Ministarstvo obrane Ukrajine odbilo je isplatiti jednokratnu financijsku pomoć supruzi i maloljetnoj kćeri poginulog vojnika. Vojnik je umro u zoni ATO 2015. godine, ali do 2021. smatran je nestalim. Nakon što su dobili potvrdu o smrti, njegova supruga i kći podnijele su zahtjev za isplatu, ali ih je Ministarstvo obrane odbilo. Žena je priznala odbijanje kao nezakonito i naredila Ministarstvu obrane da ponovno razmotri zahtjev.
Kao što je navedeno u odluci Upravnog suda Upravnog suda Lavov, koji Objavio u sudskom registru u listopadu 2024. supruga i maloljetna kći vojnika koji je poginuo u zoni ATO-a žalile su se sudu. Vojnik je umro u Donjecku još 2015. godine, ali do 2021. smatran je nestalim – smrtovnica mu je izdana u kolovozu 2021. godine. Otprilike godinu dana nakon što je dobila potvrdu o smrti, supruga je podnijela zahtjev za jednokratnu financijsku pomoć, ali ju je komisija Ministarstva obrane odbila. Službeni razlog je taj što je propustila trogodišnji rok za primanje uplate.
Supruga preminulog vojnika nije se složila s ovom odlukom i otišla je na sud. Objasnila je da je, unatoč činjenici da je datum smrti njezina supruga siječanj 2015., smrtovnicu dobila tek u kolovozu 2021. Do sada je vojna jedinica rekla da je njegovo boravište nepoznato. Stoga je, prema tužitelju, Ministarstvo obrane nezakonito odbilo obračunati isplate njoj i njezinoj kćeri.
Predstavnik Ministarstva obrane nije priznao zahtjev supruge pokojnika i zatražio je od suda da ga odbije. Slučaj je razmatrala sutkinja Oksana Karpyak, koja je ispitala sve materijale i stavove stranaka u ovom slučaju.
Prema riječima suca, zastupnica tuženice nije uzela u obzir argumente tužiteljice da do kolovoza 2021. nije imala smrtovnicu supruga i nije znala sve okolnosti te nije bila svjesna prava na primanje financijske pomoći. Priložila je i potvrde vojne jedinice u kojima se navodi da je nepoznato gdje se nalazi njezin suprug (posljednja potvrda bila je u listopadu 2019.).
Tuženik nije pružio dokaze da je supruga preminulog vojnika imala mogućnost podnijeti zahtjev s odgovarajućim dokumentima za imenovanje jednokratne naknade u roku od tri godine utvrđenom zakonom. Sudac smatra da je odluka o odbijanju prikupljanja plaćanja nezakonita i poništio je. Ministarstvo obrane bilo je dužno ponovno razmotriti zahtjev tužitelja, uzimajući u obzir zaključke suda.
