Pitanje nuklearne ucjene Kremlja teče poput crvene niti kroz cijeli trenutni rusko-ukrajinski rat. I to ne samo u posljednje dvije godine, od velike invazije. Čak je i aneksija Krima bila popraćena Putinovim prijetnjama da će koristiti nuklearno oružje ako se itko na Zapadu usudi miješati u ruske planove okupacije. Sjećate li se ruskog propagandnog filma Krim. Put u domovinu” o događajima na poluotoku početkom 2014. godine? U njemu je Putin iskreno priznao da je spreman koristiti nuklearno oružje tijekom “krimske kampanje”. “Bili smo spremni to učiniti”, samouvjereno je rekao šef Kremlja.
Pitam se protiv koga? Sam Putin ne navodi u dokumentarcu. Pa, logično je pretpostaviti da protiv zemalja NATO-a koje bi se usudile pružiti izravnu vojnu pomoć Ukrajini. Zato što je bombardiranje Ukrajine sa svojom vojskom propalo u to vrijeme nekako potpuno nelogično. Pogotovo one ukrajinske jedinice koje su bile stacionirane na Krimu i imale su barem neku priliku da spriječe okupaciju.
Ruska nuklearna trijada bila je jedno od glavnih odvraćanja od napora Ukrajine da se obrani od ruske agresije tijekom prvih osam godina rata. Na kraju, u posljednje dvije godine, ovaj faktor nije nigdje nestao, već je, naprotiv, samo dobio na težini. Međutim, Putin nije uputio izravne nuklearne prijetnje ni Ukrajini ni Zapadu. Za ovaj slučaj, Kremlj je koristio svoje propagandističke lančane pse. I s vremena na vrijeme, bivši predsjednik Dmitrij Medvedev volio je blefirati na ovu temu.
Iako su s vremena na vrijeme postojali nagovještaji samog ruskog diktatora. Ponekad su prilično prikriveni, ponekad su transparentniji.
Istodobno je došlo do procesa devalvacije ruskih nuklearnih prijetnji. Zato što je glasnogovornik koji ih je izrazio uvijek povlačio neke crvene crte, čiji bi prelazak od strane Ukrajine ili Zapada doveo do “nuklearne apokalipse”. Ali čim su protivnici Kremlja prešli ovu granicu, nacrtao je sljedeću bez nepotrebnih uvreda (ili možda uvredama na koje je malo ljudi obraćalo pozornost) i prijeteći obećao: “Ovaj put..”
A budući da svaki put nije bilo nuklearnog odgovora, logično je da se učinkovitost prijetnje svaki put smanjila.
Temu nuklearnog blefa Kremlja ponovno je iznijela Putinova konferencija za novinare 5. lipnja za urednike vodećih zapadnih novinskih agencija. Manifestacija je održana u novoizgrađenom tornju Gazprom na 81 katu uoči godišnjeg Međunarodnog gospodarskog foruma u Sankt Peterburgu i trajala je više od tri sata.
Što je šef Kremlja rekao u kontekstu zloglasnog “nuklearnog pepela”? Isprva se Putin pokušao opravdati: “Znate, uvijek nas pokušavaju optužiti da mašemo nekom vrstom nuklearnog čekića. Ali jesam li sada postavio pitanje mogućnosti korištenja nuklearnog oružja? To je ono što ste učinili. Izvedi me na ovu temu, a onda ćeš reći da sam mahao nuklearnim čekićem. Nemojmo ga dovoditi ne samo za upotrebu, već čak i za prijetnju upotrebe.”
Pa, ok, “nemojmo dokazivati”, rekla bi svaka trezvena osoba, tumačeći Putinove riječi kao jamstvo, Rusija više ne namjerava koristiti nuklearnu ucjenu protiv Zapada ili bilo koga na svijetu. I pogriješio bih, jer je već u sljedećoj rečenici ruski diktator potpuno zanijekao prethodnu tezu i odmah sam pribjegao nuklearnim prijetnjama.
“Iz nekog razloga, Zapad vjeruje da Rusija nikada neće koristiti[nuklearno oružje – ur.]. Imamo nuklearnu doktrinu, pogledajte što piše. Ako nečiji postupci ugrožavaju naš suverenitet i teritorijalni integritet, smatramo mogućim koristiti sva sredstva koja su nam na raspolaganju. To se ne smije shvatiti olako, površno. Tome treba pristupiti profesionalno. Nadam se da će se svi na svijetu tako odnositi prema rješavanju takvih pitanja”, kazao je Putin.
Takva je retorička shizofrenija. I to ne završava gore navedenim frazama. Umjesto toga, ona počinje i eskalira samo kada je riječ o zapadnoj vojnoj pomoći Ukrajini. A posebno za dopuštenje korištenja ovog oružja za napade na “kanonski” teritorij Rusije.
Iz nekog razloga, Putin je siguran da ukrajinska vojska nije sposobna sama napasti zapadno visokoprecizno oružje na području Rusije. Da bi se to postiglo, po njegovom mišljenju, potrebno je uvesti letački zadatak za projektil u sustav koji zahtijeva sudjelovanje zemalja koje su isporučile vatrogasne sustave: ako govorimo o raketama Olujna sjena — Velika Britanija, ako je oko ATACMS — SAD itd. To jest, prema Putinu, iza napada na ruski teritorij stoji vojska Sjedinjenih Država, Velike Britanije, kao i Švedske, Norveške i svih drugih zemalja koje daju rakete Ukrajini.
I u tom kontekstu Putin prijeti: “Moskva razmatra mogućnost raspoređivanja takvih visokotehnoloških raketa velikih domet dovoljno blizu da pogodi države koje su omogućile Ukrajini da pogodi ruski teritorij takvim projektilima.”
A onda njemački novinar iz agencije DPA pokušava pojasniti prijeti li Putin još uvijek raketnim napadima, posebice Njemačkoj i kancelaru Olafu Scholzu. Odmah se povlači: “Zašto ste mislili da nekome prijetimo? Ne prijetimo nikome, pogotovo poglavaru druge države. To su loši maniri, to je loša forma.”
Ton je, naravno, loš, grijeh je ne slagati se s Putinom, kao i ne priznati da je već i najmanje zbunio sve. A kako bi se to razotkrilo, razni stručnjaci Kremlja trebaju dešifrirati poruke Kremlja najmanje mjesec dana.
Čini se da postoji mnogo više ove zbrke, ali Putin proglašava frazu koja već potpuno zbunjuje sve: “Ako netko smatra da je moguće isporučiti takvo oružje za napad na naš teritorij, zašto nemamo pravo isporučivati oružje iste klase onim regijama u kojima će se izvoditi napadi na osjetljive ciljeve zemalja koje to čine protiv Rusije? Ako vidimo da su[zapadne]zemlje uvučene u rat protiv nas, zadržavamo pravo djelovati na isti način, to je put ka vrlo ozbiljnim problemima”.
Pokušajmo pojednostaviti ovaj geopolitički Putinov narativ, koji je, kako bi rekli kulturno pametni Rusi, “tkan od boraca”. Dakle, prvo, tu je njegov poziv da ne pribjegava nuklearnim prijetnjama. Nakon toga se s njegovih usana odmah čuje sljedeća prijetnja. Tada je jamstvo da Rusija nikada nikome nije prijetila, jer je prijetnja “loši maniri”. Istodobno, prijeti da će na teritorij europskih država dovesti ruske dalekometne rakete kako bi pogodio te države za vojnu pomoć Ukrajini. No, kasnije se ispostavlja, prema Putinu, da sama Rusija neće pucati rakete na nikoga, pribjeći će “asimetričnom odgovoru” i prenijeti svoje moćno oružje u one države koje su neprijateljski raspoložene prema Zapadu, kako bi mogle pucati na zapadne zemlje ili zapadne vojnike, brodove itd. Želio bih naglasiti da s tako blagom polumjerom Putin prijeti zemljama koje (pažnja!) “Oni su uvučeni u rat protiv nas (Rusi – ur.).” To jest, zemlje su, prema ruskom vođi, već u ratu protiv Rusije, a sama Rusija se samo usuđuje predati svoje oružje nekome kako bi se netko mogao osvetiti ruskim neprijateljima.
Čitatelj može imati logično pitanje: zašto uopće slušati i pokušati analizirati ovu glupost kremaljskog diktatora? I to je neophodno. Jer analiza ovog brbljanja omogućuje nam da shvatimo da Putin neće koristiti nikakvo nuklearno oružje, da su njegove nuklearne prijetnje čisti blef.
Zamislite da vas je susjed uvrijedio zbog nečega i prijetio da će vas ubiti na najbrutalniji način. Sljedećeg dana nastavlja prijetiti, ali ne toliko krvožednim, na primjer, obećava da će staviti hrpu ispod vaših vrata. Hoćete li nakon toga ozbiljno shvatiti njegove prijetnje smrću? Teško. Ali ono na što vas može podsjetiti izgleda mnogo realističnije. Ali koja je svrha izvođenja fekalnih prljavih trikova na nekome ako ga već namjeravate ubiti? Očito, nijedna. Ali prijetnja nametanjem hrpe je prilično uvjerljiva.
Putinovo zastrašivanje, koje počinje nuklearnom ucjenom i završava prijetnjama da će raznim Hamasima, Hesbollahu ili talibanima i ISIS-u osigurati rusko oružje, treba percipirati u tom smislu. Potonjem se može vjerovati, pogotovo zato što Kremlj to čini već duže vrijeme.
