Tijekom potpune invazije, tema izbora u Ukrajini tvrdoglavo je dolazila u prvi plan pozornosti javnosti. Sjećam se da se prvi put o blizini volje naroda pričalo u jesen 2022. U to se vrijeme mnogima činilo da je pobjeda blizu, a nakon nje društvu će očajnički trebati promjene u vodstvu zemlje. Određene političke snage nisu štedjele ni novac, vrijeme i trud za proizvodnju reklamnih proizvoda.
I premda su se tada izborni nemiri pokazali kao jasan pogrešan početak, to nije spriječilo neke političare i politologe da trajno pokreću izbornu temu s upornošću vrijednom korisnije primjene.
Još jedan val u ovoj raspravi dogodio se krajem kolovoza 2023., nakon posjeta Kijevu američkog republikanskog senatora Lindseyja Grahama, koji se smatrao velikim prijateljem Ukrajine (sada se njegov prijateljski stav već dovodi u pitanje zbog njegovog neizvjesnog stava o vojnoj pomoći Ukrajini). Na sastanku s predsjednikom Volodimirom Zelenskim, senator je rekao: “Sljedeće godine u Ukrajini će se održati izbori… Želim da ova zemlja ima slobodne i poštene izbore, čak i kada je napadnuta. Američki narod mora znati da se Ukrajina promijenila. U prošlosti je to bila vrlo korumpirana zemlja.”
Američkog senatora podržao je njegov nizozemski kolega, a ujedno i predsjednik Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, Tiny Cox. Također je pozvao Ukrajince da provedu izbornu proceduru. “Nije naš posao da naznačimo kako to učiniti, ali, naravno, Ukrajina mora organizirati slobodne i poštene izbore. Jer to je vaša obveza prema statutu Vijeća Europe. I naravno da hoćete. Jer ako to ne učinite, onda ćete i sami imati pitanje: što smo branili u ovom ratu koji je Rusija pokrenula protiv Ukrajine?”, rekao je Cox.
U normalnim uvjetima, sljedeći izbori u Ukrajini trebali bi se održati 31. ožujka 2024., barem u prvom krugu. Vjerojatno bi se to dogodilo da je prethodno najavljena ukrajinska protuofenziva 2023. bila uspješna. Kad bi barem naše trupe uspjele osloboditi barem obalu Azova i blokirati Krimsku prevlaku. Nakon toga bilo bi moguće sklopiti neku vrstu pakta o nenapadanju s Moskvom, barem privremeno. I pod takvim uvjetima već bi bilo moguće održati relativno punopravno glasovanje. Uostalom, u Ukrajini su već provedena četiri izborna procesa tijekom rusko-ukrajinskog rata: predsjednik je izabran dva puta (u proljeće 2014. i proljeće 2019.) i dva puta (u jesen 2014. i ljeto 2019.). Međutim, već u rujnu 2023. postalo je jasno da je, nažalost, operacija oslobađanja okupiranih teritorija konačno propala, a s njom i šansa za volju naroda.
Tema izbora nestala je iz informativnog polja na nekoliko mjeseci. Međutim, već u veljači 2024. ponovno se pojavio. Stručnjaci i Poljsko-litavska unija aktivno su razgovarali o izborima na svim mogućim platformama za raspravu. Ovu je raspravu izazvalo razrješenje “narodnog idola” Valerija Zalužnog s mjesta vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine. A Zalužni je stekao nevjerojatno visoku ocjenu povjerenja javnosti tijekom invazije punih razmjera. U međuvremenu, predsjednik Volodimir Zelenski, naprotiv, počeo je brzo gubiti popularnost.
Početkom ožujka 2024. ukrajinska sociološka tvrtka SOCIS objavila je anketu o tome tko bi Ukrajinci izabrali predsjednika ako se glasovanje održi. I Zalužni je postao neprikosnoveni favorit, 41,4% je bilo spremno glasati za njega (među onima koji su odlučili i izaći će na birališta). Zelenski je izgubio od njega s praskom, njegova podrška je samo 23,7%. Slijede bivši predsjednik Petro Porošenko (6,4 posto) i bivši predsjednik Vrhovne rade Dmitro Razumkov (5,6 posto). U drugom krugu omjer glasova za Zalužnog bio je još uvjerljiviji – 67,5% birača bilo je spremno glasati za njega. Pod Zelenskim, samo 32,5%. Stoga su zlatna vremena sadašnjeg ukrajinskog predsjednika, kada ga je podržavalo tri četvrtine društva, beznadno potonula u zaborav.
Kako sada izgleda sociološka situacija? Zalužni i dalje zadržava izborno vodstvo, iako ne tako izražajno. Istraživanje javnog mnijenja koje je krajem siječnja proveo SOCIS pokazuje da je 36 posto Ukrajinaca spremno glasati za bivšeg vrhovnog zapovjednika. Zelenski uživa podršku od 24 posto. Slijede Porošenko (9,4%), Razumkov (8,3%), Timošenko (6%). Iako još uvijek ostaje velika misterija: namjerava li vlasnik najvišeg predsjedničkog rejtinga sudjelovati na izborima? Do sada se s usana Zalužnog nisu čule nikakve izjave o ovoj temi. Jedini dokaz (ili bolje rečeno nagovještaj) njegove vjerojatne namjere da se upusti u političku karijeru bila je njegova knjiga “Moj rat”.
U međuvremenu, pritisak na Ukrajinu da održi izbore povećao se za red veličine. Jer želja da se na čelu Ukrajine vidi osoba, čije su ovlasti potvrđene voljom naroda, bila je činjenicaIz Ovalnog ureda Bijele kuće. Da, zapravo, to su bile riječi posebnog izaslanika za Ukrajinu i Rusiju, Keitha Kellogga, ali malo je vjerojatno da bi se usudio izvršiti pritisak na Ukrajinu po ovom pitanju bez odgovarajuće upute svog šefa, američkog predsjednika Donalda Trumpa.
“U većini demokratskih zemalja izbori se održavaju tijekom rata. Mislim da je to važno. Mislim da je to dobro za demokraciju. To je privlačnost jake demokracije: imate više od jednog potencijalnog kandidata”, rekao je Kellogg u intervjuu za TV kanal VijestiMax.
Zanimljiva izjava, kako bi u ovom slučaju rekao iskusni diplomat, ne želeći uvrijediti svog kolegu oštrijom riječju. Da, ponekad je moguće održati izbore u vrijeme rata, ali ti su uvjeti krajnje različiti. Jedna je stvar kada se vaša zemlja bori na tuđoj zemlji, ili čak na vašoj vlastitoj zemlji, ali s ograničenom pokrivenošću vlastitog teritorija neprijateljstvima. Uostalom, kao što je već spomenuto, Ukrajina je četiri puta održala izbore u ograničenom ratu s Rusijom. Ali potpuno je druga stvar kada je 20% vašeg teritorija okupirano, kada je osam milijuna građana emigriralo u druge zemlje bježeći od rata, kada su stotine tisuća ukrajinskih vojnika u rovovima na prvoj liniji, kada neprijateljska vojska povremeno bombardira cijeli teritorij zemlje krstarećim bombama, balističkim projektilima i bespilotnim letjelicama Shahed.
Međutim, sam Kellogg, koji je kasnije shvatio da mu je malo vruće, ispravio je svoju izjavu. “Ukrajinci ne mogu održati izbore upravo sada, jer je to u suprotnosti s njihovim Ustavom. Ukrajinci ih ne bi trebali držati do prestanka neprijateljstava, ali doći ćemo do točke u kojoj će morati održati izbore. A to je znak zdrave demokracije”, rekao je.
Najnesretnija stvar u ovoj situaciji je da je Kelloggova izjava (čitaj Trumpa) zapravo bila pohvalna reakcija na riječi ruskog diktatora Vladimira Putina, koji je Zelenskog nazvao “nelegitimnim predsjednikom”. “Možete pregovarati s bilo kim. Samo zbog svoje nelegitimnosti, on (Zelenski, – ur.) nema pravo ništa potpisati”, rekao je Putin u intervju Propagandist Kremlja Pavel Zarubin.
Odakle teza o nelegitimnosti Zelenskog kao predsjednika i ima li ikakvu pravnu osnovu? Još uvijek ima neke osnove, jer dio 5 članka 103 Ustava Ukrajine kaže: “Sljedeći izbori za predsjednika Ukrajine održat će se posljednje nedjelje u ožujku pete godine predsjednika Ukrajine.” Odnosno, sljedeći predsjednički izbori u Ukrajini trebali su se održati 31. ožujka 2024.
Dio 1 članka 103 Ustava kaže: “Predsjednika Ukrajine biraju građani Ukrajine na temelju općeg, jednakog i izravnog biračkog prava tajnim glasovanjem na razdoblje od pet godina.” Ovaj datum je za Zelenskog došao 20. svibnja 2024.
Dakle, može li se Zelenski doista smatrati nelegitimnim od tog dana? Ne bih žurio ovo reći. Jer, s druge strane, u Ukrajini je na snazi izvanredno stanje. A članak 19 Zakona o izvanrednom stanju izričito zabranjuje glasovanje. Štoviše, zabrana se odnosi na sve vrste izbora: predsjednika Ukrajine, ukrajinsku Vrhovnu radu, tijela lokalne samouprave.
Neki bi mogli tvrditi da Ustav daje neosporan prioritet nad pojedinačnim zakonima. I bit će potpuno u pravu. Ali postoji i članak u Temeljnom zakonu Ukrajine koji ide u prilog Zelenskom, odnosno daje razlog da ga se smatra legitimnim. Ovo je članak 108 Ustava Ukrajine. Citirajmo: “Predsjednik Ukrajine koristi svoje ovlasti dok novoizabrani predsjednik Ukrajine ne preuzme dužnost. Ovlasti predsjednika Ukrajine prestaju prije roka u slučaju: 1) ostavke; 2) nemogućnost izvršavanja svojih ovlasti iz zdravstvenih razloga; 3. smjenjivanje s dužnosti opozivom; 4) smrt.”
Budući da se nijedna od četiri točke nije dogodila i novi predsjednik nije izabran, onda, prema ovom članku, Zelenski ostaje legitimni predsjednik. Ili ne? Tko može dati jasan i mjerodavan odgovor na ovo pitanje? Samo Ustavni sud.
Podsjetimo da je prije godinu dana Ured predsjednika pripremio podnesak Ustavnom sudu o legitimnosti mandata Volodimira Zelenskog kao predsjednika Ukrajine. Kuhala sam i kuhala, ali nikad nisam završila. Pitanja su tiho gurnuta ispod tkanine. I uzalud, sada bi uklonio nepotrebna pitanja i prigovore. Pa bi se možda činilo da je na kraju iznio ovaj podnesak?
Ali u svakom slučaju, pitanje legitimiteta Zelenskog je naša, ukrajinska, unutarnja stvar. I nije Putin, ni Rusija, gdje se pošteni i pošteni izbori nisu održani već 20 godina, da nas bockaju legitimitetom ili nelegitimnošću. I, neka mi se Bog smiluje, a ne ni Amerikancima. Pogotovo ako je Washington tako lako kupio provokacije Kremlja.
Jer jasno je da su za Putina igre u legitimitetu ZelenskogPostoji pokušaj odgađanja vremena, cjenkanja. Svojedobno Putin također nije priznao legitimitet Viktora Juščenka, vikao je da je izabran u nekom trećem krugu, što nije predviđeno Ustavom Ukrajine (našao sam i konstitucionalista). Iako je zapravo drugo kolo ponovljeno, što je uobičajena praksa u mnogim zemljama. Svojedobno, 2016. godine, potpuno isti postupak odvijao se na predsjedničkim izborima u Austriji. I iz nekog razloga, nitko ne sumnja u legitimitet austrijskog predsjednika Alexandera Van der Bellena.
Putin je optužio Oleksandra Turčinova za nelegitimnost dok je bio vršitelj dužnosti šefa države Petra Porošenka, unatoč poštenim i alternativnim izborima 2014. godine. I optužio je Zelenskog za nelegitimnost mnogo prije svibnja 2024. Uostalom, on cijelu Ukrajinu smatra nelegitimnom. Stoga, obraćajući pažnju na takve njegove prigovore, ne poštujete sebe. Naši američki partneri također bi to trebali razumjeti.
