Jedna od učinkovitih ruskih strategija za manipuliranje javnim mnijenjem i usmjeravanje u pravom smjeru je vješto korištenje teorija zavjere. Teorije zavjere o tumačenju stvarnosti mogu stvoriti alternativnu verziju svijeta, regrutirati fanatike i opiti glave milijuna. I na tom je polju Kremlj postigao izvanredan uspjeh.
Ljudi su oduvijek bili ranjivi na teorije zavjere. Žudnja za tajnim znanjem temelj je ljudske psihologije. Prolog ruske agresije na Ukrajinu bila je indoktrinacija Rusa. U ovom slučaju, ruski revanšizam i imperijalizam bizarno se kombiniraju s ogorčenjem prema ostatku svijeta, koji se navodno urotio protiv Moskve i podmuklo je prevario. No, vjerojatno bi učinak bio nepotpun ako ne bi bilo moguće privući laži koje su proglašene istinom u Putinovoj službi.
Jedna od najčešćih izmišljotina, koju aktivno emitiraju ruske vlasti, govori o obećanju NATO-a da se nikada neće proširiti na istok. Navodno je dodijeljen Gorbačovu tijekom pregovora o budućem ujedinjenju Njemačke. Ali onda je to zaboravljeno i Savez je izdajnički prihvatio većinu zemalja koje su prije bile dio sfere utjecaja Moskve. To je odmah poremetilo ravnotežu snaga, dovelo do formiranja unipolarnog svijeta i prisililo Rusiju da poduzme hitne mjere odmazde.
Zapravo, nije bilo verbalnih, a kamoli pisanih sporazuma o neširenju NATO-a između SSSR-a i Zapada. Čak i na temelju načela da suverene države imaju pravo samostalno određivati svoju vanjsku politiku i kojim strukturama ili sindikatima se pridružiti. Ali Rusija je uvijek tumačila međunarodne odnose na specifičan način. I razmišljao je u terminima sfera utjecaja, koje su isključiva privilegija velikih sila. Dakle, mitska priča o tome kako je Zapad prevario Moskvu postala je raširena među Rusima. U budućnosti je to pomoglo Kremlju da formira nove teorije zavjere i ponudi ih masama za domaću potrošnju.
Kremlj je postigao poseban uspjeh na polju povijesti. Mnogi Rusi iskreno vjeruju da je njihova država izabrana, a podmukli neprijatelji žele joj oduzeti prošlost, ukrasti joj “veličinu i utjecaj”. U ruskom društvu aktivno kruže mitovi da je Austrija stvorila Ukrajinu. Taj ukrajinski jezik je umjetni dijalekt. I općenito, ruska državnost nastala je u 9. stoljeću, a nakon osvajanja južne Rusije od strane Mongola-Tatara, slavensko stanovništvo masovno je migriralo na teritorij današnje Moskve. Ista kategorija mitova uključuje pozicioniranje Rusije kao Trećeg Rima, nasljednika samog Bizantskog Carstva. Otuda stalna želja da se ruski imperijalizam umota u omot mesijanizma i da mu se da ekskluzivnost i čistoća.
Čini nam se da nema ništa apsurdnije od teza ruske propagande da se Ukrajina sprema napasti “DPR” i “LPR” i napasti Rusku Federaciju, da su na našem teritoriju radili tajni biolaboratoriji sjevernoatlantskog bloka. Ali mnogi Rusi stvarno vjeruju u to. Rusko društvo u cjelini spremno prihvaća Putinovu verziju tumačenja stvarnosti, u kojoj Rusija nije toliko u ratu s Ukrajinom koliko s NATO-om na teritoriju Ukrajine. Agresivna priroda rata protiv Ukrajine prikrivena je uz pomoć raznih teorija zavjere, iza kojih se istina uopće ne vidi. U ovoj alternativnoj stvarnosti, Zapad nije ostavio Rusiji drugog izbora nego da vojno izvrši invaziju na suverenu državu.
Moramo odati počast ruskim specijalnim službama: naučile su kombinirati stvarne probleme koji postoje s teorijama zavjere. U Rusiji i ne samo tamo postoji popularno mišljenje da javna politička vlast ne snosi punu odgovornost za svoje postupke i da često iza nje stoje druge, mnogo moćnije sile. To nas dovodi do svijeta kojim vladaju tajne elite koje imaju svoj vlastiti plan i provode ga. Takva detektivska verzija stvarnosti, iako ne izgleda posve racionalno, zapravo privlači mnoge. Stoga ruske specijalne službe uspješno hvataju u svoje mreže i pojedince s neformiranim svjeorom i milijune običnih građana.
Možda je ubojstvo Irine Farion počinio i takav regrutirani fanatik koji vjeruje u teorije zavjere i podmukli slobodni zidari koji su započeli rat između dva naroda. A nadgledao ga je i mentorirao major iz Lubyanke, koji se pretvarao da je ideološki pametan nacist koji je bio vrlo zabrinut za sudbinu bijele rase. Zatim je tu bilo pitanje tehnologije. Uvjeriti počinitelja u važnost njegove zločinačke misije, dati joj ideološku dimenziju. Za FSB nije teško prodati pravu ideju mladoj osobi koja iskreno vjeruje u teoriju zavjere.
Nemojte pretpostavljati da sve teorije zavjere nastaju niotkuda. Doista, neki od njih su vrlo daleko od života i osmišljeni su isključivo za manipulaciju stanovništvom koje pati od nedostatka kritičkog mišljenja. No, nije neuobičajeno da Kremlj pribjegava značajnoj sofisticiranostiniša i podmuklija taktika. U njemu se stvarni problemi koji se događaju pokušavaju objasniti uz pomoć raznih teorija zavjere. Rusija koristi pogrešne procjene i pogreške zapadnih političkih elita kako bi izgradila teoriju zavjere na svojim temeljima. Pružiti alternativno objašnjenje za određene procese kako bi izazvali val razočaranja, nepovjerenja i ogorčenja, koji se na izborima pretvaraju u izborne posljedice. A Kremlj često uspijeva. Srećom, s vremena na vrijeme, Zapad stvara mnoge informativne prilike za Rusku Federaciju kako bi pokrenuo zavjerenu verziju objašnjenja stvarnosti.
Upečatljiv primjer je pogrešna odluka zapadnih elita da otvore granice i promiču masovnu migraciju stanovništva iz stranih kultura. Budući da zapadni političari iznimno nerado priznaju da su pogriješili i ne žure ispraviti svoje pogreške, teorije zavjere to čine umjesto toga. U tijeku je verzija da vodeće stranke u Europi namjerno rade na zamjeni autohtonog stanovništva imigrantima iz Azije i Afrike. Rusija, osjećajući kakve bonuse može donijeti potpora takvoj tezi, prešutno je uključena u njezino širenje. Političke stranke i političari pojavljuju se kako bi izazvali tradicionalne elite. Ne svi, ali neki od njih imaju ili su imali bliske veze s Moskvom. Društvene napetosti i frustracije rastu, jer se većina migranata uopće ne integrira u zapadna društva. Povjerenje u političare opada. Kako se ne može pojaviti ideja da su tajni slobodni zidari koji su se urotili da unište zapadnu civilizaciju krivi za propadanje života? Kremlj trlja ruke, radujući se unutarnjem slabljenju Europe. I priprema se za nove operacije zavjere.
Teorije zavjere postale su učinkovito oružje ruske propagande i manipulacije javnim mnijenjem. Štoviše, koristi se i za unutarnju i za vanjsku upotrebu. S jedne strane, teorije zavjere pomažu u održavanju ruskog društva u redu i pronalaženju unutarnjeg opravdanja za vanjsku agresiju. S druge strane, doprinosi destabilizaciji u Ukrajini, Europi i Sjedinjenim Državama, povećava nepovjerenje između vlasti i građana te regrutira fanatike koji su spremni počiniti zločine. Možemo biti sigurni da Kremlj neće napustiti ovo pitanje i da će nastaviti izmišljati fantastične koncepte za objašnjenje stvarnosti. Moskva razumije da će uvijek biti dovoljno potrošača takvog sadržaja.
