Ukrajina, mađarski premijer Viktor Orbán posjetio je 2. srpnja. Političar, koji se smatra glavnim proruskim lobistom u Europskoj uniji, sastao se s predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Javnost ne zna sve detalje njegovih razgovora s ukrajinskim čelnikom. Mađarski gost općenito je bio lakonski i nije rekao ništa senzacionalno u javnosti. Ali to nije bilo bez zasebne poruke od Orbána. Njegova suština je jednostavna: prestanite pucati.
“Rekao sam gospodinu predsjedniku da njegove inicijative traju puno vremena zbog pravila međunarodne diplomacije. Stoga sam zamolio gospodina predsjednika da razmisli o tome je li moguće učiniti nešto drugačije: prekinuti vatru, a zatim pregovarati s Rusijom, jer bi primirje ubrzalo tempo tih pregovora”, rekao je Orbán tijekom obraćanja medijima.
Naglasio je kako on nije protivnik ukrajinskih planova za okončanje rata, ali ih smatra predugim za provedbu. Orbán je također dodao da nije inzistirao na svom prijedlogu i čuo argumente ukrajinske strane. Ponašanje mađarskog vođe općenito je bilo prilično uravnoteženo i pristojno. Čak je obećao otvoriti ukrajinsku školu u Mađarskoj i financirati je iz državnog proračuna. Međutim, vanjska poslastica ne može sakriti činjenicu da je Orbánov prijedlog puta prema miru identičan prijedlogu ruskog diktatora Putina. Uostalom, to predviđa primirje na trenutnoj liniji razgraničenja.
Sam Zelensky jasno je dao do znanja da mu se ne sviđa Orbánova ideja o “prestanku pucanja”. I on to ne dijeli. Predsjednik je napomenuo da nitko od inicijatora takvog puta do pregovora s agresorom nije mogao objasniti kako bi ta ideja funkcionirala. Iz Orbánovih riječi može se razumjeti da je Ukrajina odbila takav prijedlog i zato što ima loše iskustvo s prethodnim brojnim sporazumima o “primirju” s Rusijom. Ovim se završavaju službene izjave gosta iz Budimpešte.
Zanimljivo je da je, paralelno s Orbánovim posjetom Kijevu, njegov ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó telefonski razgovarao s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim. Teško da je to bila obična slučajnost. Ali teško je reći o kojoj se temi radilo u ovom pozivu. Je li Szijjártó proslijedio određene informacije iz Orbána Moskvi nakon razgovora Orbána i Zelenskog? Ili je to bio samo suptilni politički manevar koji svjedoči o dvostrukoj igri mađarskih vlasti i očuvanju ruskog vektora njezine vanjske politike? Mogu se napraviti različite pretpostavke. Ali nema odgovora na ova pitanja.
Također možemo samo nagađati što je rečeno tijekom dvosatnog razgovora Zelenskog i Orbána. Pregovarači nisu bili opširni pred novinarima. Možda su stranke uglavnom govorile o stanju ukrajinsko-ugarskih odnosa i kako ih poboljšati. Ili su se možda više usredotočili na pitanje rata i mira.
Važno je razumjeti: je li Orbánov posjet uglavnom bio njegova privatna inicijativa ili se dogodio na zahtjev autsajdera? Ili oboje? Ne postoji konačan odgovor na to. S jedne strane, nešto stvarno treba učiniti s odnosima između Kijeva i Budimpešte. Stoga je odlazak na sastanak sa Zelenskim samo radi rješavanja ukrajinsko-ugarskih pitanja samodostatan i važan razlog. Ali Orbán je uvijek tražio veće priznanje i volio se igrati geopolitike. Zato je uporno tražio kontakte sa svjetskim vođama. Za njega je to način samopotvrđivanja. Često ti vođe predstavljaju autoritarne režime. Ali Orbán nikada nije bio posebno zgrožen kontaktom s nedemokratskim političarima. Čak i s onima koji vode ratove agresije.
Vanjske snage koje su zatražile od mađarskog vođe da posjeti Ukrajinu možda nisu samo Moskva. Ali i Kina, EU, pa čak i pratnja američkog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa. Konkretno, u svibnju je kineski vođa Xi Jinping posjetio Budimpeštu. Dvije strane potpisale su sporazum o strateškoj suradnji, a Xi je rekao da bi Mađarska trebala igrati veću ulogu u Europskoj uniji i promicanju odnosa EU-a i Kine. Vjerojatno bi Kina mogla zatražiti od Orbána da preda nešto i za Ukrajinu. Mađarska je 1. srpnja preuzela predsjedanje Vijećem EU-a, što Orbánu također daje osnove da pokaže svoju diplomatsku aktivnost. I on je gotovo jedini na kontinentu koji se ne ustručava kontaktirati ruski režim. A mađarski vođa aktivno podržava Donalda Trumpa i čak je posjetio njegovu rezidenciju na Floridi. Naravno, Orbán je neiskren kada se predstavlja kao veliki prijatelj američkog republikanskog predsjedničkog kandidata. Ta skromnost nikada nije bila njegova vrlina.
Zašto Orbán pokušava promovirati svoju kandidaturu kao jedan od posrednika za pregovore između Kijeva i Moskve? Za njega je ovo način da podigne vlastitu težinu u svijetu. Da je avantura s pregovorima uspjela, mađarski čelnik ojačao bi svoju poziciju i unutar Mađarske i u Europi. Stoga bi Orbán mogao biti u glavnom gradu Ukrajine kako bi proslijedio određene informacije Zelenskom i čuti njegovo mišljenje kako biste ga preusmjerili trećim stranama.
Viktor Orbán, naravno, može se pozicionirati kao gorljivi pristaša mira pod svaku cijenu i protivnik rata. Tvrditi da je on glavni mirotvorac u Europi. Da ga jako boli kad ljudi poginu u ratu, a on želi zaustaviti krvoproliće. Ali morate biti vrlo naivni da vjerujete u iskrenu želju mađarskog vođe da pomogne Ukrajini u borbi za pravedan mir. Inicijativa mađarskog premijera toliko je suglasna s Putinovim prijedlozima za početak pregovora da se može činiti da je Orbán donio poruku Kremlja Kijevu.
Ali nešto drugo je zanimljivo. Orbán ne može ne razumjeti nesposobnost formule koju je izrazio i opasnost koju ona predstavlja za Ukrajinu. Mađarski vođa može se tretirati na različite načine. Ali on definitivno nije naivni političar, već iskusan vođa koji je dobro upućen u svjetske probleme. Čak i za ljude koji su daleko od geopolitike, očito je da će prestati pucati bez ikakvog povlačenja ruskih vojnika značiti da će ostati tamo. A onda možete pregovarati. Izradite novi Minsk-3 ili plan. Čak i raspored povlačenja ruskih vojnika iz dijela okupiranih teritorija. Problem je u tome što su šanse za njegovo ispunjenje male.
Tijekom pregovora, čak i ako Putin pristane na njih, moguće je da će Rusi pokušati napredovati još dalje. Neće ni tražiti izgovor za kršenje primirja. U tome Rusija ima veliko iskustvo stečeno od 2014. godine u Donbasu. Ne smijemo zaboraviti strateški cilj Kremlja: uništenje ukrajinskog suvereniteta i državnosti. Taj gol nije nestao. A pregovori za Rusku Federaciju također su jedan od alata za postizanje njezina cilja.
Ali ako Orbán ne vidi kontradikcije u svom prijedlogu, onda za njega pravedan mir nije strateški cilj za Ukrajinu. Orbán će biti zadovoljan bilo kakvim mirom. Bez povlačenja ruskih trupa i kažnjavanja agresora. Ali strategija “samo prestani pucati” nažalost nije uspjela u prošlosti. Upitno je hoće li sada raditi.
