Sjećate li se kako je u travnju prošle godine francuski predsjednik Emmanuel Macron predložio “olimpijsko primirje”? Pariz je tada bio domaćin Ljetnih olimpijskih igara, pa je pozvao cijeli svijet, a prije svega Ukrajinu i Rusiju, da pristanu na privremeni prekid vatre. Barem za sada, dok je svjetski sportski festival trajao u glavnom gradu Francuske – od 26. srpnja do 11. kolovoza.
Jasno je da je Macronova ideja bila prilično utopijska, iako lijepa. Sjećate li se što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij odgovorio svom francuskom kolegi? Odbio je i dao sljedeće opravdanje: “Ne vjerujem u ovo s Rusijom. Ne u ovom formatu – u primirju u cjelini. Ne vjerujem ni u jedan format primirja s Rusijom. To je laž i Emanuel to zna, a i sam je svjedok toga. Bili smo zajedno u normandijskom formatu, zajedno smo prošli kroz proces iz Minska. Francuska, Njemačka, Ukrajina – svi smo živi svjedoci činjenice da nema zamrznutog sukoba s Rusijom.”
Je li izjava Zelenskog točna? Definitivno. Ali je li to mudro? Tu nastaju sumnje. Mudrost je zahtijevala malo drugačiji odgovor. Čak i potpuno drugačiju. Tko sam ja da savjetujem predsjednika Ukrajine, ali, ipak, da sam predsjednički savjetnik, preporučio bih mu da odmah pristane na Macronov poziv.
Uostalom, bilo je a priori jasno da ruski diktator Vladimir Putin ni u kojem slučaju neće pristati na ovo primirje. Njegova vojska je tada zauzela ukrajinski bastion – grad Avdiivku – a Kremlj, nadahnut pobjedom, nastojao je ojačati svoj uspjeh u tom smjeru. Jasno je da nijedan poziv ni od Macrona ni od bilo koga drugog ne bi zaustavio Ruse. Ali Putin je odlučio biti mudar i ne žuriti s glasnim izjavama. I dobro, Zelenski je sav posao obavio umjesto njega. Kao u ukrajinskoj narodnoj šali: “Zviždi, Ivane, jer si gluplji.” Redovni članovi Kremlja prepušteni su da se pretvaraju da su nevini, sliježu ramenima, govoreći, možda bismo htjeli, ali, vidite, “agresivna Ukrajina”, “režim Zelenskog” je protiv toga.
Također se možete prisjetiti kako je mađarski premijer Viktor Orbán u prosincu 2014. pozvao na “božićno primirje”. Naravno, Orbána ne volimo, ali treba imati na umu da bi mogao izvršavati upute američkog izabranog predsjednika (u to vrijeme) Donalda Trumpa. Dan ranije, mađarski premijer sastao se s novoizabranim američkim predsjednikom na njegovom imanju Mar-a-Lago. Stoga je vrlo vjerojatno da to nije bila inicijativa samog Orbána, već probni metak od Trumpa. A Zelenski je to propustio, arogantno odbijajući ponudu. I Putin se opet ponašao lukavije, opet čekajući da njegov protivnik “prvi zviždi”.
Tada smo svjedočili potpunom diplomatskom fijasku Zelenskog u Ovalnom uredu. I opet, zbog činjenice da ukrajinski predsjednik tvrdoglavo nije želio pozitivno odgovoriti na Trumpove mirovne inicijative. Naglašavam: ne ići im doista, već samo pozitivno odgovoriti – to je sve što je američki kolega očekivao pod televizijskim kamerama. Što će se dalje dogoditi potpuno je nepoznato. Prije svega, moglo bi se očekivati da se Putin ionako neće složiti, a bilo bi moguće i iznijeti hrpu uvjeta, ali tek kasnije. U Ovalnom uredu nitko ni sada nije zahtijevao da Zelenski potpiše mirovni sporazum.
Štoviše, samo nekoliko dana nakon svađe u Bijeloj kući, Zelenski, koji je konačno trebao analizirati i shvatiti svoje pogreške u ponašanju, samo je pogoršao situaciju. Tijekom razgovora s novinarima u Londonu rekao je: “Sporazum o okončanju rata još je vrlo, vrlo daleko. Nitko nije započeo sve ove korake.” Ova je izjava dodatno razljutila Trumpa. “Ovo je najgora izjava koju je Zelenski mogao dati, a Amerika to neće dugo tolerirati! To je ono o čemu sam govorio, ovaj tip ne želi mir sve dok ima američku podršku”, rekao je Trump. I ne samo da je izjavio, već je naredio Pentagonu da zaustavi vojnu pomoć Ukrajini i razmjenu obavještajnih podataka.
Kremlj je promatrao takav razvoj ukrajinsko-američkih odnosa i jednostavno nije vjerovao njihovoj sreći. Šampanjac je odčepljen bocu po bocu.
Putin se pak obasipao komplimentima Trumpu. Ili će ga nazvati “briljantnim”, ili će reći da je “Trumpova pobjeda ukradena” na izborima 2020., ali “da je Trump predsjednik, onda ne bi bilo rata”. Novi američki vođa samo je slušao i umro sa zadovoljstvom. A posebno su mu se svidjele riječi gospodara Kremlja da će europski čelnici, poput štenaca, poslušati Trumpove naredbe: “Uvjeravam vas: Trump će svojim karakterom, svojom upornošću prilično brzo dovesti stvari u red. Svi će stajati do nogu vlasnika i nježno mahati repovima. I sve će doći na svoje mjesto.” Američki predsjednik je čak ponovno objavio ove riječi na svojoj društvenoj mreži Istina društvena.
Je li i Zelenski trebao bez prestanka komplimentirati Trumpu? Nisam siguran. A evo što je definitivno To je bilo potrebno učiniti, a zatim u svakoj najmanjoj prilici uvjeravati: “Mi smo za mir! Primirje, prekid vatre? Barem već! Gdje mogu potpisati sporazum?” Tako da zlonamjernici nemaju ni najmanjeg razloga optužiti Ukrajinu općenito, a posebno njenog predsjednika za agresivnost i želju za nastavkom rata.
Uostalom, tezu da “Zelenskom treba rat, jer će u protivnom izgubiti vlast” aktivno koriste ruski propagandisti, plaćeni pjevači Kremlja na Zapadu i jednostavno korisni idioti. Stoga ukrajinski predsjednik i svi glasnogovornici Ukrajine moraju jasno artikulirati jednu tezu: “Težimo miru! Mi smo za primirje! Mi smo za prekid vatre, čak i privremen, čak i vječni!” Ove riječi trebale bi, kako kažu, odskočiti od zuba svim ukrajinskim predstavnicima na međunarodnoj sceni – od predsjednika do posljednjeg službenika Ministarstva vanjskih poslova.
I vrlo je dobro što je razumijevanje ove jednostavne istine konačno demonstrirano tijekom ukrajinsko-američkih pregovora u Džedi. Stoga je sastanak bio ne samo uspješan, već i očaravajuće uspješan. Zapravo, odmah nakon njegovog završetka nastavljena je i vojna pomoć i razmjena obavještajnih podataka u Ukrajinu. I zašto? Jer ukrajinski predstavnici na pregovorima uvjerljivo su uvjeravali: mi smo za mir!
Ali čemu služi Rusija, vidjet ćemo sada. Kao što je s pravom primijetio šef američkog pregovaračkog izaslanstva u Džedi, američki državni tajnik Marco Rubio, “sada je lopta na terenu Moskve”. A Rusi su sada počeli imati problema. Uostalom, odmah je bilo jasno da Moskva ne želi primirje. Putin je uvjeren da stvari u njegovoj vojsci idu sjajno, vrši pritisak na svim frontama. Stoga se ni u kojem slučaju ne biste trebali zaustaviti.
Upravo je to prvi izjavio Putinov pomoćnik Jurij Ušakov, da, kažu, privremeno primirje s Ukrajinom Rusiji nije zanimljivo. Tada je progovorio sam Putin, malo lukaviji, ali suština je ista. “Slažemo se s prijedlozima za zaustavljanje neprijateljstava. Ali polazimo od činjenice da bi ovaj prekid trebao biti onaj koji bi doveo do dugoročnog mira i eliminirao izvorne uzroke ove krize”, rekao je Putin.
To me podsjetilo na legendarnu frazu prvog predsjednika Treće Republike Poljske, Lecha Walese: “Ja sam za, pa čak i protiv.” Iako na ruskom postoji odgovarajući ekvivalent: “Da, ne, vjerojatno.”
Dakle, jasno je da Putin namjerava okrenuti glavu Americi. Hoće li uspjeti? Teško, čak i uz svu Trumpovu slabost za komplimente i ranjivost na trikove Kremlja. Prisjetimo se kako se ponašao tijekom svog prvog mandata američkog predsjednika. Također je Putina nazvao “prijateljem”, zagrlio ga, uvjeravajući ga da mu vjeruje više nego svojim specijalnim službama. Ali u isto vrijeme, nije oklijevao dati zapovijed za pucanje na ruske vojnike u Siriji, nametnuo je najoštrije antiruske sankcije, i što je najvažnije, bio je prvi američki predsjednik koji je Ukrajini osigurao smrtonosno oružje, ona legendarna “koplja”.
A sada vidimo da Trump nije takav budala. Komplimenti s komplimentima, ali bez pravih koraka, on ne namjerava ukinuti sankcije Rusiji. Štoviše, čim je stigao neizvjestan odgovor iz Moskve, pokušaj da se zapetlja kako su se sankcije intenzivirale postao je očigledan. Prema TV kanalu CBS pozivom izvorima u Bijeloj kući, Donald Trump je odmah odlučio ojačati antiruske sankcije u bankarskom i naftnom i plinskom sektoru. Američko ministarstvo financija, prema uputama predsjednika, nije produžilo za sljedećih 60 dana iznimku koju je uvela administracija Joea Bidena, a koja je nekim ruskim bankama omogućila da nastave obavljati određene transakcije u energetskom sektoru. Tako Vnesheconombank, Otkritie Bank, Sovcombank, Sberbank, VTB, Alfa-Bank, Centralna banka Rusije i mnogi drugi sada spadaju pod ograničenja. Svima će im biti blokiran pristup američkim platnim sustavima za energetske transakcije.
Što to zapravo znači? I činjenica da zbog novih restriktivnih mjera nijedna europska zemlja sada neće moći platiti Rusiji za isporučene nosače energije bez rizika da padne pod američke sankcije.
Pa, prilično je teško. Dakle, možemo li reći da se Washington vratio na našu stranu? Uzeo bih si vremena. Situacija s Trumpom je iznimno nestabilna. Promatrat ćemo razvoj situacije. A glavna stvar za Ukrajinu sada je da ne radi ili govori gluposti.
