Rusija dobro razumije kulturu, religioznost i identitet zapadnog Balkana i koristi ih za provođenje operacija utjecaja u regiji, rekla je Ivanna Stradner, znanstvena suradnica u Zakladi za obranu demokracija. Stručnjak upozorava na sve veći utjecaj Rusije u zemljama članicama NATO-a i nudi niz rješenja koja mogu pomoći u stabilizaciji situacije u regiji.
Zašto je Rusija zainteresirana za provođenje informacijskih operacija na zapadnom Balkanu?
Interes Rusije za Balkan proizlazi iz činjenice da bi regija mogla postati žarište koje bi se lako moglo destabilizirati kako bi se postigli njezini ciljevi. Prvo, Moskva želi skrenuti pozornost s rata u Ukrajini. Namjerava se predstaviti kao posrednik u regiji, ucjenjujući Zapad da bi to moglo dovesti do povećanih napetosti. Da bi se to izbjeglo, Zapad mora pregovarati i pristati na ustupke Ukrajini.
Drugo, Rusija ima dugu povijest podržavanja zamrznutih sukoba i njihovog odmrzavanja upravo kada to služi ruskim interesima. Za razliku od Zapada, Rusija vrlo dobro razumije politiku identiteta, kulturu, religioznost i polarizaciju na Zapadnom Balkanu. Tijekom posljednja dva desetljeća, regija je nestala sa zapadne agende. Nije zanimala stručnjake i političare, koji nisu primijetili da postoji opasna destabilizacija i duboka polarizacija.
Treći razlog interesa za destabilizaciju Balkana je NATO. Putin želi izazvati savez gdje god je to moguće, a za to mu ne trebaju tenkovi i borbeni zrakoplovi. Želi pokazati da je članak 5 Sjevernoatlantskog ugovora samo papirnato jamstvo sigurnosti. Rusija testira snagu NATO-a na rubu rata, a Balkan je idealno mjesto za destabilizirajuće akcije. Podsjetimo, u svibnju 2023. na sjeveru Kosova dogodili su se sukobi između Srba i snaga NATO-a, uslijed kojih su ranjeni deseci vojnika Saveza. Kakav je bio odgovor NATO-a? Nijedan, osim izjave koja izražava duboku zabrinutost.
– Koja su najnapetija mjesta na zapadnom Balkanu?
“Postoje dva posebno turbulentna mjesta. Prva je Bosna i Hercegovina (Bosna i Hercegovina), druga je Kosovo. Unutar Bosne i Hercegovine postoji Republika Srpska, na čijem je čelu Milorad Dodik i koja već duže vrijeme prijeti odcjepljenjem. Iako Bosna i Hercegovina nije članica NATO-a, tamo su stacionirane europske trupe. Ako Dodik odluči na odcjepljenje, ne vjerujem da će Zapad učiniti bilo što da mu se suprotstavi. Rusiji čak nije potrebna ni vojna intervencija na Balkanu. Sve što treba učiniti je provoditi obavještajne aktivnosti tamo i podržavati paravojne skupine.
Još jedno žarište je Kosovo, gdje su stacionirani vojnici NATO-a. U rujnu prošle godine došlo je do pucnjave između kosovskih snaga i Srba u selu Banjska. Tijekom ovog sukoba ubijeno je nekoliko ljudi, a slične provokacije mogu se očekivati i u budućnosti. Snage NATO-a imaju potencijal da ih zaustave. Pitanje je hoće li im se dati odgovarajući mandat za rješavanje sličnih incidenata u budućnosti. Putin to zna, vrlo dobro poznaje Balkan, zna gdje su slabosti regije i pokušava ih iskoristiti. Osim Bosne i Hercegovine i Kosova, na Balkanu postoje i druga žarišta.
– Gdje još postoji opasnost od stranog uplitanja?
Još uvijek imamo članice NATO-a koje su posebno osjetljive na rusko uplitanje: Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. Srbijanska vlada koristi hibridne akcije kako bi proširila ono što nazivaju “srpskim svijetom”. Odnosno, nastoji ujediniti sve Srbe koji će živjeti u jedinstvenom kulturnom prostoru, što izaziva očite konotacije s “ruskim svijetom”. Srbija pokušava koristiti različite metode iza kulisa kako bi utjecala na političare u Crnoj Gori kako bi ih podredila vlastima u Beogradu. Crna Gora je članica NATO-a, koji promiče proruske narative i sporove oko daljnje integracije s EU. Sjeverna Makedonija je još jedna članica NATO-a u kojoj je na nedavnim izborima na vlast došla proruska vlada, a bojim se da će i tamošnje srpske vlasti pokušati utjecati na nju da provodi politiku koja je u interesu Beograda.
– Koje alate Rusija koristi za širenje svog utjecaja na Balkanu?
Što se tiče alata, nema velike razlike u odnosu na druge regije poput Gruzije ili Moldavije, budući da je to dio provedbe istog scenarija. Rusija koristi lažne račune na društvenim mrežama za provođenje operacija utjecaja. U regiji se emitiraju propagandni mediji RT i Sputnik koji se koriste za provođenje takvih operacija. Iako imaju mali broj interakcija na društvenim mrežama, to nije važno jer su priče koje stvaraju prevedene na regionalne jezike i šire putem blogova i drugih društvenih medija Mreža.
Treći stup ruskih operacija utjecaja je Telegram, koji igra vrlo važnu ulogu. Broj kanala u Telegram Stalno raste. Popularni ruski kanal Rybar, koji objavljuje informacije vezane uz rat, uključen je u operacije u regiji. Nedavno su u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini njegovi autori pokrenuli obuku i tamo proveli deset različitih projekata.
Kako je ruski utjecaj povezan s religijom u regiji?
– Operacije utjecaja provode se ne samo u informacijskom prostoru, već i kroz Crkvu. Srpska pravoslavna crkva, kao i Ruska crkva, dugo je bila instrument za operacije utjecaja i obavještajne aktivnosti. Srbija koristi pravoslavnu crkvu kako bi polarizirala Crnu Goru, što podsjeća na akcije Kremlja prema Ukrajini od 2014. godine.
Kad god dođe do prosvjeda krajnje desničarskih nacionalista, oni koriste Crkvu kako bi navodno zaštitili regiju od zapadnih dekadentnih vrijednosti, naglašavajući potrebu za duhovnom, moralnom i obiteljskom zaštitom. To su tipične operacije utjecaja koje Moskva također koristi. Rusija također koristi mlade sa zapadnog Balkana u svojim operacijama, uvjeravajući ih da im je Moskva prijatelj. Dovoljno je otići i provjeriti takozvanu “Rusku kuću”, gdje se organiziraju koncerti i pjesme koje promiču nacionalizam među mladima. Rusija savršeno razumije i kombinira te pojedinačne elemente u koherentnu cjelinu u svojim operacijama utjecaja. Naravno, to ne bi bilo moguće bez pomoći Beograda, budući da je cilj srpskog predsjednika što duže ostati na vlasti. Aleksandar Vučić igra igru balansiranja između Rusije, Kine i Zapada.
– Koje druge alate operacija utjecaja koristi Rusija?
– Srpski mediji puni su ruskih dezinformacija. Prije ruske invazije na Ukrajinu 2022. tvrdili su da je Ukrajina napala Rusiju. Nekoliko tjedana kasnije izvijestili su o američkim laboratorijima za biološko oružje u Ukrajini.
Iznijeli su sve teorije zavjere koje se mogu zamisliti, uključujući i to da Zapad želi otvoriti drugi front na zapadnom Balkanu. Iako ove kampanje utjecaja mogu izmamiti osmijeh, one nažalost snažno odjekuju u sve nacionalističkoj regiji. Također dolazi do odmaka od demokracije.
Ruske operacije utjecaja vrlo su široke i nisu ograničene na društvene medije. Koriste kulturu, glazbu, povijest i književne narative. Rusi stvarno razumiju kulturu i povijest i koriste ih kao oružje. Poznato je da se narativi o nacističkoj Ukrajini prenose i u Srbiju. Narativ o Zapadu kao podlom kolonijalnom akteru s imperijalističkim tendencijama i potrebi da mu se stvori protuteža u obliku multipolarnog svijeta gotovo se uvijek ponavlja. Stalno se spominje bombardiranje Srbije od strane Zapada.
Na dvadeset i petu godišnjicu intervencije NATO-a na Kosovu pokrenute su kampanje utjecaja velikih razmjera usmjerene na globalni jug. Nedavno je Generalna skupština UN-a usvojila rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a Rusija je gotovo odmah počela širiti narativ da će ta rezolucija dovesti do novog rata u regiji. Rusija koristi gotovo svaki događaj kako bi polarizirala regiju preko vjerskih, etničkih, društvenih i ekonomskih razlika. To ne bi bilo moguće bez njihovih posrednika, poput Republike Srpske ili vlade u Beogradu.
Kako procjenjujete vjerojatnost novog sukoba na zapadnom Balkanu i gdje bi mogao nastati?
– Trenutno ne vjerujem da će na Balkanu izbiti rat sličan onom koji se trenutno odvija u Ukrajini. Međutim, vjerujem da ćemo vidjeti veću eskalaciju, sličnu onoj kojoj smo svjedočili 2023., kada je Srbija rasporedila svoje trupe na granici ili kada je došlo do napada na mirovne snage NATO-a na Kosovu.
NATO radi pristojan posao na Kosovu, uključujući povećanje broja mirovnih snaga kako bi se ublažila kriza ako do nje dođe. Međutim, nije važan samo broj vojnika i policajaca, već i mandat koji određuje njihove postupke.
Međutim, poseban rizik postoji u Bosni i Hercegovini, s obzirom na to da jedan od radikala prijeti odcjepljenjem i želi ujediniti Republiku Srpsku sa Srbijom. Nedavni izvještaj američke obavještajne službe to potvrđuje. Može se očekivati porast etničkih napetosti na oba mjesta. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva također je upozorila na ruske akcije u tim zemljama. I ove izjave ne treba shvaćati olako.
Rusija zaista ne treba pribjegavati tenkovima i zrakoplovima. Mnogi na Zapadu će to smatrati iracionalnim i nepovoljnim i zapitati se: zašto bi Srbija ili Republika Srpska pribjegavale takvim akcijama? Oni stvarno ne razumiju kako razmišljaju Beograd i Moskva. Zapad rijetko razumije ideologiju koja stoji iza toga. Srbijanski predsjednik čeka pravi geopolitički trenutak, s entuzijazmom zaAzerbajdžan, koji je riješio problem Nagorno-Karabaha. Na isti način misli i čelnik Republike Srpske, tvrdeći da bi Republika Srpska trebala biti dio Srbije.
Nakon niza ratova na Balkanu 1990-ih, nadali smo se da je regija konačno postigla stabilnost.
Sjetimo se kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih i kraja Hladnog rata. Svijet je bio na prodemokratskom putu, demokracija se promovirala, a neki, poput Fukuyame, najavljivali su kraj povijesti. Sve bi bilo fantastično, živjeli smo u unipolarnom svijetu. Ali čak ni tada, na vrhuncu zapadne dominacije, brutalni ratovi na Balkanu nisu se mogli spriječiti. Svatko tko vjeruje da ekonomske veze mogu spriječiti sukob u regiji duboko se vara.
Nažalost, svjedočimo porastu korupcije i kleptokracije u regiji, a to je dijelom i zbog činjenice da su vođe odrasli u komunističkom sustavu i imaju određeni kompleks manje vrijednosti. Osim toga, vole novac, ali vole i ideologiju. Dovoljno je pročitati izjave sadašnjeg srpskog predsjednika, a to objašnjava mnoga pitanja politike koju vodi. Mnogi ljudi na Zapadu to ne razumiju. Svatko tko misli da je problem na Balkanu riješen 1990-ih ozbiljno se vara.
Zapad nije slab i može spriječiti sukobe u regiji, ali problem je što se fokusira na druga pitanja. Ovogodišnji izborni ciklus – u Europskoj uniji, Ujedinjenom Kraljevstvu ili Sjedinjenim Državama – kao i eskalacija sukoba na Bliskom istoku i ruski rat u Ukrajini također bi mogli biti problem. Balkan je bio i još uvijek je po strani od 1990-ih.
Podsjećam vas da je čak i 1990-ih, kada smo imali unipolarni svijet, Zapadu trebalo više od pet godina da intervenira i spriječi daljnju eskalaciju na Balkanu. Danas imamo Kinu i Rusiju, koje su sada mnogo moćnije nego što su bile tada i imaju svoje strateške interese. Nedavno je održan sastanak predstavnika Srbije i Kine na kojem su potpisani važni strateški dokumenti prema kojima će Peking opskrbljivati Beograd oružjem, uključujući moderne bespilotne letjelice. Kad čujem da zemlje regije nemaju sredstava za poticanje još jednog sukoba, nasmijem se. Balkan je prepun oružja.
– Nisu li zapadne sile suučesnici u ovoj situaciji, jer su potpuno zaboravile na regiju?
– U 2023. godini sve više ljudi počelo je obraćati pažnju na situaciju na zapadnom Balkanu, ali akcije koje su poduzele Sjedinjene Države, Njemačka i Francuska u duhu su smirivanja, dajući srpskom predsjedniku gotovo sve što želi, kako ne bi pogoršao situaciju. Međutim, po mom mišljenju, to je pogreška i srpski predsjednik će ili pogoršati krizu ili je deeskalirati, predstavljajući se kao stabilizirajući faktor u regiji. Očito slijedi primjer Putina, koji igra sličnu igru. Nažalost, Zapad to prihvaća. Neki zapadni političari misle da će miroljubiva politika prema autoritarnim figurama održati mir. Zaboravljaju da to nije spriječilo Putina da započne rat u Ukrajini.
Mislim da vidimo potencijalnu eskalaciju na Balkanu na horizontu, ali neki političari u Washingtonu ne žele čuti o tome. Moramo se zapitati: kako je mala zemlja poput Srbije mogla dovesti do situacije u kojoj su mirovne snage NATO-a ranjene prošle godine, ali nisu pretrpjele nikakve posljedice? To su vrlo teška pitanja na koja mnogi na Zapadu ne žele odgovoriti, ali bojim se da uskoro neće imati drugog izbora.
Politika dobronamjernosti i popuštanja prema autoritarnim sustavima doživljava se kao slabost i potiče daljnju agresiju. Jedino što takvi politički sustavi razumiju je jezik sile. Bojim se da mnogi na Zapadu ne žele igrati ovu igru. Pogledajte što se događa u Gruziji ili Moldaviji. Za Rusiju je to ideološki sukob. Ako Gruzija postane autoritarna zemlja kojom dominiraju ruske snage, onda će zapadni Balkan biti sljedeći na redu. Procesi koji bi mogli dovesti do toga već su na pomolu. Mnogi mladi ljudi napustili su regiju, a to je dijelom posljedica povećane represije i uznemiravanja u medijima. To potvrđuju i nedavni izvještaji o poštivanju ljudskih prava.
– Spomenuli ste Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju kao sljedeća potencijalna rizična područja. Koje rizike tu vidite, posebno s obzirom na to da govorimo o zemljama NATO-a?
U Sjevernoj Makedoniji na nedavnim izborima pobijedile su stranke koje su formirale antieuropsku i prorusku vladu. U Crnoj Gori je situacija mnogo složenija. Prosrpske grupe koje rade za Rusiju u zemlji postoje već duže vrijeme, a ponekad je vrlo teško razumjeti što se tamo stvarno događa. Prijetnja konceptu stvaranja srpskog svijeta pitanje je koje se mora tretirati s dužnom pažnjom, što u ovom trenutku nije sasvim točno.
SrbiRuska vlada želi da kandidati koji podržavaju Moskvu i Beograd pobijede na izborima u obje zemlje. Nedavne ankete pokazuju da je podrška NATO-u u Crnoj Gori pala od ulaska u Savez. Ovo je primjer koji pokazuje da operacije utjecaja oblikuju antizapadne i anti-NATO narative, kao i činjenicu da imaju svoj učinak.
Posebno sam zabrinut zbog eskalacije na Kosovu, koja bi se mogla preliti na druge države i izazvati NATO provjerom je li Savez samo tigar od papira. Nedavno američki predsjednički kandidat Donald Trump nije dao jasan odgovor hoće li Washington pomoći Crnoj Gori ako bude napadnuta.
Rusija to zna, a zadatak Srbije je destabilizirati regiju i raditi protiv demokracije. Naivno je misliti da srbijanska vlada želi ući u EU, Beograd nema takve planove. Samo im je potreban europski novac da ostanu na vlasti.
Srbijanski predsjednik ne želi Europsku uniju sa sustavom temeljenim na vladavini prava i ljudskim pravima. Ne samo da se Beograd neće pridružiti EU, već će i torpedirati napore drugih zemalja u regiji kako ne bi dale pozitivan primjer koji bi mogao dovesti do prosvjeda i svrgavanja njegove vladavine u Srbiji. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić, kao i Putin, ne želi demokraciju u svom susjedstvu, pa promicanje demokracije u regiji nije samo idealistički koncept, već i važan sigurnosni interes za zemlje EU i Sjedinjene Države. Ako se političari ne probude i ne djeluju, bit ćemo poraženi.
Koje bi mjere Europska unija i NATO trebali poduzeti kako bi se suprotstavili ruskom utjecaju na Balkanu?
– Situacija je teška, ali još uvijek imamo vremena djelovati. Postoji nekoliko stvari koje možemo učiniti. NATO bi trebao poslati svoje timove za protuhibridnu agresiju u regiju kako bi pomogao u suzbijanju operacija utjecaja. Također moramo ulagati u medijsku pismenost i podržati osnivanje medijskih škola za obuku novinara, kao i osigurati odgovarajuće platforme i financiranje alternativnih medija. Treća stvar je naučiti ljude kako krenuti u ofenzivu. Vlade Sjedinjenih Država i njihovi saveznici nisu voljni provoditi ofenzivne operacije utjecaja, a ljudi u regiji nisu spremni za to. Ali ruska i srpska vlada, nažalost, to rade prilično učinkovito. Stoga moramo naučiti ljude kako se suprotstaviti narativima u informacijskom prostoru uz pomoć ofenzivnih operacija utjecaja.
Osim toga, moramo razmisliti o tome kako možemo iskoristiti kulturu i narative za oglašavanje značajne pomoći koju Zapad pruža regiji. Ljudi toga moraju biti svjesni. Drugo pitanje je reći istinu o Rusiji i prenijeti krajnje desničarskim snagama da Rusija nikada nije bila njihov prijatelj i da ih je izdala 1990-ih. Također je dobra ideja istaknuti izdajničko ponašanje Moskve prema Armeniji. Osim toga, trebali bismo razmotriti daljnju financijsku potporu srpskoj vladi od strane EU. Bruxelles je to učinio kako bi umirio Beograd. Prema njegovom mišljenju, to bi trebalo riješiti probleme regije, ali bilo bi bolje ulagati u projekte u drugim zemljama.
Također moramo ojačati naše snage u Bosni i Hercegovini, provoditi vojne vježbe kako bismo poslali vjerodostojan signal da će, ako se nešto dogodi u regiji, Zapad odgovoriti. Zapad se ne bi trebao bojati Kine i Rusije, već im pokazati da su papirnati tigrovi.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Izvorni naslov članka: Rosja destabilizira Bałkany
