Da nije bilo rata, ova jesen bi prošla u znaku sjećanja na događaje od prije 20 godina. Prije točno dva desetljeća u Ukrajini se odvijala predsjednička kampanja koja se pretvorila u niz dramatičnih događaja, a završila Narančastom revolucijom i porazom kandidata iz tadašnje vlade. Ili, točnije, kandidat iz Donjeckog industrijskog i financijskog klana i ruskih specijalnih službi (obje ove snage imale su svoje interese u pobjedi Viktora Janukoviča).
Rujan 2004. je mjesec kada je uobičajena navodno predizborna utrka prestala biti takva. Početkom mjeseca počinjen je neriješeni pokušaj atentata na glavnog oporbenog predsjedničkog kandidata Viktora Juščenka. Postalo je jasno da je klasična politička borba prešla u potpuno drugačiju fazu – fazu kada se odjednom pokazalo da borba za vlast može biti ne samo teška, već i okrutna. Sve su to Ukrajinci vidjeli u potpunosti devet godina kasnije, tijekom sljedeće revolucije, a onda, 2004., ova je priča tek počinjala.
I imala je sve šanse slijediti put, ako ne bjeloruski ili ruski, onda barem u tom smjeru. “Glupost”, netko će reći, “Janukovič je pobijedio na sljedećim izborima, a bjelorusija Ukrajine se nije dogodila.” Ali činjenica je da su za vrijeme predsjedništva Viktora Juščenka Ukrajinci – i obični građani i političke snage – osjetili okus slobode, shvatili kako se boriti za svoja prava. Stoga čak ni zatvaranje tadašnje oporbene čelnice Julije Timošenko nije moglo uništiti težnje ukrajinskog društva za boljim životom, demokracijom i, u konačnici, za Europom.
Janukovičeva pobjeda 2004. godine, kako se iskristalizirala – trovanjem glavnog opozicionara, potpunim “bezakonjem” na biračkim mjestima i prije njih (sjetimo se samo Juščenkova posjeta Donjecku u listopadu, koji je još uvijek bio relativno miran 2003.), podjela Ukrajinaca na tri vrste (što su, kako je kasnije postalo poznato, učinili prokremaljski politički tehnolozi iz Rusije) – mogla rezultirati uspostavom pravog autoritarnog režima poput Putinovog. U to je vrijeme već uspješno gradio svoju vertikalu moći, uništavajući parlamentarnu oporbu i diskreditirajući uličnu opoziciju.
Što će se sljedeće dogoditi? Odgovor na to dao je sam Putin u svom zloglasnom govoru u Münchenu 2007. godine. Diktator Kremlja prestao je skrivati od svijeta svoju želju za obnovom carstva barem u razmjerima sovjetske ere – tako da je gotovo polovica Europe pod kontrolom Kremlja. I kako je bivši pukovnik FSB-a bio spreman provesti tu želju – vidjeli smo 24. veljače 2022.
Dakle, da je Viktor Janukovič pobijedio na izborima 2004. godine, sasvim je moguće da Ukrajina ne bi izbjegla veliki rat – ali taj se rat najvjerojatnije ne bi dogodio u istočnim regijama zemlje, već u zapadnim. Negdje na granici s Poljskom ili Rumunjskom. A mladi Ukrajinci ne bi umrli za vlastitu državu, već za imperijalne osvajače – kao u prethodnim stoljećima.
No, 24. rujna dogodio se događaj koji je postao upravo “crni labud” koji je preokrenuo tijek procesa “povlačenja Janukoviča od Hruševskog do Bankove ulice” naglavačke. Tog dana premijer Ukrajine stigao je u posjet Ivano-Frankivsku, gdje ga je dočekao u blizini jedne od zgrada Prekarpatskog nacionalnog sveučilišta Stefanyk uz ne baš ugodno skandiranje “Yu-shchen-ko! Yu-puppy-ko!” A onda je ono što su provladini propagandisti nazvali “teškim tupim predmetom” poletjelo ravno na Janukoviča, koji je upravo izlazio iz autobusa, a zahvaljujući sačuvanom videu, cijela Ukrajina je saznala da je vladajući kandidat pao s običnog kokošjeg jajeta.
Ovaj se događaj ne može precijeniti. Oni koji su bili uplašeni pritiskom i drskošću Janukovičevog tima odjednom su vidjeli da je “proffesor” (kako je napisao svoju akademsku titulu u izbornom upitniku) jednostavno kukavica. A reakcija na sramotni video iz bolnice, gdje je gotovo dvometarski političar pretučen jajetom iz nekog razloga stavljen pod kapanje, bila je eksplozija smijeha, čiji je jedan od najupečatljivijih primjera bio legendarni, još uvijek prije YouTube video projekta “Vesela jaja” s remek-djelom animirane serije “Operacija Proffesor”.
Ukrajinci su nacija koja najviše cijeni smijeh od svih emocija. Sjetite se da prvo djelo napisano modernim književnim jezikom nije bila neka vrsta drame – već burleska i parodija Homerova epa Eneida. Oštar jezik ukrajinskog društva možda je najstrašnije političko oružje, kojemu, kako se ispostavilo, nije mogao odoljeti ni krupni Janukovič, iza kojeg nisu stajali ni ruski politički tehnolozi na čelu s Glebom Pavlovskim, već sam Vladimir Putin. U doslovnom smislu, stajao je na kijevskoj pozornici tijekom godišnjice oslobođenja Ukrajine od njemačkih trupa u Drugom svjetskom ratu, organiziranom posebno kao još jedan događaj predizborne kampanje za Janukoviča.
Nakon što je osvojio svoju zemlju u četiri godine, Putin je bio spremanNa primjer, u slučaju Sjedinjenih Američkih Država, Sjedinjenih Američkih Država i Sjedinjenih Američkih Država, Sjedinjenih Američkih Država Ali Ukrajinci, vidjevši kako Janukovič pada, pretučen najobičnijim jajetom, svojim su smijehom osujetili sve planove. Tako je 17-godišnji ivano-frankovski student Dmitro Romaniuk, a da toga nije bio svjestan, spasio ne samo svoj grad, ne samo veći dio Ukrajine, već i Europu od još jedne ofenzive Horde Zalisskog.
Prije točno 20 godina, Ukrajina je prvi put odbila imperijalne ambicije Vladimira Putina. A sada ih dovršava – i to ne u blizini Ivano-Frankivska ili na području Przemyśla, već u regiji Kursk. Što god rekli, Ukrajinci su postigli veliki napredak u dva desetljeća – zahvaljujući najčešćem kokošjem jajetu.
