Od 15. do 17. ožujka u Rusiji su održani takozvani predsjednički izbori u Rusiji. “Takozvani” jer, kao što su gotovo sve civilizirane zemlje prepoznale, nisu bile ni poštene ni pravedne. Na kraju, to nisu bili izbori, jer zapravo nije bilo alternative, svi više ili manje dostojni političari koji su se mogli natjecati s aktualnim predsjednikom ili su umrli, ili su bili u zatvoru, ili su bili prisiljeni emigrirati. Manje vrijedni, ali barem minimalno oporbeni političari nisu smjeli ući u završnu izbornu fazu. Na glasačkom listiću, osim Putina, nastupali su samo “obučeni štenci” koji su nastupali za glavnog kandidata za prateće plesače.
Rezultat glasovanja unaprijed je znao, pa čak i unaprijed službeno najavio glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov – “ispod 90%”. U kojoj je mjeri to bilo stvarno, a ne “nacrtano”, nitko ne zna, jer su ruske vlasti glatko odbile dopustiti neovisnim promatračima da dođu na biračka mjesta. Neovisni istraživači, koristeći matematičke metode za otkrivanje falsifikata, tvrde da je gotovo polovica svih glasova koje je Putin dobio bila izmišljena. “Izbor predsjednika Putina” – tako se taj proces “izražavanja volje” građana u šali naziva u Rusiji.
Jasno je da su sve zapadne zemlje uglas osudile izborni proces u Rusiji, osudile Putina i njegovu kliku. Međutim, nitko u Europi ili Sjedinjenim Državama ne namjerava priznati Putina za predsjednika.
“Realnost je da je Putin predsjednik Rusije. Bavili smo se tom stvarnošću u kontekstu rata u Ukrajini i drugim potezima suprotnim američkim interesima koje smo vidjeli od ovog predsjednika i Rusije pod njegovim vodstvom. I nastavit ćemo djelovati u ovoj stvarnosti”, izjavio je američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.
I nema razloga za to. “To su djela i to su činjenice” – kako su ukrajinski novinari voljeli pisati u sovjetskim vremenima, govoreći o zarobljenim sitnim korumpiranim dužnosnicima.
Tako su se izbori, bez obzira koliko ih kritizirali, održali u Rusiji. Svijet, uključujući Zapad, prisiljen je prihvatiti njihove rezultate. A izbori su, kao što znate, ključni dio demokratske procedure. Bez njih demokracija nije demokracija. Stoga se postavlja logično pitanje: što se događa u ovom aspektu u Ukrajini, čiji čelnici uvjeravaju Zapad da u ratu s Rusijom “brane demokraciju u cijelom svijetu”.
A situacija u Ukrajini nije najbolja. To jest, uopće nema. Na primjer, s vremena na vrijeme postoje razgovori u ukrajinskoj politici, pa čak i žestoke rasprave o potrebi izbora. Ali to ne ide dalje od brbljanja.
Na primjer, još jedno intenziviranje izbornih naklapanja dogodilo se krajem kolovoza 2023., nakon posjeta Kijevu američkog republikanskog senatora Lindseya Grahama, koji se smatrao velikim prijateljem Ukrajine (sada se njegov prijateljski stav već dovodi u pitanje zbog određenog otpora usvajanju zakona o vojnoj pomoći Ukrajini). Na sastanku s predsjednikom Volodimirom Zelenskijem, gospodin senator je rekao: “Izbori će se održati u Ukrajini sljedeće godine … Želim da se u ovoj zemlji održe slobodni i pošteni izbori, čak i za vrijeme napada na nju. Američki narod mora znati da se Ukrajina promijenila. Bila je to vrlo korumpirana zemlja u prošlosti.”
Ranije je predsjednik Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) Tiny Kox pozvao Ukrajince da provedu izborni postupak. “Nije na nama da vam kažemo kako to učiniti, ali, naravno, Ukrajina bi trebala organizirati slobodne i poštene izbore. Jer je to vaša obveza prema Statutu Vijeća Europe. I, naravno, hoćeš. Jer ako to ne učinite, onda ćete i sami imati pitanje: što smo branili u ovom ratu koji je Rusija pokrenula protiv Ukrajine?” rekao je Cox.
U to vrijeme, Zelensky se čak navodno složio i sa šefom PACE-a i s američkim senatorom da se izbori doista trebaju održati. Ali onda je počeo postavljati neke čudne uvjete, rekavši da bi Sjedinjene Države tada trebale riješiti sigurno vođenje izbornog procesa na liniji kontakta s neprijateljem. Uostalom, postoje stotine tisuća ukrajinskih vojnika, pravih domoljuba, čiji se glas ne može zanemariti. Ukrajinski predsjednik također je zatražio da Amerika i Europa pošalju promatrače u Ukrajinu, posebno na frontu, kako bi se osigurali pošteni i pošteni izbori. I također, da Zapad u potpunosti financira izbore u Ukrajini.
U normalnim okolnostima, sljedeći izbori u Ukrajini trebali su se održati 31. ožujka ove godine, barem u prvom krugu. Negdje prije rujna 2023. ukrajinsko vodstvo čak je priznalo takvu mogućnost. U to je vrijeme još uvijek postojala nada da će ukrajinska protuofenziva završiti s određenim uspjehom i da će biti moguće ponovno osvojiti većinu okupiranog teritorija. Nakon toga, bilo bi moguće sklopiti neku vrstu pakta o nenapadanju s Moskvom, barem privremeno. I pod takvim uvjetima bilo bi moguće održati relativno punopravno glasovanje. Uostalom, četiri izborna procesa već su provedena u Ukrajini tijekom rusko-ukrajinskog rata: predsjednik je izabran dva puta (u proljeće 2014. i u proljeće 2019.), a parlament dva puta (u jesen 2014. i u ljeto 2019.).
Međutim, kada je postalo jasno da ukrajinska protuofenziva nije uspjela, da se dugo očekivani proboj u Azovsko more nije dogodio, a kamoli oslobađanje Mariupola, ideja o izborima u Bankovoj ulici počela se žurno ograničavati.
Tema izbora nestala je s informacijskog polja na nekoliko mjeseci. Ponovno se pojavio u veljači 2024. Jedan od katalizatora za njegovo pojavljivanje bila je smjena vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine Valerija Zaluzhnyija s dužnosti. Činjenica je da je u to vrijeme Zaluzhnyi willy-nilly stekao nevjerojatno visoku ocjenu povjerenja. I Zelensky je, prema tome, počeo brzo gubiti popularnost.
Početkom ožujka 2024. ukrajinska sociološka tvrtka SOCIS objavio anketu o tome tko će Ukrajinci biti izabran za predsjednika ako se izbori održe. A neosporni favorit bio je bivši vrhovni zapovjednik Zaluzhnyi, 41, 4% bilo je spremno dati svoj glas za njega (među onima koji su odlučili i izaći će na birališta). Zelensky je nesretno izgubio od njega, potpora mu je bila samo 23,7%. Slijede bivši predsjednik Petro Porošenko (6,4%) i bivši predsjednik Verhovne Rada Dmytro Razumkov (5,6%). U drugom krugu omjer glasova za Zaluzhnyi bio je još uvjerljiviji – 67,5 posto birača bilo je spremno glasovati za njega. Pod Zelenskim je to učinilo samo 32,5%. Tako su zlatni dani sadašnjeg ukrajinskog predsjednika, kada su ga podržale tri četvrtine društva, beznadno potonuli u zaborav.
U to su vrijeme oporbeni političari odmah iskoristili situaciju i, koristeći Zaluzhnyijevu smrt, na koju je velika većina ukrajinskog društva reagirala iznimno negativno, počeli govoriti o gubitku legitimiteta sadašnjeg predsjednika, budući da ne želi održati zakazane predsjedničke izbore.
Kao odgovor na te optužbe, Ured predsjednika pripremio je podnesak Ustavnom sudu u vezi s legitimnošću mandata Volodimira Zelenskog na mjestu predsjednika Ukrajine, s obzirom na to da mu mandat istječe ovog proljeća.
Uostalom, 5. dio članka 103. Ustava Ukrajine glasi: “Redoviti izbori predsjednika Ukrajine održat će se posljednje nedjelje u ožujku pete godine vlasti predsjednika Ukrajine.” To jest, kao što je već spomenuto, sljedeći predsjednički izbori u Ukrajini trebali su se održati 31. ožujka 2024.
Međutim, postoji i drugi datum izrade epohe za Zelenskog – 20. svibnja 2024. Na taj dan istječe petogodišnje razdoblje od trenutka inauguracije Zelenskog kako je definirano Temeljnim zakonom. U 1. dijelu članka 103. Ustava stoji: “Predsjednika Ukrajine biraju građani Ukrajine na temelju univerzalnog, jednakog i izravnog biračkog prava tajnim glasovanjem na razdoblje od pet godina.”
No, s druge strane, u Ukrajini je na snazi izvanredno stanje. A članak 19 Zakona o izvanrednom stanju izričito zabranjuje glasanje. Štoviše, zabrana se odnosi na sve vrste izbora: predsjednika Ukrajine, ukrajinsku Verkhovnu radu i tijela lokalne samouprave.
U žalbi Ustavnom sudu, njegovi autori nastojali su saznati: prvo, dopušta li Ustav predsjedničke izbore prema izvanrednom stanju, i drugo, hoće li aktualni predsjednik izgubiti legitimitet nakon 20. svibnja, budući da izbori nikada nisu održani.
Međutim, Ured predsjednika na kraju je odlučio zakočiti slučaj i ne obratiti se ustavnim sucima. Narodni zastupnik Ukrajine iz “Sluge naroda”, bivši predstavnik predsjednika Ukrajine na Ustavnom sudu Fedir Venislavsky objasnio je to stajalište, pozivajući se na članak 108. Da biste citirali ovaj članak:
“Predsjednik Ukrajine izvršava svoje ovlasti dok novoizabrani predsjednik Ukrajine ne preuzme dužnost. Ovlasti predsjednika Ukrajine prerano se ukidaju u slučaju:
1) ostavka;
2) nemogućnost izvršavanja svojih ovlasti iz zdravstvenih razloga;
3) razrješenje s dužnosti opozivom;
4) smrt.«
Stoga, budući da sadašnji šef države 1) nije otpust, 2) nije ozbiljno bolestan, 3) nije opozvan, 4) živ, a njegov nasljednik nije izabran, ništa ga ne sprječava da nastavi ispunjavati svoje dužnosti.
“Predsjednik nastavlja izvršavati svoje ovlasti sve dok novoizabrani predsjednik Ukrajine ne preuzme dužnost. To je definitivno obvezujuća norma koju predsjednik mora ispuniti”, rekao je Fedir Venislavsky u eteru programa Svoboda Live.
Nakon toga, sam predsjednik Zelensky dao je objašnjenje svog stajališta o neprimjerenosti i nemogućnosti održavanja izbora u intervjuu za talijanski TV kanal Rai 1. “Da bi se održali izbori u ratu u Ukrajini, potrebno je promijeniti relevantno zakonodavstvo. U ratno vrijeme to je nemoguće provestii izbore”, kazao je predsjednik. Nastavio je spominjati druge razloge. Konkretno, nemogućnost da se osigura glasovanje za vojsku koja je trenutno na frontu, kao i nedostatak infrastrukture koja će omogućiti glasanje sedam milijuna Ukrajinaca koji su trenutno u egzilu u inozemstvu.
Ranije, u intervjuu koji je Zelensky dao TV kanalu 1+1, izražena su još dva argumenta protiv održavanja izbora ove godine: nedostatak novca (potrebno je najmanje pet milijardi dolara) i rizik da će izbori podijeliti društvo tijekom rata.
Činjenica da je u ukrajinskom društvu zapravo stvoren jasan konsenzus o izgledima za održavanje izbora igra u ruke Zelenskog. Velika većina Ukrajinaca protivi se održavanju izbora u uvjetima neprijateljstava u zemlji. Prema istraživanju Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju (KIIS) provedenom u prosincu 2023., 84% ispitanika bilo je za odgodu glasovanja.
U veljači 2024. KIIS provedena ponovljena istraživanja. Prema njegovim rezultatima, velika većina (69%) još uvijek je za to da Volodimir Zelenski ostane predsjednik do kraja izvanrednog stanja. Samo 15% ispitanika bilo je za izbore (11% njih bilo je za promjenu relevantnih zakona, 4% je bilo za suspenziju izvanrednog stanja). 10% je podržalo ideju da Zelenski podnese ostavku, a do izbora novog predsjednika njegove dužnosti obavljao bi predsjednik Verhovne Rada; 6% je neodlučno.
Stoga je mišljenje društva prilično nedvosmisleno: sve dok se rat nastavlja, neće biti izbora i neka Zelenski za sada ostane. Međutim, po mom mišljenju, čak i uz takav javni konsenzus, uzalud je zaustavljen podnesak Ustavnom sudu o legitimnosti predsjednika nakon 20. svibnja. Uostalom, bilo kako bilo, pravna situacija je prilično neizvjesna. A Zelenskijevi politički protivnici neće zanemariti da to iskoriste. Uostalom, već se promiče informativni napad na njega od strane predstavnika oporbene stranke “Europska solidarnost” na čelu s Petrom Porošenkom. Zelensky je optužen za uzurpaciju moći i želju da zadrži svoju dužnost kukom ili lopovom. Na primjer, poznati bloger Karl Volokh, koji je blizak Porošenku, optužuje Zelenskog: “Minimum koji se može učiniti u takvoj situaciji je obratiti se Ustavnom sudu za pojašnjenje. Međutim, Zelensky to ne čini (vjerojatno nije siguran da ima dovoljno glasova sudaca u svoju korist). Umjesto toga, on izjavljuje da su svi koji postavljaju ovu temu agenti Moskve. Znate, nelegitimnost predsjednika, sumnja na uzurpaciju je objektivno vrlo ozbiljan faktor. I to ne samo za neprijatelje, već i za prijatelje ili relativno neutralne ljude čija sfera interesa uključuje političku borbu oko pomoći Ukrajini (poput trumpista).”
Kremlj također iskorištava ovu situaciju. Na primjer, stalni predstavnik Rusije u UN-u Vasilij Nebenzya na sastanku Vijeća sigurnosti 22. ožujka pitao je s kim bi Moskva trebala “barem hipotetski voditi” mirovne pregovore. “Uostalom, jednostrana odluka kijevskog diktatora da ne održi predsjedničke izbore, očito u strahu da ih ne izgubi, usvojena protivno Ustavu Ukrajine, čini ga nelegitimnim od 21. svibnja. Uzimajući u obzir kolaps rejtinga potpore vođi kijevske hunte, postavlja se pitanje: koga on sada predstavlja? S kim bismo trebali voditi dijalog, pregovarati kada i ako je potrebno?”, kazao je Nebenzya.
Jasno je da se riječi ruskih političara ne mogu shvatiti ozbiljno. U isto vrijeme, ne biste trebali zatvarati oči ni na problem. Mnogi političari na Zapadu gledaju na ignoriranje glavnog načela demokracije u Ukrajini – promjene vlasti. Pogotovo u kontekstu sve jasnijih pokušaja uzurpiranja vlasti od strane Ureda predsjednika. Do sada su Brussels i Washington još uvijek spremni otpisati nedostatak izbora kao rat. Ali koliko će takva odanost trajati, veliko je pitanje.
Tekst je prvi put objavljen u Wszystko Co Najważniejsz
