Prije otprilike godinu dana, moji poljski kolege zamolili su me da izrazim prognoze za buduće ukrajinsko-ruske mirovne pregovore. Iz nekog razloga, mnogi u svijetu nadali su se da bi Putinov rat trebao završiti 2024. godine. Morao sam razočarati optimiste uvjeravajući ih da je beskorisno nadati se ne samo miru, već čak i prekidu vatre te godine. Čak i privremeno.
Zašto? Objašnjenje je ovdje iznenađujuće jednostavno. Zbog problema s opskrbom oružjem i streljivom uzrokovanih sporovima u Kongresu Sjedinjenih Država, Oružane snage Ukrajine našle su se na vojnim obrocima od gladi tijekom prilično napetog razdoblja rata. Ruska okupacijska vojska to je vrlo dobro iskoristila i uspjela zauzeti tako moćnu točku otpora Oružanih snaga Ukrajine kao što je Avdiivka. Nadalje, okupatori su uspjeli razviti inicijativu i proširiti ofenzivnu zonu, te tako zauzeti još više ukrajinskog teritorija. Rusi nisu imali razloga prekinuti neprijateljstva i tražiti primirje u takvoj situaciji.
Ali bilo je nade i na ukrajinskoj strani. Nada je da će američki kongresmeni konačno doći do dogovora, usvojiti paket pomoći za Ukrajinu bez presedana. Da ćemo konačno ostvariti svoje snove F-16, Američke rakete ATACMSNjemački BIK. Nadali su se da će vlade partnerskih zemalja dopustiti da njihove rakete pogode duboko u ruski teritorij, uništavajući neprijateljska sjedišta, skladišta i zračne luke. I na taj će način biti moguće preokrenuti plimu rata, krenuti u protunapad i osloboditi velike teritorije, sve do Azovskog mora. Stoga ukrajinska strana nije žurila započeti pregovore.
Nisam morao biti ni Vanga, ni Nostradamus, ni čak, Bože mi oprosti, Globa, da bih predvidio nedostatak napretka u mirovnim inicijativama do početka 2025. godine. I zapravo, do inauguracije novog predsjednika Sjedinjenih Država, tko god to postane. Jer ako je itko mogao pokrenuti proces pomirenja u sadašnjim uvjetima, to je bio samo šef Bijele kuće. Ali nikako djed Biden, koji se previše bojao naglih pokreta. A bez oštrine, ova se stvar ne može pomaknuti.
Kad bi me sada pitali o izgledima za pomirenje, tvrdio bih da su se šanse značajno povećale. Iako daleko od sto posto. Rusko gospodarstvo je pregrijano što je više moguće i na rubu je kolapsa. Inflacija raste, tečaj rublje i solventnost ruskog stanovništva padaju. Zbog “mesnih napada”, Rusi, iako uspijevaju krenuti naprijed, zauzimaju ukrajinske teritorije, ali izuzetno sporo i po cijenu nevjerojatnih ljudskih gubitaka. Sve je teže regrutirati novo “meso” za rat, a mi moramo nevjerojatno povećati isplate regrutima.
Ni ukrajinska situacija nije dugina. Do sada nije bilo moguće stabilizirati prednji dio. Oružje i streljivo su navodno još uvijek dostupni, ali trajat će jedva šest mjeseci ako Trumpova Amerika ne nastavi s vojnim zalihama. Čini se da se mobilizacija odvija, ali je izuzetno teška, nitko nije otkazao “busifikaciju”.
A onda se pojavilo “curenje” iz Budanova. Da je šef Glavne obavještajne uprave navodno rekao: “Ako do ljeta ne bude ozbiljnih pregovora, onda bi se mogli pokrenuti vrlo opasni procesi za samo postojanje Ukrajine.” Zatim je došlo do opovrgavanja, ali, kako kažu, talog je ostao.
U svakom slučaju, obje zaraćene strane danas su mnogo više naklonjene nekoj vrsti pomirenja nego što su bile prije godinu dana. A novi američki predsjednik ovdje može igrati ulogu velikog klavira u grmlju.
Odnosno, Trump je postao, kako bi rekli u matematici, nužan uvjet, iako ne dovoljan. Zapravo, tim novoizabranog predsjednika počeo je postavljati mostove za ukrajinsko-ruske pregovore početkom siječnja, odnosno čak i prije inauguracije. Svi su očekivali da će se Trump definitivno sjećati ovog strašnog rata u svom inauguracijskom govoru, i što je najvažnije, potvrditi svoja obećanja da će okončati sukob. Međutim, ovdje nas je čekalo razočaranje. Novi šef Bijele kuće govorio je o svemu – o Kanadi, Grenlandu i Panami – ali je iz nekog razloga izbjegao rat u Ukrajini.
I za to postoji logično objašnjenje: jedno je bacati bravurna obećanja dok ste još uvijek u slobodnom plovu, da tako kažem, sasvim je drugo biti u odgovornoj poziciji. Ovdje je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti, sve detalje i nijanse. Očito je, nakon što je saslušao sve svoje savjetnike, Trump se konačno uvjerio da neće biti moguće riješiti sukobe u obećana “24 sata”. Na kraju, nitko od trijeznih ljudi se tome nije nadao.
Hvala Bogu, novi američki predsjednik nadoknadio je “ukrajinsku šutnju” na inauguraciji sljedećim izjavama, pokazujući da nikako nije hladan prema ovom pitanju. Već sljedećeg dana nakon što je preuzeo dužnost, Trump je u Ovalnom uredu, odgovarajući na pitanja novinara o predstojećem mirovnom sporazumu između Ukrajine i Rusije, rekao: “Zelenski želi dogovor, Putin – nisam tako siguran. On to mora zaključiti. Mislitida će Rusija imati velikih problema!”.
Nakon toga, Trump je nešto šire iznio svoje obrazloženje na vlastitoj društvenoj mreži Truth Social. Ako odbacimo naklone Rusiji i Putinu na početku statusa i počnemo čitati s uvjetnim “ali”, što će se onda dogoditi? I činjenica da šef Bijele kuće zapravo daje ultimatum šefu Kremlja.
“Učinit ću veliku uslugu Rusiji, čije gospodarstvo propada, i predsjedniku Putinu. Pregovarajte sada i zaustavite ovaj besmisleni rat! U BUDUĆNOSTI ĆE SE SAMO POGORŠATI. Ako uskoro ne postignemo “dogovor”, neću imati izbora nego nametnuti visoke poreze, carine i sankcije na sve što Rusija proda Sjedinjenim Državama i drugim zemljama sudionicama. Okončajmo ovaj rat, koji nikada ne bi započeo da sam ja predsjednik! Možemo to učiniti na lakši ili teži način – a lakši način je uvijek bolji. Vrijeme je za “DOGOVOR”. NE BI SE VIŠE TREBALI GUBITI ŽIVOTI!,”, napisao je američki predsjednik.
Pa, izjava je prilično ohrabrujuća za Ukrajince. Posebno u kontekstu kako je Kremlj očekivao Trumpov povratak u Bijelu kuću. S novim američkim predsjednikom ruski diktator Putin planirao je gotovo potpisati Jaltu 2.0, podijelivši svijet na sfere utjecaja. Trumpove izjave trenutno ne daju nikakav razlog da se redovni članovi Kremlja nadaju željenoj “ukrajinskoj žrtvi”. Umjesto očekivanog ultimatuma Zelenskom, Trump nagovještava preliminarnu koordinaciju stajališta sa svojim ukrajinskim kolegom. A ultimatum, kao što je već spomenuto, postavlja Putin.
Ima li Washington utjecaj na Moskvu? Većina stručnjaka slaže se da jest. Prije svega, u naftnom i bankarskom sektoru. Rusija se može pritisnuti prilično bolno, ali, nažalost, ne i zadaviti, kao što opet kaže stručno mišljenje.
Međutim, postoje “dva jednaka krila” u pritisku na Kremlj: sankcije i vojna pomoć Ukrajini. Ovo je naša “lijepa i korisna”. Koliko god cijeli svijet vršio pritisak na Rusiju, ona će se i dalje moći dugo boriti. A činjenica da će se socijalna situacija Rusa pogoršati, Kremlj tome nikada nije obraćao veliku pažnju. Rusko vodstvo zna da je malo vjerojatno da će doći do obojene revolucije.
Sada Trump, u svom razumijevanju Rusije, mora poduzeti sljedeći korak, podići se još jedan korak. Mora shvatiti jednu jednostavnu istinu: većinu svjetskih geopolitičkih problema najmanje 50 posto stvara Kremlj. Intenziviranje Hamasa i Hezbollaha na Bliskom istoku, agresivnost Sjeverne Koreje, Madurov diktatorski režim u Venezueli, jačanje antidemokratskog režima “gruzijskog sna”, pokrivena ramena Kine u njenim zadiranjem u Tajvan, snaga režima ajatolaha u Iranu, a da ne spominjemo Lukašenkovu Bjelorusiju. I mnoge manje “vruće točke” koje se s vremena na vrijeme mogu rasplamsati s dosadnim problemima za svjetsku zajednicu, kao što su raketni napadi Hutija u Crvenom moru. Sve ih u jednom ili drugom stupnju pokreće “ruka Moskve”, odnosno ruka Putina.
Stoga, sve dok je Rusija pod vlašću Putinovog režima, bit će gubljenje vremena i truda za rješavanje ovih problema. Najviše će biti moguće zamrznuti problem na kratko vrijeme, poput rata u Donbasu.
Kao što i sam čelnik Kremlja voli ponavljati, “moramo eliminirati temeljni uzrok”. A temeljni uzrok nalazi se u Kremlju. I Donald Trump to mora shvatiti. Ili bolje rečeno, prvo – kompetentni ljudi u njegovom timu, koji će već moći uvjeriti svog šefa da nema alternative svrgavanju trenutnog ruskog režima. Odnosno, ona postoji – gazi na licu mjesta i bori se protiv posljedica provokacija Kremlja – vječna borba. I sve dok traje, Trump se ne bi trebao nadati svojim dragim Učinite Ameriku ponovno velikom.
