Rat u Ukrajini traje već deset godina, a uskoro će biti tri godine od ruskog napada na našeg susjeda. Sukob uništava gradove, domove, ali najviše ljude – fizički i moralno. Poljske nevladine organizacije pružaju im podršku u okviru programa Polska Pomoc (“Poljska pomoć”), koju financira Ministarstvo vanjskih poslova.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, zbog rata oko polovice stanovništva Ukrajine pati od mentalnih poremećaja koji mogu zahtijevati specijaliziranu njegu, a svaki treći ima simptome koji ukazuju na posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).
“Ne samo PTSP, koji je izravna posljedica neprijateljstava, već i mentalno zdravlje u širem smislu također treba podršku. Razvoj djece zahtijeva posebnu pozornost”, kaže Nina Mocior, voditeljica humanitarne pomoći i razvoja u Caritasu Polska, koji projekt provodi u Ukrajini uz potporu Poljske pomoći.
U kontekstu poremećaja mentalnog zdravlja u vrijeme rata, postoje dva pokretačka mehanizma. Ako dijete doživljava negativna razvojna iskustva, kao što je svjedočenje nasilju, izravno doživljavanje agresije ili odgoj u obitelji u kojoj postoje problemi sa zlouporabom droga, to obično dovodi do smanjenja otpornosti ili ukratko, mentalne otpornosti. Rat, pak, samo pogoršava ovo stanje, jer izlaže ljude iskustvima koja preopterećuju njihov živčani sustav. Ne doživljavaju svi traumu koja se shvaća kao prijetnja životu ili svjedoče prijetnji životu, ali postoje događaji s kojima se živčani sustav mora nositi. Naravno, to ne znači da su svi u takvoj situaciji pogođeni mentalnom bolešću, ali rizik od poremećaja se povećava.
“S takvim ‘klasičnim’ traumatičnim događajima, imamo problema s integracijom iskustva kao sjećanja”, primjećuje Mozior. “Stoga su važni simptomi sindroma posttraumatskog stresnog poremećaja flashbackovi, nejasnost tih sjećanja ili osjetljivost na različite podražaje. Sada imajte na umu da ako se ne brinete o takvim ljudima u uvjetima dugog rata, onda oni utječu na njihovu okolinu, njihove roditeljske vještine ili sposobnost funkcioniranja u obitelji. To čini posljedice oružanog sukoba za takve ljude još strašnijim i dugotrajnijim.”
Tako se produbljuje spirala negativnog iskustva, koja je uočena u ukrajinskom društvu i prije eskalacije sukoba. Osim toga, toliko se pažnje posvećuje iskustvu rata da ne ostaje dovoljno za obitelji pogođene sukobom, veterane koji se vraćaju kući, osakaćene osobe ili čak njegovatelje djece koji se sami ne mogu nositi s posljedicama sukoba, a onda, da tako kažem, nose te probleme. Motsor naglašava da je ovdje važna kronična priroda rata, koji traje već tri godine u trenutnoj akutnoj fazi, uslijed čega je gotovo svaka obitelj pretrpjela gubitke ili druge teške situacije. Ovo nije samo iskustvo na prvoj liniji, već i stalni noćni zračni napadi i alarmi koji iz noći u noć plaše ljude koji žive na naizgled sigurnim mjestima, pogoršavaju kvalitetu njihovog sna i negativno utječu na njihovo mentalno zdravlje.
Prevladavanje toliko rastućih problema zahtijeva terapiju traume, koja u početnoj fazi zahtijeva stabilizaciju ili smirivanje živčanog sustava. Ponekad je potrebno jako puno vremena da se dođe do točke u kojoj traumatizirana osoba počinje prevladavati negativna uvjerenja o svijetu i ljudima kao prijetnji. Boravak na sigurnom mjestu i zadovoljavanje potreba pomaže u tome, jer je teško zamisliti poboljšanje mentalnog stanja osobe lišene doma, koja se bori s glađu, hladnoćom i nedostatkom novca. Već u ovoj fazi javlja se zadatak humanitarne pomoći, što olakšava potragu za takvim sigurnim mjestom, a ponekad i pomaže u vraćanju, barem djelomično, osjećaja subjektivnosti.
Nina Motsor govori o takvim centrima za podršku obitelji koji Caritas Polska uz potporu Poljske pomoći otvorio je u Vinniciji, Žitomiru, Odesi i Harkovu, gdje možete pronaći ne samo stručnjake, već i mjesto gdje se djeca mogu sigurno igrati. Otuda naglasak na sigurnosti, poštivanju pravila korištenja skloništa. Istodobno, žene mogu sklapati poznanstva, početi obnavljati društvene veze, jer strah izolira ljude jedni od drugih.
“Djeca ne prerastu mentalne poremećaje, anksioznost ili probleme s neurološkim funkcioniranjem, a trauma ne prolazi spontano”, kaže Mocior. – Situacija u kojoj se dijete počinje vraćati crtanju, crtanju, igri s vršnjacima je terapeutska i vrlo umirujuća za njega. Tada govorimo o stabilizaciji i zato u našim dnevnim centrima djeca ne mogu samo raditi domaću zadaću, već i pohađati razne grupe podrške art terapiji.
Osim mogućnosti rada s dječjim psiholozima, učiteljima ili logopedima, ovdje se održavaju majstorski tečajevi i grupe podrške za roditelje i skrbnike. Također se mogu sastati s odraslim psiholozima. U centrima nema psihijatara, ali tijekom sastanaka identificiraju se slučajevi koji zahtijevaju specijaliziranu pomoć. Centar zatim upućuje osobu kojoj je potrebna pomoć dječjem ili odraslom psihijatru. U ovoj aktivnosti važan je sustavni pogled na obitelj koji se također suprotstavlja obiteljskom nasilju i zlostavljanju djece. Nina Mocior napominje da je vrlo vrijedno primijeniti i prenijeti iskustvo Poljske, gdje su rješenja za prevenciju obiteljskog nasilja mnogo naprednija nego u Ukrajini, kao i svijest o mentalnom zdravlju.
Stanislav Brudnokh iz Zaklade HumanDoc Također govori o teretu traume koja se prenosi s koljena na koljeno i utječe na mentalno zdravlje. Napominje da se i danas u Poljskoj kaže da se stigma Drugog svjetskog rata osjeća u drugoj, pa čak i trećoj generaciji ljudi rođenih nakon rata. Kao rezultat dugog rata u Ukrajini, kojem je prethodila pandemija COVID-19 Odrasla je cijela generacija djece koja praktički ne poznaju nikakvu drugu stvarnost, osim izolacije i straha, koja nisu poznavala školu, susrete s vršnjacima. Samo u Harkovu, koji se granatira gotovo svaki dan, ozlijeđeno je 53 tisuće školaraca, a projekt potpore usmjeren je na njih, ali i Ukrajinci i Poljaci imaju koristi od suradnje.
“Važno je učiti o ukrajinskoj perspektivi i razmjenjivati iskustva, jer rat koji se odvija tako blizu Poljske za nas je potpuno novo iskustvo, koje zahtijeva ažuriranje pristupa i stanja znanja, na primjer, o radu s djecom koja su doživjela traumatične događaje”, kaže Brudnokh, ističući da je to znanje potrebno i u poljskim školama koje pohađaju deseci tisuća ukrajinske djece.
Na temelju takvog iskustva, HumanDoc Organizira rad s djecom i mladima koji rade kroz teška iskustva i emocije uz pomoć predstava u obliku improviziranog “kazališta za reprodukciju”. Jednako su važni prostori, uključujući skloništa, u kojima djeca ponekad provode nekoliko sati dnevno – čak i na mjestima koja su udaljena od linije bojišnice kao što je Ivano-Frankivsk u zapadnoj Ukrajini.
Razorni utjecaj traumatskog stresa, koji utječe na mentalno zdravlje vojnika u rovovima i civila koji žive daleko od crte bojišnice, opisuje Sebastian Chmielinski, klinički psiholog i psihotraumatolog koji i sam ima vojno iskustvo i surađuje s “Kaleidoskopom kultura” iz Wroclawa na projektima u Ukrajini. Znanstvene studije pokazuju da trauma može uzrokovati nepovratne psihološke promjene, a u slučaju djece inhibirati normalan razvoj mozga. Još veću i nepovratnu štetu uzrokuje trauma u kombinaciji s fizičkim ranama, što može dovesti do posttraumatskog stresnog sindroma, depresije i anksioznosti.
“U takvim slučajevima mogu se primijetiti promjene u ponašanju, povećanje rizičnog ponašanja, ovisnost kao način prevladavanja kroničnog stresa”, kaže Khmelinsky. – Promjene u ponašanju povezane su s poteškoćama u kontroli emocija, agresijom. Mnogi ispitanici u Ukrajini primjećuju da čak i tijekom neobaveznih sastanaka lako nastaju sukobi oko sitnica. Stres također dovodi do obiteljskog nasilja ili autodestruktivnog ponašanja, poput samoubojstava među veteranima.
Khmelinsky naglašava da brzo otkrivanje poremećaja i odgovarajuća terapija omogućuju oporavak, ali to zahtijeva dobro razvijen sustav dijagnoze i terapije, uključujući farmakološko i psihoterapijsko liječenje.
Paradoksalno, tijekom neprijateljstava vojniku je lakše nositi se sa stresom koji nastaje u situacijama koje imaju određeni okvir i zahtijevaju određeni automatizam djelovanja. Ovaj okvir pruža svojevrsnu podršku, uključujući psihološku podršku, koja nestaje čim neprijateljstva završe. Zato se Ukrajina već mora pripremiti za povratak kući stotinama tisuća veterana, koji će se morati ponovno prilagoditi životu u poznatom, a time i sigurnom okruženju. Sfera psihološke podrške, koje su mnogi Ukrajinci svjesni, često blijedi u pozadini pred žestokim borbama na frontu.
“Psihološki, moramo si reći da je ovo vrijeme mobilizacije i usmjeravanja sve naše energije u borbu protiv ruskih okupatora, što dovodi do nedostatka prostora za ono što će se dogoditi kasnije”, kaže Hmelinski. “Također sam svjestan da je ovo ‘kasnije’ još uvijek neizvjesno, ali s druge strane smatram da je potrebno pripremiti odgovarajuće programe ili projekte kako bismo bili spremni brinuti se o braniteljima i njihovim obiteljima.”
Psiholog napominje da je povratak vojnika u život nakon rataTrebat će im puno posla koji će pokriti ne samo njih i njihove obitelji, već i cijele lokalne zajednice ili radna mjesta. Ovdje će dobro doći i iskustvo Poljaka koji, iako nisu sudjelovali u ratovima sličnim ukrajinskom, mogu pomoći u dijagnostici, razviti programe upućivanja terapije i pružiti drugu specijaliziranu pomoć. Nema sumnje da će biti mnogo potreba, jer ljudima koji su doživjeli gubitak muža, oca, djeda ili sina – poginuli u ratu, nestali – trebat će pomoć, a da ne spominjemo vojnike koji su prošli kroz ruske logore za ratne zarobljenike i pretrpjeli fizičko i psihičko mučenje. Kaleidoskop kultura već provodi projekt obuke socijalnih radnika i javnih organizacija koje su u kontaktu s braniteljima, njihovim obiteljima i ljudima koji su doživjeli gubitak ili zatočeništvo.
“Došli smo do zaključka da je potrebno izgraditi sustav takozvane posebne psihološke pomoći, koju pružaju ljudi kojima se obraćaju oni kojima je potrebna”, kaže Hmelinski. “Ideja je dati im određenu dijagnostičku bazu, naučiti ih kako kontaktirati te ljude, što u mnogim slučajevima može biti dovoljno, jer ne trebaju svi ljudi koji su preživjeli rat pomoć stručnjaka. Nekima je ovakav kontakt podrške dovoljan da pruži osjećaj stabilnosti i sigurnosti. Međutim, ti radnici moraju imati znanje kako bi utvrdili treba li osobi pomoć stručnjaka i biti u mogućnosti uputiti je odgovarajućem stručnjaku.”
Stručnjaci i članovi nevladinih organizacija koji rade u Ukrajini naglašavaju važnost psihološke i psihijatrijske skrbi u najširem smislu – od podrške djeci daleko od linije bojišnice do vojnika koji se bore protiv ruskog agresora. Naglašavaju da trauma i nasilje nisu ograničeni na ratne događaje, već se s vremenom pretvaraju u agresiju i nasilje u obitelji, koji ostaju u društvu godinama i generacijama nakon sukoba.
“Pokušavamo surađivati s ukrajinskim stručnjacima ovdje i sada, jer se radi o humanitarnim mjerama za poboljšanje trenutnog stanja mentalnog zdravlja djece, adolescenata i odraslih, ali istovremeno razmišljamo o problemima koji se već pojavljuju i koji će nakon određenog vremena postati još očitiji”, kaže Stanislav Brudnokh. “Nakon završetka aktivnih neprijateljstava, Ukrajina će se suočiti s novim izazovima, povratak iz emigracije, demobilizacija vojnika, povratak veterana, osoba s invaliditetom, a posljedice i utjecaj ovog rata osjećat će se desetljećima koja dolaze.”
Zato je toliko važno provoditi programe pomoći koji odgovaraju trenutnim potrebama, kao i akumulirati znanje i iskustvo koje će u budućnosti postati neprocjenjivo ne samo u Ukrajini, već i u Poljskoj.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Izvorni naslov članka: Wojna w Ukrainie niszczy ciała i dusze
Ovaj je članak pripremljen u suradnji s Ministarstvom vanjskih poslova Poljske u okviru programa Poljska pomoć.
