Ruski diktator Vladimir Putin je 24. listopada na konferenciji za novinare nakon summita BRICS-a u Kazanu zapravo potvrdio prisutnost vojske DNRK u Rusiji koja je stigla sudjelovati u ratu protiv Ukrajine. Otkrio je tajnu otvorenog kaputa, odgovarajući na pitanje novinara NBC Newsa o satelitskim snimkama koje pokazuju da je sjevernokorejska vojska u Rusiji. “Što oni tamo rade i ne bi li to bila još veća eskalacija u ukrajinskom ratu?”, upitao je dopisnik.
Putin je, kao što je uvijek slučaj kada mu se postavi neugodno pitanje, započeo svoj odgovor u stilu onoga što se danas obično naziva “glasačkim autizmom”, prije se to nazivalo zamjenom pojmova s prijenosom predmeta rasprave na drugi objekt, rekavši: “Što je s tim X» (što je s X-om).
“Želim vam skrenuti pozornost na činjenicu da nisu ruske akcije dovele do eskalacije u Ukrajini, već državni udar 2014., koji su prvenstveno podržale Sjedinjene Države. <… >A onda su nas osam godina obmanjivali kada su govorili da žele riješiti sukob u Ukrajini mirnim putem kroz sporazume iz Minska”, rekao je Putin.
Ali na kraju je bio prisiljen vratiti se sjevernokorejskoj temi. Podsjetio je da je 24. listopada Državna duma ratificirala sporazum “o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu” sa Sjevernom Korejom. “Postoji članak 4. Nikada nismo sumnjali da sjevernokorejsko vodstvo tretira naše sporazume s poštovanjem. Ali što i kako ćemo učiniti, naša je stvar u okviru ovog članka”, rekao je šef Kremlja.
Članak 4 rusko-korejskog ugovora propisuje da “ako se jedna od strana nađe u ratnom stanju zbog oružanog napada jedne ili više država, druga strana će joj odmah pružiti vojnu pomoć svim sredstvima koja su joj na raspolaganju u skladu s čl. 51 Povelje UN-a i zakonima DNRK-a i Ruske Federacije”. I premda je Rusija bila ta koja je napala, ne ona, već tko će saznati. Na kraju dana, to nije poanta.
Glavna stvar je da je svjetska zajednica dobila potvrdu o prisutnosti vojnika DNRK na ruskom teritoriju. I to iz najkompetentnijeg izvora u ovom pitanju. Sada ni najvatreniji skeptici neće moći poreći ovu činjenicu. I nije toliko važno hoće li sjevernokorejski vojnici biti izravno uključeni u borbene sukobe s Oružanim snagama Ukrajine ili ne. Strani vojni kontingent nalazi se na teritoriju Rusije u vrijeme kada vodi ničim izazvan agresivni rat protiv susjedne države. Tako sjevernokorejski vojnici svojim prisustvom u Rusiji postaju suučesnici u ovom sukobu, proširujući njezinu geografiju i međunarodnu uključenost.
Prvi izvještaji o mogućem slanju sjevernokorejskih vojnika u Rusiju kako bi sudjelovali u ratu protiv Ukrajine čuli su se krajem lipnja ove godine, odmah nakon Putinovog posjeta Pjongjangu i potpisivanja sporazuma s Kim Jong-unom o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu. U to je vrijeme većina stručnjaka skrenula pozornost na činjenicu da je tim sporazumom predviđena opskrba Rusije topničkim streljivom i balističkim projektilima. Međutim, neki su također progovorili o eventualnom raspoređivanju sjevernokorejskih vojnika. Što bi, s jedne strane, pomoglo u smanjenju nedostatka osoblja, a s druge strane, steklo bi iskustvo u vođenju modernog ratovanja.
Tema vojske DNRK postala je relevantna u listopadu, kada su se pojavila relevantna obavještajna izvješća Ukrajine i Južne Koreje, kao i foto i video dokazi o prisutnosti vojnika 11. korpusa Korejske narodne armije u ruskim vojnim bazama na Dalekom istoku. Štoviše, jedan od videozapisa pokazuje kako Sjevernokorejci dobivaju ruske vojne uniforme.
Postalo je poznato da je Pjongjang u Rusiju prenio oko 12 tisuća vojnika. Južnokorejski ministar obrane Kim Yong Hyun nazvao je vojsku Sjeverne Koreje poslanu u Rusiju da podrži njezin rat u Ukrajini “plaćenicima, jeftinim topovskim mesom”. Optužio je sjevernokorejskog vođu Kim Jong Una da je prodao svoju vojsku “za ilegalni agresivni rat”.
Kremlj je isprva snažno negirao prisutnost sjevernokorejskih vojnika na svom teritoriju. Rusko ministarstvo vanjskih poslova nazvalo je izjave o sjevernokorejskim vojnicima u Rusiji “prijevarom”. Pjongjang je to također demantovao, na primjer, misija DNRK pri UN-u nazvala je ove informacije “neutemeljenim glasinama”. No, kao što je spomenuto na početku članka, sam Putin je sada javno priznao da su i Moskva i Pjongjang u to vrijeme drsko lagali.
Ostaje logično pitanje: zašto? Zašto Rusiji trebaju ovi dodatni hemoroidi kod Sjevernokorejaca? Na primjer, strani plaćenici, na primjer, iz Srbije, Nepala, Kube, Venezuele, afričkih zemalja itd., i prije su uočeni u redovima okupacijskih snaga. Ali to su bili prilično izolirani slučajevi i na razini pojedinačnog zapošljavanja, a ne međudržavni sporazum. Sada je situacija radikalno drugačija.
Poznato je da je vojska DNRK jedna od najvećih na svijetu. Ali što se tiče njegove borbene sposobnostiNa primjer, u slučaju Sjedinjenih Američkih Država, Sjedinjenih Američkih Država i Od završetka građanskog rata na Korejskom poluotoku 1953. godine, sjevernokorejska vojska nije sudjelovala ni u jednom više ili manje ozbiljnom vojnom sukobu. Odnosno, više od 70 godina vojska nema pravo borbeno iskustvo.
Ali, očito, to ne bi trebalo puno zabrinjavati vojno-političko vodstvo Ruske Federacije. U osobi vojnika DNRK dobit će, kako je ministar obrane Južne Koreje s pravom primijetio, “jeftino topovsko meso”. Ne moraju plaćati milijune za potpisivanje ugovora i nekoliko stotina tisuća mjesečnih plaća. Nema potrebe plaćati invalidnost stečenu tijekom neprijateljstava, a još više obitelji za smrt hranitelja. Stoga je materijalna dobit za Rusiju očita. Osim toga, popunjavanje kadrovskih praznina u ruskoj vojsci sa Sjevernokorejcima omogućilo bi, ako ne i izbjegnuti, onda barem odgoditi mobilizaciju, što prijeti socijalnim nezadovoljstvom Rusa.
Sve je to, naravno, istina, ali postoji jedan problem: nema stotina tisuća sjevernokorejskih vojnika, već samo desetak tisuća. S trenutnim tempom eliminacije okupacijskih snaga na fronti, oni će biti dovoljni za oko tjedan dana. I to je to.
A već su postojale informacije iz naše obavještajne službe da se Sjevernokorejci prebacuju u Kursku regiju, odnosno na izravno kazalište operacija. Kirilo Sazonov, novinar, politolog i vojnik Oružanih snaga Ukrajine, koji se trenutno bori u smjeru Kurska, komentirao je sjevernokorejsku prijetnju: “Svi ti čvrsti momci koji razbijaju cigle na glavi su prošlo doba. Vidjet ćemo kako će glavama pogoditi naše granate i dronove… Naravno, svako pojačanje, svako pojačanje neprijatelja nam je teško. Ali Sjeverna Koreja nema borbenu koordinaciju, a u ratu je to ključno pitanje. A u Kurskoj regiji, čak i bez njih, Rusi su imali dovoljno zbrke. I ovdje su se Rusima pridružili Sjevernokorejci koji ne govore ruski. Nisu navikli na klimu, hranu, vodu ili bilo što drugo. Dakle, to im je više glavobolja nego pomoć. Stoga, u osnovi, neće se puno promijeniti.”
No, glavni problemi u Rusiji zbog Sjeverne Koreje pojavit će se čak i ne na frontu, već na međunarodnoj sceni. Jer, kao što je već spomenuto, postoji dodatni faktor u eskalaciji sukoba i njegovom ulasku na međunarodnu razinu. To će sigurno natjerati Zapad da se pomakne, ali ne samo. Ista Južna Koreja – glavni protivnik DNRK – već izražava svoju spremnost da Ukrajini osigura svoje najnovije oružje za istrebljenje vojske neprijateljske države. Jer posljednje što Seulu treba je ojačati sjevernokorejsku vojsku vojnicima s iskustvom u vođenju modernog punopravnog rata.
I u Europi se užasno boje sukoba koji će ići izvan Rusije i Ukrajine. “Raspoređivanje sjevernokorejskih trupa je jednostrani neprijateljski čin s ozbiljnim posljedicama za mir i sigurnost u Europi i diljem svijeta. To je ozbiljno kršenje međunarodnog prava, uključujući najosnovnija načela Povelje UN-a”, izjavio je visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell.
A američki Kongres općenito vjeruje da ulazak Sjeverne Koreje u rusko-ukrajinski rat prisiljava Sjedinjene Države da izravno interveniraju. “Ako sjevernokorejske trupe uđu na suvereni teritorij Ukrajine, Sjedinjene Države trebale bi ozbiljno razmotriti poduzimanje izravne vojne akcije protiv sjevernokorejskih trupa”, rekao je predsjednik Obavještajnog odbora Zastupničkog doma SAD-a, republikanac Michael Turner.
Stoga se slanje vojnika DNRK-a u Rusiju pretvara u čimbenik većeg sudjelovanja naših partnera u pružanju potpore Ukrajini. Istodobno otkriva karte ruskog vojnog i političkog vodstva. Jer, prvo, širenje suradnje sa Sjevernom Korejom pokazuje da Rusija, unatoč svim svojim miroljubivim izjavama, uopće nije zainteresirana za uspostavljanje mira, primirje ili barem prekid neprijateljstava. Naprotiv, zainteresiran je za eskalaciju. Drugo, uključivanje sjevernokorejskih vojnika ukazuje na ozbiljne kadrovske probleme ruske vojske. To potvrđuje informacije s fronta o svakodnevnoj smrti više od tisuću ruskih vojnika u “mesnim napadima”.
Stoga će Putinov apsolutno besmislen potez s uključivanjem vojnika DNRK donijeti Kremlju mnogo više problema nego što će dodati bonuse. Kao što je australski vojni stručnjak, umirovljeni general-bojnik Mick Ryan, koji aktivno prati događaje rusko-ukrajinskog rata, s pravom primijetio u komentaru za radio Glas Amerike: “Obično, kada zemljama ide dobro, ne traže pomoć od Sjeverne Koreje. To bi nam trebalo dati uvid u to kako Rusija prikuplja ljudske resurse za sudjelovanje u ovom ratu.”
