U ponedjeljak, 3. lipnja, 25-godišnja Iryna Tsybukh, bolničarka bataljuna Hospitallers, pokopana je na Marsovom polju u Lavovu. Vojnik je ubijen 29. svibnja u smjeru Harkiva, a 1. lipnja napunila bi 26 godina.
Prvo, paraste i oproštaj obitelji i voljenih od Iryne Tsybukh Dogodila u crkvi Sv. Andrije Prvozvanog, kako je navedeno u njezinoj oporuci. Tijekom oproštaja pjevali su ukrajinske pjesme koje je Iryna voljela. Prema njezinim željama, svi prisutni bili su u maskirnim ili izvezenim košuljama. Iryna Tsybukh također je zamolila da ne donosi cvijeće na svoj sprovod.
Prema riječima svećenika oca Andriyja, Iryna Tsybukh od malih je nogu aktivno sudjelovala u životu župe, organizirala razne događaje i igrala u kazališnoj skupini u crkvi.
Nakon toga, pogrebni korteo otišao je u garnizonsku crkvu, gdje se Iryna Tsybukh oprostila od svoje braće po oružju, kolega i građana. Bandura igračica Maryna Krut izvela je posljednju pjesmu za djevojku – “Freedom”. A na trgu ispred hrama postavljeni su transparenti s fotografijama Iryne Tsybukh i s linijama iz njezina oproštajnog pisma.
Iz crkve Garnizona, pogrebna ceremonija, u pratnji orkestra i uz zvukove ukrajinskih pjesama, otišla je na Marsovo polje na groblju Lychakiv, gdje je Iryna Tsybukh pokopana među herojima.
Oprostili smo se od 25-godišnje bolničarke od zvukova orkestra i ukrajinskih pjesama koje je voljela (fotografija Marije Masyuk/nas)
Stotine ljudi pratilo je Irynu Tsybukh na njezinom posljednjem putovanju (fotografija Maria Masyuk/nas)
Iryna Tsybukh odmarat će se među junacima na Marsovom polju (fotografija Maria Masyuk/us)
Iryna Tsybukh rođena je u Lavovu, završila je školu br. Prije početka potpune invazije radila je kao producentica i voditeljica reforme Suspilne, kao i provodila obrazovne projekte u udaljenim selima regija Donjecka i Luganska te snimala dokumentarne filmove.
Od 2015. godine Iryna Tsybukh volontira. Obučavana je u medicinskoj jedinici specijalnih snaga Bijele beretke, služila je nekoliko rotacija u Donbasu kao vojni bolničar. Kasnije se pridružila bojni Hospitallers, koja se bavi medicinskom evakuacijom ranjenih vojnika iz žarišta fronte.
U 2018. i 2021. godini Iryna Tsybukh postala je pobjednica državnog natjecanja “Čast profesije” u nominacijama “Najbolje novinarstvo u lokalnim medijima” odnosno “Najbolje izvješće u lokalnim medijima”.
U veljači 2022. ponovno se pridružila Hospitallersima, gdje je kasnije vodila 5. posadu.
Iryna Tsybukh sudjelovala je u obrani regija Kijeva i Donjecka – od Vuhledara do Lymana, Avdiivke, Maryinke, Bakhmuta i Serebryansk šume. Nedavno je djevojka radila u smjeru Harkiva, gdje je umrla 29. svibnja.
Iryna Tsybukh iz Lavova zauvijek ima 25 godina
Dana 16. studenog 2023., na Dan televizije, radija i komunikacija, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenskiy osobno je Iryni Tsybukh uručio Orden zasluga III stupnja. U ožujku 2024. osvojila je UP 100. Moć žena.”
1. lipnja 2024. godine Iryna Tsybukh napunila bi 26 godina.
