Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump još se nije uspio preseliti u Bijelu kuću, ali je već zapanjio cijeli svijet svojim izjavama. Političar je obećao smanjiti poreze za stanovnike Kanade za 60% ako ona postane 51. američka država. Nekoliko je puta spomenuo Grenland, kojem je prijeko potrebna aneksija Americi. Također je zaprijetio da će vratiti američku kontrolu nad strateški važnim Panamskim kanalom. U isto vrijeme, Trump je odbio obećati da će se suzdržati od upotrebe vojne sile kako bi ispunio svoje geopolitičke fantazije.
Čak i kada je Donald Trump bio predsjednički kandidat, izraženi su ozbiljni strahovi da će krenuti putem izolacionizma. Kažu da je većina Amerikanaca umorna od aktivnog sudjelovanja Amerike u svjetskim poslovima. Stoga su neki bili uvjereni da će pod Trumpovim novim mandatom Sjedinjene Države radikalno smanjiti svoje prisustvo na međunarodnoj sceni i povući se u sebe. Ako bi se ta predviđanja ostvarila, to ne bi imalo baš dobre posljedice za Ukrajinu. Ali čak i sada možemo sa sigurnošću reći: Amerika tijekom drugog mandata Trumpa neće ispovijedati izolacionizam. Ali njegova vanjska politika prolazi kroz velike promjene. A trenutno je nepoznato kako će te promjene utjecati na Ukrajinu.
Vjerojatno ćemo svjedočiti renesansi panamerikanizma i novoj verziji Monroeove doktrine. 1823. godine peti predsjednik Sjedinjenih Država, James Monroe, formulirao je koncept prema kojem je cijeli Novi svijet zona vitalnih interesa Sjedinjenih Država. Na temelju toga, Washington je opravdao svoju posebnu ulogu na zapadnoj hemisferi. Postavljanjem teritorijalnih zahtjeva ili polaganjem zahtjeva za posebnim pravom Amerike da kontrolira strateški važne regije, Trump slijedi politiku Monroeove doktrine. Ali to ne znači da će sutra četrdeset sedmi predsjednik Sjedinjenih Država narediti okupaciju Kanade, Grenlanda ili poslati trupe da kontroliraju Panamski kanal.
Trumpove teritorijalne ambicije imaju određeno skriveno značenje. I treba ih razmatrati u kontekstu sve veće globalne konkurencije za resurse i pogoršanja sukoba s Kinom i Rusijom. Panamski kanal je strateški važan. Postoje i znakovi ozbiljnog povećanja kineske prisutnosti u regiji. Iako je sam plovni put sada u vlasništvu Paname, kineska tvrtka tamo kontrolira dvije luke. Osim toga, Panama je 2017. prekinula diplomatske odnose s Tajvanom i službeno objavila da otok smatra kineskim teritorijem.
Prodor Pekinga u regiju Latinske Amerike nedavno se ozbiljno povećao. Kina ulaže ogromna sredstva u regiju. I vješto kombinira ekonomsku i investicijsku ekspanziju s uspostavljanjem političkog utjecaja. Nedavno je u Peruu otvorena megaluka Chancay, koju kontrolira kineska tvrtka. Komentirajući ovaj događaj, kineski čelnik Xi Jinping nazvao ga je “uspješnim primjerom” suradnje između Kine i Perua pod pokroviteljstvom projekta Jedan pojas, jedan put. Prema njegovim riječima, time će se stvoriti pomorski koridor između Kine i Latinske Amerike, povezujući “Veliku stazu Inka” i “Pomorski put svile XXI stoljeća”. Ako Sjedinjene Države nastave ignorirati jačanje kineskog utjecaja ovdje, onda će s vremenom jednostavno biti istjerane iz regije.
Što se tiče Grenlanda, ovaj najveći otok na planeti bogat je prirodnim resursima i od strateške je važnosti za kontrolu arktičke regije. Otok ima američku svemirsku bazu Pituffik, koja pruža mogućnost otkrivanja i praćenja projektila ispaljenih na Sjevernu Ameriku. Sve u svemu, međutim, američko (i zapadno) prisustvo u regiji je ugroženo. Sjedinjene Države imaju na raspolaganju samo dva ledolomca. Dok Rusija ima četrdesetak takvih brodova. Klimatske promjene otvaraju mogućnost korištenja Arktičkog oceana kao važnog trgovačkog puta. Također omogućuje pristup nalazištima minerala, od kojih su neka rijetka i vrlo vrijedna.
Danska je u početku krajnje negativno reagirala na Trumpovu želju da kupi otok. Europljani su se također hladnokrvno odazvali izjavama novoizabranog predsjednika i počeli govoriti o poštivanju granica. No, nekoliko dana kasnije, retorika u Kopenhagenu malo se promijenila. Sada je poznato da je Danska poslala prijedloge timu novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa o Grenlandu. Kopenhagen je spreman razgovarati o jačanju sigurnosti na otoku i povećanju vojne prisutnosti Sjedinjenih Država.
Situacija s otokom nije tako jasna. Činjenica je da i sami Grenlandci sada ozbiljno razmatraju opciju proglašenja neovisnosti. Njihov čelnik, premijer Müte Egede, rekao je na konferenciji za novinare u Kopenhagenu da stanovnici otoka ne žele biti ni Danci ni Amerikanci. Ako Grenland slijedi put neovisnosti, postavit će se pitanje: mogu li se 60 tisuća stanovnika najvećeg otoka na planeti braniti? Neovisni Grenland odmah će postati predmetom povećane pozornosti Rusije i Kine. I, iskreno, neće se moći ničemu suprotstaviti. Stoga bi, sa stajališta interesa Zapada, bilo razumno uključiti otok u sustav kolektivnih Sigurnost.
Kanada bi također mogla biti zanimljiva Trumpu u kontekstu pristupa golemim prirodnim resursima i rutama Arktika. Ali njegove polušaljive prijetnje da će pripajati susjednu državu Sjedinjenim Državama i pretvoriti je u novu državu ne treba shvatiti doslovno. Iako idu daleko dalje od diplomatskog bon I to nije ton koji bi trebao biti dopušten u komunikaciji sa saveznicima. Zapravo, Trumpov glavni skriveni cilj je postići povoljne carine za Sjedinjene Države u trgovini s Kanadom i drugim preferencijama.
Problem aktivnog prodora Rusije i Kine na Arktik i Latinsku Ameriku postoji. Loša stvar je što Trumpova retorika sadrži skrivene imperijalne ambicije i djelomično opravdava promjenu granica i zadiranje u suverenitet drugih država. Takav ton komunikacije može pokvariti odnose unutar zapadnog bloka, povećati napetosti i nepovjerenje između Europe i Sjedinjenih Država. I umjesto da se ujedini pred zajedničkim prijetnjama, zapadni svijet će uroniti u eru međusobnih sukoba i sporova. S druge strane, ne može se poreći da je verbalna ravnoteža novog američkog vođe način za postizanje određenih ciljeva. Cinično, skandalozno, politički nekorektno, ali često prilično učinkovito. Trumpov princip zahtijevanja nemogućeg kako biste dobili ono što želite može funkcionirati i u svjetskoj politici.
Oni koji su optimističniji u pogledu strateških ambicija novog američkog vođe sugeriraju da Trumpu nisu potrebni toliko novi teritoriji koliko njihova uloga u budućoj borbi za svjetsku dominaciju. Stoga će Trump pokušati iskoristiti slom svjetskog poretka, koji su započele Rusija i Kina, u korist Amerike. Kao, ako ste željeli mir s pozicije snage, uzmite ga. Ne smijemo zaboraviti da su ne tako davno, 1980-ih i 1990-ih, Sjedinjene Države izvršile vojne invazije na Grenadu, Panamu i Haiti iz mnogo manjih razloga od kontrole nad strateški važnom transportnom arterijom.
Za Ukrajinu, glavni problem s Trumpovom geopolitičkom retorikom i njegovim teritorijalnim ambicijama je da li je sposoban biti jednako agresivan i asertivan prema stvarnim neprijateljima Zapada i cijelog slobodnog svijeta. S pravom kritizirajući Europu zbog zanemarenog stanja njezinih oružanih snaga i izražavajući ogorčenje zbog prodora Kine u Latinsku Ameriku, hoće li ona moći pokazati svoju čvrstinu prema Rusiji i Putinu? Zapravo, u vezi s tim nema sigurnosti. Barem u javnim govorima, novi američki predsjednik ne dopušta sebi da prijeti Kremlju. Naprotiv, šalje signale spremnosti na razgovor s ruskim diktatorom. I sasvim neutralno i distancirano govori o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Ostaje za nadati se da će se barem u svojim akcijama protiv Rusije Trump pokazati s pozicije snažnog vođe, a ne slabog naivnog pacifika agresora.
