Opća skupština UN-a prošlog je tjedna ponovno usvojila rezoluciju “Stanje ljudskih prava u privremeno okupiranoj Autonomnoj Republici Krim i Sevastopolju u Ukrajini”. Čini se da je ova dobra vijest ohrabrujuća da će se stanje ljudskih prava na poluotoku vratiti u normalu u doglednoj budućnosti. Ali nije ohrabrujuće, a evo i zašto.
Nekoliko dana prije usvajanja ove rezolucije Opće skupštine UN-a, Putinov rusistički režim počinio je još jedan čin nehumanosti. Prema ukrajinskom pučkom pravobranitelju Dmitru Lubenzu, slijepi krimski politički zatvorenik Oleksandr Sizikov prebačen je iz istražnog zatvora u Simferopolju na teritorij Ruske Federacije, u grad Krasnodar, gdje će pristup odvjetnicima državljanina Ukrajine biti znatno otežan.
Ovaj slučaj ne bi trebali zanemariti aktivisti za ljudska prava i međunarodne organizacije, jer je Sizikov osoba s invaliditetom prve skupine i trebaju mu posebni uvjeti pritvora. Okupacijske vlasti Krima odbile su ga pustiti, unatoč razumnim zahtjevima za zaštitu.
Podsjećam da je ruski “sud” osudio Aleksandra Sizikova na 17 godina zatvora, iako se sva njegova “krivnja” sastojala samo u prosvjedima protiv progona stanovnika poluotoka iz vjerskih razloga. Putinove lutke u sudačkim odorama ne dodjeljuju takve zatvorske kazne čak ni ponovljenim ubojicama, koji su se razveli u “Putinstanu” kao buhe u uzgajivačnici.
Pratnja osobe koja je izgubila vid u stranoj divljoj zemlji još jednom je pokazala s kakvim su se prijetnjama Krimci suočili nakon aneksije poluotoka od strane Rusije, posebno krimskih Tatara. Okupatori imaju predrasude prema autohtonom stanovništvu poluotoka, ne samo zbog svog jedinstvenog identiteta, već i zbog svoje snažne političke pozicije, koja se sastoji u odbijanju priznanja aneksije i odupiranju bilo kakvim pokušajima njihove asimilacije.
Redovni članovi Kremlja, divlji i nekažnjeni, to ne vole. Odmah nakon nezakonitog pripojenja Krima Ruskoj Federaciji započele su ciljane represije protiv predstavnika krimskih Tatara. Na poluotoku su zatvorene krimskotatarske organizacije, posebno Medžlis, koji je bio važno političko tijelo krimskih Tatara. Okupatori su 2016. godine priznali Medžlis kao ekstremističku organizaciju, što je dovelo do uhićenja i progona njegovih članova.
Vođa krimskih Tatara, Mustafa Džemilev, istaknuo je u jednom od svojih intervjua: “Ne možemo se više slobodno okupljati i braniti svoja prava. Našli smo se u pravnom vakuumu, u uvjetima potpune kontrole i pritiska.”
Od 2014. deseci tisuća krimskih Tatara i javnih aktivista drugih nacionalnosti postali su žrtve političke represije. Nebrojeni slučajevi uhićenja, prisilnih nestanaka, mučenja i nezakonitih optužbi za terorizam i ekstremizam postali su dio svakodnevne stvarnosti za narod Krima. Poznato je da su mnogi predstavnici krimskih Tatara, uključujući obične građane koji se bore za svoja prava, optuženi za organiziranje “ilegalnih prosvjeda” ili za zabranjene veze s vjerskim organizacijama u Rusiji, kao što je Hizb ut-Tahrir. Za okupacijske vlasti to je bio prikladan način da se riješe ljudi čiji su politički položaj i privrženost njihovoj kulturi ometali njihove planove za asimilaciju.
Vrijedno je napomenuti da u Ukrajini Hizb ut-Tahrir, sa svom svojom specifičnošću, nije zabranjena organizacija. U zemlji djeluje sasvim legalno, iako vlasti pokušavaju pomno pratiti njegove aktivnosti. I u tome nema ništa loše: posljednjih godina u Ukrajini je pooštrena kontrola nad aktivnostima vjerskih organizacija, a “HT” je samo jedna od onih kojoj se posvećuje povećana pažnja.
Želio bih dodati da se svijet drugačije odnosi prema ovoj vjerskoj organizaciji. Osim u Putinovoj Rusiji, zabranjena je i u Uzbekistanu, Turkmenistanu i drugim zemljama daleko od demokracije. Istodobno, ima sposobnost normalnog funkcioniranja u Velikoj Britaniji, SAD-u, Kanadi i brojnim drugim zemljama.
Da bi se procijenila situacija, važno je znati stav branitelja ljudskih prava o ovom pitanju. Na primjer, međunarodna organizacija Human Rights Watch više je puta izjavila da članove Hizb ut-Tahrir ne treba progoniti samo zbog svojih političkih stavova. Organizacija naglašava da se ljudska prava moraju poštivati čak i u odnosu na one koji izražavaju radikalne ideje, sve dok te ideje ne dovode do nasilja.
Ali Putinov režim ne može prihvatiti činjenicu da Hizb ut-Tahrir legalno djeluje u demokratskim zemljama i na temelju toga Kremlj stalno optužuje Ukrajinu da podržava ekstremističke skupine. Takva se pozicija ne može nazvati drugačije nego političkom spekulacijom.
Pretvarajući sve ovo u izgovor za eliminaciju političkih protivnika, okupacijski režim je prešao granicu preko koje se teško može nazvati humanim. Međunarodne organizacije, uključujući Human Rights Watch i Amnesty International, u više su navrata izvještavale o činjenicama nasilnih otmica krimskih očevai mučenja u ruskim zatvorima, ali ruska strana negira te optužbe i opravdava postupke agencija za provođenje zakona potrebom borbe protiv ekstremizma. Pod kaznenim člankom o ekstremizmu u modernoj Ruskoj Federaciji sažeto je sve što je u suprotnosti s mizantropskom politikom Putina i kompanije.
Ali, naravno, ako se netko smatra prijestupnikom, u kontekstu ove teme to su samo razni sadisti Putinovog režima. Uostalom, samo ne-ljudi, na primjer, mogu odbiti pružiti medicinsku skrb političkim zatvorenicima. U ruskim zatvorima i kolonijama na okupiranom Krimu to je postalo neizgovorena norma.
Jedan od takvih slučajeva posebno je situacija s krimskim Tatarima Ramazanom Daudovom. Uhićen je zbog sudjelovanja u mirnim prosvjedima i dugo je patio od teških bolesti, uključujući kardiovaskularne probleme. Umjesto da bolesnoj osobi pruže odgovarajuće liječenje, ruske vlasti sustavno su ignorirale njegove zahtjeve za medicinsku pomoć i stvorile nepodnošljive uvjete u zatvoru. Na kraju je sve to dovelo do naglog pogoršanja stanja muškarca i prijetnje njegovom životu.
Nedavna istraživanja aktivista za ljudska prava također sugeriraju da se mnogi zatvorenici, posebno pripadnici krimskih Tatara, suočavaju sa zlostavljanjem i zanemarivanjem od strane “medicinskog” osoblja ruskih zatvora i kolonija. Činjenica da se kazneno pravo u Rusiji primjenjuje selektivno poznata je već duže vrijeme. Ali da bi se medicinska skrb pretvorila u instrument pritiska na neželjene zatvorenike, to se moglo dogoditi samo osobama koje su izgubile sve moralne smjernice. Radi točnosti, mora se reći da se nehumanost zatvorskih liječnika u Ruskoj Federaciji potiče, pa čak i nameće “odozgo”.
Naravno, ne može se reći da međunarodna zajednica ni na koji način ne reagira na ove manifestacije barbarizma i mizantropije. Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet izrazila je 2022. duboku zabrinutost zbog stanja ljudskih prava na Krimu, uključujući ugnjetavanje prava krimskih Tatara. “Represija nad krimskim Tatarima se nastavlja. Primamo izvješća o nezakonitim uhićenjima, prisilnim otmicama i brutalnom mučenju, kao i o prisilnim nestancima vođa krimskih Tatara. Rusija mora odmah zaustaviti ova kršenja ljudskih prava”, rekao je aktivist za ljudska prava.
Posljednjih godina slične izjave više puta su dali UN, Europska unija, međunarodne organizacije za ljudska prava Amnesty International i Human Rights Watch. Ali, nažalost, u praksi se apsolutno ništa ne mijenja. To se mora iskreno priznati, a ne pretvarati da se verbalne rezolucije mogu koristiti za podučavanje putinista.
Stanje ljudskih prava protiv proukrajinskih aktivista na Krimu doseglo je toliko razmjera da se s gorčinom može reći da međunarodna zajednica, unatoč izjavama o podršci pravima krimskih Tatara, nije bila u mogućnosti predložiti učinkovite mjere za zaustavljanje represije. Sankcije nametnute Rusiji nakon aneksije Krima pokazale su se neučinkovitima. Mnoge zemlje osuđuju postupke Kremlja, ali ne poduzimaju odlučne korake kako bi zaštitile određene predstavnike naroda krimskih Tatara, kao i mnoge druge političke zatvorenike Kremlja.
Stoga, da budem iskren, ne mogu nazvati gore spomenutu rezoluciju Opće skupštine UN-a stvarnim korakom u sprječavanju kršenja ljudskih prava krimskih Tatara i drugih Putinovih političkih zatvorenika. Da bi glavni razbojnik Kremlja i njegovi suučesnici prestali pokazivati svoje mizantropske navike, na njih se moraju primijeniti odlučnije i učinkovitije mjere.
