Slika današnje Ukrajine su uništeni Marijupolj, Mikolaiv i Karkiv, koji su pod stalnim granatiranjem, masovnim deportacijama ljudi duboko u Rusiju i spektaklima pocepanih tela civila u Buhi, Irpenu ili Hostomelu. Uprkos tragediji, ukrajinska država nastavlja da funkcioniše i pruža organizovan otpor „Drugoj vojsci sveta“. Na koji način je jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi ne samo zadržala kontinuitet političke moći, već je postigla i strateški uspeh zbacivanjem Rusa iz svog kapitala?
(Un)savršena antikorupcijska reforma
Nije tajna da je glavni zahtev demonstranata na Euromaidanu 2013. godine, pored ostavke predsednika Viktora Janukoviča, bio i široka i sveobuhvatna antikorupcijska reforma, koja, nažalost, nije mogla da se sprovede posle Narandžaste revolucije devet godina ranije.
Zamislimo sledeću situaciju: najbogatiji ukrajinski oligarh, bivši sponzor Partije regiona, monopolista rudarske i metalurške industrije, neformalni vladar Donbasa svedoči pred nezavisnim telom stvorenim za borbu protiv korupcije, objašnjavajući svoju ulogu u jednoj od najvećih korupcionaških šema Roterdam+(praksa veštačkog naduvavanja cena energije, gde je DTEK zaradio; Pre nekoliko godina, ovo bi bila nesigurna izmišljotina u Ukrajini, koja bi naišla na gorak osmeh.
Međutim, opisana situacija je realnost – takav događaj se dogodio 11. februara 2020. godine, kada su novinari Bihus.info zapaženi oligarh Rinat Akhmetov i njegov automobil na ulazu u zgradu NABU. Šest meseci ranije, zaposleni u preduzeću oligarha optuženi su za zlostavljanje. Iako se slučaj (kao i obično u takvim slučajevima) razbio u korumpirani ukrajinski pravni postupak, ovo je jedan od mnogih primera činjenice da je, bar na nivou agencija za sprovođenje zakona, bilo moguće stvoriti funkcionalnu i nezavisnu infrastrukturu koja ima za cilj privođenje pravdi za krivična dela korupcije. Ovu situaciju najbolje ilustruju reči prvog šefa NABU Artema Sytnyka u rubrici za portal „Ukrajinski interes“:
„Antikorupcijska reforma, koja je počela 2014-2015, bila je početak transformacije Maidana u određene zakonodavne inicijative. Činjenica da je čak i u izuzetno teškim uslovima bilo moguće napraviti antikorupcijski biro, tužilaštvo i sud je veliki uspeh. Od početka aktivnosti NABU-a do danas, videli smo neviđenu želju da nas uništi. Navodno, razlog za to su brojne istrage visokih zvaničnika – onih osoba koje su ranije smatrane nedodirljivim.“
O padu korupcije u Ukrajini posle evromajdana dokaz je, na primer, godišnji rejting organizacije Transparensi Internešenel, koji je specijalizovan za proučavanje ovog fenomena. Ukrajina je 2021. bila na 122. mestu, pre osam godina – na 144. mestu. To je značajno poboljšanje u smislu interesa države, ali i dalje nedovoljno u izgledima za moguću integraciju sa Evropskom unijom (s obzirom da je ovaj rezultat i dalje gori od zemalja kao što su Bugarska ili Rumunija, koje zatvaraju plasman među zemljama EU).
Snaga u vojsci
Iako se rat punih razmera vodi od 24. februara ove godine, sukob je u toku već osam godina, tokom kojeg je ukrajinska vojska izgrađena od nule i stekla borbeno iskustvo. Na kraju vladavine predsednika Janukoviča, strukture moći, kao i cela zemlja, bile su u stanju dezintegracije. Rezultat je bila praktična bespomoćnost države pre ruske invazije 2014. godine i potreba da se oslonimo na takozvane. dobrovoljni bataljoni stvoreni u prvim mesecima borbe veterana Maidan samoodbrane ili penzionisanih vojnika.
Ove formacije dale su neophodno vreme vladi u Kijevu da reorganizuje strukture vlasti i stvori pravu vojsku, koja sada prolazi kroz konačno krštenje vatre. Tokom osam godina rata u Donbasu, generacija mladih oficira i kompetentnog rukovodstva porasla je među Ukrajincima, koji imaju veliko poverenje u svoje podređene. Otelotvorenje ovog ažuriranja je 48-godišnji vrhovni komandant Oružanih snaga Ukrajine, general Valerij Zalužni, a prenela pres služba Generalštaba Oružanih snaga Ukrajine:
„Ukupan kurs ka reformi Oružanih snaga Ukrajine u skladu sa principima i standardima NATO-a ostaje nepovratan. A ključ ovde su principi. Promene moraju da se odvijaju pre svega u pogledu sveta i odnosu prema ljudima. Voleo bih da okreneš lice ljudima, podređenima. Moj odnos prema ljudima se nije promenio tokom cele moje službe.“
Ove reči se ne bacaju na vetar – promene u ukrajinskoj vojsci na primeru obuke na terenu za obuku u Javorivu pominje bivši komandant američkih trupa u Evropi, general Mark Gertling, u svom tekstu za sajt The Bulwark:
„Program se razvijao, vežbalo se sve, od ličnih vojničkih veština do operacija na nivou bataljona. Sve je zasnovano na iskustvu iz ratne zone na istoku i jugu Ukrajine. Rastuća energija u Javorivu pokazala je potrebu da se uspostavi stalni centar za obuku po uzoru na programe obuke američke vojske u Sjedinjenim Državama i Nemačkoj. U decembru 2015. zvanično osnovana Evropska komanda SAD Zajednička multinacionalna grupa za obuku – Ukrajina, gde je multinacionalna grupa Amerikanaca, Poljaka, Kanađana, Litvanaca i Britanaca počela da obučava ukrajinske bataljone kao kombinovane borbene grupe.“
Kvalitet ukrajinske vojske ne leži samo u snazi karaktera njenih oficira i pripadnika vojske. Obnova borbene sposobnosti takođe je zahtevala sistemske promene, i one su izvršene ProZorro. Ovo je elektronski sistem javnih nabavki, koji je u prošlosti bio jedna od najkorumpiranijih oblasti u Ukrajini. ProZorro — ovo je predstava o rečima ukrajinca prozoro („transparentno“), i na osnovu toga se zasnivala odluka: karakteristika sistema je potpuna transparentnost svih tendera, kao i konkurencija po tržišnim principima. Ministarstvo odbrane je tek 2015. godine navelo da je zahvaljujući elektronskizaciji sistema spaseno 200 miliona UAH. Međutim, pozitivne posledice uvođenja novih rešenja osećaju se ne samo u vojsci, jer je od 2016. sistem postao obavezan za sve državne organe. Kao što prikladno primećujete u intervjuu za portal EvoBusiness jedan od tvoraca ProZorro Oleksandr Nakhoda:
„Ukrposhta je 2016. bila takav klasik, u negativnom smislu, primer javnih nabavki. To je značilo korupcionaške skandale, blatnjave snabdevače, nisku konkurenciju. Kada smo stigli, a dobro se sećam, u filijalama Ukrposhta nije bilo ni trake ni papira, pa su iskusne mušterije došle sa svime na svoju ruku. Ne samo da smo se izborili sa činjenicom da je kompanija postala imućna, sve što smo kupili bilo je visokog kvaliteta i po jednoj od najnižih cena na tržištu. […] Jedan od naših zadataka bio je da pokažemo da možemo da delujemo na taj način i mislim da smo uspeli.“
Ujedinjena Ukrajina
Pored duboke korupcije i ekonomske neefikasnosti, Ukrajina već dugi niz godina pati od dubokih društvenih stratifikacija koje vešto koristi ruska propaganda. Tradicionalna podela na proruski istok i proevropski Zapad u velikoj meri je precenjena kada je počeo rat u Donbasu. Iako zaista mnogi stanovnici istočne Ukrajine nisu nužno saosećali sa tokom demonstranata na Maidan Nezalezhnosti u Kijevu, oni se očigledno nisu slagali sa vojnom silom od strane njihovog istočnog suseda. To je postalo polje dubokih promena u ukrajinskoj svesti, koje su izražene, na primer, u brzom porastu prestiža ukrajinskog jezika.
Prema istraživanju koje je 8. novembra 2021. godine sprovela Fondacija demokratskih inicijativa, 78,3 odsto građana smatra da je ukrajinski jezik njihov maternji jezik, a u najmlađoj grupi (18-29 godina) – 83,3 odsto. Prema popisu iz 2001. Zato jedno od najjačih oružja koje je Rusija koristila u poslednjih 30 godina za destabilizaciju unutrašnje situacije u Ukrajini (na primer, preko povoljnih medija) gubi snagu.
Jezik je ključ, ali ne i jedini element. Slično tome, podrška ulasku u Evropsku uniju ostala je na visokom nivou poslednjih godina, fluktuirajući između 60 i 70 odsto. A danas je veж 90%. Možda ima mnogo patosa u rečima da su Ukrajinci jedini koji umiru za zastavu EU, ali odražavaju javno raspoloženje u zemlji. Ukrajinski način razmišljanja dobro je opisan u intervjuu za Ukrajinski radio od strane sociologa Fondacije demokratskih inicijativa, profesora Oleksija Harana:
„Pitali smo šta bi moglo da bude bolje za Ukrajinu: demokratija ili autoritarni režim pod određenim uslovima. Samo 20 odsto ispitanika odgovorilo je da je to autoritarni režim. Otprilike petina stanovništva su paternalisti, takvi su ljudi. Međutim, 54 odsto veruje da je demokratija najbolji oblik vlade za nas. To je važno jer je socijalno-ekonomska situacija teška u Ukrajini, vodi se rat, postoji neprijatelj koji sprovodi propagandu i, nažalost, lobisti Kremlja rade u našem društvu. Međutim, videli smo da većina Ukrajinaca podržava demokratiju, ponosni su na svoju zemlju i državljanstvo i još uvek veruju da moramo da idemo ka Evropi.“
Buduжnost
Krajem juna Ursula von der Laen i Evropska komisija izneli su uslove za održavanje statusa kandidata za Ukrajinu, identifikujući sedam neophodnih tematskih blokova sa ključnim reformama u kontekstu nastavka evropskog puta Ukrajine. Poslednjih osam godina titanski rad za Ukrajince. Ključ za naše istočne susede (Ukrajinci – ed.) neće biti samo očuvanje pozitivnih promene, ali i da ih ubrza i unapredi posle rata, kada će uništenoj zemlji biti potrebna efikasna državna mašina više nego ikada.
Prevod sa poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta saradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia. Originalni naslov članka: Pełzająca reforma pozwoliła Ukrainie przetrwać początek wojny