Ovog tjedna u Bruxellesu ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski dao je izjavu koju su mnogi stručnjaci već nazvali “senzacionalnom”. Tijekom zajedničkog brifinga s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom pružio je uvjeravanja da Ukrajina nastoji što prije okončati rat s Rusijom.
“Nemamo puno vremena jer imamo puno ranjenih i ubijenih na bojnom polju. Stoga ne želimo da ovaj rat traje godinama. Sada moramo izraditi detaljan plan detaljnih koraka u vezi sa svim krizama koje je Putinov rat donio našoj zemlji. Za nekoliko mjeseci moramo napraviti ovaj plan, nemamo puno vremena. Imamo mnogo ranjenih i ubijenih, i vojnih i civila. Dakle, ne želimo da ovaj rat traje godinama. Stoga moramo pripremiti ovaj plan i staviti ga za pregovarački stol na drugom mirovnom samitu”, kazao je Zelenskiy.
Što je izdaja? Protivnici iz jingoističkog tabora već su optužili ukrajinskog predsjednika za to. Do sada je Zelensky tvrdio da neće biti mirovnih pregovora sve dok okupacijske snage ne prijeđu granice 1991. godine (a to, prema najnovijoj anketi, traži 74% Ukrajinaca). Ali zašto taj zahtjev sada nije vidljiv u predsjednikovom govoru? “Zelensky gubi tlo pod nogama i priprema se kapitulirati”, trljaju se redoviti gosti Kremlja.
Zapravo, nije ni jedno ni drugo. Prije svega, iz iskustva petogodišnjeg predsjedničkog mandata Volodimira Zelenskog, već sa sigurnošću znamo da nikada neće ići protiv mišljenja većine, bez obzira koliko to bilo kontradiktorno. A tu je i istih magičnih 74%. Stoga će se držati teze “granice-91” poput utopljenika na posljednjoj slamci. I sigurno neće podleći Putinovim ucjenjivačkim “mirnim” prijedlozima koji zahtijevaju, posebno, predaju regija Lugansk, Donjeck, Zaporizhzhia i Kherson bez borbe. Ni povijest ni sadašnja ukrajinska zajednica ne bi mu to oprostile. I Zelensky je svjestan toga.
Koja je bila svrha njegove briselske izjave? S određenim neizravnim izračunom. Potrebno je shvatiti da je Zelensky pod pritiskom zapadnih političara (američkih i europskih), iako nevidljivih za širu javnost, ali iznimno moćnih. Da, unatoč izjavama zapadnih čelnika da ćemo pomoći Ukrajini koliko god je potrebno, i Bruxelles i Washington pozivaju Kijev na brže pomirenje s Moskvom. Za Zapad rat postaje sve značajniji čimbenik ekonomske i političke destabilizacije, a potpora zaraćenoj Ukrajini sve više pada među američkim i europskim građanima. I na tom valu razni pokreti krajnje desnice i ultraljevice dobivaju na popularnosti, što dodatno potresa situaciju.
Možda je prije godinu dana na Zapadu postojala nada da će Ukrajina moći, ako ne doći do željenih granica-91, onda barem ozbiljno pristupiti tom cilju. Ali sada, nakon neuspjeha protuofenzive 2023., ta se nada gotovo potpuno raspršila. Stoga Ukrajina polako, ali sigurno gura prema “percepciji stvarnosti na zemlji”.
Stoga je formula Donalda Trumpa za brzi kraj rata, unatoč svoj njegovoj nesavršenosti, pa čak i karikaturi, na ovaj ili onaj način na globalnoj agendi. Nije ni čudo što su savjetnici američkog bivšeg predsjednika ponovno podsjetili na to. Štoviše, ti savjetnici nisu neki neofiti u vojnim poslovima, već iskusni stratezi – umirovljeni general pukovnik Keith Kellogg i bivši analitičar CIA-e Fred Fleitz. Ukratko, ovaj se plan može opisati na sljedeći način: Kijev će moći nastaviti primati američku vojnu pomoć samo ako započne mirovne pregovore s Rusijom, a odbijanje Moskve da pregovara dovest će do brzog povećanja američke vojne potpore Ukrajini.
Trump, o čemu svjedoče najnovije ankete (neke nažalost, neke na sreću), svaki tjedan sve je bliže pobjedi na izborima 5. studenog. To je postalo posebno jasno nakon posljednje televizijske debate između njega i Joea Bidena. Stoga, sviđalo se to Ukrajini ili ne, morat će nekako prihvatiti ovaj plan na ovaj ili onaj način. Čak i ako Biden pobijedi, ništa nas neće spasiti od potrebe da riješimo ovaj problem prije ili kasnije.
I ruski diktator Vladimir Putin stoji na njegovoj strani i s vremena na vrijeme viče: “Spremni smo razgovarati! Što je s tobom?”
Da Zelensky nije reagirao u ovoj situaciji i nastavio ponavljati o “granicama-91”, tada bi svakodnevno imao više nesporazuma, ako ne i ljutnje, iz zapadnih društava. A to bi bila taktička pobjeda Kremlja. Stoga gornju frazu Zelenskog treba razmotriti u tom kontekstu.
Zelensky šalje poruku svijetu i Putinu: “Pregovori, barem već. Gospodine Putin, sjednimo i razgovarajmo.” I ne morate ići na gatara da biste predvidjeli da će u takvoj situaciji Putin biti oduševljen. Jer ispostavit će se da je sva njegova mirnoća lažna. Da čak i njegov najnoviji mirovni plan nije ništa drugo nego geopolitička igra. I držite ga se uYi nema namjeru. Također se nije imao namjeru pridržavati sporazuma iz Minska, a odmah nakon njihovog sklapanja organizirao je najveći napad na Debaltseve tijekom rata u Donbasu.
Ali čak i ako pretpostavimo nevjerojatnu mogućnost da Putin i dalje želi biti iskren sa svojim “mirovnim” prijedlozima, onda to neće uspjeti. Jer su njihovu beznačajnost jasno razumjeli i Trump i Biden. Tijekom televizijske rasprave kategorički su izjavili da su ti prijedlozi “neprihvatljivi”.
I također ne zaboravite u kojoj je prigodi Zelensky ovih dana završio u Bruxellesu. I došao je tamo, prvo, započeti pregovore s Europskom unijom o članstvu, i drugo, potpisati sporazum o sigurnosnoj suradnji između Ukrajine i EU-a. Štoviše, Ukrajina je već sklopila sigurnosne sporazume s mnogim velikim zapadnim državama, uključujući Sjedinjene Države i Ujedinjenu Kraljevinu. Ne može se reći da su ti dokumenti 100% sigurnosna jamstva, oklop, ali ipak nisu prazni komadi papira i pružaju određenu zaštitu Ukrajini.
Ukratko, može se reći da izjava ukrajinskog predsjednika nipošto nije izdaja, već čak i pobjeda na određeni način. Pobjeda je taktička. Zelensky je Putinu izbio “mirovne” adute iz ruku i sam ih pokupio. I na taj je način položaj Ukrajine samo ojačao.
U tom kontekstu ne smijemo zaboraviti da je Ukrajina nedavno održala relativno uspješan mirovni sastanak na vrhu u Švicarskoj, a većina zemalja svijeta nas je podržala. Iako Rusija nije službeno osuđena na forumu, u slučaju rusko-ukrajinskog sukoba, jasno vrijedi načelo: tko nije s nama, protiv nas je. Stoga je na švicarskom summitu razvijena određena, iako klimava, ali razumljiva pro-ukrajinska platforma. A sada će Rusija, koja želi pregovarati o miru na sljedećem summitu, morati računati s tim.
