Glavni geopolitički događaj tjedna bili su, naravno, pregovori između ukrajinske i američke delegacije u Saudijskoj Arabiji. Pregovori, koji su, prema Amerikancima, bili prilično konstruktivni. U Ukrajini je, barem na neslužbenoj razini, situacija još optimističnija. I postoje razlozi za optimizam.
Prvo, nema ni trunke laži u frazi “Ukrajina je spremna za mir”. Pitajte bilo kojeg Ukrajinca i reći će vam istu stvar. (Naravno, odgovori na sljedeća pitanja mogu biti različiti, ali svi žele mir, to je činjenica.) Drugo, u očima svjetske zajednice sve se vratilo u normalu – agresori koji se žele dalje boriti, u Kremlju, a ne na Bankovi, kao što su Trump i Musk pokušali prodati prije nekoliko tjedana. Treće, nastavljena je vojna suradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama, što je, kao što sam već napisao, – na sreću ili nažalost – glavni čimbenik opstanka demokratskih zemalja koje graniče sa silama zla.
Naravno, bit će i pesimista koji će, u polu-zavjereničkim razmišljanjima, u cijeloj ovoj saudijskoj povijesti tražiti znakove predstojeće predaje. Ali bit će ih vrlo teško pronaći – a evo i zašto. Vrijedno je malo premotati sat, samo nekoliko sati prije početka pregovora u Džedi. I naići ćemo na jedinstveni događaj – najveći udar ukrajinskih bespilotnih letjelica na teritoriju Rusije u povijesti rusko-ukrajinskog rata punih razmjera. Prije svega, u regiji glavnog grada. Čak je i ruska strana prepoznala ovu rekordnu ljestvicu – prepoznala ju je u svom stilu, navodeći da su sve ili gotovo sve bespilotne letjelice oborene. Ali to nije važno, uostalom, laži Rusa više nikoga ne iznenađuju. Važan je broj bespilotnih letjelica lansiranih na teritoriju zemlje agresora. I podudarnost u vremenu s pregovorima na Bliskom istoku.
Utakmica koja zapravo nije slučajnost. Jasno i unaprijed planirana operacija. Ali zašto je ovaj mega-napad bio potreban prije početka mirovnih pregovora? Kako bih vas podsjetio na glavni postulat Zapada, koji, usput rečeno, Donald Trump nije odbacio (unatoč svim njegovim neočekivanim i često kontroverznim izjavama nakon povratka u predsjedništvo). Postulat koji Rusiji zvuči jednostavno i neugodno je “mir kroz snagu”.
Ova ideja o ponižavanju agresora danas se nije pojavila, ali je nitko nije uklonio s dnevnog reda. Čak i, ponavljam, Trump. Jer, uglavnom, ovo je jedini učinkovit način da se okonča rat kako se dugoročno ne bi naštetila ni Ukrajini ni Europi. Ovo je zaustavljanje rata, ali takvo da ga Kremlj ne želi nastaviti ili započeti novi, negdje u blizini Europske unije ili čak protiv jedne od zemalja Europske unije. To je ono što je mir silom, o čemu su razgovarali G7, Trump i Zelenski.
A napad ogromnog, uistinu kolosalnog broja ukrajinskih bespilotnih letjelica na Rusiju, prvenstveno na Moskvu, demonstracija je ove sile. Osim toga, obratite pažnju na trenutak u kojem je to učinjeno. U trenutku kada je obustavljena pomoć Sjedinjenih Država Ukrajini. Što je to, ako ne demonstracija da su Oružane snage naše države sposobne provoditi takve operacije čak i bez pomoći tako važnog, ključnog partnera. Osim toga, kako kažu ljudi “upućeni”, upravo je bespilotna komponenta ukrajinske vojske možda najmanje ovisna o pomoći iz inozemstva. Općenito, ovo je suprotna situacija od protuzračne obrane – tamo ćemo biti nemoćni protiv ruskih projektila ako nas Zapad prestane opskrbljivati oružjem, a ovdje sve možemo učiniti sami.
I još jedna važna stvar. Na pregovorima koji su započeli u Saudijskoj Arabiji, pregovorima posvećenim budućnosti mira, Amerikanci ni na koji način nisu mucali o ukrajinskom noćnom napadu bespilotnim letjelicama na Moskvu. Odnosno, prvo obrambene snage Ukrajine nanose vrlo ozbiljan udarac drugoj strani vojnog sukoba, a zatim američko izaslanstvo, kao ništa drugo, izjavljuje da Ukrajina teži i spremna je za mir. Što bi to moglo značiti? Samo jedno. Ovaj napad je dio mirovnog procesa. Da, koliko god čudno zvučalo, najveći napad ukrajinskih bespilotnih letjelica na ruski teritorij tijekom cijelog rata punih razmjera signal je za okončanje rata. Jer u suprotnom, postupci Ukrajine i rječita šutnja Sjedinjenih Država o tim postupcima više nego transparentno nagovještavaju, moglo bi biti i gore. I ima nešto za učiniti “gore”, jer je Ukrajina sada jedan od lidera na globalnom polju vojnih dronova. Poraz Rusije u Crnom moru to je već više nego pouzdano ilustrirao.
Dakle, vraćajući se na pregovore između Ukrajine i Sjedinjenih Država, zašto to nije bio uvod u predaju naše države. (Iako moramo priznati da ovo nikako nije pobjeda kakvu bismo svi željeli – s granicama barem 23.02.22. ili čak 1991.) Jer Ukrajina je istovremeno izjavila svoju želju za mirom i nanijela najsnažniji udarac teritoriju Rusije. Pokazujući da je spremna za više. Usput, nitko ne zna je li doista spremna – Ali ovaj geopolitički poker s podizanjem uloga, kako se ispostavilo, može se igrati zajedno. A za jednog Oreshnika bilo je stotine dronova, čija je šteta mnogo veća.
A nakon 11. ožujka Rusija se našla u vrlo zanimljivoj situaciji. S jedne strane, moramo potvrditi svoj blef o želji za mirom, jer je Ukrajina već iskoristila ovaj adut u svoju korist. S druge strane, imamo više nego transparentan nagovještaj dronom koji Ukrajina “može ponoviti”. (I, usput, ako su Rusi u blizini Kijeva i Harkovske oblasti uspjeli tijekom trenutnih punih razmjera ponoviti samo zvjerstva Crvene armije počinjena na okupiranim teritorijima zapadne Ukrajine, Poljske i Istočne Njemačke, onda Ukrajina zaista može ponoviti, pa čak i nadmašiti ovaj njihov napad bespilotnim letjelicama.
A tu je, blago rečeno, kritična situacija u ruskom gospodarstvu, gdje je u prva dva mjeseca deficit saveznog proračuna dosegao 2,7 bilijuna Za usporedbu, za cijelu 2024. godinu (12 mjeseci, šest puta duže) taj je deficit iznosio 3,5 bilijuna. Inače, Kremlj je postupno počeo smanjivati ili potpuno otkazivati dio plaćanja za vojsku. Pitam se zašto? Također, prema glasinama, proces regrutiranja osuđenika je zaustavljen, a u nekim regijama čak su i oni koji su već bili regrutirani vraćeni u kolonije.
Ukratko, kratkotrajna euforija koja se pojavila u Rusiji nakon skandala u Bijeloj kući, pregovora Moskve i Džede (inzistiram na tome da je to ispravno reći, jer su ova dva događaja dijelovi jedne globalne cjeline), nestaje poput rose na suncu. I postoji samo nesporazum – i što dalje? Borba do posljednje rublje – što svakim mjesecom postaje sve stvarnije? Dobiti nove sankcije koje je najavio Trump u slučaju odbijanja mira protiv naftne industrije, jedina stvar koja nekako održava Rusiju na površini? I – preživjeti još jedan masovni, rekordni napad bespilotnim letjelicama na Moskvu? Ovdje se možemo samo prisjetiti da protuzračnu obranu Ruske Federacije osiguravaju nerazvijene zapadne tehnologije. I općenito, veliki broj tamošnjih sustava protuzračne obrane nekoć je poslan na front ili u okupirane ukrajinske regije (gdje su neki od njih, uključujući ultramoderni S-400, već uništeni)…
