Ovog tjedna u Ukrajini je održan povijesni posjet francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Berlinu. Koja je njegova povijesnost za nas? U izjavama danim tijekom sastanka francuskog čelnika s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom. Zato što se najveći dio njih odnosio na Ukrajinu i njezinu žestoku borbu protiv ruske agresije.
Dakle, Macron je još jednom potvrdio svoju namjeru slanja francuskih vojnika u Ukrajinu u slučaju nužde. U slučaju čega? Ovdje nema jasnog odgovora. Francuski predsjednik i dalje drži Kremlj u situaciji strateške neizvjesnosti. “Naravno, ne želim da Putin misli da se to neće dogoditi ni pod kojim okolnostima”, kazao je.
Scholz, s druge strane, ne planira poslati bundeswehrske postrojbe u Ukrajinu “ni pod kojim okolnostima”. Ipak, ne daj Bože, netko to tumači kao najnoviji Drang nach Osten. Ponovio je kako NATO ne teži sukobu s Rusijom i neće učiniti ništa što bi Savez učinilo strankom u sukobu.
Oko čega su se stranke složile? Prije svega, to je održavanje Ukrajine koliko god je potrebno. Budući da je Zapad konačno otkrio tu tajnu da ako Putin doista pojede Ukrajinu, to će biti prvi komad koji će samo probuditi njegov imperijalistički apetit. Stoga su i Macron i Scholz jasno izjavili da Rusiji ni pod kojim uvjetima ne bi trebalo dopustiti pobjedu.
Ali to smo već čuli. I upravo sada prelazimo na povijesne izjave koje su odletjele s usana Macrona, i što je najvažnije – Scholza. Naposljetku, obojica su dali zeleno svjetlo za upotrebu oružja koje su Francuska i Njemačka dale Ukrajini za napade na ciljeve na ruskom teritoriju. Međutim, uz određene uvjete. Francuski predsjednik je rekao da Ukrajina može “neutralizirati” ciljeve u Rusiji “iz kojih su ispaljene rakete, ali ne i druge civilne ili vojne ciljeve”. Njemačka kancelarka dodala je da Ukrajina može koristiti predviđeno oružje “u okviru međunarodnog prava”. Međutim, čini se da Scholzovo stanje nije restriktivno, jer nijedno međunarodno pravo nije zabranjeno braniti se od agresije napadom na bilo koje opravdane ciljeve na teritoriju agresora. “Opravdane mete”, naravno, ne znače civile, koji nikada nisu bili predmet interesa Oružanih snaga Ukrajine.
Evo što je Michael Clarke, bivši direktor trusta mozgova, imao za reći Royal United Services Institute, U komentaru za TV i radijsku tvrtku Deutsche Welle: “Vrlo je teško odrediti pravnu osnovu za bilo kakve zabrane Ukrajini da ne koristi zapadno oružje na priznatom teritoriju Rusije. Prema članku 51 Povelje UN-a, Ukrajina ima pravo braniti se, među ostalim napadom na teritorij napadača.”
Zastupnik Yehor Chernev, šef stalnog ukrajinskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, rekao je u komentaru za Politico da je za Ukrajinu dobivanje dozvole za napad na Rusiju zapadnim oružjem “pitanje opstanka i naše obrane”. “Tražimo dozvolu za odmazdu i napad na legitimne vojne ciljeve u Rusiji”, kazao je.
Egzistencijalnu važnost omogućavanja našim zapadnim partnerima da pogode strateške ciljeve na ruskom teritoriju pokazala je svibanjska ruska ofenziva u regiji Harkiv. “Imajući sve obavještajne podatke, vidjevši gdje koncentriraju svoje postrojbe, svoju opremu, nismo imali priliku pokrenuti preventivni napad kako bismo ih spriječili u prelasku granice. Morali smo reagirati tek nakon što su prešli granicu i zbog toga smo izgubili nekoliko sela i ljudi”, objasnio je Černev.
Istodobno, harkivska ofenziva Rusa prisilila je Zapad da brzo i radikalno promijeni svoje stajalište o ovom pitanju. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg naveo je pravo Ukrajine da pogodi vojne ciljeve na teritoriju Rusije uz pomoć isporučenog zapadnog oružja. “Vrijeme je da saveznici razmotre trebaju li ukinuti neka od ograničenja koja su nametnuli uporabi oružja koje su pružili Ukrajini. Ukrajina se ima pravo braniti. A to uključuje napade na legitimne vojne ciljeve na teritoriju Rusije”, rekao je Stoltenberg u intervjuu listu The Economist. Josep Borrell, visoki predstavnik Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, prepoznao je napade Oružanih snaga Ukrajine na objekte na teritoriju Rusije kao opravdane. “To je apsolutno legalno sa stajališta međunarodnog prava, sve dok su nanesene proporcionalno”, kazao je Borrell.
Kao rezultat toga, zemlje NATO-a počele su ukidati ovu smiješnu zabranu jednu po jednu. Isprva je Velika Britanija sankcionirala uništavanje vojnih objekata u Rusiji oružjem koje je osigurala. Prije svega, rakete Olujna sjena. Zatim su Švedska, Finska, baltičke zemlje, Nizozemska, Poljska, Češka i Kanada dale zeleno svjetlo. I tako, kao što smo već spomenuli, Francuska i Njemačka pridružile su se popisu. Tako možemo granatirati ruski teritorij FrancuzaNa primjer, u slučaju Sjedinjenih Američkih Država, Sjedinjenih Američkih Država i SKALP (koji su analozi Storm Shadowa). Još nije jasno kako bi Nijemci trebali pucati na Rusiju. Imamo veliku nadu da će nam Scholz na kraju odlučiti osigurati snažne rakete dugog dometa BIK, što bi riješilo mnoge probleme s razbijanjem logistike ruskih okupatora. I kao što je poznati američki general Prvog svjetskog rata, John Pershing, tvrdio, “pješaštvo pobjeđuje u bitkama, logistika pobjeđuje u ratovima.”
Žalosno je da se talijanska premijerka Giorgia Meloni, koja je do sada tako gorljivo podržavala Ukrajinu, snažno protivila davanju takve dozvole. Iako njegova zabrana neće imati praktične posljedice, budući da nam Italija ionako nije dala dalekometno oružje.
Ali otpor SAD-a nam izaziva mnogo tuge. Jer ako ispalimo rakete ATACAMS Barem mete na relativno bliskoj udaljenosti od granica – zračne luke, skladišta, zapovjedna mjesta, prometna čvorišta itd. – tada najvjerojatnije ne bi bilo harkijske ofenzive. A s ostatkom vojnih operacija u istočnoj Ukrajini, Rusi bi imali ozbiljnih problema.
Rješavanje ovog pitanja s Bijelom kućom je kazneno odgođeno. A tu su i neke čudne ljuljačke. Državni tajnik Anthony Blinken, tijekom posjeta Kijevu, odgovarajući na pitanje o dopuštanju upotrebe američkog oružja za napad na ruski teritorij, rekao je: “Ukrajina sama odlučuje kako voditi ovaj rat, obrambeni rat, rat koji Ukrajina vodi kako bi obranila svoj suverenitet, svoj teritorij.” Iako napominje kako Washington ne potiče takve akcije.
Šta je to? Dopuštenje? Izgleda tako, iako vrlo oprezno. Ali kasnije je glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće John Kirby govorio i rekao: “U ovom trenutku nema promjena u našoj politici, ne potičemo niti dopuštamo upotrebu američkog oružja za napade unutar Rusije.”
Štoviše, Washington čak prijeti Ukrajini prstom jer je vlastitim oružjem pogodila naizgled legitimne ciljeve na ruskom teritoriju. Ranije je Bijela kuća izrazila nezadovoljstvo činjenicom da uništavamo ruske rafinerije nafte. Iako upravo ti kompleksi osiguravaju gorivo ruskim oklopnim vozilima, koja napreduju u smjeru Donjecka i Harkiva. Tada je zabrinutost Washinguzrokovana ukrajinskim napadima bespilotnim letjelicama na dvije ruske radarske instalacije (Voronezh-M u Orsku, regija Orenburg i radar u Krasnodarskom kraju). Zato što su ta postrojenja povezana sa ruskim sustavom ranog upozoravanja na nuklearnu prijetnju. I da Rusija navodno može te napade shvatiti kao napad na objekte nuklearnog sustava i stoga odgovoriti atomskim oružjem. Ali, kao što vidimo, nikada se nije dogodio atomski odgovor.
Općenito, situacija s uspostavom nekih “crvenih linija” od strane Rusije vrlo je zanimljiva i poučna. Kremlj je tada izjavio da će oštro odgovoriti Zapadu za isporuku bilo kakvog oružja Ukrajini. Kada je Zapad “skupio nevjerojatnu hrabrost” i isporučio nešto oružja, Kremlj nije imao izbora nego se povući i povući još jednu “crvenu liniju”, koja je sada predviđala odmazdu za opskrbu teškim oružjem, odnosno artiljerijom. Zapadni topnički sustavi su već stigli. Linija se pomaknula malo više na više raketnih sustava za lansiranje, zatim na napade na Krim, zatim na opskrbu tenkovima, zatim na opskrbu dalekometnim raketama, zatim zrakoplovima. I tu i tamo, ruske “crvene linije” se prelaze, a niti jedan obećani fatalni odgovor nije na vidiku. Dakle, možda je vrijeme da Zapad shvati da neće biti odgovora, jer nema ništa posebno o tome kako i s čim.
I čini se da je Washington to konačno počeo shvaćati. Američki predsjednik Joe Biden dugo se opirao dopuštanju Ukrajini da napadne američko oružje na ruskom teritoriju iz straha da bi to moglo prerasti u izravan sukob s protivnikom naoružanim nuklearnim oružjem. Američka administracija još uvijek raspravlja o ovom pitanju, ali je sve bliže pozitivnom odgovoru. To navode novine The New York Times, pozivajući se na njegove izvore u Bijeloj kući. “Predsjednik Biden približava se onome što bi se moglo pokazati kao jedna od njegovih najvažnijih odluka u ratu u Ukrajini: ukidanje zabrane uporabe američkog oružja na ruskom teritoriju”, piše list.
Neki od Bidenovih savjetnika tvrde da je, prema njihovom mišljenju, promjena stajališta američkog vođe o ovom pitanju neizbježna. Međutim, oni vjeruju da će, ako se predsjednik predomisli, vjerojatno postojati stroga ograničenja kako će Ukrajinci moći koristiti oružje koje su osigurali Amerikanci. Očito je da će se dozvola dati samo za napade na vojne objekte koji se nalaze neposredno u blizini ukrajinsko-ruske granice. U isto vrijeme, Biden će vjerojatno zadržati zabranui korištenje američkog oružja za napad duboko u ruski teritorij ili kritičnu infrastrukturu.
Pa, neka bude barem tako za sada. Na taj će se način prijeći sljedeća “crvena linija”, a zatim sljedeća.
