Dok Europski parlament osuđuje ruske dezinformacije na društvenim mrežama, kremaljski propagandisti ne samo da otvoreno govore o svojim IPSO-ima koji se provode u Ukrajini, već su i ponosni na njih. «Prvi smo koji vas zovemo hvatačima ljudi“, piše jedan od telegram kanala. I drago mu je da su etikete poput “busifikacija” i “TCC-shniks” čvrsto ukorijenjene u glavama običnih Ukrajinaca i nekih vladinih dužnosnika. Shvatimo kako je ukrajinsko društvo bilo podijeljeno na “kanibale” i “ročnike” i kome je to potrebno.
Rad KKZ-a: sukob se događa samo u dva slučaja od 10 tisuća.
Svakodnevno na ulicama ukrajinskih gradova nekoliko stotina zaposlenika CCC-a komunicira s desecima tisuća civila. Koliko često su Ukrajinci grubo “zlostavljani”, kršenjima – onako kako ruska propaganda voli uživati u tome? U prosjeku postoje dva ozbiljna prekršaja dnevno, koji se snimaju na video i izlaze na mrežu. Odnosno, postotak incidenata je 0,0002% (!!) svih kontakata CCC-a s građanima. Na primjer, takav udio incidenata može se svakodnevno dogoditi ljudima u maloprodajnoj mreži, u području javnog prijevoza, medicinske skrbi itd.
Ali nemojmo zaboraviti da mobilizacija nije maloprodajni ili uslužni sektor. Ovo je prisilni korak potreban da se dovrši vojska koja nas štiti od ruske oružane agresije. Mobilizacija nije glavni uzrok problema. To je samo po sebi posljedica ruskog napada na Ukrajinu.
Međutim, među svim pitanjima kojima se ukrajinsko društvo bavi, rad CCC-a dobiva ogroman odaziv javnosti. Štoviše, bez obzira na razmjere incidenta, bilo da se radi o verbalnom okršaju ili upotrebi sile, na primjer, od strane policijskih službenika koji su dio takozvanih skupina za uzbunu, informacije postaju trenutne i vrlo raširene. Tako je 130 incidenata zabilježenih na internetu u roku od tri mjeseca distribuirano u 15.600 publikacija u internetskim zajednicama i na stranicama s vijestima te je doseglo 148 milijuna dosega.
Zamislite samo ovu ljestvicu! Jedan sukob, koji je snimljen i objavljen, dobiva milijune pregleda u roku od nekoliko sati. Čini se da funkcionira bolje od dobro plaćenih reklamnih kampanja za proizvode i robne marke. Je li moguće da je takva “vijest” nečiji “proizvod”? Kako bi shvatili tko ima koristi od toga, skupina analitičara obratila je pozornost na primarne izvore “vrućih” vijesti o CCC-u.
Tri četvrtine lokacija koje njeguju neprijateljstvo prema zaposlenicima CCC-a – Inozemni
I evo pikantnog detalja o kojem treba razmisliti: samo četvrtina informacijskih platformi koje šire negativnost o CCC-u su Ukrajinci.
Analiza primarnih izvora informacija o mobilizaciji u Ukrajini za posljednje tromjesečje 2024. otkrila je da su inicijatori poruka koje potiču negativnost u javnom mnijenju platforme povezane s ruskim i bjeloruskim vlastima ili propagandom.
Dakle, od gotovo 400 internetskih platformi koje redovito potiču negativne narative o CCC-u i mobilizaciji, samo 103 su ukrajinske. A to su uglavnom telegram kanali.
Dakle, tri četvrtine stranica koje njeguju neprijateljstvo prema zaposlenicima CCC-a su strane: ruske i proruske. Zanimljivo je da su najveći od njih projekti propagandistice Margarite Simonjan i RT-a, Putinove omiljene novine Komsomolskaja pravda, kremaljska državna novinska agencija TASS, Moskovski komsomolec i Ukraina.ru resurs, koji je, opet, Simonjanov projekt. Ukupna publika ovih takozvanih medija prelazi 400 tisuća. Čitatelji.
Tko je lider u informacijama protiv mobilizacije na mreži među Telegram zajednicama? To su kanal ruske agencije RIA Novosti, takozvanog ruskog ratnog dopisnika i izdajnika Ukrajine Jurija Podoljake, Mash (projekt Odjela za obrazovanje i znanost moskovskog grada), Readovka, Operacija Z: Vojni dopisnici, kao i kanal Rybar, koji je blizak ruskim snagama sigurnosti. Ukupna publika ovih kanala premašuje 15 milijuna ljudi. Upravo ti resursi najčešće proizvode “vijesti” o mobilizaciji u Ukrajini.
Ali kako steći ogromnu publiku u Ukrajini? Sustav njihove “promocije” temelji se na velikoj mreži anonimnih telegramskih kanala na teritoriju Ukrajine i okupiranih teritorija (TOT).
Trebate li još dokaza? Sami kremaljski propagandisti uopće ne kriju da je poticanje negativnosti protiv mobilizacije njihov projekt. “Mi smo prvi koji vas zovemo kanibalima”, izvijestili su urednici Ukraina.ru.
Doprinos Lukašenkova režima
Četvrto mjesto među Telegram kanalima (koji parazitiraju na temi mobilizacije) zauzima bjeloruska provladina javnost. Jedan od najodvratnijih je “bjeloruski Silovik”, koji je postao poznat zahvaljujući objavljivanju videozapisa zlostavljanja i ispitivanja sudionika prosvjeda u Bjelorusiji 2020. godine. Zahvaljujući velikom broju “istražnih” materijala, autorstvo i administracija kanala pripisuju se izravno bjeloruskim časnicima KGB-a.
Sada je kanal ostavio postove o mučenju Bjelorusa i revno izvještava o mobilizaciji u Ukrajini. Ali “šešir gori”: ovaj kanal doslovno kopira objave Simonjanovih projekata i ruskih ratnih dopisnika. Među ostalim bjeloruskim provladinim platformama u ovoj temi zabilježene su “ŽUTE ŠLJIVE”, “Vijesti Shkvarka”, “Belarus_VPO”, “Azarenok”, “STV” i druge.
Šlag na torti: većina tih javnosti stvorena je u drugoj polovici svibnja 2020. na inicijativu press službe bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka. U početku su formirali “medijski bazen” za bjeloruske izbore 2020. I od tada je poznato da narative i teme ovih mjesta diktira Lukašenkova administracija. Stoga bjeloruski uzurpator ne samo da pomaže Putinu u pitanjima oružane agresije na Ukrajinu, već i podržava Rusiju u informacijskom ratu protiv nas.
Tko plaća i “naručuje glazbu”
“Raspršiti” 130 slučajeva sukoba povezanih s mobilizacijom u Ukrajini na gotovo 150 milijuna pokrivenosti na mreži snažna je i višerazinska PR kampanja. Tko to plaća i kako?
Rusija je svoje gospodarstvo stavila na ratnu osnovu, a rat protiv Ukrajine učinila glavnim, prioritetnim troškom. Putinova administracija pristaje uštedjeti na svemu ostalom. Osim propagande: na kraju krajeva, ona je dio ruske ratne mašinerije.
Pola milijarde dolara godišnje – tako stručnjaci Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane procjenjuju razmjere proračunskih injekcija u rusku propagandu. Glavna obavještajna uprava Ministarstva obrane Ukrajine izvještava da govorimo o 58 milijardi godišnje (ili 500 milijuna dolara). A to su samo sredstva koja se isplaćuju blogerima, vlasnicima Telegram kanala, vođama mišljenja (na primjer, poznatim glumcima ili raznim organizacijama) da napišu “Putinovu istinu” o ratu u Ukrajini. Glavna obavještajna uprava napominje da unatoč smanjenju glavnih prihoda od “nafte i plina” zemlje agresora, troškovi propagande rastu.
Analiza ukrajinske obavještajne službe kaže da je glavna svrha ovih injekcija “unutarnja propaganda”: formiranje javnog mnijenja lojalnog Putinovom režimu i opravdanje ruske agresije na Ukrajinu.
U međuvremenu, iste informacijske platforme često se bave ispiranjem mozga Rusima i poticanjem podjele ukrajinskog društva na “kanibale” i “ročnike”. Podsjetimo, 202 od njih su administrirane iz Rusije, a 69 s privremeno okupiranih teritorija.
Unatoč činjenici da su “na pozornici chapita” ista lica, njihovi narativi za domaću rusku i ukrajinsku publiku su suprotni. Dovoljno je usporediti ono što Margarita Simonyan, Yuriy Podolyaka, “Operacija Z: Vojni dopisnici” i “Rybar” pišu na svojim kanalima o umiješanosti Rusa u provođenje “esveo”: postoji opravdanje ruske agresije na Ukrajinu i veličanje sudionika u agresivnom ratu, a ne spominju se “kanibali”.
Financiranje vođa mišljenja, Telegram kanala i nevladinih platformi samo je dio ledenog brijega. Dakle, nacrt proračuna Ruske Federacije za 2025. godinu uključuje 137,2 milijarde (ili 1,42 milijarde dolara) za državnu propagandu. To pišu, posebno, ruski internetski mediji, koji se pozicioniraju kao neovisni.
Tako će, prema The Moscow Timesu, rashodi pod stavkom “mediji” prevladati nad godišnjim proračunima nekih ruskih regija (na primjer, Kalinjingradske regije ili Permskog teritorija).
Točno prema rasporedu
Kronologija distribucije sadržaja također je zapanjujuća. Ako se u ukrajinskim izvorima negativno o mobilizaciji pojavljuje nepravilno – odražava stvarni tijek događaja, tada se unaprijed može predvidjeti pojava sadržaja “susjeda” iz TOT-a, Rusije i Bjelorusije. Kao i svi angažirani timovi koji rade zadatke menadžmenta, djeluju prema planu i rasporedu.
Propagandna aktivnost manifestira se otprilike svakih 10 dana, čim prethodni narativ prestane “raditi”.
*Grafikon prikazuje učestalost “nadjeva”. Otprilike od studenog narativ o demonizaciji CCC-a posebno se intenzivirao na ruskim kanalima, čiji je rad jasno reguliran u vremenu: otprilike isti broj dana prođe između vrhunaca njihove aktivnosti.
Objavljivanje u proruskoj javnosti dobro je koordinirano. Dakle, između postova na istu temu na različitim kanalima prođe od jedne do 10 minuta. Za usporedbu, kada se na mreži pojave autentične ukrajinske teme (reakcija stvarnih građana na događaje), može proći i do nekoliko sati između objava na različitim kanalima.
Ali, kao što se često događa u Rusiji, čak i teško planiranje ne uspijeva. Ruski propagandisti istovremeno primaju zahtjev za širenje drugog lažnjaka od kupca i ne mogu ni na koji način dijeliti autorstvo: svatko tvrdi svoje “ekskluzive”. Na primjer, namješteni video u kojem je zaposlenik CCC-a u nepoznatom gradu navodno upucao člana obitelji ročnika pojavio se istovremeno na različitim kanalima s različitim autorskim vodenim žigovima.
Utječe li informacijska histerija koju je orkestrirala Rusija na političke odluke u Ukrajini?
Nisu toliko sami incidenti, već javno mnijenje i reakcije na njih ono što potiče dužnosnike da donesu odluke o mobilizaciji. Jedini je problem što malo dužnosnika duboko analizira tko je točno gorivo “nervonog” stanja publike.
Konkretno, odluka privremenog posebnog povjerenstva Vrhovne Rade, koja je predložila raspuštanje CCC-a i SP-a, donesena je u kontekstu aktivnog zagrijavanja javnog mnijenja od strane proruske javnosti i botova u listopadu.
Pogledajmo kronologiju:
16., 20., 27. listopada, 10. studenog 2024. – aktivno širenje narativa “ubij CCC” i višemilijunskih vijesti protiv mobilizacije u ruskoj javnosti.
12. studenog – prijedlog za “raspršivanje” CCC-a već se čuje s govornice Vrhovne Rade.
“Kanibali” i “ročnici” – Ovo je klasična tehnologija podjele društva
Sinkronicitet pojavljivanja brojnih objava i videozapisa s “glorifikacijom” muškaraca koji odbijaju braniti vlastitu zemlju, anonimnost njihovih autora i promocija ovog sadržaja od strane organiziranih skupina botova ukazuje na ciljanu neprijateljsku propagandnu kampanju.
Spomenuti IPSO klasična je tehnologija podjele društva, kada s jedne strane postoje “ljudožderi”, a s druge – “ročnici”. Svrha neprijateljskih akcija je poremetiti mobilizaciju i povećati napetosti u društvu sve do unutarnjeg sukoba. Propaganda Kremlja ne prestaje pokušavati potkopati našu zemlju iznutra, diskreditirati imidž branitelja Ukrajine, pribjegavajući bilo kakvim metodama.
No, kako ističu komunikacijski stručnjaci, postoji još jedna vijest, ovaj put prilično pozitivna. Glavna publika takvih lažnih vijesti su proruski građani (tzv. “žduni”), kojima je Kremlj od 2014. povjerio svetu misiju “vraćanja ruskih zemalja”. Dakle, ogromni resursi koji se ulijevaju u informativnu kampanju svode se uglavnom na agitaciju manjine koja je već agitirana. A aktivnost u komentarima ne podržava masa pravih čitatelja, već vojske botova, što se može vidjeti golim okom.
Međutim, neki rođaci mobiliziranih postaju rijetki “gosti” ove proruske javnosti. I tamo sigurno pronalaze utjehu i podršku.
“TCC ubija Ukrajince”, cinično kažu ruski propagandisti. Iako je Rusija bila ta koja je ovdje bacila cijelu svoju vojsku da ubija Ukrajince. U ovoj poruci, kao i u cijeloj “operaciji protiv mobilizacije”, vrlo je jasno vidljiv rukopis ruskih specijalnih službi, koji su naslijedile iz vremena Staljina: “Nema potrebe izmišljati zločine za svoje protivnike. Krivite ih za ono što sami radite.”
