Moldavija će 20. listopada odlučiti o svojoj proeuropskoj budućnosti. Na predsjedničkim izborima reizbor Maie Sandu prilično je siguran. Središnje izborno povjerenstvo nije registriralo preferiranog kandidata Rusije, a ostali proruski kandidati i dalje su podijeljeni. Istodobno će se održati referendum o uključivanju integracije u Europsku uniju u ustav kao strateškog cilja Moldavije. Njezin vjerojatni ishod ojačat će predsjednikovu Stranku akcije i solidarnosti (PAS) uoči parlamentarnih izbora sljedeće godine.
Sanduine šanse za reizbor
Na kraju svog prvog mandata, Maia Sandu, unatoč formalno ograničenim ovlastima predsjedništva, zapravo je na čelu Stranke akcije i solidarnosti (PAS), koja ima većinu u parlamentu i kontrolira kabinet ministara Dorina Receana. Predizborne ankete pokazuju da je ona favorit za predstojeće izbore – prema anketama iz rujna, vjerojatno će dobiti 25-36% glasova u prvom krugu, ali će lako pobijediti bilo kojeg kandidata u drugom krugu.
U očima javnosti, sadašnji predsjednik postao je osobni jamac ostvarenja proeuropskih težnji Moldavije. Paradoksalno, to je olakšala ruska invazija na Ukrajinu u veljači 2022. To je promijenilo stav većine čelnika EU-a, koji su ranije vjerovali da, a istina je, prema članku 49 Ugovora o Europskoj uniji, svaka europska zemlja može podnijeti zahtjev za članstvo, dok je u isto vrijeme jasno dala do znanja da nema nade za takvu perspektivu u doglednoj budućnosti. Zbog toga je Moldova u ožujku podnijela zahtjev za članstvo, dobila je status zemlje kandidatkinje u lipnju 2022., a u prosincu 2023. čelnici EU-a odlučili su započeti pregovore. Sanduin imidž i proeuropski osjećaji ojačani su posjetima čelnika Europske unije Kišinjevu, koji traju od kraja ljeta, donoseći sa sobom ne samo obećanja o pristupanju, već i sredstva za potporu reformama – konkretno, 10. listopada Ursula von der Leyen najavila je dodjelu 1,8 milijardi eura ulaganja za gospodarski rast i javne usluge u Moldaviji.
Sandu i PAS u potpunosti dominiraju prozapadnim segmentom političke scene, gurajući sve ostale skupine na marginu. Kao rezultat toga, čak i nezavisni kandidat Andrej Năstase, koji kritizira aktualnog predsjednika i vladu zbog pogrešnih procjena, bivši čelnik Platforme Dostojanstvo i istina, s kojom je PAS prethodno formirao izbornu koaliciju, može računati na potporu od 0,5 do 3,5 posto na izborima. Ion Ceban, popularni gradonačelnik Kišinjeva, koji je, iako proeuropski političar, skeptičan prema Sandu i obraća se biračkom tijelu lijevog centra, posebno ruskom govornom području, nije se usudio započeti kampanju.
Sandu je najavila da će njezin prioritet i dalje biti borba protiv korupcije i poboljšanje dobrobiti Moldavaca kroz ubrzani gospodarski razvoj i ulaganja u prometnu infrastrukturu, bolnice, škole i društvene centre. Uvjerava da će do 2030. minimalna mirovina u Moldaviji iznositi 171 euro, minimalna plaća 520 eura, a prosjek 1300 eura. Predsjednik naglašava da će samo članstvo u EU osigurati gospodarski razvoj zemlje i jamčiti njezinu stabilnost i sigurnost. To je odgovor na proruski narativ da će europska integracija dovesti do sudjelovanja Moldavije u ratu s Rusijom. Sandu, boreći se protiv propagande i dezinformacija, također se fokusira na rusko govorno stanovništvo Moldavije (oko 14%), dajući intervjue medijima na ruskom.
Nepremostivi problemi
Receanova vlada kaže da joj je cilj članstvo u EU do 2030. godine, iako je čak i mnogo bolje pripremljenoj Poljskoj trebalo pet godina da održi pristupne pregovore. U međuvremenu, reforme u Moldaviji napreduju sporije nego što javnost očekuje. Strukturna slabost institucija i dalje je problem, a neka ministarstva jedva zapošljavaju nekoliko desetaka ljudi. Niske plaće povećavaju osjetljivost na korupciju i obeshrabruju stručnjake od rada u javnom sektoru. Poseban izazov je reforma pravosudnog sustava, koja nailazi na otpor pravosudne i tužiteljske zajednice, što je ključni uvjet za učinkovitu borbu protiv korupcije. Upravo je nedostatak zapanjujućeg uspjeha u borbi protiv korupcije i oligarhijskog sustava glavni predmet Sanduove kritike u trenutnoj kampanji.
Situaciju pogoršava neučinkovitost gospodarstva: BDP će 2024. doseći samo 94,8% razine iz 1991., posljednje godine postojanja SSSR-a, a stanovništvo se od tada smanjilo za trećinu. Pokušaji PAS-a da oživi gospodarstvo, što bi doprinijelo rastu blagostanja, paralizirani su ruskim akcijama. S početkom sezone grijanja 2021., Moskva je jednostrano prekinula opskrbu plinom Moldavije, uzrokujući energetsku krizu i socijalne nemire. Dodatne izazove za gospodarstvo prouzročila je ruska invazija na Ukrajinu. PAS je iz ovoga izašao s malo krvi pa čak i ojačala otpornost zemlje na ruski utjecaj. Međutim, to je utjecalo na novčanike građana: realne plaće porasle su za samo 0,2 % u razdoblju od 2021. do 2023.
Referendum o pristupanju EU
Paralelno s predsjedničkim izborima održat će se referendum koji je Sandu najavio još u prosincu 2023. Na javnosti će biti da odluči hoće li uključiti “europski identitet nacije” u preambulu ustava, integraciju s Europskom unijom kao prioritetni cilj Moldavije i dodavanje poglavlja koje definira postupak usvajanja ugovora o pristupanju EU. Prema Sandu, to ne bi trebao biti samo izraz težnji naroda, već i stvarno jamstvo održavanja proeuropskog kursa zemlje, čak i ako proruske stranke dođu na vlast.
Zapravo, proeuropski rezultat referenduma trebao bi poslužiti kao argument vlastima u pregovorima sa Zapadom, o čijoj podršci ovisi ne samo tijek reformi, već i održivost moldavske ekonomije. Također će poslužiti za mobilizaciju biračkog tijela uoči parlamentarnih izbora u ljeto 2025., jer, prema trenutnim anketama, iako ih PAS pobjeđuje kao najveća stranka, više neće dobiti neovisnu većinu i mogao bi ustupiti vlast proruskim skupinama. Nijedna ustavna odredba neće jamčiti istinski proeuropski smjer i reforme u takvoj situaciji. To su jasno pokazale vlade koje su formirali Partija komunista i predsjednik Vladimir Voronin 2001.-2009., Savez za europske integracije 2009.-2016. i, konačno, oligarh Vlad Plahotniuc 2016.-2019. Svi oni, skrivajući se iza praznih floskula, izjavili su želju da se približe EU, ali zapravo su prisvojili državu i ojačali oligarhijski i korumpirani sustav.
Moldavske agencije za ispitivanje javnog mnijenja usredotočene na predsjedničke izbore obično čak i ne postavljaju pitanje referenduma. Kao iznimka, iData je to učinio sredinom rujna. Prema istraživanju, 46% građana podržalo bi izmjene Ustava, a 39% bi se protivilo. Osim Sandua i PAS-a, kampanji za proeuropski izbor pridružile su se i male stranke. Jedina velika skupina je izvanparlamentarni Nacionalni alternativni pokret (RNA) gradonačelnika Kišinjeva Iona Cebana. Obraća se biračkom tijelu lijevog centra, koje je skeptično prema Sandu, kao i biračkom tijelu koje govori ruski, nadajući se da će mu to pomoći da ojača stranku i prevlada barijeru od 5 posto na izborima sljedeće godine. To bi omogućilo RNA da postane jedina grupacija s kojom bi PAS mogao razmotriti formiranje koalicije ako želi ostati u vladi.
Oklijevajući između poziva na bojkot i glasanja protiv ustavnih promjena, proruski protivnici europskih integracija pojačali su svoju kampanju dezinformiranja. Tvrde da Moldavija može uspostaviti prijateljske odnose s Rusijom i dobiti pristup svojim tržištima i jeftinom plinu. Istodobno, optužuju vladu, Sandu i PAS, uz potporu Europske unije, da dopuštaju invaziju LGBT+ zajednica na zemlju, Rumunjsku i rat s Rusijom. Moldavska pravoslavna crkva, koja je podređena Moskovskoj patrijaršiji i kojoj pripada većina Moldavaca, također igra ulogu u ovom narativu. Njezini svećenici upozoravaju da će Sandu odvesti zemlju u moralnu korupciju i, slijedeći primjer Ukrajine, pokušati demontirati pravoslavne crkvene strukture.
Proruski, ali podijeljeni
Iako je proruska oporba jaka, nije se uspjela ujediniti i nominirala nekoliko kandidata. To je zbog ne samo ambicija i dugogodišnjih neprijateljstava, već i zbog nedostatka nedvosmislene podrške ovom ili onom kandidatu iz Moskve. Možda je ovakav stav rezultat očekivanja da nitko nema šanse u konkurenciji sa Sanduom, pa nema smisla trošiti energiju i resurse i, štoviše, riskirati sramotni poraz. Rusija bi na ove izbore mogla gledati kao na test različitih strategija, uključujući korištenje proruskog narativa različitog intenziteta od strane kandidata. Naravno, to ne znači da Moskva samo gleda. Nastavlja sijati propagandu i dezinformacije putem glasnogovornice Ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove, sitnih špijuna i internetskih trolova. Moldavske službe blokiraju sve više web stranica, ali ovo je još uvijek borba protiv vjetrenjača.
Vasile Bolea, koji je mogao postati glavni favorit Rusije, nije smio sudjelovati na izborima. Moldavsko središnje izborno povjerenstvo odbilo je registrirati njegov izborni blok Pobeda, optužujući ga za financijske nepravilnosti i formalne pogreške. Bolea je i dalje pokušavao zaobići zakon i kandidirati se kao nezavisni kandidat, iako je pripadao stranci Preporod (Renaştere), koja je, zajedno sa strankom Shor (zabranjena u Moldaviji) i Alternativnim i spasilačkim snagama Moldavije, dio bloka. Njegovo stvaranje, kao i nominacija Bolee, bilo je dio političkog kazališta usmjerenog iz Moskvei Ilan Shor, koji se suočava s 15-godišnjom zatvorskom kaznom u svojoj domovini zbog organiziranja skandala koji je uključivao milijarde dolara krađe iz moldavskog bankarskog sustava 2014. godine. Shor je sada glavni dobavljač ruske propagande i dezinformacija u Moldaviji, koristeći elektroničke medije u tu svrhu. Prema moldavskim službama, stvorio je mrežu kurira koji donose novac iz Rusije kako bi ilegalno financirali njegovu stranku i masovno kupili glasove na predstojećim izborima. Najavio je da će uoči izbora putem Telegram glasnika obavijestiti ljude za koga će glasati. Prema policiji, u rujnu je podmitio oko 130 tisuća građana u iznosu od 15 milijuna dolara.
Vjerojatno će glavni konkurent (10-12% podrške) biti službeno nezavisni, ali podržani od strane Socijalističke stranke, Alexandr Stoianoglo. Ovo je bivši glavni tužitelj koji je smijenjen tijekom Sanduove ere pod optužbama za nezakonito bogaćenje, korupciju i zlouporabu ovlasti, koje još nisu dokazane. Poziva na povratak “istinskoj pravdi” i statusu nesvrstanosti u zemlji. Što se tiče europskog pitanja, on izbjegava jasan odgovor i s jedne strane zagovara ulazak u EU, a s druge strane daje apsurdne argumente protiv njega. Prema socijalistima, on je nestranački profesionalac i “narodni kandidat” koji može okupiti opoziciju oko sebe i moći će se natjecati sa Sandu. Njegova nominacija najvjerojatnije je inicijativa bivšeg predsjednika Igora Dodona, koji bi bio prirodan kandidat za većinu proruskog biračkog tijela, ali se bojao poraza i mogućeg prijenosa podrške Moskvi na Šora. Čak je i Komunistička partija, koja sa socijalistima čini jedinstveni blok u parlamentu, odbila podržati Stojanogla i nominirala bivšeg premijera Vasilea Tarleva (2-6% u anketama), koji obećava reindustrijalizaciju Moldavije i održavanje paralelnih odnosa s EU, Rusijom i Kinom.
Ulazak Stoianogla u drugi krug izbora nije siguran. Renato Usatii također ima usporedive šanse sa 6-13% podrške. On je populistički vođa izvanparlamentarne Naše stranke i bivši gradonačelnik grada Baltija (svaki put je podnio ostavku usred mandata), popularan posebno na sjeveru zemlje i u umjereno proruskim krugovima. Sam Usatii ostaje nepomirljivi neprijatelj Dodona. Na predsjedničkim izborima 2020. bio je treći (sa 17% glasova) i pozvao na glasanje protiv Dodona u drugom krugu, što je pridonijelo Sanduovoj pobjedi. Sada biračima obećava da će ujediniti Moldavce unatoč političkim razlikama, a nacionalni razvoj naziva svojim jedinim ciljem.
Sekundarni kandidati koji su naklonjeni Rusiji uključuju bivšu guvernerku tradicionalno proruske autonomne Gagauzije, Irinu Vlag, koja zagonetno izjavljuje da će se usredotočiti na probleme običnih ljudi, mira i prosperiteta (može računati na 2-6% glasova), i bivšeg socijalističkog premijera Iona Chicua, koji ima 2-4% podrške. Njegov glavni zahtjev je povećanje socijalnih naknada i obnova učinkovitih državnih institucija.
Dijaspora odlučuje o svemu
Vjerojatno će rezultati Sandu i proeuropskog referenduma biti puno bolji nego što pokazuju ankete. Svi moldavski statistički zavodi pate od strukturnog problema, a to je da ne mogu doprijeti do dijaspore, što iskrivljuje predizborne ankete. U međuvremenu, dijaspora broji više od milijun ljudi koji žive u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj i Rumunjskoj, kao i u Ujedinjenom Kraljevstvu, a samo u maloj mjeri u Rusiji, u usporedbi s 2,4 milijuna Moldavaca koji žive u samoj Moldaviji (isključujući Pridnjestrovlje). Dijaspora ostaje jasno prozapadna: u drugom krugu predsjedničkih izbora 2020. osigurala je 15,5 posto glasova, od kojih je 93 posto podržalo Sandu. Na ovogodišnjem glasanju otvorit će se 60 biračkih mjesta, posebno u Italiji, 26 u Njemačkoj, 20 u Francuskoj, 17 u Ujedinjenom Kraljevstvu, 16 u Rumunjskoj, 10 u Irskoj i samo dva u Rusiji (u početku je bilo planirano pet, ali Ministarstvo vanjskih poslova Moldavije nije moglo stvoriti toliki broj povjerenstava).
Predsjednički izbori i ustavni referendum vjerojatno će završiti jasnom pobjedom proeuropskog izbora. To će u velikoj mjeri olakšati moldavska dijaspora, koja je već smjestila svoj život u zemljama EU i većinom se nikada neće trajno vratiti u Moldaviju. Kada se prašina slegne nakon kampanje, moldavske vlasti i obični građani imat će svakodnevni, težak, neimpresivan posao na obnovi vlastite države. Njezini rezultati odredit će napredak Moldove u pregovorima i njezino potencijalno pristupanje EU-u.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Izvorni naslov članka: Trwa wyścig o prezydenturę w Mołdawii
