U Pojasu Gaze dogodio se izvanredan događaj. Izraelske specijalne snage izvele su operaciju u gradu Nuseiratu i oslobodile četiri taoca koje je Hamas držao u zatočeništvu (i ljudi povezani s njima, a ispostavilo se da ti ljudi nisu neki marginalci, već, recimo, liječnik i novinar kanala Al Jazeera).
Ova tema, naravno, izazvala je reakciju medijskog svijeta – odlična vijest, glavna tema dana, medijski djelatnici razumiju na što mislim. Postavljajući mu pitanje, koje se, s jedne strane, može smatrati samo pokazateljem stupnja razvoja i adekvatne procjene stvarnosti od strane ovog novinara. S druge strane, njezine riječi su marker mnogo dubljih procesa.
Pitanje je bilo jednostavno: zašto izraelska vojska, kada planira svoju operaciju u Nuseiratu, nije obavijestila civilno stanovništvo Pojasa Gaze o tome kako bi pokušala smanjiti broj hipotetskih žrtava među tim stanovništvom. Izraelski vojnik, naravno, ostao je u granicama eterične pristojnosti i objasnio što je moguće diskretnije da će takav korak jednostavno uništiti sve planove, a taoci će odmah biti uništeni. I to bi bio kraj priče s predstavnikom BBC-a, prelazeći u ironičan i sarkastičan format rasprave o “BBC standardima”. No, u stvari, situacija je, kao što je već spomenuto, mnogo dublja.
Budući da je Izrael, nakon što je preživio strašan napad Hamasa 7. listopada 2023. (kada je ubijeno oko 1200 ljudi, više od 250 ljudi postalo je zatvorenicima-taocima) i pokrenuo osvetnički napad, dobio vrlo ozbiljnu reakciju u dijelovima zapadnog svijeta. Sve do otvoreno antisemitskih izjava na razini šefova američkih sveučilišta i nagovještaja američke predsjedničke administracije da bi Izrael mogao ostati bez pomoći ako nastavi s radom u Pojasu Gaze.
I ovdje se postavlja pitanje – zašto u gotovo identičnim situacijama (potpuno nemotiviran napad barbara masovnim masakrima i neljudskim zločinima) Ukrajina prima mnogo manje od zapadnog svijeta od Izraela? Naravno, ovdje, kao i uvijek u tako teškim situacijama, postoji cijeli niz razloga. Konkretno, banalni antisemitizam, koji je zaživio iz istog razloga kao i slogan “Možemo to ponoviti” pojavio se u Rusiji – generacije koje su preživjele one strašne događaje, za koje su holokaust, Holodomor i svjetski rat bili stvarnost njihovih života, preminule su, a za sadašnje su to samo stranice iz udžbenika povijesti. Arapski lobi također igra ulogu u tome, uključujući naftni lobi i šire. Ali postoji i razlog koji je izravno povezan s našom trenutnom poviješću.
Činjenica je da je Izrael jak. Izrael je jači od Hamasa. Da, naravno, IDF je propustio trenutak pripreme i napada, to je činjenica, samo otvoreni pristaše premijera Benjamina Netanyahua mogu raspravljati s tim – svima ostalima je jasno da je izraelska obavještajna služba u ovom trenutku katastrofalno podbacila. Ali ako uzmemo situaciju u cjelini, onda je, naravno, izraelska vojska jača, moćnija, modernija od Hamasa.
I zato sada vodi svoj rat na području Pojasa Gaze – na području grada Rafaha, Philadelphia Corridora (i to već na granici Pojasa s Egiptom). A Ukrajina ne provodi neprijateljstva na teritoriju Rusije – postoje samo napadi dronovima i, posljednjih tjedana, nakon dopuštenja zapadnih zemalja, raketni napadi na pogranična područja. Zato je Izrael, u očima velikog dijela zapadnog svijeta, dijela zahvaćenog ljevičarskim idejama (gdje su palestinski teroristi borci za neovisnost), agresorska zemlja. I to ne zemlja koja se kroz svoju modernu povijest borila ne čak ni za neovisnost, već jednostavno za opstanak. Opstanak i zemlje i ljudi koji u njoj žive.
Zato postoje svi ti studentski prosvjedi (oni ljudi koji nikada u životu nisu bili u Pojasu Gaze i nikada neće biti tamo, jer nisu idioti koji zamjenjuju svoj udoban američki svijet za zemlju trećeg ili osamnaestog svijeta), sve te sankcije ili pokušaji sankcija, sve do pokušaja stavljanja izraelskog vodstva na međunarodnu tjeralicu.
Ukrajini to (još) ne prijeti iz jednog jednostavnog razloga. Slabiji smo od Rusije. Uzvraćamo – ili, najviše, oslobađamo vlastiti teritorij. Ali ako smo imali dovoljno snaga da uđemo na teritorij Rusije i provedemo pretragu svih tih uporišta, baza i drugih objekata okupacijske vojske u blizini Belgoroda, Kurska, Rostova ili čak u Volgogradskoj regiji (gdje su na aerodromu u Akhtubinsku ukrajinski dronovi uspješno napali najsuvremeniji zrakoplov Su-57, koji je, čini se, samo nekoliko puta odletio do ukrajinske granice i pokrenuo raketne napade), “Tada bismo vidjeli potpuno drugačiji odnos prema sebi, prema našoj vojsci.
Zapravo, zašto “onda”? Čuli smo pozive za da “mirni ruski građani ne bi trebali patiti” – kada se samo govorilo o zapadnom oružju dovoljne moći za Oružane snage Ukrajine. U isto vrijeme, mirni građani Ukrajine – nisu samo patili. Ubijeni su u čoporima. Kao Izraelci 7. listopada 2023. I Zapad to zna, samo gluhoslijepi pristaša prijateljstva s Rusijom nije čuo ili vidio ime “Bucha”.
No, unatoč Buchi, Irpinu, Izyumu, Khersonu, Mariupolju i drugim gradovima, sigurno bismo čuli ono što Izrael čuje. I to je dobra stvar. Dobro za Izrael. Jer to znači da je jak. Dovoljno je jak da se nosi sa svojim neprijateljima – unatoč pokušajima da ga zaustave njegovi navodni partneri u zapadnom, demokratskom, civiliziranom svijetu. To je ono što bi Ukrajina trebala postati. Jak, što možda ne uzima u obzir činjenicu da je netko na Zapadu toliko zabrinut za civilno stanovništvo regije Belgorod da su nas spremni nazvati “agresorom”.
Kao što pokazuje primjer Izraela, koji je bio okružen tim barbarima sve godine svog postojanja, samo će mu takav vlastiti položaj omogućiti da preživi. I ne samo preživjeti, već i dobro se razvijati između ratova. Razvijati se na takav način da Njemačka i Finska, uz sve svoje razmetljive brige za civilno stanovništvo Pojasa Gaze, slegnu ramenima sankcije protiv Izraela, jer surađuju s Jeruzalemom u područjima u kojima jednostavno nema alternative toj suradnji. A kad je ekonomija uključena, svi ti vatreni slogani naglo su ograničeni i skriveni u kutu. I u takvoj situaciji, to je samo za dobrobit cijelog demokratskog svijeta. Kao i pobjeda (prvenstveno u obliku opstanka kao takve) Ukrajine.
