Na sastanku sa izbeglicama iz Ukrajine u blizini Nacionalnog stadiona u Varšavi, američki predsednik Džo Bajden nazvao je Putina „kasapinom“. To je bio uvod u govor u Kraljevskom zamku u kojem je otvoreno rekao da vlast u Kremlju mora da se promeni. To je izazvalo znatnu pometnju među zvaničnicima u Vašingtonu, koji su odmah počeli da ublažavaju ton reči svog šefa, koji je podsećao na izjavu predsednika Buša Sadamu Huseinu u Iraku pre invazije 2003.
Ipak, američka administracija je voljna da održi neophodne kanale komunikacije sa Kremljom, što će pomoći da se održe odnosi bar na nivou Hladnog rata, iako se čini da je pravac politike jasan. Bajden se kladi na promenu režima. Naravno, ni Amerikanci ni NATO ne nameravaju da napadnu Rusiju i uključe se u „vruć“ rat. Oslobodili su ga sami Rusi, a teret borbe i krvarenja neprijatelja pao je na Ukrajince sa svim posledicama. Bajden i Zapad obećavaju i humanitarnu i vojnu pomoć (vidljivu, na primer, raketama, i nevidljivom, kao jednako vredne obaveštajne informacije). Ekonomska podrška je takođe izuzetno važna, što znači održavanje ukrajinske valute na površini i ekonomsko krvarenje Rusije.
Kada se Džo Bajden sastao sa Ukrajincima u Varšavi i govorio u Kraljevskom zamku, Vladimir Putin je takođe dao glas. Govorio je sa rikom mlaznih motora, eksplozijama krstarećih raketa i oblacima crnog dima iznad Lviva. I to nije bila nijedna koincidencija. Napad je morao da se dogodi u popodnevnim satima da bi bio viđen, a bombardovanje grada toliko povezano sa Zapadom bio je jasan signal da se neće povući.
Manje nijansi sive
Rat, koji je poražavajući pre svega za Ukrajinu, ali i za Rusiju, biće nastavljen. A Bajden nije krio da se borba protiv imperijalnih težnji Rusije neće skoro završiti. Nema sumnje da je došlo do pomeranja brzine u Vašingtonu. Na ovom mestu vredi pomenuti proporcije. Rusija nije ono što je Sovjetski Savez bio u drugoj polovini prošlog veka, ali njen potencijal, u poređenju sa američkim, ima razmere Češke Republike ili Nemačke. Na to dodajmo i Evropsku uniju, čak i bez Putinovog lojalnog saveznika u Budimpešti, ovaj disparitet postaje još očigledniji, pogotovo što Peking nema naviku da se kladi na gubitnika, pa bi radije pokušao da iskoristi situaciju nego da po svaku cenu spasi vladara Kremlja.
Pitanja o upornosti i odlučnosti Zapada su sasvim razumna. Iskustvo iz prošlosti pokazuje da čak i ako je proces promene kursa vremenski zahtevan i britak sa kompromisima, kao što je minhenski fijasko Čemberlena ili uzastopno resetovanje Putinovih odnosa sa Rusijom, Zapad, sa svojim ekonomskim i intelektualnim potencijalom zasnovanim na slobodi mišljenja i delovanja, ne može se zaustaviti. Tako je Bajdenov govor bio odlična prilika da jasno definiše svoj stav i stao na stranu liberalnih demokratija zasnovanih na vrednostima vladavine prava i slobode, kako bi ukazao na opasnost uranjanja u ambis sve gušenja ruskog despotizma, kako bi označio pokušaj manevrisanja u sivoj zoni koja je, iako sposobna da donese privremenu korist, premala kada se uporedi sa krajnjim gubicima.
Utvrđivanje parametara neusaglašenosti zahteva i odgovaranje na pitanja o daljim radnjama. U vojnoj, ekonomskoj i političkoj sferi, ovo deluje prilično očigledno. Rat u Ukrajini će se nastaviti, a mnogo je znakova da ulazi u fazu dugotrajnog, prilično statičnog sukoba attribucije. To znači potrebu za vojnom i ekonomskom podrškom Kijevu i izbeglicama. Kremlj je takođe rovovao na svoj način, što znači istu dugotrajnu ekonomsku kampanju i potrebu da Zapad traži nova tržišta ili izvore sirovina. Za mnoge korporacije i zemlje, posebno one koje zavise od jeftinog ruskog gasa, to će biti bolno, ali izvodljivo uz jasnu podršku na nivou država ili međunarodnih organizacija, kao što je Evropska unija. Konsolidacija Zapada oko liberalne demokratije zasnovane ne samo na činjenici izbora, već i na vrednostima slobode i vladavine prava, takođe je trenutak izbora mesta na političkoj mapi sveta, koja sadrži daleko manje nijansi sive nego pre nekoliko meseci.
Vreme izbora
Sve to znači da čak i pojedinačne organizacije, lokalne vlasti, grupe pa čak i građani treba da razmišljaju o tome gde se oni i gde žele da budu. Vreme prijateljskih konferencija sa ruskim institucijama, zajedničkih projekata i saradnje između gradova blizanaca je završeno. Rakete u Lvivu kao odgovor na Bajdenovu posetu Poljskoj završavaju vreme nijansi, jer ruska država i društvo moraju biti odgovorni za svoje postupke i pogrešne procene.
Došao je trenutak za ozbiljnu reviziju ranga. Hitna pomoć izbeglicama je veoma važna ovde i sada, ali vreme je da ozbiljno razmislimo šta će se dalje dešavati. Mnogo dalje. Pre svega, imamo po sopstvenoj bezbednosti, što podrazumeva ne samo oružane snage i saveze, već i kvalitet naše demokratije, obrazovanja i medija. Kako da pomognemo milionima Ukrajinaca da se nađu u novoj stvarnosti i ojačaju ukrajinsko civilno društvo kod kuće i u egzilu? Na kraju, ovaj rat će se završiti jednog dana, i bilo bi lepo da sada razmišljamo o integrisanju Kijeva sa Zapadom što je glatkije moguće.
A љta je sa Rusijom? Ne samo da predstavlja smrtonosnu pretnju svojim susedima, već sa sobom nosi i ovu smrt, i dok se to ne promeni, nema šanse za pravu saradnju. Naravno, vredi i neophodno podržati Ruse koji drugačije misle, održavati kanale komunikacije, ali ne smemo izgubiti proporcije i zaboraviti na realnost, koja je surova i nedvosmislena. Rusija je, kao država, napravila izbor i postala neprijatelj. Ne teoretski i ne figurativno, ali ako neko sumnja, pogledajte i razmislite zašto se iznenada ukrajinski govor tako često čuje u autobusu, u metrou ili prodavnici.
Prevod sa poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta saradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članakProjekcioni projekat: Ukrajina – EU: vruć finiš pregovora, Ukrajina – bekstvo od izbora, Istočno partnerstvo posle arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, prezren, Lukašenko ide u rat sa Putinom, između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj Lviv, Putin na galijama, poluostrvo straha, Ukrajina izmišljena na Istoku, Novo staro otkriće, i trebalo je da bude tako lepo, Da li da razgovaramo o istoriji, zastoju u Minsku.
Originalni naslov članka: Konflikt Rosji z Zachodem będzie długi i bolesny