Osobitosti tekućeg procesa mobilizacije u Ukrajini ne mogu ne izazvati uzbunu. Previše problema, zlostavljanja i kaosa nakupilo se na ovom području. Istodobno, Rusija je uspjela izbjeći službenu najavu opće mobilizacije od jeseni 2022. Umjesto toga, Kremlj je izmislio alternativne načine regrutiranja u vojsku, koji zasad manje-više funkcioniraju. I redovito nadopunjuju agresorove trupe ljudstvom.
Nakon poraza u regiji Harkov u rujnu 2022., Putin je bio prisiljen potpisati dekret o djelomičnoj mobilizaciji. Ova vijest izazvala je značajan odjek u ruskom društvu. Rusi nisu bili neskloni zadovoljavanju svojih carskih kompleksa, ali zapravo se nisu željeli boriti i umrijeti. Stoga su mnogi ruski muškarci odgovorni za vojnu službu odlučili napustiti Rusku Federaciju. Prema grubim procjenama, nakon najave djelomične mobilizacije, 700 tisuća ljudi napustilo je Rusiju. To je također izazvalo značajan porast društvenog ogorčenja. I premda je Kremlj uspio držati situaciju pod kontrolom i, prema različitim izvorima, mobilizirati od 300 do 500 tisuća ljudi, ruski diktator shvatio je da bi masovna mobilizacija za agresivni rat mogla biti opasna za režim.
Kremlj se oslanjao na nekoliko načina za popunjavanje svojih trupa. U početku je mobilizacija zatvorenika igrala važnu ulogu. Wagner PMC pod vodstvom Prigožina uspio je regrutirati oko 50 tisuća osuđenika kao topovsko meso za rat protiv Ukrajine. Većina ih je umrla, ali njihova upotreba omogućila je stabilizaciju fronte na neko vrijeme.
Međutim, mnogo važniji izvor nadopunjavanja svoje vojske za agresora je prikrivena mobilizacija. Njegove metode su različite, ali općenito omogućuju Kremlju da nadoknadi svoje gubitke na bojnom polju. Glavni naglasak na koji se agresor oslanja je uključivanje volontera za izdašne financijske poticaje. Ovom metodom Rusija je 2023. godine uspjela regrutirati 345 tisuća ljudi u svoje invazijske vojske pod ugovorom. U 2024. godini planira se regrutirati ne manje ljudi koji su voljni boriti se. Međutim, Kremlj je računao na veći broj. Ali čak i takve brojke u cjelini i dalje mu omogućuju da nadoknadi svoje gubitke.
Rusko vojno zapovjedništvo željelo bi imati više topovskog mesa. S vremena na vrijeme nagovještava Kremlju da bi bilo lijepo napuniti prorijeđene redove vojske mobiliziranim Rusima. Ali Putinu se ta ideja baš i ne sviđa. Nije da Moskva cijeni ljudske resurse. Međutim, Putin je uvijek bio previše zainteresiran za održavanje apsolutne vlasti koja nije ugrožena iznenadnom eksplozijom nezadovoljstva javnosti. A novi val mobilizacije nosi rizike njegovog režima.
Čak ni Kurska operacija Oružanih snaga Ukrajine nije prisilila Kremlj da preispita svoje planove i pristane na barem djelomičnu mobilizaciju. Iako su ruske vlasti imale formalne razloge objasniti takav korak svom stanovništvu. Ali Putin vjeruje da je bolje poslati dobrovoljce okupacijskim snagama i isplatiti im izdašne financijske bonuse nego riskirati društvenu stabilnost svog režima. Moramo priznati da, općenito, Moskva nije bez problema, ali do sada je uspjela provesti svoj plan.
Kako bi namamio Ruse u rat protiv Ukrajine, Putin je spreman dobro platiti. Od 1. kolovoza ove godine udvostručena su jednokratna savezna plaćanja za potpisivanje ugovora s Ministarstvom obrane Ruske Federacije – sa 195 na 400 tisuća Rubles. Po trenutnom tečaju to je više od 4 tisuće USD. Ali financijski poticaji za ruskog ugovornog vojnika tu ne prestaju. Regije agresorske države plaćaju ga i za pristanak da se bori u “specijalnoj vojnoj operaciji”. Prosječna regionalna jednokratna plaćanja iznose dodatnih 400-600 tisuća UAH. Rubles. Zajedno sa saveznom uplatom, ruski ugovorni vojnik prima oko 9 tisuća Dolara. Ali postoje iznimke.
Moskva je spremna platiti čak 1,9 milijuna za potpisivanje ugovora, a Sankt Peterburg – 1,7 milijuna Ali čak ni ove brojke nisu maksimalne. Postoje regije u Rusiji koje su spremne platiti još više za ubojstva na stranom tlu. Tako regija Belgorod obećava da će svima platiti 3 milijuna (više od 30 tisuća američkih dolara) za potpisivanje ugovora u lokalnom vojnom uredu za registraciju i novačenje do 31. prosinca. Hanti-Mansijski autonomni okrug osigurava 2,75 milijuna Krasnodarski teritorij, Sverdlovska regija, Tatarstan i Karačajsko-Čerkeska Republika odredili su iznos plaćanja na 2 milijuna
Takvi iznimno izdašni iznosi plaćanja za Ruse koji žele potpisati ugovor i boriti se svjedoče o nekoliko točaka. Mobilizacija u Rusiji smatra se posljednjim sredstvom. Stoga su spremni platiti puno novca za sklapanje ugovora. S druge strane, broj ljudi regrutiranih u vojsku, čak i za vrlo izdašne iznose plaćanja, jedva nadoknađuje gubitke ruske vojske. Može se predvidjeti da će s vremenom čak i plaćanje 10 ili 20 tisuća Neće moći privući veliki broj vojnika u redove agresorske vojske. Ali kada dođe do ove prekretnice, sTeško je reći. Osim toga, ruski vojni proračun, koji iznosi oko 11 bilijuna omogućuje Kremlju da ne štedi puno.
Ukrajina ne može slijediti put Rusije. Nemamo toliko ljudskog potencijala. A financijska sredstva su vrlo ograničena. A prijatelji Ukrajine nisu tako odlučni i bezobzirni kao prijatelji diktatora Putina. Kim Jong-un nema problema poslati tisuće Korejaca da pomognu Rusiji. Oni ne smiju sudjelovati u neprijateljstvima. Ali sigurno će zauzeti svoje mjesto u pozadini. Oni će preuzeti funkciju zaštite granice ili određenih vojnih objekata. To će Rusiji omogućiti da oslobodi dio svojih formacija i usmjeri ih protiv Oružanih snaga Ukrajine. Istodobno, Ukrajina se ne nada da će se trupe zapadnih saveznika pojaviti, na primjer, u blizini ukrajinsko-bjeloruske granice. Ili će održavati sustave protuzračne obrane koji će obarati ruske projektile i bespilotne letjelice.
Anketa Centra Levada bilježi postupni porast razočaranja Rusa ratom. 47% vjeruje da Rusiji čini više štete nego koristi. A samo 28% ima suprotno mišljenje. Međutim, ukupni mobilizacijski resurs Ruske Federacije je značajan i, prema različitim procjenama, kreće se od 12 do 20 milijuna ljudi. Stoga Kremlj još uvijek ima koga izabrati, bez najave opće mobilizacije. Možda će malo stanovnika Moskve ili Sankt Peterburga doći u iskušenje da potpišu ugovor i odu u “specijalnu vojnu operaciju”. Ali Putin još uvijek ima dovoljno “mobika” iz ruskih provincija.
Velikodušne financijske isplate koje primaju svi koji su potpisali ugovor s ruskom vojskom i dalje privlače značajan kontingent. Za imigrante iz ruskog zaleđa i za predstavnike relativno siromašnih segmenata stanovništva, dobivanje desetaka tisuća dolara u ruke vrlo je važan argument. U stvarnom životu možda nikada ne bi zaradili toliki novac. A sada imaju takvu priliku. Stoga se dobrovoljci i dalje pridružuju ruskoj vojsci. Ako ih nema dovoljno, onda, u krajnjem slučaju, možete pokušati zaposliti one koji se žele boriti iz drugih zemalja. Na primjer, iz Azije ili Afrike. Sve dok ruski proračun ne bude imao ozbiljnih problema s punjenjem, Kremlj će plaćati krv, patnju i smrt koju je donio ukrajinskim zemljama.
