Vrhovna Rada je 20. kolovoza usvojila zakon u drugom čitanju, koji je nazvan zakonom o zabrani moskovske crkve u Ukrajini. Sam nacrt zakona je malen i sadrži samo nekoliko članaka. Također zvuči skromno i prilično nepretenciozno: “O izmjenama i dopunama određenih zakona Ukrajine u vezi s aktivnostima vjerskih organizacija.” Prema njegovim autorima, konačno bi trebao riješiti pitanje djelovanja duhovne i vjerske grane “ruskog svijeta” u našoj zemlji. No, hoće li biti moguće taj strateški cilj pretvoriti u stvarnost ostaje nejasno.
Zakon zabranjuje funkcioniranje na teritoriju Ukrajine vjerskim organizacijama koje su povezane s centrima utjecaja vjerske organizacije čije se upravljačko središte nalazi u državi koja provodi oružanu agresiju na Ukrajinu. Takve vjerske strukture imaju 9 mjeseci da prekinu bilo kakvu vezu s moskovskom crkvom. U slučaju da se otkriju slučajevi predviđeni ovim zakonom, aktivnosti vjerske organizacije mogu se prekinuti na sudu na zahtjev središnje izvršne vlasti koja provodi državnu politiku u sferi vjere ili tužitelja. Kako bi se istražilo je li vjerska ustanova doista povezana s centrom koji se nalazi na teritoriju agresora, predviđeno je provođenje vjerskog ispita. U tu svrhu Državna služba Ukrajine za etničku politiku i slobodu savjesti osnovat će posebno povjerenstvo. Na prvi pogled čini se da je sve prilično sažeto i jednostavno. Ali vrag je u detaljima.
Prvo, pravno ne postoji UPC-MP kao zasebna pravna jedinica. Međutim, postoji gotovo 12.000 zakonski registriranih župa ove crkve. Stoga, ako se donese odluka o zabrani, morat ćete tužiti svaku od ovih župa zasebno. Jasno je da ako slučaj ode na sud, može se dodatno pretvoriti u pravi pravni kaos. Bit će jadikovke zbog kršenja slobode vjeroispovijesti. Bit će brojnih žalbi. A Moskva će pokušati na svjetskoj razini diskreditirati svaku odluku o zabrani crkve, koja je bila njezin važan stup i peta kolona u Ukrajini.
Sudeći po reakciji hijerarha UPC-MP-a, oni još ne žure s panikom. Naprotiv, pretvaraju se da usvojeni zakon nema nikakve veze s njima. Navodno, crkva više nema nikakve kanonske ili duhovne veze s Moskvom. To znači da ne vide razloga da se boje Zakona br. 8371.
Tako je šef odjela za informiranje i obrazovanje UPC-MP, mitropolit Clement, u komentaru novinarima Hromadske Čuvenda će “Ukrajinska pravoslavna crkva nastaviti živjeti kao prava crkva, a svaki pokušaj da se zabrani može dovesti do diskreditacije onih koji je traže”. Prema njegovim riječima, nacrt zakona broj 8371 “može zabraniti UPC-MP”, ali Ukrajinska pravoslavna crkva nema prefiks MP. Hijerarh tvrdi da UPC-MP nema administrativne veze sa stranim centrima, a ako ga netko za to optuži, to će biti “isključivo manipulativno”, jer ne postoji niti jedan ukrajinski dokument koji bi to potvrdio. Odnosno, UPC-MP je zauzeo predvidljivu poziciju, koju će očito pokušati obraniti u budućnosti. I jednostavno neće odustati.
Zakon kojim se zabranjuje djelovanje vjerskih organizacija koje imaju kanonske veze s Rusijom trebao je biti usvojen mnogo ranije. Na primjer, čak i prije nego što je UPC-MP, pod pritiskom okolnosti, napravio formalne izmjene i dopune svog Statuta tijekom sastanka Vijeća 27. svibnja 2022. Ali dugo vremena vlasti i narodni zastupnici nisu imali političku volju i želju za tim. Na ovom saboru sve formulacije o izravnoj povezanosti i podređenosti UPC-MP Ruskoj pravoslavnoj crkvi izbrisane su iz Statuta. Međutim, činjenica da je spominjanje Moskovske patrijaršije uklonjeno iz naziva vjerske organizacije ne znači da je UPC izgubio svoju podređenost Ruskoj pravoslavnoj crkvi. A ROC i dalje smatra UPC-MP njegovim sastavnim dijelom.
Zanimljivo je da je vjersko ispitivanje Statuta Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije, koje je provedeno početkom 2023. godine, već dokazalo postojanje crkveno-kanonske veze s Ruskom pravoslavnom crkvom. Tada je stručna skupina došla do zaključka da usvajanje nove verzije Statuta o upravljanju UPC-MP od 27. svibnja 2022. i rezolucije Vijeća UPC-MP nije dovelo do prekida crkveno-kanonske veze UPC-MP s Ruskom pravoslavnom crkvom, a sam Statut UPC-MP kao strukturne podjele Ruske pravoslavne crkve, koja uživa određena prava neovisnosti, ali ne stvara autokefalnu crkvu, ostaje nepromijenjen.
Prema riječima stručnjaka, odnosi između UPC-MP i ROC-a nisu odnosi između jedne neovisne (autokefalne) crkve i druge neovisne autokefalne crkve. “UPC također nema status autonomne Crkve, koji bi bio priznat od strane drugih crkava, te je, stoga, sa stajališta ekleziologije i kanonskog prava, strukturna podjedinica Ruske pravoslavne crkve, koja ima zasebna prava samostalnog formiranja bez vlastite kanonske subjektivnosti. Ona ne djeluje kao neovisna (autokefalna) Crkva i ne proglašava vlastitu neovisnost (autokefalnost). Članovi stručne skupine nisu pronašli nikakve dokumente ili radnje koje bi svjedočile o transformaciji UPC-a u neovisnu vjersku organizaciju u odnosu na Rusku pravoslavnu crkvu”, naglasila je Državna služba za etničku politiku. Od tada je prošlo više od godinu i pol. I tek sada su ukrajinske vlasti odlučile djelovati.
Nakon usvajanja zakona kojim se zabranjuje djelovanje vjerskih institucija povezanih s centrima u državi koja provodi agresiju na Ukrajinu, UPC-MP će još revnije oponašati ukrajinsku crkvu, koja navodno nema nikakve veze s Ruskom pravoslavnom crkvom. Što se tiče daljnjeg razvoja događaja, vjerojatno je nekoliko opcija. Možda će, ako hijerarhi UPC-MP-a vide da su vlasti odlučile ozbiljno okončati stvar, promijeniti svoju taktiku negiranja veza s Moskvom i početi tražiti alternative. Na primjer, javno će objaviti konačni raskid s Ruskom pravoslavnom crkvom i zatražiti da budu podređeni ekumenskom patrijarhu u Carigradu. Naravno, neke župe i biskupi mogu se odlučiti pridružiti redovima OCU-a. Ali neće svi to učiniti. Nažalost, previše je prepreka na putu do ujedinjenja Pravoslavne crkve u Ukrajini. Ne samo ideološke ili ideološke, već i organizacijske, pa čak i kalendarske prirode.
Za nekoliko godina ukrajinski vjerski krajolik ima priliku transformirati se. I u velikoj mjeri, riješiti se vjersko-kolonijalnog utjecaja Kremlja. Ali ovaj postupak neće biti lak. I ne sasvim linearno. I složen, zavojit i zamršen.
Priča o zabrani moskovske crkve u Ukrajini traje više od godinu dana. Čini se da su sada, nakon mnogo oklijevanja, ili čak izravne sabotaže, vlasti konačno odlučile: ovo vrijeme je došlo. Ali čini se da je prerano staviti posljednju točku u ovom epu. Da bi zakon djelovao u potpunosti, potrebno je koordinirati rad niza tijela. Kao i kompetentnu informacijsku i ideološku politiku te iskren razgovor između dužnosnika i vlastitog stanovništva. I s tim uvijek postoje veliki problemi u Ukrajini.
