Ruski oporbeni političari i aktivisti koji su prisiljeni ostati u zemljama Europske unije osmislili su još jednu antiratnu inicijativu. Bivši zatvorenici Kremlja Ilja Jašin i Vladimir-Murza (ovog ljeta Zapad ih je zamijenio za ruske ubojice i sabotere), kao i Julija Navaljna (udovica poznatog političkog zatvorenika ubijenog u Putinovom Gulazu), koja im se pridružila, najavili su novu prosvjednu akciju. Planirano je da se održi 1. ožujka 2025. u Berlinu pod sloganom “Putine, prestani ubijati!”.
Slogan akcije, naravno, izaziva asocijacije na vrijeme kada su protivnici nacizma u Njemačkoj koristili slogan “Hitler, prestani ubijati!”. U tom smislu, inicijatori planiranog događaja pogodili su, kako kažu, metu: uostalom, paralele između ruskog diktatora Putina i poticatelja Drugog svjetskog rata apsolutno su očite.
Svrha deklarirane akcije također je nedvojbena: skrenuti pozornost na ruski zločinački rat protiv Ukrajine i unutarnju represiju u zemlji. Ovaj poziv ima živopisan i emotivan izgled, koji bi, čini se, trebao odjeknuti u svjetskoj zajednici i podržati duh otpora među onima koji se protive Putinovom nehumanom režimu. Međutim, unatoč svoj vanjskoj razmetljivosti, slogan je izazvao kritike čak i među nekim oporbenim ličnostima u Ruskoj Federaciji. Tako je poznati ruski sociolog i publicist Igor Eidman primijetio da pretjerana emocionalnost i neizvjesnost ovog poziva čine ga ne samo beskorisnim, već i opasnim, posebno u kontekstu trenutne političke situacije i globalne stvarnosti.
“Oni sami nisu smiješni pozivati serijskog ubojicu da prestane ubijati”, ironično je napisao Eidman na društvenim mrežama. “Chikatila, kako te je sram, dovoljno je da ubiješ!” Hitleru, boj se Boga, prestani ubijati! Staljine, imajte savjest, prestanite ubijati! Putine, prestani ubijati! Ovce su na demonstracije otišle s plakatima: “Vuku, prestani ubijati!”.
Gledajući Putinovo ponašanje kao najvišeg dužnosnika ogromne zemlje, teško je sa sigurnošću reći da je ta osoba mentalno zdrava. Stječe se dojam da on, poput spomenutog krvavog manijaka, uživa u masovnim ubojstvima ljudi i nanošenju patnje. Sasvim je očito da u odnosu na ovu osobu riječi “dovoljno za ubiti” izgledaju previše apstraktno i slabo.
Važno je razumjeti da se sadašnji vođa Kremlja, bivši špijun nadimka “Mil”, odveo u slijepu ulicu. Već je počinio mnoge zločine, uništio cijele gradove u Ukrajini i iza sebe ostavio milijune žrtava. Zbog svega toga zasigurno zaslužuje međunarodno suđenje i najstrožu kaznu – vjerojatno će to biti pogubljenje vješanjem. Stoga sikće i pukne poput pogonjenog štakora. U trenutnoj situaciji, tako jednostavan poziv kao što je “prestanite ubijati” nije u stanju zaustaviti “štakora”, jer on više ne vidi druge mogućnosti osim šištanja i žurbe na druge. Ovaj slogan ne može promijeniti tijek događaja, jer ne nudi jasan plan djelovanja.
Cijeli tijek povijesti dokazao je da zlonamjerni prekršitelji međunarodnog poretka poput Putina ne reagiraju na emocije, mirne prosvjede ili čak diplomatske napore. Povelja UN-a za njih je nepotreban komad papira. Takve neadekvatne vladare može zaustaviti samo jezik sile, a ne moralni apeli.
“Oni koji misle da možemo zaustaviti Putina riječima su u krivu. On razumije samo snagu”, kaže ruski politolog Andrej Piontkovski.
Ove riječi u potpunosti odražavaju kritičko stajalište o pristupu nekih ruskih oporbenika i zapadnih političara, koji se nadaju da će njihovi apeli moći promijeniti nešto u ponašanju Kremlja. Prema Piontkovskom, “Putin prosvjede doživljava kao slabost i samo pojačava represiju”.
Uvjetni slogani u ovom kontekstu također su opasni jer će, ako se oslanjamo samo na njih, međunarodna zajednica samo simbolično osuditi postupke ruskih vlasti, ali neće pružiti odgovarajuću praktičnu protuakciju agresoru. To se već dogodilo uoči Drugog svjetskog rata, za vrijeme Hitlera, i svi znaju kako je završio…
Plodovi verbalnog uvjeravanja ruskog agresora tijekom rata koji je u tijeku također su dobro poznati. Zapadni čelnici moraju imati hrabrosti priznati da je pomoć Ukrajini u suočavanju s agresorom pružena sa znatnim kašnjenjem i daleko od potrebnog iznosa. U prvim fazama rata zapadne zemlje opskrbljivale su Ukrajinu kacigama, pancirkama, priborom za prvu pomoć, zastarjelim oružjem, humanitarnom pomoći… Hvala vam, naravno, u ratnim uvjetima, postoji i potreba za tim. Ali u to vrijeme Ukrajini su prije svega bili potrebni tenkovi, raketni sustavi, sustavi protuzračne obrane, moderni borbeni zrakoplovi… Zapadni partneri nisu osigurali najpotrebnije stvari. Gotovo cijelu prvu godinu rata u zapadnim zemljama vodile su se čudne rasprave o nekoj vrsti “crvenih linija” u pružanju vojne pomoći Ukrajini, koju je napao agresor naoružan do zuba. Kao rezultat toga, Ukrajina, koja je tada imala vrlo stvarnu prilikuistisnuo neprijatelja sa svog teritorija, nije uspio razviti protuofenzivu, a Putin je dobio vremena da izgradi rusku ekonomiju na vojni način i postao još zlobniji.
Ova pogreška Sjedinjenih Država, Njemačke, Francuske i niza drugih zemalja do danas nije u potpunosti prevladana. U međuvremenu, Putinova vojska juri naprijed s divljim bijesom, uopće ne štedeći živote svojih vojnika, uništavajući i zauzimajući nova naselja i napadajući gradove Ukrajine.
Nešto nije u redu s verbalnim uvjeravanjem Putinove nepopravljive moralne nakaze. Ako razmislite o tome, oni samo odvlače pozornost od poslova pružanja punopravne vojne pomoći Ukrajini i povećanja međunarodnog pritiska na Rusiju.
Ukrajina je sada u situaciji u kojoj uspjesi Oružanih snaga Ukrajine na bojnom polju mogu odrediti i budući ishod rata i njezinu poziciju u predstojećim mirovnim pregovorima na kojima Zapad inzistira. Da bi bila u povoljnom položaju, Ukrajina mora osigurati vojnu nadmoć na frontu. Ovo nije samo pitanje obrane, već pitanje Rusije koja se našla u situaciji u kojoj ne može nastaviti rat istim tempom, trpi velike gubitke i prisiljena je pristati na mirovni sporazum koji bi bio pravedan prema Ukrajini.
U tom kontekstu, uloga ruske oporbe nije u banalnim sloganima, već u praktičnom suprotstavljanju Putinovom režimu svim raspoloživim sredstvima: od pružanja praktične pomoći zarobljenicima Kremlja i žrtvama ruskih sadista u uniformama do prikupljanja sredstava za kupnju bespilotnih letjelica, automobila i drugih potrebnih stvari za jedinice Oružanih snaga Ukrajine.
Pomoć žrtvama režima u Rusiji i prisilnim izbjeglicama iz zemlje također slabi Putinov režim. Potrebno je učiniti sve što je moguće kako bi što više mladih, znanstvenika i stručnjaka prestalo raditi za vojnu mašineriju Kremlja i nadoknadilo gubitke “topovskog mesa” okupatorske vojske.
Svi oni koji žele zaustaviti ovaj rat i privesti pravdi njegovog poticatelja i druge ratne zločince moraju uložiti sve napore kako bi osigurali da Ukrajina može zauzeti snažniju poziciju za mirovne pregovore. To je moguće samo ako se Putin riješi resursa koje koristi za provođenje agresije. Ruski političari, ekonomisti, umjetnici i novinari koji se nađu u egzilu također mogu dati svoj mogući doprinos ovom cilju. Među njima ima ljudi koji uživaju zasluženi autoritet u zapadnim zemljama, a ne samo zapadnim. Njihov glas je također važan. Samo nemojte tražiti znakove savjesti u Putinu i društvu i vapiti za zdravim razumom onih koji ga ne mirišu.
Hitne parole za sve pristaše mira sada bi se trebale razlikovati, mislim, oko sljedećih poziva: “Ošamarite agresora u lice!”, “Dovedite Putina na suđenje!”, “Zapad, dajte Ukrajini svo oružje koje joj je potrebno za pobjedu!”, “Crvene linije su samo za Kremlj!”.
