Jedan od najpoznatijih britanskih političara devetnaestog stoljeća i dvostruki premijer ove tada dominantne svjetske sile, lord Palmerston, teško da bi bio ponosan na usporedbu s Donaldom Trumpom. Međutim, gotovo svi postupci sadašnjeg američkog predsjednika otkako je preuzeo dužnost potiču nas da se prisjetimo možda najpoznatijeg citata Palmers koji je izgovorio kao ministar vanjskih poslova: “Nemamo vječnih saveznika i vječnih neprijatelja. Samo su naši interesi vječni i nepromjenjivi i dužni smo se pridržavati tih interesa.” Međutim, Trumpova “Amerika na prvom mjestu” zvuči previše slično.
Iz određene perspektive, politike sredine i druge polovice devetnaestog stoljeća bile su iskrenije od svojih prethodnika i nasljednika. Došli su u doba nakon romantičnih, ali ne realnijih slogana “sloboda, jednakost, bratstvo” i nakon također romantične reakcije na njih u duhu “vratimo pravi poredak”. Još veći kontrast nastaje kada se Palmerstonove riječi uspoređuju s načelima svjetske politike proglašenim na Zapadu nakon Drugog svjetskog rata. Nazovimo ih “politikom vrijednosti”.
Donedavno je bilo teško zamisliti američkog ili zapadnoeuropskog političara na visokim pozicijama koji bi tako otvoreno cinično objasnio svoje motive. Ako bi bilo koji od Trumpovih prethodnika u proteklih 80 godina imao ideju da uspostavi kontrolu nad Grenlandom, barem bi to opravdali nekim “višim dobrom” – zaštitom demokracije, na primjer.
Zapadna društva i oni koji će se na njih ugledati u ostatku svijeta navikli su govoriti o univerzalnim “zapadnim vrijednostima”: individualnoj slobodi, jednakim pravima, demokraciji… Nije li to postavljeno u ovom ili onom obliku koji mi, Ukrajinci, obično zamišljamo kada govorimo o tome što je Zapad, kojom bi se međunarodna politika pod njegovim vodstvom trebala voditi i što posebno štitimo od ruske invazije? Potrebno je poštivati pravo naroda na samoodređenje, međunarodno priznate granice država, ljudska prava i kažnjavati one koji krše ovaj moralno opravdani poredak stvari.
Ova je shema zvučala dobro, a ponekad je čak i funkcionirala tijekom Hladnog rata sa svojim bipolarnim svijetom. Ali “kraj povijesti” u koji su mnogi ljudi na Zapadu vjerovali nakon pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a odigrao je vrlo, vrlo okrutnu šalu. Odsutnost jasno definiranog protivnika, vjerovanje u vječnost vlastitog modela i postmoderne ideje u duhu “pluralnosti istina” učinili su politiku, posebno međunarodnu politiku, nesposobnom odgovoriti na nove izazove deklariranim vrijednostima. Ukrajina 2014. i 2022. vrlo je svijetla, ali samo jedan od mnogih primjera.
Nijedno pravilo neće funkcionirati bez neizbježnosti kazni za njihovo kršenje. Ako se aneksije i masovno nasilje nad civilima smatraju zločinima, onda kriminalci moraju biti kažnjeni. Gdje god da je i tko je počinitelj. Kršenje pravila uvijek daje prednost onome tko to radi. Ako učinkovite sankcije ne dođu kao odgovor, zašto ih ne biste ponovno prekršili. I opet, opet, opet… A onda ono što Rusija može učiniti, drugi režimi za koje ne postoje moralne vrijednosti – Iran, Kina, Sjeverna Koreja itd. – htjet će ponoviti.
S takvom stvarnošću postoje dva načina da se odgovori. Prvi je pokušati ispraviti praznine u političkom poretku, koji se još uvijek temelji na dobrim i moralno ispravnim vrijednostima, kako bi se vratila njegova učinkovitost i prestiž. Drugi je prestati praviti dobar rudnik s lošom igrom i prepoznati kao novu normu ono što se donedavno smatralo odstupanjem od nje. Čini se da Donald Trump radi ovo drugo. Stoga mnogo bolje razumije Putina, Kim Jong-una i slične od demokratski izabranih vođa.
Najnovija zavjera s Trumpovim uvođenjem mnogih carina za različite zemlje također se uklapa u ovu logiku. Uostalom, veličina carina za određenu zemlju ni na koji način ne ovisi o njezinom ponašanju na međunarodnoj sceni, zemljopisnom položaju, društvenim normama i moralnim vrijednostima njezina društva. Ova i druge akcije trenutne administracije Bijele kuće potaknule su malo uređivanje Palmerstonove fraze: “Nemamo vječnih saveznika, vječnih neprijatelja, vječnih vrijednosti. Samo su naši interesi vječni i nepromjenjivi.” Charles Darwin bi bio zadovoljan. Uostalom, on je iz iste ere kao i Palmerston ili Bismarck.
Za Ukrajinu je sve to loša vijest. Jedan od najvažnijih aspekata naše borbe protiv Rusije temelji se na vrijednostima. Mi smo na strani dobra, branimo ono što je moralno prema svim načelima zapadne civilizacije (i drevne i kršćanske) – domovina, sloboda, način života. A s njima i onaj vrijednosni poredak stvari koji se donedavno smatrao ispravnim na globalnoj razini. To je ono što je omogućilo međunarodnu potporu Ukrajini, dovoljnu za naš opstanak, iako (još) ne i pobjedu. Što je manje moralnih vrijednosti u međunarodnoj politici i razmišljanju, čak i na razini deklaracija, to će nam biti teže.
Hoće li ovaj trend postati Nova norma – vrijeme će pokazati. Sve je više razloga da se govori o “novom mračnom dobu”, “novom srednjem vijeku”, o pravu jakih, a ne o moralu. Glavni tvorac i jamac prethodne “politike vrijednosti” koju su predstavljale Sjedinjene Države već je se izravno odriče. Hoće li biti moguće očuvati moralno i vrijednosno ispravan sustav svijeta u proteklih 80 godina, ili je to bilo samo privremeno odstupanje od tradicionalno darvinističkih međunarodnih odnosa kroz ljudsku povijest, ovisi prije svega o Europi.
U tome postoji određena simbolika – unatoč svoj linearnosti, povijest stvara puni krug. Sudbina i vrijednosti Zapada ovisit će o dijelu svijeta u kojem su nastali i odakle su donedavno krenuli u trijumfalni pohod oko svijeta – na Europu. Ako izađe iz tako ugodne, ali efemerne zone komfora i brani svoje vrijednosti ne samo riječju nego i djelom, onda ima dovoljno ekonomskog, vojnog i, što je najvažnije, moralnog i ljudskog potencijala da doda više optimizma slici bliske budućnosti.
