Tema mogućih budućih pregovora između Ukrajine i Rusije sve se više emitira u informacijskom prostoru. Očito je da je javno mnijenje na Zapadu sklono okončanju rata pregovorima, a ne porazom agresora. Bilo bi glupo odbaciti takvu objektivnu stvarnost. Ali čak i ako pregovarački proces započne, može se odvijati prema različitim scenarijima. I sadrži mnoge opasnosti i zamke za budućnost Ukrajine.
Vrijedno je napomenuti: sada Ukrajina nije u najboljoj pregovaračkoj poziciji. Umjesto toga, Rusija je preuzela stratešku inicijativu i nastavlja svoju puzajuću, iako sporu i krvavu ofenzivu. Nema jasnih signala koji ukazuju na to da je Putin odlučan u ozbiljnim pregovorima i ustupcima. Naprotiv, vjeruje da će njegova vojska moći zauzeti još više ukrajinskog teritorija. I, pod određenom rijetkom slučajnošću, čak prisiliti Kijev na kapitulaciju. Jedino što može radikalno promijeniti mišljenje ruskog diktatora je pojava u Ukrajini značajnog broja oružja dugog dometa (ukrajinske ili strane proizvodnje), potpuni prestanak ruske ofenzive ili druge nepredviđene okolnosti koje mogu uzdrmati stabilnost Putinove vlade unutar vlastite zemlje.
Pregovaračke pozicije koje je Ukrajina izrazila na granicama iz 1991. godine, nažalost, sada su nedostižne. Prisiljavanje agresora da plati odštetu također izgleda kao nerealan scenarij. Osim ako te reparacije ne budu plaćene iz ruske imovine zaplijenjene na Zapadu. Ali također je nemoguće ozbiljno shvatiti ruske planove za podjelu Ukrajine na tri uvjetna dijela ili prijedloge za predaju cijelog teritorija Hersona, Zaporižje i Donjecke regije pod rusku kontrolu kao osnovu za prekid vatre. Ako se pregovori održe u sljedećih nekoliko mjeseci, vodit će se oko nekoliko osnovnih pitanja: kontrola teritorija, sigurnosna jamstva, pravo Ukrajine na članstvo u međunarodnim organizacijama (NATO, EU).
Ali već se može tvrditi da će Rusija učiniti sve što je moguće kako bi pokušala prijeći te granice i umjetno proširiti raspon pregovaračkih pozicija. Glavni zadatak Kremlja u fazi hipotetskih pregovora bit će postavljanje maksimalnog broja mina pod ukrajinski suverenitet i pravnu osobnost. A za to Ruska Federacija treba intervenirati u unutarnje poslove Ukrajine na diplomatskoj razini i osnovna načela funkcioniranja naše države učiniti adutom za pregovaranje.
Moskva će uložiti mnogo napora da u pregovorima promovira teme kao što su status ruskog jezika, službeno odbijanje Ukrajine od NATO-a s odgovarajućim izmjenama Ustava. Kremlj će inzistirati na ograničavanju broja Oružanih snaga Ukrajine, broja i vrsta dopuštenog oružja te maksimalnog dometa projektila dostupnih u Ukrajini. Putin će definitivno pokušati pokrenuti pitanje ruske crkve i aktivnosti proruskih stranaka. Zanimat će ga zabrana vojnih vježbi uz sudjelovanje stranih država na teritoriju Ukrajine. Ne treba zanemariti da će Kremlj nastojati oživjeti istanbulske fantazije iz proljeća 2022., nazvati ih temeljem za postizanje mirovnog sporazuma i provesti ih u međunarodnom ugovoru. To se ni na koji način ne može dopustiti.
U pregovaračkom procesu Kijev mora ispuniti niz glavnih zadataka: sačuvati teritorij što je više moguće, sačuvati Ukrajince i minimizirati ponavljanje ruske agresije u budućnosti ili učiniti cijenu nove invazije za Moskvu iznimno visokom. Nerealno je postići takve ciljeve sami, bez podrške vanjskih sila. Otvoreno je pitanje u kojoj su mjeri zapadni partneri spremni razgovarati o stvarnim, a ne lažnim sigurnosnim jamstvima. I razumiju li nedopustivost tranzicije Ukrajine u sferu ruskog utjecaja?
Očito je da će čak i pod povoljnim scenarijem budućih pregovora Ruska Federacija moći zadržati kontrolu nad barem dijelom okupiranog teritorija Ukrajine. U najgorem slučaju, to je nad cijelim okupiranim teritorijem. Trenutno se opcije koje će prisiliti Rusku Federaciju da se povuče barem na liniju razgraničenja od 23. veljače 2022. izgledaju malo vjerojatno. U ovom slučaju, važno je da svijet prizna samo granice Ukrajine unutar granica iz 1991. i održava pritisak sankcija na agresora.
Vrlo je poželjno da članstvo u NATO-u postane jamstvo sigurnosti za Ukrajinu. Ako nam se, zbog nespremnosti Zapada da poduzme takav korak, neformalno uskrati pravo da se pridružimo Savezu u sljedećih 10 ili 20 godina, Ukrajini su potrebna stvarna sigurnosna jamstva. Članstvo u Savezu može se djelomično nadoknaditi nizom bilateralnih sigurnosnih sporazuma. Samo se već potpisani sigurnosni sporazumi Ukrajine s brojnim zemljama svijeta teško mogu smatrati dostojnom alternativom članstvu u NATO-u. To su prije izjave o dobrim namjerama koje nisu daleko odlutale od Budimpeštanskog memoranduma. Potrebni su nam ugovori o uzajamnoj pomoći i posebnom savezničkom statusu, koje će ratificirati parlamenti država potpisnicativ. Tada možete računati na barem redovitu opskrbu naprednim vrstama oružja i izvedivu podršku u slučaju nove invazije na Rusku Federaciju.
Može se razmotriti mogućnost raspoređivanja mirovnih snaga na liniju razgraničenja, pod uvjetom da se uglavnom radi o postrojbama zapadnih saveznika. Jasno je da Moskva kategorički neće prihvatiti takvu ideju. Ili će to pokušati pretvoriti u apsurd predlažući raspoređivanje trupa iz DNRK, Irana ili drugih zemalja u Africi i Aziji kao mirovnih snaga. Dodatna opcija za zaštitu od nove agresije Moskve u slučaju odbijanja Ukrajine da primi Ukrajinu u NATO moglo bi biti raspoređivanje vojnih baza prijateljskih država na našem teritoriju.
Jasno je da su to preliminarna teorijska razmatranja. Mnogi ulazi ostaju nepoznati. Ne znamo točno kakav će biti stav Trumpove administracije ako pokuša osigurati pregovarački put između Moskve i Kijeva. Hoće li postojati “crvene linije” za Bijelu kuću? I što će Trump učiniti ako ne uspije osigurati početak pregovaračkog procesa ili se suoči s uvjetima Kremlja koje smatra neprihvatljivima?
Kada Putin tvrdi da je Rusija predana istinskom, pravednom i trajnom mirovnom sporazumu, cinično laže. Kremlj želi mirovni sporazum koji će otvoriti put uništenju ukrajinske državnosti. Neće biti moguće uvjeriti diktatora da promijeni svoj stav jednom lijepom riječju. Ali pištolj i lijepa riječ omogućuju vam da postignete više.
