Uspješna i duboka invazija Ukrajine na ruski teritorij 6. kolovoza 2024. promijenila je ton rasprave o rusko-ukrajinskom ratu. Izvedena potpuno neočekivano, ukrajinska operacija mogla bi imati značajan utjecaj na službeno neutralne zemlje, uključujući Kinu. Zapad je podržao i nastavit će podržavati Ukrajinu, bez obzira na operaciju u Kursku i njezine rezultate. Nasuprot tome, kontinuirana ukrajinska okupacija legitimnog ruskog državnog teritorija donosi novu dimenziju nezapadnom pristupu ratu.
Ukrajinska ofenziva, ako je Moskva ne brzo i potpuno odbije, iz temelja mijenja poziciju Kijeva u hipotetskim pregovorima koje su službeno promovirale mnoge treće strane od početka rata 2014. godine. Do sada se Kijev u komunikaciji sa stranim partnerima morao oslanjati isključivo na moralne i pravne argumente, pozivajući se na globalni poredak zasnovan na međunarodnom pravu. Sada je, nasuprot tome, teoretski moguć manje normativan, više transakcijski i, možda, za mnoge aktere, jednostavniji aranžman zemlja za zemlju između Rusije i Ukrajine.
Mir u zamjenu za suverenitet
Prije operacije Kursk, vojno-politička konstelacija više je puta dovela do pregovaračkih formata i sporazuma o prekidu vatre, što je bilo vrlo nepovoljno za Kijev – i na bilateralnoj i na multilateralnoj razini. Sporazumi koje je potpisao Kijev, koji je pritisnut uz zid – Minsk I 2014. i Minsk II 2015. – kao i kasniji pregovori o situaciji u Donbasu – odvijali su se uglavnom pod neslužbenim sloganom “mir u zamjenu za suverenitet”. Sporazumi iz Minska predviđali su da Kijev doista može postići sporazum o kontinentalnoj Ukrajini i na kraju povratiti kontrolu nad dijelovima Donbasa pod de facto ruskom okupacijom. Međutim, prema sporazumima iz Minska, to bi bilo moguće samo ako bi Kijev dopustio lokalnim marionetama Moskve u istočnoj Ukrajini da postanu legitimni igrači u ukrajinskoj politici.
U razdoblju 2014. – 2021. alat Kremlja za provedbu tog neokolonijalnog plana za ponovno osvajanje Ukrajine bili su pseudoizbori u Donbasu, predviđeni dvama nejednakim sporazumima iz Minska. Apsurdnost situacije bila je u tome što je Kijev morao održati lokalne i regionalne izbore na istočnim ukrajinskim teritorijima, koji su u vrijeme glasanja bili i trebali su ostati pod de facto kontrolom Moskve. Naravno, takvim spektaklom Kremlj bi mogao manipulirati na isti način na koji Putin provodi svoje “izbore”. Suverenitet Ukrajine bio bi ograničen na ruske posrednike s pravom veta instaliranim u Donbasu. U međuvremenu, anektirani poluotok Krim potpuno je isključen iz pregovora u Minsku.
Mir za sigurnost
Razgovori u Istanbulu 2022. održani su pod neslužbenim sloganom “mir u zamjenu za sigurnost”. To je značilo da je Moskva spremna okončati svoju “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini ako Kijev pristane na značajna ograničenja obrane i sudjelovanja u međunarodnim savezima. Očita namjera Kremlja bila je radikalno oslabiti nacionalnu sigurnost ukrajinske države, izolirajući je od vanjskih partnera i lišavajući je sposobnosti da se brani. Nacrt Istanbulskog sporazuma predviđao je da, iako će Ukrajina dobiti sigurnosna jamstva, Rusija će zadržati pravo veta na blokiranje međunarodne pomoći Ukrajini. Kao rezultat toga, Ukrajina bi postala ili nova poslijeratna Finska, satelitska država slična “narodnim republikama” sovjetskog bloka ili druga Bjelorusija – i lak plijen u slučaju ruske ponovne invazije. Neuspjeh pregovora u Istanbulu doveo je do ruske nezakonite aneksije četiriju jugoistočnih regija Ukrajine u rujnu 2022.
U sljedećoj fazi, Rusija je prešla na još pravno nihilističku strategiju “mir za zemlju” prema Ukrajini. Prema ovom prijedlogu rješenja, koji je Kremlj donedavno kružio, Ukrajina ne samo da bi morala ograničiti svoj suverenitet, već bi i pristala na rusku aneksiju okupiranih ukrajinskih teritorija. Osim toga, Kremlj je zatražio da Kijev Moskvi preda neokupirane dijelove četiri ukrajinske regije “pripojene” Rusiji – Luhansk, Donjeck, Zaporižja i Herson. Kremlj je službeno i neslužbeno upozorio da je alternativa ovom prijedlogu da Rusija nastavi svoj genocidni rat do potpunog uništenja Ukrajine – sa ili bez upotrebe oružja za masovno uništenje.
Minsk III se približava
Ove ruske koncepte Kremlj kontinuirano promovira tijekom proteklog desetljeća u raznim medijima, javnim forumima i međunarodnim organizacijama. Kao rezultat toga, djelomično ili čak otvoreno su ih usvojile mnoge treće strane. Među zagovornicima ruskog pravnog i normativnog nihilizma prema Ukrajini su i zapadne pacifističke skupine i samoproglašeni “rereligiozni”Alisti i međunarodne desničarske radikalne snage, kao i razni predstavnici takozvanog globalnog juga.
Svake godine od 2014., kako se ruska okupacija ukrajinskih zemalja nastavila i širila, ideja da se Ukrajina barem djelomično odrekne svog teritorija i/ili suvereniteta postaje sve popularnija diljem svijeta. Iako im ustupci Moldavije, Gruzije i Ukrajine u prošlosti nisu omogućili da ponovno steknu kontrolu nad svojim državnim teritorijima kako je dogovoreno s Rusijom. Ni ti prethodni sporazumi između Moskve i njezinih bivših kolonija nisu donijeli mir Europi. Bilo kako bilo, mnoge, ako ne i većina, zapadnih i nezapadnih političkih i intelektualnih elita vidjele su ukrajinske “kompromise” kao put do okončanja rata i trajnog rješenja.
Kako je Rusija 2024. postigla određeni vojni uspjeh u istočnoj Ukrajini, na pomolu se pojavio sporazum – Minsk III – s novim ograničenjima teritorijalnog integriteta i političke neovisnosti Ukrajine. To se dogodilo u pozadini stalnog međunarodnog neznanja o ruskom prošlom iredentizmu i naivnosti o budućnosti ruskog imperijalizma. Mnogi promatrači još uvijek vjeruju da će bacanjem – nakon Pridnjestrovlja, Abhazije, “Južne Osetije”, Krima, Donjecka, Luhanska, Zaporižje i Hersona – još jednog komada zemlje u usta ruskog krokodila, konačno biti moguće zasititi ovog neshvatljivog gmaza.
Preoblikovanje percepcije rata
Od 6. kolovoza Kijev pokušava promijeniti tijek ove rasprave nasilnim stvaranjem novih činjenica na terenu. Operacijom u regiji Kursk, Ukrajina se želi odmaknuti od sumnjivih sporazuma o “suverenitetu/sigurnosti/zemlji u zamjenu za mir” na intuitivniju razmjenu teritorija. Prema toj ideji, spremna je vratiti svoje novooduzete kanonske ruske zemlje u zamjenu za rusko oslobođenje ukrajinskih teritorija koje je okupirala od 2014. godine.
To Putina stavlja u tešku poziciju. S jedne strane, nastavak gubitka kontrole Moskve nad legitimnim ruskim državnim teritorijem zabrinjava i nastavit će zabrinjavati Kremlj, a s druge strane, anektirane zemlje u istočnoj i južnoj Ukrajini službeno su, prema ruskom ustavu izmijenjenom 2014. i 2022., rusko vlasništvo.
Za većinu ruske elite i stanovništva vraćanje pune kontrole Moskve nad vlastitim geografskim teritorijem važnije je od trajne okupacije ilegalno stečenih zemalja koje ostatak svijeta smatra ukrajinskim. Osim toga, integracija anektiranih teritorija u rusku državu i gospodarstvo skupa je i tako će biti i u budućnosti. Nezakonite aneksije ukrajinskih regija nastavit će ometati razvoj Rusije, iscrpljivati resurse i održavati zapadne sankcije.
Nezapadni faktor
Nova ukrajinska strategija, koju promatramo od 6. kolovoza, može pružiti dodatne argumente ne samo “golubovima” u ruskom vodstvu, već i nekim međunarodnim partnerima Rusije, prvenstveno Kini. Umjereni političari u ruskoj vladi i u kabinetima drugih zemalja zainteresiranih za okončanje rata tvrdili su da bi aneksije ukrajinskih teritorija trebale biti poništene u zamjenu za obnovu teritorijalnog integriteta Rusije. Ideja o sporazumu zemlja za zemlju postajat će sve popularnija svakim tjednom sve dok Ukrajina bude u stanju zadržati svoje okupirane ruske teritorije. Naravno, unutar same Rusije bit će sve veći pritisak na Putina da konačno vrati ove zemlje pod kontrolu Moskve, bilo vojno ili diplomatski.
Ako Kremlj ne može zaustaviti invaziju na Ukrajinu konvencionalnim oružjem, mogao bi to pokušati učiniti upotrebom nuklearnog ili drugog oružja za masovno uništenje. Međutim, takva tragična eskalacija bila bi negativno percipirana od strane međunarodne zajednice i iz temelja bi promijenila prirodu rata. Konačni rezultat “specijalne vojne operacije” 2022. godine bit će potpuno nepredvidiv ne samo za Kijev, već i za Moskvu. Čak bi i ruski partneri, poput Kine i Indije, mogli promijeniti svoj stav prema nepredvidivoj Moskvi, što bi moglo biti katastrofa za rusko gospodarstvo.
Za Putinov režim, oba scenarija – daljnje poniženje u Kursku i opasna nuklearna eskalacija – su rizična. Vjerojatno se i jedno i drugo smatra nepoželjnim u Pekingu i drugim nezapadnim prijestolnicama. U tom kontekstu, sporazum zemlja za zemlju, koji Moskva trenutno odbija, mogao bi biti prihvatljiv izlaz iz sukoba. Ako Ukrajina nastavi okupirati ruski teritorij, diplomatsko rješenje sukoba sve će više podržavati ne samo dio ruske elite, već i strane vlade. Međutim, glavno je pitanje hoće li nezapadne zemlje koje službeno ostaju neutralne u ratu, posebno Kina, postati pristaše pravednog mira.
Zaključci
Tijekom proteklih nekoliko godina,Već dvije i pol godine mnoge službeno neutralne zemlje svijeta zagovaraju trenutni i bezuvjetni prekid neprijateljstava i mirovnih pregovora između Moskve i Kijeva. Na primjer, kineski mirovni plan od 12 točaka iz veljače 2023. spominje prekid vatre i “početak mirovnih pregovora” u stavcima 4. i 5. U zajedničkom brazilsko-kineskom mirovnom planu od šest točaka iz svibnja 2024., stavak 2 predlaže prekid vatre i “početak mirovnih pregovora”:
“Sve strane moraju stvoriti uvjete za nastavak izravnog dijaloga i raditi na deeskalaciji situacije do potpunog prekida vatre. Kina i Brazil podržavaju održavanje međunarodne mirovne konferencije u prikladno vrijeme, koju priznaju i Rusija i Ukrajina, uz ravnopravno sudjelovanje svih strana i poštenu raspravu o svim mirovnim planovima.”
Do sada su ovi i slični prijedlozi značili da Ukrajina ima više ili manje dalekosežno zadovoljenje ruskih teritorijalnih apetita. Ovaj put Ukrajina je zauzimanjem ruskog državnog teritorija početkom kolovoza ove godine postavila pozornicu za transakcijski sporazum koji je u suprotnosti s nepravednim mirom koji je do sada predložen. Pitanje od milijun dolara glasi: Hoće li nezapadne zemlje, posebno Kina, službeno posvećene miru i pregovorima, reagirati na ovu novu situaciju, i ako da, kako?
Vladimir Putin i drugi predstavnici ruskog režima jasno su dali do znanja da je ukrajinska invazija na ruski teritorij onemogućila pregovore. Ova promjena u javnoj podršci Kremlja rusko-ukrajinskim mirovnim pregovorima, koja traje desetljećima, nije iznenađujuća. U trenutnoj situaciji prekid vatre više nije de facto kapitulacija Ukrajine pod krinkom diplomatskog sporazuma. Pregovori između Moskve i Kijeva sada bi imali stvarnog smisla, budući da obje zemlje imaju teritorij za dobiti, a zatim izgubiti. Međutim, mirovni pregovori izgubili su svoju funkciju za Kremlj. Uostalom, do sada su kraj rata predviđali samo vojnom ili diplomatskom pobjedom nad Ukrajinom, a ne obostrano prihvatljivim rješenjem.
Međutim, Rusija je ekonomski i tehnološki uvelike ovisna o stranoj podršci, prvenstveno o Kini. Neki od ključnih ruskih političkih i ekonomskih saveznika, poput Sjeverne Koreje, Irana i Sirije, imaju jasan interes za rusku pobjedu, ako ne i za nastavak samog rata. Druge zemlje koje su više ili manje prijateljske prema Rusiji, poput Kine, Indije ili Brazila, mogu imati sukobljene unutarnje i vanjske interese koji će doprinijeti ili nastavku rata ili brzom postizanju mira.
Nadolazeće sedmice pokazat će koliko su snažne pacifističke ili militantne tendencije u tim zemljama. Hoće li Peking i/ili druge moćne nezapadne prijestolnice biti voljne i sposobne iskoristiti priliku da uvjere Moskvu da okonča rat? Jesu li zemlje poput Kine, Indije i Brazila dovoljno zainteresirane za mir da iskoriste svoj međunarodni utjecaj kako bi prisilile Rusiju za pregovarački stol? Ambivalentna situacija koja se razvila od početka kolovoza 2024. mogla bi biti posljednja prilika da se spriječi daljnja eskalacija i značajno širenje rata izvan rusko-ukrajinskog fronta.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Izvorni naslov članka: Operacja kurska stanowi wyzwanie dla Chin
