Kršenje prava građana Ukrajine u procesu njihove mobilizacije nije osnova za otpuštanje osoba koje su obvezne služiti vojni rok iz vojne službe. Zapravo, ovu je odluku donio Kasacijski upravni sud u okviru Vrhovnog suda, koji je potonji objavio 17. ožujka na Facebooku. Ova odluka otvara niz zabrinjavajućih pitanja: koliko daleko država može ići u svojim postupcima radi sigurnosti, a da pritom ne krši temeljna prava građana? Je li moguće ujediniti zemlju ako su državni interesi stavljeni iznad ljudskih prava?
Pozadina je sljedeća. Jedan vojnik podnio je tužbu protiv okružnog CCC-a i SP-a i vojne jedinice, tražeći da se njegovo regrutiranje tijekom mobilizacije prizna kao nezakonito i da se vojna postrojba obveže da ga otpusti iz vojne službe. Razlog je neprolaženje liječničkog pregleda tijekom regrutacije. Sudovi prvog i žalbenog stupnja podržali su građanina, prepoznajući postupke CCC-a i SP-a kao kršenje njegovih prava. Da je vojna postrojba postupila u skladu s tim sudskim odlukama, to bi bio kraj. Međutim, vojni odjel podnio je žalbu Vrhovnom sudu zemlje, a njegov kasacijski odjel odlučio je stati na stranu države.
Nakon što je donio ovu odluku, visoki sud zapravo inzistira: u izvanrednoj situaciji, kada je u pitanju sigurnost zemlje, potrebno je pridržavati se posebne pravne prakse usmjerene na potrebe obrane. A prava pojedinaca, kažu, u vrijeme rata su sekundarna stvar.
Izvana sve izgleda upravo ovako. Kada je riječ o mobilizaciji, interes države i njezina obrambena sposobnost dolaze do izražaja. To nije samo formalna procedura, već hitna i prisilna mjera, jer u ratnim vremenima interesi države zahtijevaju hitnu akciju i često čvrstu organizaciju. Vrhovni sud Ukrajine očito se vodio ovim načelom kada je odbacio odluke prvostupanjskih i žalbenih sudova. Mobilizacija u Ukrajini, koja traje već tri godine, hitna je mjera osmišljena kako bi se osigurala sposobnost zemlje da odbije agresiju Rusije, a u takvoj situaciji pitanje zakonitosti regrutacije i otpuštanja vojnog osoblja trebalo bi riješiti u kontekstu ovih okolnosti.
Doista, redoviti izvještaji iz različitih dijelova fronte pokazuju da se u borbenim uvjetima često javljaju situacije kada svaki dan može biti odlučujući. Nemogućnost brzog prikupljanja potrebnih snaga i resursa može ugroziti određeni sektor fronte, što će zauzvrat imati mnogo ozbiljnije posljedice od kršenja prava jednog građanina. Vrhovni sud je, dakle, donio odluku u interesu sigurnosti države, imajući na umu da bi u uvjetima mobilizacije pravni postupci trebali djelovati strože i nepromijenjenije, bez obzira na pojedinačna liječnička izvješća.
Teško se može poreći da je takva sudska odluka sama po sebi čin koji diktira ne samo zakon, već i potreba da se uzmu u obzir stvarne prijetnje s kojima se Ukrajina suočava. Ali što se događa kada državni interesi dođu u sukob s pravima pojedinih građana? To više nije samo pravno pitanje, već i pitanje morala i, što je najvažnije, pravde.
U Ukrajini mnogi ljudi koji bi željeli izbjeći mobilizaciju počinju postavljati pitanja: gdje su djeca utjecajnih političara, dužnosnika i poslovnih ljudi? Zašto lako mogu završiti u stranom odmaralištu umjesto u rovovima na prvoj liniji? Stoga je pitanje pravde dobilo posebnu važnost. Uostalom, nepravda u ratno vrijeme je poput pukotine u tvrđavi, kroz koju ne počinju prodirati samo sumnje, već i masovno izbjegavanje mobilizacije, odljev ljudi u inozemstvo, utaja poreza i, što je najgore, korupcija, koja proždire resurse potrebne za pobjedu.
I ovdje, na ovoj tankoj liniji, možete vidjeti koliko je težak izbor, što svatko tko donosi odluke mora donijeti u ratu. Zakon o mobilizaciji je, naravno, vrlo, vrlo važan, ali što je važnije – održavanje reda i ispunjavanje vojne dužnosti ili očuvanje osobnih ljudskih prava? Ovo pitanje nema jednostavan odgovor. Uostalom, svaka regrutacija nije samo bezlična figura u statistici, to je sudbina živih ljudi, njihovog zdravlja, njihovih obitelji. Izrada osobe koja nije prošla liječnički pregled svojevrsna je okrutnost koja može dovesti do katastrofalnih posljedica ako se njezini zdravstveni nedostaci ne procijene pravilno.
Nažalost, u kontekstu mobilizacije pitanje prava građana na zdravlje i život često se pokaže sekundarnim. Uostalom, država mora biti u mogućnosti što prije napuniti odlazeće snage kako bi osigurala sposobnost Oružanih snaga Ukrajine da odvrate neprijatelja. Presuda Vrhovnog suda odražava ovu stvarnost, gdje se interesi države, u kontekstu rata koji je u tijeku, doživljavaju kao važniji. Vrijedno je napomenuti da s pravnog stajališta Vrhovni sud nije dopustio stvaranje presedana koji bi mogao ugroziti proces mobilizacijeNa primjer, u slučaju Ako bi odluke prvostupanjskih i žalbenih sudova ostale na snazi, to bi moglo stvoriti pravni vakuum u kojem bi se svaki ročnik mogao žaliti na odluku o novačenju na temelju liječničkog nalaza, a onda bi mobilizacija zapravo bila paralizirana.
Ali što je s ljudskim pravima? Nažalost, kao što povijest pokazuje, u nestabilnim državama pitanje ljudskih prava u izvanrednom stanju često ostaje, kako kažu, u sivoj zoni. S jedne strane, prava građana moraju biti zaštićena, a s druge strane, u situaciji hitne mobilizacije, ne mogu svi aspekti osobnih prava biti prioritet. To je posebno vidljivo na primjeru takozvane “busifikacije”, tijekom koje se ukrajinski građani, kao životinje lutalice, hvataju na ulicama, guraju u autobuse uz upotrebu grube sile i odvode u TCC, gdje brzinom munje prolaze liječnički pregled, a zatim završavaju u centrima za obuku ili vojnim jedinicama.
Takvi su incidenti u više navrata završavali smrću i ozljedama “uhvaćenih”. Stanovništvo je ogorčeno. Aktivisti za ljudska prava oglašavaju uzbunu… A što je s vlastima? Obećava da će se boriti protiv nehumane “busifikacije”, pa čak i zatvoriti zaposlenike TCC-a koji prekorače svoje službene ovlasti. Ali situacija se praktički ne mijenja. Zašto? Odgovor je očit: Oružane snage Ukrajine trebaju nadopunu, a vojnici iz TCC-a zapravo dobivaju odriješene ruke kako bi mogli regrutirati potreban broj ljudi.
Ova strana života u današnjoj Ukrajini prava je drama s dalekosežnim posljedicama. I ne radi se samo o tome da ignoriranje prava građana potiče mnoge od njih da se distanciraju od “loše” države. Nakon otvaranja granica (a prije ili kasnije će se otvoriti), to može rezultirati povećanim odljevom radne snage u druge zemlje. Ali “busifikacija” trenutno uzrokuje ogromnu štetu. Neće svi muškarci “uhvaćeni” na ulici postati motivirani vojnici. Regrutacija ročnika koji je prošao nemaran liječnički pregled može dovesti ne samo do pogoršanja njegovog zdravlja, već i do opasnosti za sve ostale koji će biti pored njega na bojnom polju. To nije samo pitanje moralne odgovornosti, već i života ljudi.
Kako osigurati da ta dva aspekta – prava pojedinca i sigurnosni interesi zemlje – ne budu u sukobu? Mislim da se u uvjetima Ukrajine, s njezinom poviješću narodnih prosvjeda protiv bezakonja i nepravde, ne može ograničiti samo na pravne kriterije, potrebno je razmotriti etička pitanja.
Ukrajinske vlasti moraju razumjeti: mobilizacija je uvijek kompromis. Donesite istu odluku Vrhovnog suda. Naglašava se ne samo važnost državne sigurnosti, već i ograničenja pravne regulacije u takvim uvjetima. Ovo je kompromis u svom najčišćem obliku.
Ali kompromis ne bi trebao biti jednostran. Zakoni koji se odnose na novačenje često su prestrogi i ne dopuštaju fleksibilno razmatranje pojedinačnih okolnosti. Mobilizacija bi trebala biti proces koji razumije i uzima u obzir zdravlje, mentalno stanje i druge važne aspekte života svakog ročnika. U slučaju mobilizacije u krizi, potrebno je osigurati mehanizme koji bi omogućili ciljaniju procjenu zdravlja ljudi, čak i ako to nije uvijek moguće u najkraćem mogućem roku. Jer CCC “u žurbi” može prekršiti prava jedne osobe (ako je tako!), a to će utjecati na cijeli sustav mobilizacije.
Uostalom, nije slučajno što su se u nekim gradovima pojavili “volonteri” koji su u stvarnom vremenu u javnosti izvještavali o lokaciji “autobusa”. Zapravo, u brojnim regijama zemlje bilo je građana koji su na tako sumnjiv način ušli u tako sumnjiv sukob sa svojom rodnom državom. Da, mnogi od njih su identificirani i poslani na sud. Ali svi, kao što znate, “ne mogu se presaditi”…
Vlasti obećavaju da će revidirati pristup liječničkom pregledu u kontekstu mobilizacije. Dobro je, ali… prekasno, a samim tim i nedovoljno. Kritična masa nezadovoljstva građana “busifikacijom” dosegla je razinu na kojoj je potrebno jasnije i nedvosmislenije odgovoriti na pitanje: gdje je granica između interesa države i prava pojedinca? Ovo nije samo pravno pitanje. To je problem koji utječe na bit društvenog ugovora između građanina i države. Uostalom, zapravo, država ima pravo zahtijevati od svojih građana ispunjenje vojne dužnosti, ali je istodobno dužna štititi njihova prava i živote. Na temelju čega može odlučiti da je za zaštitu države moguće žrtvovati se u pogledu zdravlja ljudi?
Ovdje dolazim do metafore o tome kako ratni brod u velikoj oluji, da bi preživio, ponekad mora ići ravno na ogroman val, a ne staviti stranu ispod njega. Ali što će se dogoditi s momčadi u ovom slučaju? Hoće li brod izgubiti svoju upravljivost i borbenu sposobnost ako svaka osoba na njemu nije spremna za oluju? Dakle, gore spomenuta odluka Vrhovnog suda upravo je trenutak kada država ide ravno na destruktivni val, shvaćajući da može nekoga izgubiti, ali to u potpunosti ne uzima u obzir Da bi uspješno prevladala udarac, cijela posada broda mora biti spremna za takav test.
Otvoreno rečeno, ako je država usmjerena samo na kvantitativnu mobilizaciju, onda riskira kršenje najvažnijeg načela – održavanja povjerenja između vlade i naroda. Uostalom, prava snaga zemlje nije samo u brojevima koji govore o broju oružja i vojnika, već prije svega u jedinstvu i koheziji ljudi. Je li to doista tako teško razumjeti?
Nažalost, ovaj važan, možda čak i najvažniji čimbenik – faktor jedinstva i kohezije ljudi – u Ukrajini uvelike je izjednačen postupcima tima Volodimira Zelenskog. Sudeći prema postupcima i biografijama visokih dužnosnika, odabran je ne prema načelima profesionalizma i odgovarajućih moralnih kvaliteta, već prema načelima poznanstva, poslovnih veza i osobne odanosti. Kao rezultat toga, predsjedničko-vladin tim, nažalost, nije pronašao stručnjake koji bi se mogli mobilizirati kako budući vojnici Oružanih snaga Ukrajine ne bi morali uvrtati ruke i slati ih u vojsku čak i bez liječničkog pregleda.
