U posljednje vrijeme Kina se uporno oblači u togu “mirotvorca”, pozivajući na pregovore između Ukrajine i Rusije, koja ju je napala. Krajem prošlog tjedna predstavnik ministarstva vanjskih poslova zemlje Lin Jian još je jednom izjavio: “Po našem mišljenju, jedini mogući način rješavanja “krize” je dijalog i pregovori, tako da bi međunarodna zajednica trebala pomoći u stvaranju uvjeta za nastavak izravnih pregovora između dviju strana u sukobu.”
Praktična vrijednost takvih izjava je mala, jer vodstvo Nebeskog Carstva ne naziva stvari pravim imenom: ne priznaje Rusku Federaciju kao agresora, ne zahtijeva da povuče trupe iz Ukrajine i zaustavi napade na civilnu infrastrukturu svojih susjeda. Da ne spominjemo da Kina ne bi trebala ignorirati međunarodne sankcije protiv prekršitelja Povelje UN-a, a to je Putinova Rusija.
Stoga je sasvim razumljivo zašto u Ukrajini takav stav kineskih “drugova” izaziva kritike i nezadovoljstvo. Mihajlo Podoljak, predstavnik Ureda predsjednika Ukrajine, na primjer, istaknuo je u intervjuu: “Kina se ne bi trebala ograničiti samo na tvrdnju da se sukob može riješiti pregovorima. Za mir u Ukrajini potrebno je da utječe na Rusiju zahtijevajući povlačenje trupa i okončanje terora.”
Nažalost, ukrajinske vlasti zapravo ne idu dalje od takvih izjava. Pojavljuje se prilično statična slika: iz Kine se čuju riječi o “održavanju mira”, Ukrajina na njih odgovara… također riječima. Stvoren je privid razrade jednog od najvažnijih vanjskopolitičkih pravaca.
U međuvremenu, kineski faktor u svjetskoj politici teško se može precijeniti. Kina je jedno od vodećih svjetskih gospodarstava, a njezin se utjecaj proteže na ključne aspekte globalne ekonomije i sigurnosti. Također nije tajna da Kina održava strateško partnerstvo s Rusijom, koje jača kako rat u Ukrajini eskalira. Uz pomoć trgovine, zajmova i opskrbe tehnologijom, Ruska Federacija uspjela je djelomično nadoknaditi ekonomske sankcije koje joj je nametnuo Zapad.
Prekinuti sve ovo drugom izjavom je kao da pokušavate utjecati na Sunce uvjeravanjem kako bi ono prestalo “pljuvati” struje vruće plazme prema našem planetu.
Kako Ukrajina može pronaći pristup Kini kako bi je potaknula da odlučnije intervenira u sukobu? Povijest vanjske politike pokazuje da pragmatizam uvijek igra ključnu ulogu u odnosima s velikim silama. Ovdje se možemo prisjetiti kako se razvijala interakcija Ukrajine sa Sjedinjenim Državama, posebno uoči izbora održanih u studenom.
Tijekom predsjedničke utrke, podsjećam, u svijetu i ukrajinskim medijima kružili su izvještaji da je Donald Trump razmatrao mogućnost približavanja Rusiji i sklapanje sporazuma s njom koji su bili korisni za Sjedinjene Države. Tih dana mnogi su stručnjaci izrazili bojazan da bi Amerika mogla smanjiti razinu podrške Ukrajini, posebno ako Trump traži ekonomsku korist od suradnje s Rusijom. O činjenici da ti strahovi nisu neutemeljeni svjedoče izjave europskih političara: pozvali su zemlje EU da samostalno, bez američkih sredstava, Ukrajini pruže svu potrebnu pomoć za obranu od ruske agresije.
Situacija, ako se itko sjeća, izgledala je prilično razočaravajuće. Međutim, nedugo prije američkih izbora, prijedlozi predsjednika Zelenskog za mir postali su poznati. Osim zahtjeva za poziv NATO-u, uključivali su klauzule o podjeli ukrajinskih resursa i zamjeni američkih trupa u Europi ukrajinskim vojnicima. Prema Financial Timesu, posljednja dva prijedloga od posebnog su interesa za Trumpa. Od tada, retorika pratnje izabranog šefa Sjedinjenih Država počela je neprimjetno, polako omekšavati. I sam Trump, koji je prošli tjedan bio u Parizu, iako pod pritiskom francuskog čelnika, pristao je sastati se sa Zelenskim. Takvi se kontakti teško mogu precijeniti.
Još uvijek nije moguće nedvosmisleno reći da je gospodin Trump potpuno napustio ideju okončanja rata “u 24 sata” prisiljavajući Ukrajinu na mir koji joj je nepovoljan. Ali postoje i znakovi da neće pristati na to. Tako je nakon sastanka u Parizu novoizabrani američki predsjednik rekao: “Vladimir Putin bi trebao misliti da je vrijeme da se okonča rat jer je izgubio. Kada izgubite 700 tisuća ljudi, vrijeme je. Neće završiti dok ne dođe mir.”
Donald Trump je također rekao da razvija cijeli koncept “o tome kako okončati ovaj besmisleni rat”. Samouvjeren, kao ozbiljan političar, ne može zanemariti činjenicu da ni predsjednik Zelenskij ni ukrajinsko društvo u cjelini neće pristati na nepravedan mir.
Bilo kako bilo, Trumpov stav o Ukrajini više ne izgleda tako neprijateljski kao prije, a još više – “proruski”. Kako objasniti ovu promjenu? Mislim da je pragmatizam svojstven političarima poput Trumpa odigrao ulogu. Sa strane Ukrajine bilo je prijedloga koje je teško odbitikovrča. Dovoljno je spomenuti da se ukrajinske prirodne rezerve procjenjuju na najmanje 1 bilijun dolara, a s preradom – na 10 bilijuna! Takve brojke daju stručnjaci, a one će natjerati svakog svjetskog vođu na razmišljanje.
I tako mislim: ali situacija s Kinom mogla bi se razvijati prema sličnom scenariju. Po čemu je Ukrajina gora od Rusije u tom pogledu? Ništa. Kina nema nikakvo posebno prijateljstvo s Ruskom Federacijom – samo praktični interes. Ukrajina bi također trebala ponuditi Nebeskom carstvu zanimljive ekonomske inicijative koje će biti korisne za obje strane.
Ali što zemlja u ekonomskoj nevolji zaista može ponuditi Kini kako bi potaknula njezino aktivnije sudjelovanje u mirovnom procesu? Prije svega, ne smijemo zaboraviti da je Ukrajina poljoprivredna zemlja s ogromnim potencijalom za proizvodnju hrane. Kina se suočava s izazovima sigurnosti hrane, posebno u kontekstu globalnih klimatskih promjena i rastućeg broja stanovnika. Suradnja s Ukrajinom u području agroindustrijske proizvodnje može postati ključni element koji će zainteresirati Kinu za bližu suradnju s Ukrajinom.
Osim toga, Ukrajina može Kini ponuditi pristup svojim prirodnim resursima, kao što su rijetki zemni metali, koji igraju važnu ulogu u kineskoj industriji. Također je važno razviti projekte u području infrastrukture i logistike, posebno s obzirom na strateški položaj Ukrajine na spoju Europe i Azije.
Točnije, korake u tom smjeru trebaju i mogu osmisliti ukrajinski stručnjaci, kojih u zemlji ima mnogo. Nažalost, Ured predsjednika Ukrajine, nakon što je gotovo u potpunosti preuzeo uzde vlasti, pretvorio se u svojevrsnu zatvorenu “međusobnu moć”, koja se sastoji od vrlo uskog kruga ljudi koji nemaju odgovarajuće kvalifikacije i ponekad imaju sumnjivu prošlost. Kao rezultat toga, “strategija” vanjske politike pokazala se vrlo “propusnom”. Riječ strategija stavljam pod navodnike, jer bez uzimanja u obzir Kine to nije strategija, već prljavo slovo.
Sasvim je očito da bi Ukrajina trebala aktivno tražiti partnere ne samo na Zapadu, već i na globalnom jugu, gdje Kina zauzima središnje mjesto. Ukrajina može i treba iskoristiti svoje strateške prednosti za izgradnju korisnih odnosa sa svim ključnim globalnim igračima. Ako Ukrajinci uspiju uvjeriti Kinu da će joj podrška zemlji koja se brani od vanjske agresije donijeti ne samo političke i moralne, već i ekonomske koristi, Ukrajina će dobiti još jednog snažnog partnera na međunarodnoj sceni.
