Američki multimilijarder Elon Musk, čije su izjave i postupci u više navrata generirali skandale visokog profila, postao je toliko blizak saveznik predsjednika Donalda Trumpa da se postavlja niz važnih pitanja. Kako će to utjecati na poštivanje načela demokracije? Hoće li takva bliska suradnja ambicioznog gospodarstvenika i šefa države potisnuti njihovu odvraćajuću ulogu u podjeli vlasti i neovisnosti državnih institucija?
Takva se pitanja vjerojatno ne bi pojavila da se ime Elona Muska povezuje samo s impresivnim znanstvenim i tehnološkim dostignućima, poput zamisao SpaceX-a, Tesle i Neuralinka, čiji je glavni vlasnik. Unatoč svom statusu kultnog poduzetnika, Elon Musk uspio je zablistati u središtu nekoliko skandala koji su zasjenili njegova postignuća. Jedna od njih bile su optužbe za seksualno uznemiravanje koje je protiv njega podnio zaposlenik jedne od njegovih tvrtki. Milijarder ih nije opovrgnuo niti potvrdio, već je radije riješio stvar ugovorom o povjerljivosti, što samo po sebi dovodi do određenih misli. Takvo ponašanje na prvi pogled može se činiti kao znak želje za očuvanjem ugleda, ali postavlja se i pitanje: što skriva i zašto je morao pribjeći pravnom mehanizmu kako bi izbjegao daljnja otkrića?
Muskovo ponašanje kao poslovnog čovjeka također ponekad nadilazi uobičajenu poslovnu etiku. Jedan istaknuti primjer bio je skandal kada je 2018. na Twitteru objavio da će Teslu uvrstiti na burzu po cijeni od 420 dolara po dionici, rekavši da ima “sredstva za to”. Ova izjava izazvala je val nezadovoljstva i istraga, jer takvo punjenje informacijama može manipulirati tržištem. Musk je na kraju pristao platiti kaznu od 20 milijuna dolara, a njegovo ponašanje privuklo je pozornost regulatora, dovodeći u pitanje njegovu sposobnost da posluje u skladu sa zakonima i propisima.
Ništa manje uznemirujući nije ni njegov odnos prema zaposlenicima. Musk se više puta suočio s optužbama da njegove tvrtke stvaraju radne uvjete koji krše prava zaposlenika. Na primjer, Tesla je dugo masovno otpuštao zaposlenike koji su pokušali organizirati sindikat, što je više puta izazvalo bijes među aktivistima za ljudska prava. Musk je otvoreno izjavio da ne vjeruje u sindikate i na sve moguće načine sprječava njihovo osnivanje u svojim tvrtkama, unatoč brojnim pritužbama zaposlenika na uvjete rada.
Nije bilo bez izražavanja stavova o društvenim i političkim pitanjima koja ne zadovoljavaju uvijek općeprihvaćene moralne standarde. Dovoljno je podsjetiti na Muskovu javnu izjavu u znak podrške desničarskoj radikalnoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD), koja je izazvala nalet ogorčenja u njemačkom društvu. Musk je izrazio simpatije prema stavovima desničarskih radikala o migracijama i nacionalnom identitetu, što je izazvalo snažne kritike ne samo političara, već i običnih građana koji su to vidjeli kao prijetnju demokratskim vrijednostima.
Stoga iza milijardera, koji nastoji stalno biti vidljiv, stoji trag prošlosti koji nije ograničen samo na njegov uspjeh u poslu i znanosti. Njegovo ponašanje u različitim sferama života – od korporativne etike do javnih izjava – postavlja mnoga pitanja koja ostaju bez odgovarajućih odgovora. Imati osobu pored američkog predsjednika čije je ime postalo sinonim za provokacije, kontroverze i morbidno samopouzdanje može biti opasno i za nacionalnu i za globalnu demokraciju.
Elon Musk, možda ne shvaćajući to, postao je živopisan primjer kako ambicije i superutjecaj pojedinca mogu ugroziti temelje demokratskih institucija. Personificirajući moderni kapitalizam s njegovim paradoksima, gospodin Musk, u neposrednoj blizini šefa države, pretvara se u moćno oruđe sposobno ne samo oblikovati politiku, već i manipulirati javnim mnijenjem, potkopavajući same principe demokracije. Njegov utjecaj, koji nadilazi uobičajenu poslovnu praksu, sposoban je uništiti krhku ravnotežu na kojoj počiva demokratski sustav.
Kao veliki poduzetnik, Musk jasno doživljava javne i političke institucije kao pozadinu svojih ambicioznih projekata. Njegova pojavljivanja na društvenim mrežama, praćena milijunima, igraju ulogu markera za mjerenje osjećaja društvenih skupina i masa. Ali kada je ta osoba u neposrednoj blizini predsjednika, njezino ponašanje i izjave počinju ne samo stvarati mišljenja, već i utjecati na državne odluke. Demokracija, u idealnom slučaju, uključuje politiku koja se temelji na društvenom pristanku i zdravom razumu. Ali što ako se čuje glas s mjesta koje zauzima Musk, čije su izjave u više navrata izazvale ogorčenje javnosti i tvrdnje organizacija za ljudska prava?
Situacija izgleda prilično divlje za Zapad, gdje se moralnim kvalitetama utjecajnih političkih igrača pridaje posebna važnost. Optužbe za seksualno uznemiravanje, manipulaciju tržištem, protivljenje sindikatima, kao i podrška desničarskim radikalnim skupinama daleko su od bezazlenih Sve to naglašava opasnost od njegove prisutnosti ne samo pored šefa najmoćnije države na svijetu, već i u političkim krugovima općenito. Osoba koja je u stanju iskoristiti svoj položaj za manipuliranje javnim mnijenjem i tržištem ne može biti potpuno bezopasna za sustav s podjelom vlasti. Bez obzira koliko on to poriče. Bez obzira na to što sam predsjednik Trump misli o tome, tako utjecajna zemlja kao što su Sjedinjene Države ne može živjeti po principu “možda se ništa loše neće dogoditi”.
Razmjeri Muskovog utjecaja posebno su alarmantni. On nije samo jedan od najbogatijih ljudi na planeti – on je stvorio kulturu oko svojih projekata, postajući ideal za mnoge sljedbenike u biznisu i politici. Načela koja promiče kroz svoju tehnologiju su, prije svega, sloboda i vjera u beskrajne mogućnosti ljudskog genija. Zvuči odlično. Međutim, u praksi je ta sloboda često pravo samo onih koji posjeduju divovske korporacije i kapital. Isti Elon Musk često izjavljuje da ne vjeruje u ustaljena pravila i radije se ponaša prema vlastitim zakonima – ponekad s uspjehom, a ponekad sa sumnjivim posljedicama.
Kada Muskovo mišljenje postane dio predsjednikove strategije, postoji rizik da, iako njegove ideje izgledaju primamljivo, u demokratskom sustavu mogle bi dovesti do slabljenja provjera i ravnoteža. Musk, nastojeći uništiti stare paradigme, možda neće primijetiti da njegova “fleksibilnost” može uništiti složene sustave javne uprave, gdje su važna ravnoteža interesa i jednakost. Sustav provjere i ravnoteže toliko važan za demokraciju neizbježno je potkopan kada jedna osoba ili skupina ljudi stekne nesrazmjernu količinu utjecaja i može manipulirati političkim i ekonomskim procesima.
Multimilijarder Elon Musk, zahvaljujući svom bogatstvu i utjecaju, može stvoriti uvjete u kojima će njegove ideje biti u središtu političkih odluka, što će demokraciju učiniti manje odgovornom prema narodu. Kada poslovni čovjek koji sebe naziva reformatorom i politiku vidi kao alat za ostvarivanje svojih ambicija postane dio političkih procesa, njegovi interesi mogu doći do izražaja, što je štetno za društvo. Koncentracija moći u rukama takvih ljudi može dovesti do oligarhijske strukture moći. Superbogati ljudi, s ogromnom moći, mogu manipulirati informacijama, tržištem i javnim mnijenjem, određujući koje će ideje i vrijednosti postati mainstream. Musk bi svojom strategijom apsolutne kontrole mogao predstavljati prijetnju polifonom političkom sustavu u kojem je svako mišljenje važno i ima pravo na postojanje.
Dakle, vrijedi li stvarati situacije u kojima pojedinci mogu iskoristiti svoje mogućnosti da utječu na vlasti u interesu osobnih ambicija? Gdje je granica između koncentracije bogatstva i moći u jednoj ruci? Prevelika koncentracija resursa u rukama jedne osobe ili male grupe može dovesti do sistemskih prijetnji, kada će čak i demokratski mehanizmi biti bespomoćni pred prijetnjom manipulacije i pritiska na političke procese.
Sve je to posebno relevantno za Ukrajinu. Uostalom, Musk se više puta javno divio ruskom diktatoru Putinu, nazivajući ga “vrlo pametnom osobom”. Musk je 2014. godine, nakon ruske aneksije Krima, na forumima i u intervjuima izjavio da, prema njegovom mišljenju, akcije Ruske Federacije na ukrajinskom poluotoku “imaju povijesnu osnovu”, “sramio se” nazvati ih kršenjem međunarodnih normi. Osim toga, Musk je više puta pokrenuo pitanje kompromisa s osvajačem, izbjegavajući temu teritorijalnog integriteta Ukrajine. To je, očito, njegovo razumijevanje pravde i odgovornosti velikog biznisa za održavanje mira i stabilnosti na planeti.
Suočena s tako jasnom kontradikcijom, Ukrajina mora biti razumno oprezna u svojim odnosima i s Muskom i s onim koga on marljivo “laska” – vlasnikom Bijele kuće. Sedamdesetosmogodišnji Trump očito je pao pod utjecaj odvratnog milijardera koji je postao narcisoidan, a Amerikanci su se čak počeli šaliti na ovaj način: “Ako Musk nije predsjednik, tko onda uopće vodi ovu zemlju?” Takve šale odražavaju zabrinutost američke javnosti da superbogati ljudi s manjkavim moralom mogu nanijeti znatnu štetu cilju mira i demokracije, a kompromis s njima o temeljnim pitanjima je kratkovidan i neodgovoran. Ni Ukrajinci ne bi trebali zaboraviti na to.
