Globalnom mirovnom samitu u Švicarskoj došao je kraj. Njegove rezultate možete analizirati iz različitih kutova. Rastaviti u atome tko i što od svjetskih političara prisutnih tamo. No, sve teze o osudi ruske agresije i potrebi poštivanja normi međunarodnog prava općenito već su se čule, tako da nisu jako impresivne. Međutim, u Švicarskoj smo čuli i nešto novo. Naime, o mogućnosti pregovora s Rusijom i postizanju pravog mira u sljedećih nekoliko mjeseci.
Međunarodni događaj, koji se održao među europskim Alpama, nije postao prekretnica u solidarnosti cijelog svijeta oko suzbijanja ruske agresije. Mirovni samit u Švicarskoj, naprotiv, jasnije je ocrtao globalnu podjelu planeta na uvjetno zapadni kamp i takozvani Globalni jug. Također je posvjedočio o tužnoj istini: Kremlj i dalje zadržava značajan utjecaj u svijetu i sposoban je manipulirati političkim vođama niza zemalja. Rusija, ne bez pomoći Kine, također je uspjela ograničiti broj sudionika događaja. Ako pogledate geografiju zemalja zastupljenih u Bürgenstocku, možete vidjeti da su mnoge zemlje Afrike, Azije i, u manjoj mjeri, Latinske Amerike odlučile jednostavno ignorirati ovaj događaj.
Ali čak ni svi koji su prisustvovali summitu nisu potpisali konačni tekst priopćenja. Iako je već bio u vrlo uravnoteženom tonu i nije sadržavao zahtjeve za kažnjavanje agresora. Opće fraze o poštivanju teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, Povelji UN-a, postizanju stabilnog i pravednog mira i rješavanju sporova mirnim sredstvima ostavile su dvosmislen dojam. Navodno se priopćenje odnosi na konvencionalni rat između dviju država, u kojem nema jasne podjele na agresora i žrtvu agresije. I ovaj rat mora konačno biti nekako zaustavljen. Zahtjevi za prijenos ZNPP-a pod kontrolu Ukrajine, sloboda plovidbe u Crnom i Azovskom moru i oslobađanje svih ratnih zarobljenika svojevrsni su pojas u smjeru Moskve. I oni bi trebali privući što više država svojom prekomjernom ispravnošću. Međutim, čak se ni to nije dogodilo.
Među onima koji nisu potpisali dokument su utjecajni regionalni igrači kao što su Saudijska Arabija, Indija, Tajland, Indonezija, Meksiko, Južna Afrika, Brazil i UAE. Irak, Ruanda i Jordan naknadno su neobjašnjivo povukli svoje potpise na priopćenju, smanjujući ukupan broj potpisnika na 77. Kina, koja nije sudjelovala na događaju, odbila je komentirati rezultate summita. Neki potpisnici nisu zaboravili dodati u svoje komentare medijima da bi bilo dobro da druga strana – Rusija – bude prisutna na summitu. Da je bez Moskve ovaj događaj besmislen. Dakle, neformalno izjednačavanje statusa agresora i njegove žrtve.
Općenito, većina stručnjaka slaže se da u Bürgenstocku nije bilo ni izvanrednih diplomatskih postignuća ni opipljivih neuspjeha. Međutim, nije baš jasno zašto je Ukrajina pokušala ubrzati takav događaj. Uostalom, mirovni samit u Švicarskoj pripremao se upravo u vrijeme kada su oružane snage Ukrajine bile prisiljene polako se povlačiti ili provoditi gluhu obranu zbog kašnjenja zapadne pomoći. A Putin se, naprotiv, počeo osjećati mnogo samouvjerenije i ponovno mašta o kapitulaciji Ukrajine. Ako je sve učinjeno radi brojeva ili želje da se pridobije većina država globalnog juga, onda se nema čime hvaliti.
No, najzanimljivije su izjave da u sljedećih nekoliko mjeseci možemo očekivati novi mirovni samit uz sudjelovanje Rusije. I da će konačno zabilježiti pravi mir i početak pregovora s Ruskom Federacijom.
“Ideja je da sljedeći summit bude kraj rata. I, naravno, trebamo drugu stranu za pregovaračkim stolom. Očito je da obje strane trebaju okončati rat, moj i naš rad je osigurati da Ukrajina bude u najjačim položajima u ovom trenutku”, rekao je Dmytro Kuleba na brifingu tijekom summita 16. lipnja.
Ministar je dodao da se u budućnosti izravni dijalog s Rusijom ne može izbjeći: “Savršeno dobro razumijemo da će doći trenutak kada ćemo morati razgovarati s Rusijom. Ali naše stajalište je vrlo jasno: nećemo dopustiti Rusiji da govori jezikom ultimatuma.”
Predsjednik Volodimir Zelenski govorio je na sličan način. “U ratnom smo stanju. Nemamo vremena za dugotrajan rad. Kretanje prema miru znači brzo djelovanje. Priprema za taj dan trajat će mjesecima, a ne godinama. A kada plan bude spreman i svaki korak razrađen, otvorit će se put za drugi mirovni samit, a time i za kraj rata, kao i za pravedan i trajan mir”, rekao je Volodimir Zelenskiy na završnoj tiskovnoj konferenciji.
U tim izjavama ministra i predsjednika nema potrebe posebno tražiti bilo kakvu izdaju. Ili se unaprijed navijajte s raznim lošim scenarijima. Kuleba i Zelensky službeno su odbacili jezik ultimatuma Kremlja i predaju ukrajinskih teritorija. Predsjednik je dodao da bi Kremlj mogao započeti pregovore i sutra ako Rusija povuče svoje postrojbe. Osno(a) U mjeri u kojoj je to dopušteno odredbama ove Konvencije, glavni tajnik osigurava da T Nije li naša vlada previše optimistična glede budućnosti i koliko realno procjenjuje Putinovu spremnost da okonča rat do kraja godine? I je li racionalno u sadašnjim uvjetima prisiliti održavanje drugog mirovnog samita uz sudjelovanje Rusije?
Naravno, svi bi željeli da se rat završi. Ali ovdje počinju neodgovorena teška pitanja. Želi li Rusija sada pravedan mir? Odgovor je nedvosmisleno ne. Putin je već izrazio svoje zahtjeve za takozvanim mirom Ukrajine, koji de facto izgledaju kao predaja. Kako onda kombinirati različita shvaćanja mira između agresora i žrtve agresije? Na ovo pitanje nema odgovora.
Ako definicija “kraja rata” znači primirje na trenutnoj prvoj crti bojišnice i početak pregovora, tada se ta opcija može dogoditi. Ali nemoguće je to nazvati putem održivog mira. To će više podsjećati na pokušaj zamrzavanja sukoba, kada sva okupirana područja ostaju pod ruskom okupacijom na neodređeno vrijeme.
Teško je zamisliti što bi se moglo dogoditi u sljedećih nekoliko mjeseci kako bi se rat u Ukrajini okončao prije američkih izbora. Bila je gotova, ne smrznuta ili uzeta na kratku stanku. Povlačenje ruskih vojnika barem na liniju od 23. veljače 2022. sada izgleda fantastično. Ali možda nešto ne znamo i previše smo skeptični? Možda svijet ima tajni plan da prisili Rusiju da se povuče s barem dijela ukrajinskog teritorija? I ne znamo ništa o njemu. Ili je možda malo drugačije. A vlasti, osjećajući javno raspoloženje, značajno pojačavaju mirovni kolosijek, jer su jednom vrlo aktivno najavili protuofenzivu.
Sjetimo se zime 2022/23. Proljeće je još uvijek bilo daleko, a Ukrajina je počela aktivno govoriti o nadolazećoj protuofenzivi, što bi dovelo do poraza ruskih vojnika. Tema protuofenzive bila je toliko nabrijana da čak i da je Glavni stožer kategorički odbio provesti je, malo je vjerojatno da bi proces bio zaustavljen. Društvo je doslovno živjelo u iščekivanju vojnog čuda. Protuofenziva 2023. bila je neuspješna. A to bi trebalo naučiti vlasti da budu opreznije u svojim planovima i prognozama. Nemojte davati nepotrebna obećanja i ne zadovoljavajte društvo iluzijama.
Kada ukrajinske vlasti na mirovnom samitu daju iznimno optimistične izjave o završetku rata u sljedećih nekoliko mjeseci, glavno je da ne ispadne kao kod protuofenzive koja je bila nabrijana prošle godine. S brzim mirom i završetkom rata, nažalost, može se dogoditi slična priča.
