“Podrška Zapada nepravednom miru ne sluti na dobro za stabilnost u istočnoj Europi, jer potiče Moskvu da ponovi isti trik i u budućnosti”, rekao je Andreas Umland, istaknuti njemački politolog, u intervjuu s Joanie Röttig.
– U intervjuu s francuskim novinarima ukrajinski predsjednik rekao je da je Kijev spreman za pregovore s Moskvom. Koliko se ozbiljno može shvatiti ova nova izjava Zelenskog?
– Nedavna demonstracija spremnosti Ukrajine na pregovore s Rusijom je, između ostalog, pokušaj da se promijeni samoprezentacija Kijeva prema stranim partnerima. To je signal poslan prvenstveno zapadnim zemljama, jer ne samo s globalnog juga, već i sa zapada, bilo je optužbi da se Ukrajina protivi pregovorima o okončanju rata. Sada je jasno rečeno da je Kijev spreman za pregovore. To ne znači da će se suština ukrajinske pozicije promijeniti.
Kijev će biti spreman pregovarati s Moskvom o uvjetima i fazama potpunog povlačenja ruskih trupa iz Ukrajine. U tom kontekstu vrijedi podsjetiti na staru ideju o kojoj se raspravlja od 2014. godine: mirovne snage UN-a mogle bi biti raspoređene na prijelazno razdoblje na teritorijima istočne i južne Ukrajine pod ruskom okupacijom. Kijev bi također mogao obustaviti svoje napore da se pridruži NATO-u, jer je malo vjerojatno da će se Ukrajina uskoro pridružiti savezu. O nečemu sličnom razgovaralo se u Istanbulu u proljeće 2022. U to je vrijeme Kijev od Zapada tražio alternativna sigurnosna jamstva za Ukrajinu, privremenu alternativu članstvu u NATO-u. Nedostatak volje Zapada da pruži takva čvrsta jamstva bio je jedan od mnogih razloga zašto su pregovori propali.
– Nedavno je Zelenski rekao: “Ne trebamo se vraćati [військовим шляхом, – ред.] svim teritorijima. Mislim da se to može postići diplomatskim putem.” Što to znači?
“Čak i ako ima više Ukrajinaca koji su spremni žrtvovati teritorije, većina ukrajinskog društva i dalje je protiv toga. Stoga izjava Zelenskog najvjerojatnije znači da želi diplomatijom vratiti okupirane teritorije bez pribjegavanja njihovom oslobođenju vojnim sredstvima. U prošlosti je Kijev ponekad preoštro odbijao bilo kakve pregovore s Moskvom. To je dovelo do neutemeljenih optužbi sa Zapada za nekonstruktivnu militantnost Ukrajine. Ono što se sada događa je promjena javne formulacije službenog stava Kijeva o Rusiji. Ali ne i promjena sadržaja.
– Utječu li ukrajinski strahovi od moguće Trumpove pobjede na stil komunikacije i spremnost na pregovore?
– Promjena retorike ukrajinskih čelnika mogla bi biti povezana s mogućom budućom preorijentacijom američke politike za vrijeme Trumpovog drugog predsjedništva. Ovo bi mogao biti pokušaj približavanja republikanskom taboru. Odnosi između Zelenskog i 45. predsjednika Sjedinjenih Država bili su napeti. Konkretno, kroz postupak opoziva Trumpa, pokrenut telefonskim razgovorom između njega i Zelenskog. “Ako budući predsjednik Trump želi riješiti sukob s Rusijom pregovorima, mi smo spremni za njih”, možda je to ono što Kijev želi prenijeti republikancima. Naravno, ukrajinska spremnost za pregovore, u principu, uvijek je postojala, samo što se to nije tako često javno naglašavalo.
– Zašto je do sada postojao takav prazan zid između ukrajinskog i ruskog predsjednika?
“Pregovori su apsurdni za obojicu u ovom trenutku. Krim i četiri jugoistočne regije Ukrajine, koje je Rusija djelomično okupirala, već su u ruskom ustavu sadržane kao novi teritoriji pseudofederacije. Prema Ustavu Ukrajine, naravno, granice do 2014. ostaju na snazi. Pripojeni teritoriji pravno su i legitimno ukrajinski državni teritorij. U tom kontekstu, ni Zelenski ni Putin ne mogu voditi nikakve značajne pregovore. Nitko od njih ne može napraviti kompromis oko nečega što je u suprotnosti s ustavima njihovih zemalja. U suprotnom, smatrat će se nelojalnima prema svojim narodima kod kuće.
Na stranu sve moralne prosudbe, oba predsjednika su zarobljenici svojih temeljnih prava. Uostalom, oni su jamci ustava u svojim zemljama. Ako ne uspiju ispuniti tu ulogu i zaštititi službeni teritorij svojih zemalja, suočit će se s unutarnjim političkim previranjima. Postoji rizik da će biti optuženi za izdaju i da će se domoljubni dio društva okrenuti protiv njih. Stoga će hipotetski pregovori između dva predsjednika ili ministara vanjskih poslova u ovom trenutku donijeti malo.
– Je li spremnost za pregovore koju je izjavio ukrajinski predsjednik i domaći politički signal?
– Zelenski vjerojatno na isti način reagira na promjenu raspoloženja među običnim Ukrajincima. Ljudi su umorni, a neki čak i toliko iscrpljeni da bi se željeli vratiti u situaciju iz veljače 2022. – prije početka invazije punih razmjera. U to su se vrijeme neki već pomirili s facom.Gubitak istočnog Donbasa i Krima. To, naravno, nije bilo dobrodošlo, ali u to je vrijeme takvo stanje stvari – odnosno ruska aneksija tih teritorija – postojalo gotovo osam godina. Sada se čini da neki žele povratak na status quo iz 2021. godine. Ali još uvijek postoji veliki dio ukrajinskog društva koji ne želi nikakve ustupke.
Poticanje napetosti između različitih skupina Ukrajinaca – jastrebova i golubova – dio je ruske strategije. Moskva je nastojala – iako nikada nije uspjela – izazvati građanski rat u Ukrajini od 2014. godine. Cilj mu je okrenuti ukrajinske “jastrebove” i “golubove” jedne protiv drugih raspravljajući o ukrajinskim teritorijalnim ustupcima. Ako Moskva uspije zapaliti pravi građanski rat između Ukrajinaca (a ne pseudo-građanski rat, kao 2014.-2021. između Ukrajinaca i ruskih agenata raznih vrsta), Rusija može brzo zauzeti cijelu Ukrajinu.
– Nije li izjava Zelenskog o spremnosti za pregovore prekretnica?
– Za komunikaciju Kijeva sa Zapadom, ublažavanje trenutnog oštrog stava prema Moskvi, barem javno, moglo bi biti korisno. To bi, na primjer, moglo ukloniti vjetar s jedara njemačkih pacifista. Takvi dobronamjernici, koji ne razumiju ruski imperijalizam, vole se pozivati na citate u kojima ukrajinski političari odbacuju bilo kakve pregovore s Putinom.
Rastuća spremnost običnih Ukrajinaca na pregovore izraz je umora. U određenom smislu, Ukrajina se vraća u 2014.-2015. Tijekom pregovora u Minsku Ukrajina nije službeno priznala samoproglašene “LPR” i “DPR”, ali ih je iz straha od Rusije prihvatila kao partnere u pregovorima. Istodobno, Kijev se mirno pomirio s činjenicom da je Krim potpuno izostavljen iz sporazuma.
Uskoro bi se moglo pojaviti isto pitanje kao i tada: kako bi se Zapad trebao ponašati u takvoj situaciji? Uostalom, Zapad ne bi trebao pristati ni na djelomično koristan mir za Rusiju. Ako bi Zapad danas podržao ukrajinske ustupke Rusiji, to bi bilo jednako ratifikaciji primitivnog kršenja međunarodnog prava. Baš kao kad je Zapad podržavao sporazume i pregovore iz Minska. Sporazumi iz 2014. i 2015., koje je Kijev potpisao pod prijetnjom pištoljem, sami su po sebi bili skandalozno iskrivljavanje međunarodnog prava.
Ako Ukrajina pod pritiskom rata ponovno pristane na sumnjive sporazume, kao što je to učinila 2014. i 2015., to se može razumjeti u nekim aspektima, na primjer, u kontekstu nuklearnih prijetnji Kremlja. Kao i 2014. i 2015. godine, mnogi na Zapadu danas mogu pomisliti da bi to bila dobra stvar, budući da bi neko vrijeme moglo doći do primirja.
Međutim, takvo prisilno primirje ponovno će se postići po cijenu devalvacije međunarodnog prava i poticanja ruskih ekspanzionističkih ambicija. Održavanje još jednog prisilnog mira bilo bi nemudro i iz regionalne i iz geostrateške perspektive. Podrška Zapada nepravednom miru ne sluti na dobro za stabilnost u istočnoj Europi, jer će potaknuti Moskvu da ponovi isti trik u budućnosti. Štoviše, to bi potaknulo druge revizionističke države diljem svijeta da repliciraju rusku strategiju u svojoj regiji. To bi također pretvorilo Zapad u pristašu genocidnog ruskog okupacijskog režima sa svojim ubojstvima, otmicama, mučenjem, oduzimanjem imovine, deportacijama djece itd.
Istodobno, pitanje je koliko će takav novi mir biti stabilan. Nakon prvog sporazuma iz Minska u rujnu 2014. i privremenog napuštanja Krima i Donbasa od strane Ukrajine, Rusija nije izgubila želju za nastavkom sukoba. Početkom 2015. godine izvela je još jednu veliku eskalaciju, a nekoliko godina kasnije započela je još dublja invazija na Ukrajinu. Novi mir koji će biti pobjednički za Rusiju najvjerojatnije neće biti kraj moskovske antiukrajinske kampanje, već samo razdoblje pregrupiranja za novi, još veći napad. U takvom scenariju, mir nije vrijeme nakon rata, već vrijeme prije rata.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Izvorni naslov članka: Zełenski zmienia ton
