Prošla su tri mjeseca otkako je SAD deblokirao podršku Ukrajini. Za to vrijeme ruski osvajači nisu uspjeli u ofenzivi na Harkov, ali nastavljaju bombardirati ukrajinske gradove i kritičnu infrastrukturu. Izgledi za nadolazeće tjedne na fronti puni su tjeskobe i nade za branitelje Ukrajine.
Ruska skupina je 10. svibnja 2024. napala u smjeru grada Vovčanska i taktički važnog sela Lyptsi. Većina stručnjaka istaknula je demonstraciju sile kao cilj ove ofenzive koja je trebala preusmjeriti ukrajinske rezerve iz Donbasa. Također je bilo važno odmaknuti liniju bojišnice od granice i približiti je Harkovu kako bi se ovom gradu zaprijetila topnička vatra i istovremeno ojačala sigurnost ruskog Belgoroda. Konačno, kao posljednji razlog razmatrana je želja da se stvori prijetnja Ukrajincima u smjeru Slobožanskog, a uglavnom u njegovom sjevernom dijelu, odnosno na području Kupjanska, smještenom na rijeci Oskil. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno zauzeti Vovčansk, kao i zauzeti ili uništiti prijelaze preko rijeke Donjec južno od ovog grada. Malo je ljudi ozbiljno shvatilo pretpostavku o želji da se zauzme sam Harkov.
Neuspješan ruski gambit
Rusi nisu uspjeli ni u jednoj od gore navedenih točaka, iako treba napomenuti da nastavljaju s napadima. Osvajači su postigli najveći napredak u prvih nekoliko dana, zauzevši cijeli teritorij uz granicu i ušavši nakon 10 dana žestokih borbi više od 8 km od granice u smjeru sela Lyptsi i manje od 7 km u smjeru Vovčanska. Širina napredovanja u smjeru spomenutih sela je više od 17,5 km, a uz rijeku Vovčansk – oko 18 km. To nisu impresivni rezultati za početne planove Rusa, koji su koncentrirali oko 30.000 vojnika na tom području. Od 20. svibnja na ovom području dolazi do stagnacije, a gubici napadača postali su vrlo veliki. To su iskoristili Ukrajinci, koji su sve više protunapadali ili provodili baražne akcije usmjerene na krvarenje neprijatelja. Rusi nisu uspjeli zauzeti selo Lyptsi i raskrižje u njegovoj blizini, a tako blizu Harkova. Sada svakih nekoliko dana gube nove točke otpora. U Vovčansku im također ne ide dobro. Iako su zauzeli veliki dio sjevernog dijela grada, u lipnju je ukrajinski protunapad doveo do toga da je više od stotinu ruskih vojnika zarobljeno u jednom od industrijskih postrojenja. Umjesto da stvar privedu kraju i zauzmu rusku točku otpora, Ukrajinci su odlučili postaviti vatrene točke kako bi mogli pucati na neprijateljske skupine koje bi se željele probiti do svojih zarobljenih suboraca. Vjerojatno je da ruski zapovjednici, iz razloga prestiža, ne žele narediti svojim podređenima da se povuku. Umjesto toga, šalju male odrede da se probiju do objekta koji se nalazi gotovo u blizini rijeke Vovche. Sve ispunjava očekivanja Ukrajinaca.
Rusi također nisu uspjeli povući ukrajinske trupe iz Donbasa. 82. zasebna zračno-jurišna brigada, poslana u Vovčansk, prethodno se borila u Zaporižji, a 36. zasebna brigada marinaca također su se borile u južnoj Ukrajini, uglavnom u Hersonskoj regiji. S druge strane, 57. samostalna motorizirana pješačka brigada, koja je prebačena na isto područje, prethodnih se mjeseci borila u susjednom sektoru Slobožanski. Samo se 42. samostalna mehanizirana brigada borila u Donbasu kod Bakhmuta. Teško je spomenute pokrete smatrati preraspodjelom ukrajinskih pojačanja. Umjesto toga, sami Rusi počeli su povlačiti svoje trupe iz drugih područja kako bi nadoknadili krvave i iscrpljene skupine koje su napredovale prema Lipki i kod Vovčanska.
Ruska ofenziva imala je još jedan negativan učinak na Moskvu. Tako su zahvaljujući njemu Kijev i njegovi simpatizeri uvjerili Bijelu kuću da pristane na upotrebu američkog oružja i streljiva za granatiranje teritorija Ruske Federacije. Rusi već osjećaju posljedice ove odluke. Ukrajinci koriste bačvastu artiljeriju i raketno topništvo (tj. veličanstvene HIMARS instalacije) za granatiranje neprijateljskih isturenih položaja i koncentracijskih mjesta čak i prije nego što uđu na ukrajinski teritorij. Projektili također padaju na skladišta i zračne luke. Pristanak SAD-a odnosi se i na upotrebu lansera Rodoljub pucati na ruske zrakoplove dok su još u ruskom zračnom prostoru. Kada su Ukrajinci prethodno koristili ovo oružje protiv neprijateljskih zrakoplova iznad svog teritorija, zbog toga su bili prosvjedi iz Washingi Berlina. U ovom trenutku, Bijela kuća nije spremna samo za upotrebu projektila ATACMS na ruskom teritoriju, ali ne može se isključiti da će se s vremenom predomisliti i po ovom pitanju. Odluka SAD-a potaknula je druge zemlje da daju Ukrajinci imaju zeleno svjetlo za upotrebu oružja na teritoriju agresora, a Velika Britanija je izjavila da je odavno dala svoj pristanak.
Nema promjena u Donbasu
Situacija je gora na području Hasiv Jara i zapadno od okupiranog Donjecka. Rusi, unatoč gubicima, nastavljaju napredovati prema Siverskom Doneckom kanalu. Ukrajinci su se 2. srpnja povukli s područja istočno od ove vodene prepreke. Sada je okupatorima ostao samo gore spomenuti kanal. Iako u njemu gotovo da nema vode, Rusi ga ne mogu jednostavno prijeći u oklopnim vozilima. Istina, mogu se pokušati probiti tamo gdje kanal prolazi pod zemljom, ali to čine Ukrajinci drže ovo područje pod vatrom. Nekoliko pokušaja probijanja obrane na ovom području završilo je neuspjehom Rusa, ali postoje slučajevi kada male diverzantske i izviđačke skupine napreduju iza linije bojišnice. Nakon zauzimanja Chasiv Jara, čiji se veći dio nalazi zapadno od ove prepreke, Rusi će moći zaprijetiti Kostiantynivki, koja se nalazi na ravnici. Dakle, situacija je teška za obje strane, ali inicijativa tamo sada pripada ruskim trupama. A u sektoru Donjeck okupatori pokušavaju nadograditi svibanjski uspjeh u zauzimanju sela Ocheretyne i postupno proširuju svoju kontrolu nad tim područjem. I ovdje trpe velike gubitke, a ukrajinski otpor u nekim selima vrlo je skup za Ruse. Međutim, nakon što su zauzeli selo Novooleksandrivka, nalaze se manje od 7 km od raskrižja kroz koje prolazi cesta od Pokrovska do Kostyantynivke. Sredinom lipnja okupatori su stigli i do obala akumulacije Karlivka, koja se nalazi nešto više od 14 km zapadno od Avdiivke, a koja je osvojena u veljači. Umjesto toga, borbe se nastavljaju za sela Krasnohorivka, Nevelske i Heorhiivka, koja se nalaze u blizini Donjecka.
Situacija ukrajinskih trupa na području aglomeracije Torjeck i u blizini New Yorka znatno se pogoršala. Više od dvije godine Rusi nisu mogli probiti položaje branitelja oba naselja. Međutim, krajem lipnja okupatori su uspjeli iskoristiti trenutak rotacije istočno od Toretska, što im je omogućilo da u roku od dva tjedna zauzmu niz obrambenih položaja Ukrajinaca. Linija bojišnice sada prolazi ispod samih zgrada aglomeracije Torjeck, a na jugu su Rusi čak uspjeli ući u ruševine zgrada. Početkom srpnja okupatori su ponovno iskoristili trenutak rotacije ukrajinskih trupa i zauzeli položaje južno od New Yorka. U oba slučaja napadačka strana iskoristila je takozvanu “maglu rata”, koja je nastala zbog masovne upotrebe izviđačkih dronova.
U području Slobožanskog ruski pokušaji da zauzmu Kupjansk i istjeraju Oružane snage Ukrajine iz Serebrjanske šume nisu uspjeli. U potonjem slučaju, 12. azovska brigada Nacionalne garde čak je uspjela povratiti neke položaje u lipnju. Jedini uspjeh Rusa bilo je zauzimanje samo nekoliko uništenih sela u nizinama. Sada žele udariti u drugom smjeru – u središnjem dijelu dugog dijela Slobožanskog, u smjeru grada Borova. Na putu im stoji 3. zasebna jurišna brigada, čiji su kadrovi veterani Azova, sjećaju se početka rata 2014. godine, kada je formirana legendarna jedinica. Procjenjuje se da tamo ima oko 10.000 Rusa, što znači da imaju više nego dvostruko veću prednost na ovom području. Međutim, ostaje upitno hoće li ga moći koristiti.
Ako ima streljiva, postoji učinak
Krajem travnja, kao odgovor na moj članak o “kraju najmračnijeg sata”, jedan od predstavnika Poljske OSINT-zajednica je rekla da “najmračniji sat” u Ukrajini tek dolazi, odnosno za nekoliko tjedana. Osobno se ne slažem s tim mišljenjem, kao ni neki analitičari i promatrači koji prate ukrajinsko-ruski rat, poput poznatog ratnog dopisnika Marcina Ogdowskog. Odakle dolazi naš optimizam?
Dovoljno je samo pogledati tijek neprijateljstava, rusku taktiku i gubitke koje su pretrpjeli osvajači i koje su pretrpjeli branitelji. Do prije nekoliko mjeseci Rusi su pokušavali iskoristiti topničku vatrenu moć i sposobnost zrakoplova da bacaju teške navođene bombe, kao i činjenicu da su Ukrajinci imali ograničene resurse za odgovor na te prijetnje. Dugotrajno granatiranje teritorija (tj. granatiranje usmjereno ne na uništavanje određenih ciljeva, već na “slijepo” granatiranje određenog kvadrata) u kombinaciji s bacanjem zračnih bombi s ogromnim eksplozivnim teretom dovelo je do uništenja naselja i utvrda, kao i do nanošenja značajnih gubitaka snagama ATO-a. Potreba da se prednost daje korištenju male zalihe topničkog streljiva za protubaterijsko ratovanje često je dovela do činjenice da je vrlo malo granata palo na napadačko rusko pješaštvo, pa su često ostvarili svoje ciljeve, iako po cijenu velikih gubitaka. Nedostatak protuzračnog streljiva i slabost protuzračne obrane Oružanih snaga Ukrajine zauzvrat su pridonijeli povećanju aktivnosti ruskih zrakoplovi koji su bacali navođene bombe, ostajući izvan dosega ukrajinske protuzračne obrane.
Istodobno, ruski izviđački dronovi, kao što su Orlan i SuperKam, i dalje su ozbiljna prijetnja Ukrajincima. Većina njih prepoznaje područje pod kontrolom Oružanih snaga Ukrajine na udaljenosti do 40-50 km od crte bojišnice, ali neki od njih ulaze u zračni prostor Ukrajine na udaljenosti većoj od 100 km. Koristeći ih u koordinaciji s bacačima balističkih projektila Iskander, Rusi su uspjeli nanijeti nekoliko teških udaraca – na primjer, zimi su, zahvaljujući njima, uništili dva lansera Rodoljub u Donbasu (oko 40 km od linije bojišnice). Početkom lipnja ruske bespilotne letjelice pomogle su u otkrivanju i preciznoj paljbi na položaje dvaju postsovjetskih protuzračnih raketnih sustava S-300 u regiji Poltava (više od 100 km od granice). Iako je malo takvih uspjeha, postupci “Orlana” i “SuperKamsa” jako zabrinjavaju Ukrajince.
Stoga su glavne prijetnje Ukrajincima bile rusko topništvo i zrakoplovstvo, koje su podržavale djelovanje kopnenih trupa, kao i izviđačke bespilotne letjelice dugog dometa. Kijev je shvatio da mora neutralizirati ovo neprijateljsko oružje ili ograničiti njegov utjecaj na bojnom polju.
Nastavak opskrbe SAD-om u drugoj polovici travnja polako je poboljšao situaciju na fronti. Ukrajinci su uspjeli odgovoriti protubaterijskom vatrom na neprijateljsku topničku prijetnju, kao i pogoditi napadačko pješaštvo kazetnim streljivom. U tim uvjetima intenzitet ruske topničke vatre se smanjuje, a intenzitet ukrajinskog granatiranja raste. Ako su početkom 2024. Rusi koristili (prema različitim procjenama) od 7 do 8 granata po ukrajinskom hicu, sada govorimo o omjeru 5:1 u korist okupatora. Rusko topništvo sposobno je za intenzivnu vatru ne samo zbog vlastite proizvodnje, već i opskrbe iz Sjeverne Koreje. Međutim, streljivo koje isporučuje Kimov režim ima ozbiljan nedostatak – krajnje je nepouzdano. Rusi se žale na njihovu kvalitetu. Mnoge granate promašuju metu i padaju na ničiju zemlju ili na ruske položaje, što puno govori o njihovoj točnosti. Ponekad granate eksplodiraju u cijevima haubica. Lokalno proizvedeno streljivo i mnogo manje zalihe iz Irana mnogo su bolje vrednovane. U međuvremenu, proizvodnja streljiva polako raste u SAD-u i Europi (dijelom zahvaljujući njemačkoj tvrtki Rheinmetall), ali vrijedi napomenuti da se zapadne tvrtke još uvijek suočavaju s nedostatkom baruta. U drugoj polovici lipnja prva serija topničkog streljiva, poslana na češku inicijativu, konačno je stigla u Dnjepar. U ovom slučaju, ruski pritisak na zemlje od kojih Česi kupuju streljivo pokazao se kao problem. Kašnjenje u isporuci također je uzrokovano oprezom. Osim toga, pokazalo se da je dio streljiva kalibra 122 mm (tj. za postsovjetske topničke sustave) bio loše kvalitete, vjerojatno zbog starosti granata, te je stoga mogao biti jednako neučinkovit kao i većina streljiva koje su Rusi dobili iz Sjeverne Koreje.
Što se tiče prijetnje ruskih zračno-svemirskih snaga, dolazak zrakoplova F-16 na borbenu dužnost u ukrajinskom ratnom zrakoplovstvu ljeti trebao bi biti djelomično sredstvo zaštite. I dok ih ne treba smatrati “onima koji mijenjaju igru”, također je neprikladno reći da neće imati utjecaja na vođenje rata. Prvo, zapadni borbeni zrakoplovi ojačat će ukrajinsku protuzračnu i proturaketnu obranu. Oni mogu uništiti bespilotne letjelice Shahid i većinu krstarećih projektila koje koriste Rusi. Međutim, balističke rakete i dalje su izvan svojih raketnih mogućnosti, može ih presresti samo protuzračni raketni sustav SAMP/T i Rodoljub. Drugo, odgovarajuće oružje i radari F-16 omogućit će im da prvo oštete ruske zrakoplove, a zatim ih prisiljavaju da se drže podalje od linija bojišnice. Iako je malo vjerojatno da će se raspravljati o dominaciji na ukrajinskom nebu, povlačenje neprijateljskih zrakoplova s prve crte bojišnice uvelike će olakšati zadatak kopnenih trupa – kako u obrani tako i u napadu. Istodobno, treba naglasiti da mnogo toga ovisi o broju borbenih zrakoplova prebačenih u Ukrajinu, rasporedu njihove isporuke, obuci zemaljskog osoblja (za koju se očekuje da će trajati dulje od obuke pilota) i sigurnosti zračnih luka.
Sustavi protuzračne i proturaketne obrane također igraju vrlo važnu ulogu u borbi protiv ruske zračne prijetnje. U zimu 2024. Ukrajini je nedostajalo projektila, što je dovelo do niza uspješnih napada na ukrajinske elektrane i kombinirane toplane i elektrane. Velik dio štete neće biti saniran do jeseni, što znači da će kraj 2024. i početak 2025. biti vrlo teško vrijeme za Ukrajince. Hitni nestanci struje već se događaju. Nastavak isporuke streljiva iz Sjedinjenih Američkih Država ti daljnji paketi potpore drugih ukrajinskih partnera znatno su povećali učinkovitost ukrajinske protuzračne i proturaketne obrane. Ukrajinci su u stanju neutralizirati većinu neprijateljskih projektila i bespilotnih letjelica, ali još uvijek nema dovoljno baterija za pokrivanje većeg dijela zemlje. U ovom slučaju najave daljnjih isporuka lansera su dobrodošle Rodoljub i SAMP/T. To će smanjiti učinke bombardiranja i učiniti popravke svrsishodnijima, iako, kao što sam spomenuo, trebat će godine da se popravi šteta učinjena prije nekoliko mjeseci. Država, lokalne samouprave, pa čak i obični građani pokušavaju se pripremiti za najkritičniji scenarij i kupuju veliki broj generatora električne energije. Takve su se kupnje, inače, dogodile 2022. godine, ali vrijeme kada će se masovno koristiti vjerojatno se još približava.
Ratovanje bespilotnim letjelicama
Rusko-ukrajinski rat također je još jednom dokazao da je “nužnost majka izuma”. Ukrajinci su sve češće počeli napadati ruske bespilotne sustave poznate kao “Lancets”. Proruski suradnik Aleksandar Harčenko rekao je na društvenim mrežama da se Rusi boje takvih napada na izviđačke bespilotne letjelice koje rade zajedno s lanserima, pa čak i na borbene helikoptere koji bi se morali približiti liniji bojišnice kako bi izvršili svoje zadatke. Izviđačke bespilotne letjelice, naravno, nisu jedino sredstvo koje Ukrajinci žele koristiti, bit će potrebna složenija i opsežnija rješenja, koja se sastoje od nekoliko sredstava raketnog i elektroničkog ratovanja. Gubitak letećih “očiju” od strane Rusa mogao bi ponovno dovesti do situacije u kojoj će okupatori biti dodatno ograničeni “maglom rata”.
Istodobno, Ukrajinci nastavljaju napade na ruske rafinerije nafte i skladišta nafte. Iako je kolaps njihove proizvodnje još daleko, šteta koju uzrokuju ukrajinski dronovi postaje sve uočljivija. Međutim, dronovi ne napadaju samo rafinerije nafte i skladišta goriva. Rusi su duboko zabrinuti zbog povećanja broja napada na ruske vojne položaje i objekte koji se nalaze na teritoriju Ruske Federacije. Ukrajinci neprestano poboljšavaju svoje dalekometne napadačke bespilotne letjelice i učinkovito iskorištavaju činjenicu da Rusi nisu u stanju obraniti ogromne dijelove svog teritorija, a često čak i otkrivaju bespilotne letjelice koje lete prema njihovim ciljevima. U posljednje vrijeme Oružane snage Ukrajine za granatiranje koriste ne samo napadačke bespilotne letjelice vlastite proizvodnje, već i projektile i topničko streljivo koje isporučuju zapadni partneri.
Situacija u Ukrajini je i dalje teška, ali ne tako strašna kao prije nekoliko mjeseci. Trenutno Rusi svaku ofenzivu plaćaju s mnogo većim gubicima. Neke od rezervi koje su akumulirali za dugo najavljivanu ofenzivu izgubljene su u regijama Donbas i Harkov. Ljeto će vjerojatno biti posljednje pogodno vrijeme ove godine za ambicioznije operacije. Međutim, žurba može dovesti do pogrešaka. Moguće je da na to računaju Ukrajinci, želeći sebi pripremiti najbolje pregovaračke pozicije za jesen. I ne govorimo samo o pregovorima s agresorom, već i sa zapadnim partnerima.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Izvorni naslov članka: Na rosyjsko-ukraińskim froncie nie ma wakacji
