Ranjivi Ukrajinci doživjeli su nevjerojatan šok u proteklih nekoliko dana zbog izjava predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trumpa. Da, znali smo tko je došao, odnosno vratio se u Bijelu kuću, već smo čuli njegove grube izjave, izjave koje se nisu temeljile na stvarnosti, smiješne optužbe itd. Ali ovaj put je nadmašio samog sebe.
Trump je rekao da su Sjedinjene Države potrošile 350 milijardi dolara kako bi pomogle Kijevu, a Volodimir Zelenskij je “izgubio” značajan dio tog novca. Nazvao je svog ukrajinskog kolegu “diktatorom” i zamjerio mu nevoljkost da održi izbore, napominjući da je njegova potpora samo četiri posto. Štoviše, Trump je zapravo optužio Zelenskog za pokretanje “beskorisnog” rata. Rekao je da je ukrajinski čelnik imao tri godine da tome stane na kraj, ali nije učinio ništa za to…
Šef Bijele kuće malo je zasladio svoje inkriminacije priznanjem ljubavi prema Ukrajini. “Volim Ukrajinu, ali Zelenski je učinio medvjeđu uslugu. Njegova zemlja je razorena, milijuni i milijuni ljudi su nepotrebno umrli. Nemoguće je okončati rat ako ne razgovarate s obje strane, morate razgovarati. Moramo djelovati, moramo djelovati brže, ovaj rat ide u pogrešnom smjeru. Zelenski bolje djeluje brže, inače će izgubiti zemlju”, upozorio je Trump.
Rečeno je još mnogo toga, ali čak je i to dovoljno da se osjećate ošamućeno godinu dana. Pa, Donald Trump ima takav talent za to. A njegovi talenti uključuju apsolutno besplatnu manipulaciju brojevima. Sjećate li se njegovih “60 milijuna Rusa” koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu? S istom lakoćom najavio je ili 500 milijuna ili 500 milijardi, koji bi trebali biti uključeni u ugovor s Ukrajinom za vađenje rijetkih zemnih minerala. Razmislite o tome, tri nule tamo – tri nule ovdje.
Ista priča s 350 milijardi dolara. Recimo odmah da Sjedinjene Države Ukrajini nikada nisu ni blisko osigurale takva sredstva. I ni pravi novac, ni virtualni, niti u smislu iznosa svih mogućih koristi, niti uzimajući u obzir novac koji ostaje u Sjedinjenim Državama ili u novčanicima američkih građana ili tvrtki. Od početka ruske invazije na Ukrajinu, američka država, odnosno administracija Joea Bidena, planirala je potrošiti oko 125 milijardi dolara za potrebe Ukrajine. O tome svjedoče podaci Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu. Štoviše, stvarna sredstva koja su došla u Ukrajinu bila su mnogo manja, većina tog novca, iako se smatralo da je usmjerena “u Ukrajinu”, zapravo je ostala u Sjedinjenim Državama. Prema riječima stručnjaka, Ukrajina je izravno primila oko 27 milijardi dolara vojne pomoći i još 31 milijardu dolara druge pomoći. A te su brojke temeljito provjerili i potvrdili ugledni američki revizori.
U svakom slučaju, brojka koju je naveo sadašnji šef Bijele kuće – 350 milijardi dolara, koju su Sjedinjene Države navodno osigurale Ukrajini, kao što vidimo, nema nikakve veze sa stvarnošću.
Također je neistina da su Sjedinjene Države pružile mnogo veću količinu pomoći od Europske unije. Da, američka pomoć bila je najizdašnija u usporedbi s drugim zemljama, ali nije premašila ukupnu pomoć EU-a, koja se mjeri na više od 130 milijardi dolara (125 milijardi eura), prema istom Institutu za svjetsku ekonomiju u Kielu. A Europska unija planirala nam je osigurati 241 milijardu eura. I postoji šansa da će i dalje pružati. Sa Sjedinjenim Državama pod Trumpovim predsjedništvom, takva je nada sada vrlo iluzorna.
Isto vrijedi i za ta četiri posto podrške Zelenskog. Od 2019. godine, kao što pokazuje naša sociologija, ocjena povjerenja u sadašnjeg ukrajinskog predsjednika nikada nije pala ispod 30%. Prema posljednjim istraživanjima javnog mnijenja koje je proveo KIIS, povjerenje Ukrajinaca u šefa države iznosi 57%. Ocjena nepovjerenja je samo 37%. Želio bih odmah napomenuti da ove brojke uopće ne znače da će 57% njihovih sudionika glasati za Zelenskog na predsjedničkim izborima. Ali samo činjenica da takav postotak ukrajinskih građana izražava povjerenje u njega, što je više nego dovoljno da se smatra potpuno legitimnim predsjednikom. I nikako “diktator bez izbora”. Jer što se tiče izbora, ista sociologija utvrđuje javni konsenzus: oni bi se trebali održati tek nakon što rat potpuno završi.
Najveća besmislica, naravno, bila je Trumpova izjava da je Zelenski “ušao u rat koji se ne može dobiti”. Tko je najmanje želio ovaj rat, vjerojatno je bio Zelenski. Umjesto toga, ukrajinski narod može zamjeriti svom predsjedniku što tvrdoglavo ne vjeruje u mogućnost rata, pa se stoga nije pravilno pripremio za njega, nastavio trošiti milijarde na “veliku izgradnju”, uljuljkao budnost građana govorima “roštilja”.
Ali Putin je napao, a Zelenski, kao i ostatak Ukrajine, nije imao puno izbora. U tom je kontekstu vrlo prikladno prisjetiti se riječi legendarne izraelske premijerke Golde Meir: “Želimo živjeti. Naši susjedi žele da nas vide mrtve. To ne ostavlja previše prostora za kompromis».
Pa, ok, dokazali smo nespretnost Trumpovih izjava. Ali koliko se lakše osjećamo. Vođa najmoćnije države na svijetu, koja je donedavno bila naš glavni saveznik u otporu ruskoj agresiji, zapravo nam okreće leđa. I suočavanje s našim glavnim neprijateljem – Putinom. On se ruši u komplimentima ratnom zločincu, vjeruje da je bio žrtva rata, nikako agresor. Ona vjeruje u njegove miroljubive izjave. A Trump obasipa našeg državnog čelnika uvredama, optužuje ga za sve smrtne grijehe.
Da, da nije bilo Trumpa, onda smo se samo mogli pokriti bijelom plahtom i puzati prema groblju (ovako smo u šali odgovarali na pitanja o akcijama tijekom nuklearnog napada u sovjetskoj školi tijekom “ratnih” lekcija). Tijekom osam godina Trumpovog aktivnog političkog života već smo naučili da su njegove izjave, misli i postupci tri potpuno različite supstance koje se rijetko sijeku. Prisjetimo se njegovih ultimatuma u vezi s Meksikom, Kanadom i Grenlandom. Kako su završili? Zapravo, zilch. Prisjetimo se kako je tijekom svog prvog predsjedničkog mandata Trump zagrlio Putina, nazvao ga prijateljem i zakleo se na vječnu ljubav. A onda je nametnuo antiruske sankcije, koje su bile mnogo oštrije nego za vrijeme predsjedništva Baracka Obame. Porazio je kolonu elitnih ruskih plaćenika iz Wagner PMC-a. Bio je prvi koji je Ukrajini osigurao smrtonosno oružje, uključujući legendarna koplja.
Stoga je očito prerano umrijeti od očaja. Štoviše, reakcija na sve ove divlje izjave u američkoj i svjetskoj politici očito je bila korisna za Ukrajinu. Zapravo, svi europski čelnici (osim, naravno, Orbána i Fica) izrazili su podršku Zelenskom, rekavši da ga ne smatraju diktatorom. U američkom Kongresu čak su i republikanci u Senatu i Zastupničkom domu osudili Trumpove oštre izjave, zauzeli se za Ukrajinu i njezinog predsjednika i podsjetili da je glavni “negativac” Putin.
Na primjer, kongresmen Don Bacon iz Nebraske rekao je: “Putin je započeo ovaj rat. Putin je počinio ratne zločine. Putin je diktator koji je ubio svoje protivnike. Zemlje EU-a dale su veći doprinos Ukrajini. Zelenski ima više od 50% ocjene. Ukrajina želi biti dio Zapada, Putin mrzi Zapad.” A evo riječi senatora Kevina Kramera iz Sjeverne Dakote: “Naravno, nije istina da je Ukrajina započela rat. Očito je da je Vladimir Putin, diktator, taj koji želi obnoviti Sovjetski Savez.” Također citiramo izjavu senatora Rogera Wickera iz Mississippija: “Ne možete vjerovati Putinu. Ovo je ratni zločinac koji je prekršio sve norme međunarodnog prava. Trebao bi biti procesuiran, zatvoren i možda pogubljen.”
Naravno, u Kongresu postoje i lojalni trumpisti koji će “sakriti” svaku besmislicu koja leti s usana njihovog idola. Među njima je i Ukrajinka (ili bolje rečeno “Ukrajinka”) Victoria Spartz, kongresnica iz Indiane: “Donald Trump dao je mnoge vrlo važne primjedbe. Zelenski i Biden iznevjerili su američki narod i ukrajinski narod.” Pitam se što će pjevati kada Trump počne govoriti nešto potpuno suprotno od gore navedenih izjava. A to je sasvim moguće, kao što smo više puta primijetili.
Prisjetite se barem nedavne priče o posjetu Zelenskog Sjedinjenim Državama. Kako je onda Trump, koji je bio samo kandidat za predsjednika Sjedinjenih Država, isprva odbio sastati se s ukrajinskim predsjednikom, nazvao ga “majstorom” i drugim uvredljivim riječima… A onda sam to učinio. Slatko su čavrljali, smješkali se, rukovali se i gotovo se rastali kao prijatelji. Iako je Trumpova nesklonost prema Zelenskom, koja traje od njihovog nesretnog predsjedničkog razgovora u ljeto 2019., tajna policije.
Još jedna pozitivna strana čudnih (divljih) izjava američkog predsjednika bila je da su naši europski saveznici konsolidirali svoje redove i odlučili povećati pomoć Ukrajini, prvenstveno vojnu. To će na neki način nadoknaditi američki gubitak. Ako se stvarno odluči izgubiti. Iako je to daleko od činjenice.
