Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT) iz 1968. jedan je od najvažnijih i najsveobuhvatnijih ugovora čovječanstva, koji je potpisala 191 država. Zajedno sa sličnim konvencijama o kemijskom i biološkom oružju čini globalni režim za neširenje oružja za masovno uništenje. Međutim, od 2014. režim neširenja nuklearnog oružja poprimio je čudno novo tumačenje zbog ruske aneksije ukrajinskih teritorija i genocidne politike Moskve u Ukrajini.
Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT) dopušta Rusiji, kao službenoj nuklearnoj sili, da proizvodi i kupuje nuklearne bojeve glave. Istodobno, NPT izravno zabranjuje Ukrajini, kao službenoj nenuklearnoj državi, da učini isto. Ukrajinski nenuklearni saveznici – od Kanade na zapadu do Japana na istoku – također su vezani NPT-om, kao i Konvencijom o kemijskom i biološkom oružju, koji imaju status čisto konvencionalnih vojnih država. Ugovor o neširenju nuklearnog oružja nije dopuštao Ukrajini da se u prošlosti odvrati, a danas brani od službene nuklearne države, Rusije.
Memorandum iz Budimpešte iz 1994. kao dodatak NPT-u
Još je više iznenađujuće da je početkom 1990-ih mlada postsovjetska ukrajinska država posjedovala treći najveći arsenal nuklearnih bojevih glava na svijetu – nasljeđe Sovjetskog Saveza, koji se raspao u kolovozu i prosincu 1991. Neposredno nakon neovisnosti Ukrajine, broj njezinog nuklearnog oružja nakratko je premašio zbroj oružja za masovno uništenje Kine, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva zajedno. Na posljednjem summitu Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi prije nego što je postala OESS, u glavnom gradu Mađarske u prosincu 1994., Ruska Federacija (Rusija), Sjedinjene Američke Države (SAD) i Ujedinjeno Kraljevstvo (Velika Britanija) potpisale su s Ukrajinom sudbonosni “Memorandum o sigurnosnom osiguranju u vezi s pristupanjem Ukrajine Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja”. Kratki dokument, koji je postao poznat kao Budimpeštanski memorandum, duplicirao je dvije slične deklaracije posebno osmišljene za postsovjetske zemlje koje posjeduju dio nuklearnog arsenala bivšeg SSSR-a – Ukrajinu, Bjelorusiju i Kazahstan. Kao takozvane “depozitne vlade” NPT-a, Moskva, Washington i London postali su jamci granica ove tri bivše ruske kolonije i sovjetske republike 1994. godine i to su ostali do danas. Priču o odluci Ukrajine da napusti sovjetsko nuklearno naslijeđe nedavno je majstorski opisala harvardska politologinja specijalizirana za nuklearna pitanja, Mariana Budzherin, u svojoj knjizi “Nasljeđivanje bombe: kolaps SSSR-a i nuklearno razoružanje Ukrajine” (Johns Hopkins University Press 2022.), koja je nagrađena mnogim nagradama.
Rusija je počela kršiti Budimpeštanski memorandum i logiku NPT-a čak i prije početka rata s Ukrajinom i okupacije Krima u veljači 2014. Na primjer, 2003. godine pokušala je narušiti teritorij i granicu Ukrajine provođenjem jednostranog i na kraju neuspješnog infrastrukturnog projekta s pokušajem zauzimanja ukrajinskog otoka Tuzle u Kerčkom tjesnacu u Crnom moru. Deset godina kasnije, Moskva je pokušala spriječiti Kijev da sklopi već parafirani Sporazum o pridruživanju s Europskom unijom. Tijekom 2013. izvršio je snažan ekonomski i politički pritisak na Kijev – ponašanje koje je izričito zabranjeno člankom 3.
Od veljače 2014. Rusija sve nemilosrdnije napada Ukrajinu vojnim i nevojnim sredstvima, kao i redovitim i neregularnim postrojbama. Istodobno, besramno i demonstrativno krši sigurnosna jamstva koja je Kijevu dao Budimpeštanski memorandum iz 1994. godine. Stoga postupci Moskve sve više proturječe, pa čak i precrtavaju logiku režima neširenja nuklearnog oružja koji je na snazi od 1970. godine.
Kako je Moskva okrenula NPT naglavačke
NPT je danas – zajedno sa sličnim konvencijama o biološkom i kemijskom oružju – središnji element globalnog sigurnosnog režima koji je uspostavio UN nakon 1945. godine. Kao nasljednica SSSR-a, država osnivačica i depozitar NPT-a, kao i izravni jamac nepovredivosti ukrajinskih granica u Budimpeštanskom memorandumu, Rusija je postavila cilj režima neširenja nuklearnog oružja naglavačke, jer je dozvola NPT-a za posjedovanje nuklearnog oružja pomogla Moskvi da pokrene ekspanzionistički i genocidni rat protiv Ukrajine. Zabrana NPT-a o posjedovanju nuklearnog oružja u Ukrajini zauzvrat je spriječila Kijev da učinkovito odvrati i obrani se od ruskog napada od 2014. godine.
NPT je omogućio Moskvi da zaprijeti ne samo Ukrajini, već i svojim saveznicima (posebno onima koji nemaju nuklearno oružje) nuklearnim uništenjem ako nastave podržavati ukrajinski otpor besramnom teritorijalnom širenju Rusije i kontinuiranom teroru nad civilima. Dozvola NPT-a za rusko posjedovanje nuklearnog oružja je u prošlosti (i bit će u doglednoj budućnosti)Učinak odvraćanja od vojne potpore Ukrajini od strane zemalja koje se pridržavaju međunarodnog prava. Ovo usporavanje odnosi se i na pružanje određenih posebno učinkovitih konvencionalnih vojnih tehnologija Ukrajini, kao što su njemačke krstareće rakete TAURUS, i na raspoređivanje savezničkih trupa na ukrajinskom tlu, bilo da ih potpomognu NATO, Europska unija ili posebna koalicija država prijateljskih prema Ukrajini.
Da je Kijev posjedovao nuklearno oružje 2014. godine, Rusija najvjerojatnije ne bi napala Ukrajinu, riskirajući uništenje cijelih ruskih gradova kao rezultat ukrajinskog nuklearnog odgovora – kao što se dogodilo s Hirošimom i Nagasakijem u kolovozu 1945. godine. S druge strane, da Moskva nije posjedovala nuklearno oružje 2014. godine, zapadni saveznici Ukrajine vjerojatno bi brzo priskočili u pomoć Kijevu. Koalicija voljnih ljudi vjerojatno bi oslobodila ilegalno anektirani poluotok Krim i okupirane dijelove Donbasa 2014.-2015., baš kao što je koalicija predvođena SAD-om oslobodila Kuvajt 1991., koji je Irak okupirao i anektirao godinu dana ranije. Stoga su načela utvrđena Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja pridonijela i početku ruske teritorijalne ekspanzije i genocidnog rata 2014. godine, kao i naknadnoj nevoljkosti međunarodne zajednice da odlučno zaustavi početno zauzimanje teritorija od strane Moskve i spriječi daljnje rusko širenje i genocid u Ukrajini koji je u tijeku.
Zaključci i preporuke o politikama
Režim neširenja oružja stupio je na snagu 1970. Od tada je stekao svoj legitimitet kao sporazum velikih razmjera koji pomaže ograničiti pojavu i eskalaciju ratova i spriječiti upotrebu nuklearnog oružja u ekspanzionističke svrhe. Danas, međutim, to dovodi do vrlo različitih posljedica zbog rata za uništenje koji je pokrenula Rusija i zauzimanja teritorija Ukrajine, koja je država potpisnica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja. Kao rezultat toga, funkcioniranje i budućnost NPT-a usko su povezani s tijekom, ishodom i posljedicama rusko-ukrajinskog rata. S obzirom na ogromnu važnost očuvanja režima neširenja oružja za čovječanstvo, sljedećih šest područja politike može se preporučiti onima koji se bave njegovom zaštitom:
1. Sve države potpisnice NPT-a koje imaju interes za očuvanje NPT-a trebale bi pružiti nenuklearnoj Ukrajini vojnu i nevojnu potporu najbolje što mogu kako bi omogućile Kijevu da izvojeva uvjerljivu pobjedu na bojnom polju i oslobodi teritorije koje je Rusija trenutno ilegalno okupirala.
2. Sve države potpisnice NPT-a koje žele braniti njegova načela trebale bi zahtijevati da Moskva odmah prestane prijetiti nuklearnom eskalacijom i upozoriti Rusiju i njezine saveznike da bi takva eskalacija izazvala snažnu vojnu i nevojnu protureakciju s njihove strane.
3. Sve države potpisnice NPT-a kojima je stalo do njegovog očuvanja trebale bi učinkovito sankcionirati i javno osuditi nuklearnu Rusiju sve dok nastavlja voditi ekspanzionistički rat na teritoriju nenuklearne Ukrajine.
4. Sve države potpisnice NPT-a koje su zainteresirane za njegovo očuvanje moraju ustrajati na pravednom miru za Ukrajinu, uključujući potpunu ponovnu uspostavu njezine teritorijalne cjelovitosti, potpuno očuvanje njezina nacionalnog suvereniteta, potpuni povratak svih ratnih zarobljenika i deportiranih civila, uključujući djecu, te punu naknadu za uništenje Ukrajine plaćanjem ruske reparacije.
5. Sve nevladine organizacije, tvrtke i pojedinci koji se zalažu za nastavak režima neširenja nuklearnog oružja trebali bi podržati pobjedu i oporavak Ukrajine svim sredstvima koja su im na raspolaganju, kao i javno se suprotstaviti Rusiji i nametnuti joj sankcije koristeći se svim alatima koji su im na raspolaganju.
6 Washington i London, kao zemlje depozitori Ugovora o neširenju nuklearnog oružja iz 1968. i potpisnici Budimpeštanskog memoranduma iz 1994., snose posebnu odgovornost prema Kijevu. Stoga bi Sjedinjene Države i Velika Britanija trebale predložiti pretvaranje svojih 30-godišnjih sigurnosnih jamstava Ukrajini u pakt o uzajamnoj pomoći. Trilateralni punopravni vojni savez zaštitit će Ukrajinu dok ne postane članica NATO-a, kao i omogućiti međunarodnoj zajednici da iskoristi rastuće ukrajinsko vojno znanje i resurse. Sve ostale potpisnice NPT-a trebale bi biti pozvane da se pridruže ovom trilateralnom ugovoru o obrani i tako doprinesu podršci logici režima neširenja nuklearnog oružja.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Izvorni naslov članka: Moskwa podkopuje reżim nierozprzestrzeniania broni jądrowej
