Sukob između predsjednika Sjedinjenih Država i Ukrajine, Donalda Trumpa i Volodimira Zelenskog, koji se dogodio u Bijeloj kući prošlog petka, 28. travnja, bio je živopisan primjer kako osobne osobine lidera, njihov način komunikacije i politička kultura mogu značajno utjecati na međunarodne odnose. I ovdje je važno razumjeti koji se od sudionika ovog sukoba pokazao s ne najbolje strane, s ljudske točke gledišta. Na temelju toga možete napraviti prognozu o najvjerojatnijem razvoju događaja.
Doista, dovoljno je osvrnuti se u prošlost da bismo shvatili koliko su se često postupci političara, koji su se činili opravdanima sa stajališta interesa svojih zemalja, zapravo pokazali nemoralnim ili sebičnim. Kada postane očito da se političar pokazao s “najgore strane, s ljudske točke gledišta”, to obično znači da su njegovi postupci bili sebični, okrutni ili nepošteni, što krši temeljna moralna načela, bez obzira na to mogu li se ti postupci opravdati u političkom kontekstu.
Gledajući situaciju iz ove perspektive, ne može se ne obratiti pažnja na činjenicu da je tijekom ovog sastanka gospodin Trump više puta iskrivio činjenice vezane uz američku pomoć Ukrajini. Najavio je značajnu vojnu i financijsku pomoć koju je Washington pružio Ukrajini, ali brojke koje je iznio bile su previše očito neistinite. Ovaj trenutak bio je jedan od najotkrivajućih, jer je Trump zapravo namjerno stvorio iluziju da je Amerika navodno već ispunila sve svoje obveze prema Ukrajini, iako je zapravo iznos pomoći bio mnogo manji nego što je tvrdio. Naravno, iskrivljavanje činjenica nije bilo slučajno, imalo je ili problema s pamćenjem kod 78-godišnjeg muškarca ili političke prizvuke. Prvo ćemo prepustiti liječnicima. Što se tiče drugog, Trump je pokušao prikazati situaciju na takav način da pokaže da je Ukrajina navodno već dobila dovoljno podrške, a budući da joj to nije pomoglo da porazi agresora, navodno nema smisla produžavati pomoć. Ovaj pokušaj vlasnika Bijele kuće može se protumačiti kao manipulacija, želja da se smanji značaj ukrajinskog zahtjeva za daljnjom pomoći. Sve to, čisto ljudski, nije moglo a da ne izazove razočaranje u ukrajinskom izaslanstvu. Takvo očito iskrivljavanje činjenica, i to na tako visokoj razini, nije moglo a da ne dovede u pitanje elementarnu pristojnost američke administracije i njezinu spremnost da riješi probleme Ukrajine, koju su se Sjedinjene Države obvezale zaštititi od vanjske agresije prema Budimpeštanskom memorandumu.
Također ne smijemo zaboraviti da je Zelenski bio gost u Bijeloj kući, i to pozvan. A u Ukrajini, znate, nekako nije uobičajeno da se prema gostima ponašaju onako kako su to činili domaćini sastanka. Donald Trump, poznat po svom arogantnom načinu komunikacije, pokazao je toliko demonstrativno nepoštovanje prema svom ukrajinskom kolegi da se javlja ideja o namjernoj provokaciji. Grubo je prekinuo Zelenskog, pokazujući potpuni nedostatak interesa za njegove riječi. U jednom trenutku Trump je čak rekao da “ne dopušta” Zelenskom da govori. Jednostavno vam ne stane u glavu! Takve izjave na međunarodnom sastanku, čak i u neformalnom okruženju, jasno su kršenje diplomatskog bon Ali takvo Trumpovo ponašanje treba nazvati ne samo nediplomatskim, već i iskreno grubim. Sve je to stvorilo uvjete za prijelaz razgovora u visoke tonove. Nije mogao a da ne stvori.
Nakon ovog događaja, Benn Hall, europski urednik Financial Timesa, sugerirao je da je to vjerojatno unaprijed pripremljena zamka da se ukrajinski čelnik stavi u slabiju poziciju u pregovorima. Za to je bilo razloga. “Predsjednik (Trump, – ur.) a njegove pristalice bile su ogorčene odbijanjem Zelenskog da pruži kompromitirajuće dokaze o sinu Joea Bidena Hunteru uoči predsjedničkih izbora 2020. i kako je njegov pritisak na Ukrajinca postao osnova za postupak opoziva”, prisjetio se urednik FT-a događaja iz davno prošlih dana, ali naizgled ih nije zaboravio sadašnji vlasnik Bijele kuće.
Inačica unaprijed pripremljene “zamke” potvrđuje se ovom činjenicom. Kada si je potpredsjednik J.D. Vance dopustio da podigne glas na čelu Ukrajine, Trump nije reagirao kako treba. U diplomatskoj komunikaciji, posebno tijekom tako važnih i simboličnih sastanaka, svako nepoštivanje sugovornika nije samo kršenje normi, već i potkopavanje povjerenja. Izostanak reakcije šefa Sjedinjenih Država na brutalnost njegovog zamjenika bio je još jedan dokaz da je imao potpuno drugačije planove od sklapanja obostrano korisnog sporazuma o partnerstvu.
Američki predsjednik očito nije bio raspoložen za konstruktivan dijalog sa Zelenskim. Umjesto da održava komunikaciju usmjerenu na produbljivanje suradnje, stvorio je atmosferu napetosti i nerazumijevanja. A kulminacija svega toga bio je Trumpov zahtjev da Zelenski napusti Bijelu kuću. To nije bilo samo netočno i nepristojno, već je bilo apsolutno ponižavajuće za ukrajinskog čelnikakoji su došli u Sjedinjene Države s nadom u diplomatski sastanak koji bi mogao ojačati odnose između dviju zemalja. Ovaj trenutak bio je bolan ne samo za Zelenskog i cijelu ukrajinsku delegaciju. Postojao je osjećaj da ljudi koji su sada na vlasti u Sjedinjenim Državama pokušavaju uvrijediti i poniziti Ukrajinu i njezin narod.
Sve je to bilo u oštroj suprotnosti s načinom na koji je Trump govorio o Rusiji i njenom vladaru Putinu, koji voli fašističke ideje, uoči ovog sastanka i tijekom njega. Dok je vlasnik Bijele kuće vrijeđao i ponižavao ukrajinskog predsjednika, izražavajući jasno nepoštovanje prema Ukrajini kao državi, nastavio se diviti svom “prijatelju”, rekavši da vjeruje da nikada neće prekršiti primirje. U svojim izjavama, podsjećam vas, Trump je često isticao Putinovo “snažno vodstvo” i izražavao divljenje njegovoj odlučnosti i učinkovitosti. Ovaj kontrast – između stava prema demokratskoj, suverenoj državi i odnosa prema međunarodnom razbojniku koji je pokrenuo rat u Europi – jedan je od najuznemirujućih elemenata Trumpove vanjske politike. To ne samo da dovodi u pitanje sposobnost Sjedinjenih Država da budu objektivan i dosljedan partner Ukrajini, već i ugrožava njezin moralni položaj na međunarodnoj sceni.
Javna podrška Putinu, unatoč njegovoj očitoj krivnji za poticanje rata i smrt milijuna ljudi, postavlja ozbiljna pitanja o ciljevima i vrijednostima koje stoje iza Trumpove politike. Tko je on, gospodine Trump? Vođa slobodnog svijeta ili prikriveni suučesnik diktatora i autokrata?
Nakon onoga što se dogodilo u Bijeloj kući, svijet se smrznuo od tjeskobe. Nije slučajno što je šefica odjela za vanjsku politiku Europske unije Kaja Kallas, reagirajući na skandalozni sastanak, rekla: “Slobodnom svijetu treba novi vođa.” Pitanje je jesu li vodeće zemlje zapadne Europe spremne za takvu ulogu.
Po mom mišljenju, skandal koji je izazvao Trump jedna je od najneprivlačnijih stranica u povijesti Amerike, kada se ova velika zemlja, koja je dugi niz godina tvrdila da je lider u održavanju mira i stabilnosti na planeti, odjednom našla na strani agresora, javno ponižavajući one koji se bore za svoju neovisnost. Trumpovo ponašanje tijekom sastanka sa Zelenskim ne samo da je dovelo u pitanje snagu bilateralnih odnosa s Ukrajinom, već je i cijelom svijetu jasno dalo do znanja da američka vanjska politika može biti nepredvidljiva i ovisiti o osobnim ambicijama i stavovima svog čelnika. Za europske zemlje ovo bi trebao biti hladan tuš koji će natjerati političare da se kreću i više razmišljaju o neovisnosti Europske unije od hirova “ujaka Sama” i povećanju vlastite obrambene moći.
Ali kakva se prognoza može napraviti o daljnjem razvoju događaja na temelju činjenice da su se Trump i njegov zamjenik, tijekom najvažnijeg sastanka za svijet, pokazali kao hrpa gopnika koji su skrivali kamenje u svojim grudima? Odgovor na ovo pitanje lakše je pronaći nego što se čini.
Vrijedno je poći od ovoga. Bez obzira na to kako se procjenjuje sposobnost Zelenskog i njegovih pomoćnika da vode međunarodne pregovore, kao i druge aspekte njihovih aktivnosti, u ovom slučaju moralna prednost je na ukrajinskoj strani. Legitimno izabrani i priznati od strane cijelog svjetskog vođe zemlje, Ukrajine, koja je krvarila pod napadom okrutnog agresora, obratila se za pomoć onima koji se pozicioniraju kao branitelji slabih i protivnici prekršitelja međunarodnog poretka. Na sastanak je stigao čista srca i tamo… Čekala ga je “zamka”. U povijesti međunarodnih odnosa nema ni naznake da se takvo ponašanje američkih dužnosnika smatra pristojnim i poštenim.
Ovaj smrdljivi incident s pravom su ocijenili mnogi svjetski čelnici. Konkretno, francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz naglasili su potrebu za nastavkom podupiranja Ukrajine u njezinoj konfrontaciji s ruskom agresijom. O istom su govorili britanski premijer Keir Starmer, premijeri Poljske i Kanade te čelnici niza drugih zemalja.
Indikativna je u tom pogledu topla dobrodošlica koju je Zelenskom nedavno pružio kralj Velike Britanije Charles III. Činjenica da se ovaj sastanak održao u pozadini diplomatskih napetosti nakon sukoba između Zelenskog i vlasnika Bijele kuće jasno i nedvosmisleno pokazuje da Ukrajina neće ostati sama pred podlim agresorom.
Inače, gotovo ubrzo nakon odlaska Zelenskog iz Washing svjetski mediji počeli su izvještavati kakvu pomoć Ukrajini pripremaju njezini pravi prijatelji. Predsjednik Macron je posebno rekao da će se na izvanrednom summitu EU-a zakazanom za 6. ožujka raspravljati o dodjeli velikog paketa financijske potpore Ukrajini, procijenjenog na stotine milijardi eura. Naglasio je da je jačanje potpore Ukrajini prioritet EU-a.
Osim toga, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je nadolazeći prijenos 3,5 milijardi eura Ukrajini u ožujku. Napomenula je da je jačanje otpornosti Ukrajine apsolutnoprioritet EU-a.
Vrijedi dodati da nakon incidenta u Bijeloj kući neki šefovi država nisu izrazili izravnu potporu Ukrajini, već su govorili o potrebi da se što prije okonča jedan od najstrašnijih ratova u modernoj Europi i važnosti poštivanja međunarodnog prava. A međunarodno pravo, kao što znate, u kontekstu rata koji je u tijeku, u potpunosti je na strani Ukrajine.
Imajući sve ovo na umu, može se očekivati da bi se u bliskoj budućnosti mogao održati novi krug pregovora između predsjednika Trumpa i Zelenskog. Na to će ih uporno tjerati ne samo čelnici zapadnih zemalja (britanski premijer Starmer, na primjer, već je govorio u tom duhu), već i okolnosti. A okolnosti su sljedeće. Dok Trump hvali Putina kao “pametnog čovjeka”, taj nehumani nastavlja bombardirati ukrajinske gradove i sela, ubijati civile i uništavati vitalne objekte. Glavni ubojica iz Kremlja očito ne namjerava odustati od svojih planova da zauzme veći dio Ukrajine, kako bi nastavio rat. I to unatoč činjenici da je njegov američki “prijatelj” više puta rekao da namjerava zaustaviti krvoproliće. Gledajući ove igre, europske zemlje teško žele pasivno čekati da se Rusija približi njihovim granicama: nitko ne želi imati tako podmuklog susjeda od kojeg će postojati stalna prijetnja. U Europskoj uniji i Velikoj Britaniji sve je jače mišljenje da bi rat koji je u tijeku trebao završiti sklapanjem takvog mirovnog sporazuma, tako da ustupke čini agresor, a ne žrtva.
Kako će sve ispasti dalje, nažalost, nitko ne može sa sigurnošću reći, ali… Možda griješim, ali Trump teško da želi ući u povijest kao osnivač nove “osovine zla”: Sjedinjene Države – Rusija – Sjeverna Koreja – Iran… Ovaj starac slabog pamćenja i sumnjivih manira želi izgledati kao mirotvorac, pa se još uvijek može (pod pritiskom europskih čelnika) vratiti u Ukrajinu, iako će vjerojatno još malo koketirati. Na ukrajinskoj strani, komunicirati s takvim političkim likovima, strpljenje, izdržljivost i sposobnost odbacivanja stranog i sekundarnog kako bi se postigao glavni cilj – očuvanje života ljudi, državnosti, slobode i neovisnosti Ukrajine.
