Promatrajući dramatičan tijek predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama, potpuno smo izgubili iz vida političke i vladine poremećaje u Njemačkoj, što je za nas također vrlo važno. I tu se raspala ni manje ni više nego vladina “semaforska koalicija”. Podsjećam da su ga zvali “semafor” zbog boja stranaka koje su ga stvorile: Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD) – crvena, liberalna Slobodna demokratska stranka (FDP) – žuta i Union90/Zeleni – naravno, zelena.
Problemi su se pojavili sa “žutima”, odnosno liberalima. Sukob se kuhao već duže vrijeme, ali svaki put ga je bilo moguće manje-više riješiti ili barem odgoditi. No, 6. studenog plamen se nije mogao ugasiti – izbio je požar. Možda su na situaciju utjecali rezultati izbora u Njemačkoj, pobjeda Donalda Trumpa. Europa se toga strašno bojala, prisjećajući se negativnog iskustva njegovog prvog mandata, kada je morao zamrznuti mnoge američko-europske programe, čak i tako grandioznu zamisao Baracka Obame kao slobodnu transatlantsku trgovinsku zonu.
Ovaj put Europljani ne očekuju ništa dobro od Trumpovog predsjedništva, pogotovo jer je tijekom predizborne kampanje obećao mnogo “darova” svojim europskim partnerima. Od prijetnji da neće zaštititi europske partnere u slučaju vanjske (čitaj ruske) agresije do obećanja da će osuditi Pariški klimatski sporazum. I također – povećati carine na europsku robu.
Očito je da je u situaciji takve nervoze u njemačkoj politici došlo do živčanog sloma, što je dovelo do vladine krize. “Semaforska koalicija” praktički se raspala, frakcija FDP-a u Bundestagu napustila ju je, a četiri liberalna ministra napustila su njemačku saveznu vladu: ministar financija, ministar pravosuđa, ministar prometa i ministar znanosti i obrazovanja.
Kontroverza u vladi započela je prošlog tjedna nakon što je ministar financija i čelnik liberala Christian Lindner predstavio politički dokument svoje stranke o ekonomskoj politici. U njemu je predsjednik FDP-a pozvao na “ekonomski preokret s djelomičnom temeljnom revizijom ključnih političkih odluka”. Prije svega, radilo se o smanjenju poreza za tvrtke, slabljenju klimatskih zahtjeva i propisa, smanjenju subvencija i socijalne pomoći.
Navodno u dokumentu koji je predstavio Lindner ništa nije napisano o pomoći Ukrajini, ali zapravo se pretpostavljalo da u proračunu za sljedeću godinu neće biti zasebne “ukrajinske” stavke rashoda.
Njemački kancelar Olaf Scholz i SPD oštro su kritizirali Lindnerov program i njega samog. Scholz je optužio liberale za njihovu nesposobnost da igraju u timu, da naprave kompromise, da naprave taktičke ustupke s ciljem strateške pobjede. “Svatko tko odbije rješenje ili kompromisnu ponudu u takvoj situaciji ponaša se neodgovorno. Kao kancelar, ne mogu to podnijeti”, rekao je odlučno.
Zeleni su također podržali svoje koalicijske kolege. Njemački vicekancelar i ministar gospodarstva Robert Habeck, koji predstavlja Zelene, potvrdio je da je njegova stranka i dalje dio Scholzove vlade.
Vrijedno je napomenuti da je Habeck bio taj koji je jasno artikulirao prisutnost “ukrajinskog pitanja” u koalicijskom sporu. Povezao je kolaps koalicije, posebno s pitanjem pružanja pomoći Ukrajini i nevoljkošću bivšeg ministra financija Lindnera da osigura više sredstava u proračunu za 2025. za potporu Kijevu. “Najbolja odluka bila bi pružiti Ukrajini veću potporu. FDP nije bio spreman krenuti tim putem”, rekao je Habeck.
Christian Lindner je sa svoje strane optužio bivše koalicijske partnere SPD-a i Zelene da ne prihvaćaju prijedloge FDP-a za poticanje gospodarstva “čak ni kao osnovu za raspravu”. “Nažalost, Olaf Scholz je pokazao da nema snage pružiti našoj zemlji novi početak. Scholz je postavio ultimatum zahtijevajući da ostavim dužničku kočnicu na proračunu. Na taj način stavlja Njemačku u fazu neizvjesnosti”, kritizirao je Lindner.
Koliko duboka može biti kriza njemačke vlade? O tome ćemo saznati u bliskoj budućnosti. Olaf Scholz trenutno popunjava upražnjena ministarska mjesta novim ljudima koji će ostati na dužnosti dok se vlada ne preoblikuje. Tek 15. siječnja sljedeće godine planirao je staviti pitanje povjerenja u vladu na glasovanje u Bundestagu. A ako zastupnici glasaju za povjerenje, bit će moguće surađivati s manjinskom vladom do sljedećih parlamentarnih izbora, koji će se održati krajem rujna 2025. Ako Bundestag izglasa nepovjerenje, morat će održati izbore unaprijed, najvjerojatnije u ožujku.
U međuvremenu, oporba se zalaže za to da se rješavanje vladine krize ne odgađa do siječnja. Na primjer, čelnik najveće oporbene stranke, Kršćansko-demokratske unije (CDU) – Friedrich Merz zahtijeva glasovanje u parlamentu već sljedeći tjedan.
“Semafor više nije raspoređen većinom u njemačkom Bundestagu i stoga moramo pozvati kancelarku da jednoglasnom odlukom parlamentarne skupine CDU/CSU zatraži glasovanje o povjerenju sada, najkasnije sljedeći tjedan”, rekao je Merz.
Najava glasanja o nepovjerenju vladi od strane Bundestaga omogućuje saveznom predsjedniku da raspusti parlament u roku od 21 dana. “Naravno, spremni smo pregovarati, naravno, spremni smo preuzeti odgovornost za našu zemlju ovdje i sada”, uvjeravao je Merz. To je razumljivo, on se već vidi u stolici saveznog kancelara. Uostalom, CDU je, prema novijoj sociologiji, nekonkurentni vođa izbornih simpatija Nijemaca.
S jedne strane, sve te brige u njemačkoj vladi nikako ne idu u prilog Ukrajini, jer je Njemačka sada naš najveći europski sponzor. I to u smislu vojne pomoći i u smislu financijskih injekcija za proračunske rashode. Stoga vladina kriza u Berlinu može ometati njemačku pomoć Ukrajini, što nam prijeti krajnje neugodnim posljedicama.
Istodobno, kriza, kao što je to obično slučaj, može stvoriti dobre šanse za Ukrajinu. Prisjetimo se koliko smo se često žalili na Scholza, koji je odgađao vojnu pomoć. Nije se usudio dati haubice, protuzračne sustave ili tenkove Leopard. Više od dvije godine pleše oko projektila TAURUS, smišljajući svakakve izgovore zašto ih ne bi trebalo dati Ukrajini. I zašto Oružanim snagama Ukrajine ne bi trebalo dopustiti da koriste njemačko oružje za gađanje vojnih ciljeva duboko na ruskom teritoriju.
U međuvremenu, već spomenuti Merz kritizira Scholza zbog toga, zalaže se za povećanje vojne pomoći Ukrajini, osiguravanje onih dugo napaćenih TAURUSA i ukidanje svih ograničenja upotrebe njemačkog oružja. Stoga se može pretpostaviti da vladina kriza daje Ukrajini određene šanse, čak i ako kasni na vrijeme. Međutim, nije poznato što će isti Merz pjevati, sjedeći u kancelarskoj stolici.
