuruzu, ali i dalje predstavljaju pretnju za grad. Ne zato što su njihovi osmesi neiskreni i što su sredstvo za postizanje određenog finansijskog rezultata. Radije, zato što se ovde interesi Lviva, časni i otvoreni, povlače pred konkretnim finansijskim prednostima grupe ljudi. Izgleda veoma jeftino, pa čak i sramno! Prema tome, ovo je test za grad! Ko će pobediti? UNESKO-ov Grad književnosti i svetske baštine, organizovano i svesno civilno društvo, brižno, vođeno specifičnim principima ili još uvek „nekom razlikom“ lokalnog botovanja.
Niko ne prisiljava da reaguje na ovaj problem. Možete ostaviti sve kako jeste – nastavite da se pretvarate da je sve u redu. Međutim, u ovom drugom scenariju, nije baš prikladno nositi izvezene košulje i reći da smo nacionalno svesno društvo koje štiti svoje principe i brine o vrednostima. Plava i žuta traka pod nogama ili dolarima iščupanim iz stranca iz novčanika za to uopšte nisu o principima.