Na XXXIII Olimpijskim igrama, koje se održavaju u Parizu, nema momčadi koja bi predstavljala zemlju s centrom u Kremlju (SSSR/RF). Prvi put od 1984. godine, a ako ne računate demonstrativnu gestu prije Olimpijskih igara u Los Angelesu, onda od 1948. godine. I, zanimljivo, ove se utakmice održavaju bez većih skandala.
Bez skandala oko “rada” sa sucima, kao što je bio slučaj na Zimskim olimpijskim igrama 2002. u Salt Lake Cityju. Bez dopinških skandala, kao što se dogodilo na Zimskim igrama 2014. u Sočiju. Već ste pogodili (ili znali) da su i u Utahu i na obali Crnog mora glavni “heroji” bili Rusi. Ovaj put nisu na Olimpijskim igrama – pa, ne računajući onih bijednih desetak i pol “individualnih neutralnih sportaša” koji su lišeni zastave, himne, zapravo svih državnih identifikacijskih oznaka.
I to je nevjerojatna slučajnost, zar ne? – upravo je odsutnost Ruske Federacije omogućila svijetu sporta da jednostavno uživa u natjecanjima i rezultatima. Olimpijske igre ponovno su postale ono što su trebale biti – globalni sportski festival. Ali Rusija ne bi bila Rusija da ne pokuša pokvariti Zapad tamo gdje to nije dopušteno.
Govorimo o skandalu oko “transrodne boksačice” iz Alžira, Iman Khelif. Sam skandal se rasplamsao zbog njezine brze pobjede (46 sekundi) nad talijanskom atletičarkom Angelom Carini. Nakon ovog briljantnog uspjeha, odmah su se pojavile “informacije” da Khelif nije baš žena – transrodna osoba ili nešto treće. I kakve veze Rusija ima s tim, pitate se?
I unatoč činjenici da je ovu “informaciju” dostavila Međunarodna boksačka asocijacija, IBA, čiji su predstavnici izjavili da je 2023. godine Iman Khelif diskvalificirana zbog nepoloženog rodnog testa. IBA nije objasnila kakav je bio ovaj test, metodologija za njegovo utvrđivanje nije otkrivena, kažu, “vjerujte nam na riječ” i to je to.
A na čelu IBA-e od 2020. godine je nitko drugi nego glavni tajnik Ruske boksačke federacije Umar Kremlev, koji je povezan s cijelom hrpom različitih skandala. Skandali, koji su, posebno, doveli do činjenice da je na Olimpijskim igrama 2024. boksački odjel Međunarodnog olimpijskog odbora preuzeo organizaciju boksačkog turnira – a prije toga to je pravo bilo u IBA-i.
Naravno, vodstvu organizacije Kremlj-Kremlj nije se mogla ne svidjeti ova situacija. Zbog toga se skandal oko Iman Khelif, skandal koji je brzo ugašen – posebno Angela, koja je u početku zamjerila svojoj suparnici da nije baš žena, uspjela se ispričati za svoje riječi – rasplamsao se na temelju proruskih “informacija”.
I sve bi bilo u redu – priča o “transrodnosti”, kako sam rekla, završila je čim je počela. No, u jednoj europskoj zemlji društvene mreže uspjele su raspršiti ovu temu tako da je neko vrijeme postala gotovo glavni događaj cijele Olimpijade. Ta zemlja, pogađate, je Ukrajina.
Ovo je čudna situacija. Ako se Ukrajina i njezini građani hrabro suočavaju s ruskim agresorima na pozorištu pravog rata, oni su Ukrajinci koji nesvjesno, ali aktivno pomažu Rusima u promicanju lažnih vijesti koje su im potrebne. Naravno, na području Chasiv Yar – ne kao na internetu, gdje je jasno gdje su naši i gdje su Rusi. Na internetu je to teže, jer čak ni elementarna provjera činjenica da je cijela priča s Kelifom raspršena na prijedlog i uz pomoć IBA-e, na čelu s osobom rječitog prezimena Kremlev, nije prikladna za veliki broj ukrajinskih građana. Što možemo reći o složenijim strukturama koje zahtijevaju pravi analitički i istraživački rad…
I bilo bi pola problema ako bi se stvar ograničila samo na skandal na Olimpijskim igrama. Uostalom, sport nije toliko važan u ukrajinskom društvu kao što neki misle. (Izvrsna ilustracija je priča o nogometnom novinaru Serhiju Bolotnikovu, koji je nakon mobilizacije završio u trening centru Oružanih snaga Ukrajine, gdje se iznenadio kad je otkrio da ga tamo zanimaju samo nogometne utakmice).
Međutim, takav model ponašanja tipičan je za mnoge Ukrajince u mnogo ozbiljnijim – kritičnim u trenutnim uvjetima – situacijama. S mnogo ozbiljnijim posljedicama. Rat koji je Rusija započela 2014., rat koji je eskalirao u punu, punu fazu 2022., nastavlja se ne samo na prvoj liniji bojišnice u regijama Donjecka, Zaporižje, Harkova i Hersona. Rusi nisu uspjeli poraziti Ukrajinu u blitzkriegu koji je planirao Vladimir Putin, ne mogu ih poraziti u dugotrajnom ratu za opstanak i istrebljenje. Svaki mjesec 2024. završava rusko gospodarstvo i, sukladno tome, sposobnost nastavka neprijateljstava na teritoriju Ukrajine i zračnih napada na ukrajinsku pozadinu.
I, shvativši to, Rusi su postali aktivniji u smjeru koji vrlo dobro poznaju – smjeru dezinformacija, provokacija i krivotvorenja. To je upravo ono što je radio KGB SSSR-a, upravo ono što radi FSB Ruske Federacije. KoličinaBroj krivotvorina na temu rata, koji su bačeni u ukrajinski informacijski prostor tijekom rata punih razmjera, premašuje sve razumne i nerazumne granice. I nisu sve ruske izmišljotine, provokacije i otvorene laži Ukrajinci naučili identificirati.
Zato je važna takva navodno sigurna, bezazlena priča s “alžirskom transrodnom ženom” na Olimpijskim igrama. U današnjem informacijskom društvu svaka informacija mora biti provjerena po definiciji. U situaciji u kojoj jedna od najpodmuklijih specijalnih službi na svijetu vodi žestoku borbu protiv nas, ta “mora” eksponencijalno raste.
I općenito, tijekom festivala sporta, proslave ukrajinskih pobjeda na Olimpijskim igrama u Parizu, trebamo li biti na strani Kremlja (i, kao rezultat toga, Kremlja)?..
