“Trebao bi se pripremiti za dogovor”, rekao je Trump samouvjereno, misleći na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i mirovni sporazum s Rusijom. Ova je izjava dana na prvoj konferenciji za novinare izabranog američkog predsjednika nakon njegove pobjede na izborima 5. studenog. A to se dogodilo u Villi Mar-a-Lago u Palm Beachu. Trumpov stan na Floridi privremeno je postao “druga Bijela kuća”, koja je, može se sa sigurnošću tvrditi, dobila na težini od prve, one u Washingtonu. Kako je svojedobno papina rezidencija u Avignonu na neko vrijeme postala važnija od vatikanske.
Tako su novinari iz cijelog svijeta došli u Mar-a-Lago kako bi čuli o planovima vlasnika kuće da “Ameriku ponovno učini velikom”. I rekao je da planira početi s Ukrajinom. Odnosno, on nastoji steći slavu kao mirotvorac predsjednik, a u isto vrijeme, vjerojatno, Nobelovu nagradu za mir.
Dakle, kako izgledaju planovi Ukrajine za uskoro najutjecajniju osobu na svijetu? Trump je još uvijek uvjeren da će uspjeti, ako ne mrkvom, onda bičem za pregovaračkim stolom između Zelenskog i Putina. Međutim, izborni predsjednik već je izgubio neke iluzije po ovom pitanju, posebno da će to biti moguće učiniti za 24 sata i da vrijedi “samo prestati pucati”. Štoviše, konačno je shvatio da će okončanje rusko-ukrajinskog rata biti “još teže od sukoba na Bliskom istoku”. A potonji u svojoj trenutnoj fazi traje već gotovo osam desetljeća i nema namjeru stati. Dakle, kako Trump, praveći takve usporedbe, zamišlja pomirenje u rusko-ukrajinskom sukobu?
“Tamo nema niti jedne zgrade na većini zemljišta. Ljudi se nemaju kamo vratiti. Tamo su samo ruševine. To je odvratno. Ljudi se ubijaju u količinama koje nitko nikada nije vidio. Znate, postoje vrlo ravna polja. I jedino što zaustavlja metak je tijelo, ljudsko tijelo. A broj poginulih vojnika na obje strane je astronomski. Nikada nisam vidio ništa slično” – Donald Trump je naslikao takve apokaliptične slike novinarima s ukrajinskih ratišta.
Ipak, vlasnik Mar-a-Laga optimistično je uvjeravao da će zaustaviti rat. “Pokušavamo zaustaviti rat, ovaj strašni, strašni rat koji se događa u Ukrajini, između Rusije i Ukrajine. Malo smo napredovali, ali ovo je teška situacija”, ustvrdio je.
Općenito, razgovori o vjerojatnosti, ako ne mira, onda barem primirja ili barem prekida vatre nedavno su se intenzivirali na svjetskim platformama za raspravu. Mnogi još uvijek vjeruju u Trumpa kao iznimno učinkovitog menadžera ne samo na polju ekonomije i financija, već i u održavanju mira. Iako tijekom prethodnog mandata nije pokazao nikakve posebne sposobnosti na ovom području. Međutim, s obzirom na očekivanja Trumpovog dolaska, tržišta rastu, dionice rastu, tečaj bitcoina raste, a istovremeno rastu oklade na mirno rješenje rusko-ukrajinskog sukoba u kladionicama.
Iz koje tako nevjerojatne supstance može izrasti nada da će Trump okončati ovaj krvavi rat? Uostalom, ne znamo ni što namjerava učiniti. Odnosno, pojedinačni isječci “Trumpovih planova” kruže informacijskim prostorom. Međutim, koliko su autohtone, a još više koliko ih se sam Trump planira pridržavati, nitko ne može znati o tome. Čak i sebe. Kako je pametno mijenjao svoju retoriku i namjere u posljednjih šest mjeseci.
Ali ipak, postoje neki fragmenti planova, a mi ćemo pokušati nacrtati nešto što se više ili manje lijepi za hrpu metodom interpolacije ili ekstrapolacije. Sve varijante “Trumpovog mira”, koje anonimno ili otvoreno artikuliraju predstavnici njegovog unutarnjeg kruga, karakterizira prvenstveno klauzula o “zamrzavanju sukoba na liniji kontakta”. Tko je osvojio što prije trenutka pregovora, ima ga. Da, bit će potrebno nekako riješiti “Kursku krizu”, ako, naravno, naši momci uspiju zadržati strani mostobran do početka pregovora, a sve ukazuje na to da će uspjeti. Stoga je moguće provesti neke adekvatne razmjene teritorija. Nadalje, između zaraćenih strana uspostavlja se demilitarizirana zona slična korejskoj. Međutim, za razliku od korejskog, bit će ispunjen stranim mirovnjacima. Sada govorimo o činjenici da će to biti predstavnici europskih vojski. Osim toga, Kijev još uvijek obećava da se neće pridružiti NATO-u, barem sljedećih 10 (20?) godina. Ali vojna pomoć Ukrajini ne prestaje. Ruska imovina na Zapadu i dalje je zamrznuta, a financijska potpora Ukrajini dodatno se formira iz dividendi od njih. Ali istodobno, ukrajinska strana obećava da neće ponovno osvojiti izgubljene teritorije vojnim sredstvima. Diplomatski je to moguće.
Ovo je opća slika predstojećih mirovnih pregovora. Hoće li ovi uvjeti zadovoljiti Putina? Vjerojatnije ne od toga. Ali opasnost od recesije, demografske krize itd. igra protiv togaProblemi s umjetnom inteligencijom uzrokovani ratom.
Nedavno sam pregledao talk show u kojem je sudjelovalo nekoliko stranih politologa (bilo je predstavnika Njemačke, Sjedinjenih Država i Velike Britanije) o tome kada rusko-ukrajinski rat ima priliku prestati. U raspravi je razvijeno sljedeće konsenzusno mišljenje: rat će biti okončan ne uzimajući u obzir broj žrtava, potrošene resurse, uništene gradove, ili još više prouzročenu ekološku katastrofu, već tek kada oba zaraćena društva shvate da više neće biti moguće dobiti bilo kakvu korist vojnim sredstvima. Da neprijateljstva, bez obzira na to kako se odvijaju, mogu samo pogoršati situaciju u zemljama i društvima.
Pa, mišljenje je, kako kažu diplomati u takvim slučajevima, zanimljivo. No, ima li to ikakve veze sa stvarnošću rusko-ukrajinskog rata? Ne previše. Jer sada je upravo taj jedinstveni slučaj kada šansa za ograničavanje ili nastavak neprijateljstava ovisi o jednom faktoru – o biološkim procesima u glavi ruskog diktatora Vladimira Putina. Javno mnijenje u Rusiji već dugo nije bilo ni najmanje važno. Osim toga, gotovo ga je nemoguće proučiti, kako zbog pristranosti socioloških institucija, tako i zbog straha ispitanika da će izbrbljati nešto pogrešno i stoga ući u mesnicu.
Dakle, rat protiv Ukrajine, koji je započeo 2014. godine, nikako nije bio “Putinov rat”. To je bio rezultat opće namjere cijelog ruskog društva za imperijalnom veličinom. Ako, na primjer, uzmemo aneksiju Krima, onda ju je pozdravilo više od 90 posto Rusa, postojao je onaj poznati “krimski konsenzus”. Putin je konačno odlučio da je dobio carte blanche od naroda za bilo kakve agresivne akcije unutar zemlje i u inozemstvu.
Odnosno, u potpunosti se slažem s izjavom da da nije bilo Putinove diktature, onda, najvjerojatnije, ne bi bilo rata. Ali nemojmo zaboraviti tko je dopustio ovu diktaturu, tko je s radosnim uzvicima glasao za Putina, tko je bio spreman “svi u sartieru”, tko je bio toliko sretan što je Putin “ustao s koljena”? Isti ruski narod. Vrlo je lako upio sav taj propagandni otrov o “podljudima” Ukrajinaca, o “geopolitičkoj katastrofi dvadesetog stoljeća”, o carstvu i, na kraju, o potrebi za osvetom i restauracijom.
Tako se danas u ruskom društvu sve više šire sumnje da nešto nije u redu s tim imperijalizmom, da vođa i kormilar vodi negdje pogrešno. Zašto se to dogodilo? Da, jer se Putin doista pokazao kao … bom, kako ga je s pravom nazvao ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij, komentirajući nevjerojatno divlju izjavu kolege iz Kremlja o raketnom dvoboju nad Kijevom. Ali kremaljskog ološa sada nije briga odobrava li društvo njegove postupke ili ne. U Ukrajini je gotovo nemoguće prodati društvu ideju koju ono ne odobrava. U Putinovoj Rusiji to je lako.
Stoga je teško čak i zamisliti kakav je argument Trump u stanju izvući kako bi bio uvjerljiv za Putina.
