U Rusiji već nekoliko tjedana traju velike čistke u redovima generala. Započeli su uhićenjem prvog zamjenika ministra obrane Timura Ivanova. To se dogodilo 23. travnja, kada je Sergej Shoigu još uvijek bio na čelu odjela i malo tko je predvidio njegovu ostavku. Sada smo toliko mudri i znamo da je slučaj Ivanov bio prvi udarac moćnom i naizgled neuništivom klanu dugogodišnjeg ministra obrane.
Štoviše, još uvijek nije potpuno jasno zašto je točno Timur Ivanov bio zatvoren. Naravno, bilo je više nego dovoljno razloga za njegovo zatvaranje. Preko njega su se odvijali ugovori za svu vojnu gradnju, uključujući i okupirana područja, gdje se novoizgrađena (ili bolje rečeno “neizgrađena”) zgrada mogla odmah otpisati kao ona koju su “uništile ukrajinske rakete”. Timur Ivanov nije ukrao ni milijune, već milijarde. Štoviše, nije skrivao svoj luksuzni život i život svojih žena i ljubavnica. Ali on je ukrao ne samo za sebe, nije uzalud bio nazvan “Shoiguov novčanik”, to jest, cijeli klan Shoigov bio je hranjen novcem koji je ukrao od vojske.
Isprva je bivši prvi zamjenik ministra optužen za prilično smiješnu optužbu – mito od milijun (6. dio članka 290. kaznenog zakona Ruske Federacije). S takvim novcem njegova supruga nije ni otišla u kupovinu kave. Tada je iznos mita brzo povećan na milijardu Ali to još uvijek nije uvjerljivo.
Svi su znali da je ruska vojska jazbina korupcije, ali do sada iz nekog razloga nitko zapravo nikome nije smetao, a ovdje, kako kažu Rusi, “evo bake i Dana svetog Jurja”. To jest, ne radi se o podmićivanju, već o nečem drugom. Pokušajmo shvatiti što.
Kao što je već spomenuto, uhićenje Timura Ivanova bio je svojevrsni uvod u ostavku Sergeja Shoigua s mjesta ministra obrane. Položaj koji je, u kontekstu dugotrajnog rata, zapravo postao drugi najvažniji i najutjecajniji u ruskoj državi. Da, formalno, Čini se da je Shoigu promaknut, prebačen tajniku Vijeća sigurnosti, ali u stvarnosti njegova nova pozicija sama po sebi ne znači praktički ništa. I što je najvažnije, ne daje pristup nikakvim resursima. A što klan može biti bez resursa? Nije iznenađujuće da su nakon samog ministra podnijeli ostavke i njegovi zamjenici – Shoiguova desna ruka i financijer, Ruslan Tsalikov, vršitelj dužnosti državnog savjetnika Ruske Federacije 1. klase (čin ekvivalentan vojnom generalu) i general pukovnik Yuri Sadovenko, načelnik Glavnog stožera Ministarstva obrane.
No, kasnije se ispostavilo da su Ivanovo uhićenje i Shoiguova ostavka u tvrtki samo početak čistki u vojnom okruženju. Proces je samo dobivao na zamahu. A sada stručnjaci čak povlače paralelu s 1937. godinom, kada je Josip Staljin započeo represiju protiv legendarnih zapovjednika.
Sljedeća žrtva bio je general pukovnik Yuri Kuznetsov, voditelj Glavnog kadrovskog odjela Ministarstva obrane Ruske Federacije. Dana 13. svibnja uhićen je, također optužen za primanje mita u posebno velikim razmjerima (6. dio članka 290. kaznenog zakona Ruske Federacije).
21. svibnja uhićen je general bojnik Ivan Popov, bivši zapovjednik 58. armije. Ne sjećate se? To je isti “general Spartak” koji je u srpnju 2023. snimio audio poruku svojim podređenima, gdje je oštro kritizirao vojne vlasti. Zbog takve smjelosti Popov je smijenjen s dužnosti u srpnju 2023. godine. Nakon toga je upućen u mnogo sigurniju Siriju.
Za razliku od dvojice prethodnih optuženika, Popov nije optužen za podmićivanje, već za prijevaru u posebno velikom opsegu (4. dio članka 159. kaznenog zakona). Iako, kako kažu Rusi, “hren nije slađi”. Prema ruskim medijima, protiv Popova je pokrenut kazneni postupak navodno u svezi s krađom i prodajom metalnih konstrukcija koje su isporučene za izgradnju utvrda na pročelju.
23. svibnja postalo je poznato o uhićenju načelnika Glavne uprave za komunikacije Ministarstva obrane Ruske Federacije general-pukovnika Vadima Shamarina, a obnašao je i dužnost zamjenika načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Ruske Federacije. Shamarin je optužen za primanje mita od 36 milijuna od Alekseja Vysokova, izvršnog direktora permske telefonske tvornice Telta, i Elene Grishine, glavne računovođe, zbog “povećanja količine proizvoda isporučenih prema državnim ugovorima za potrebe ruskog Ministarstva obrane” (6. dio članka 290. kaznenog zakona Ruske Federacije).
Kasnije tog dana uhićen je general pukovnik Vladimir Verteletsky, šef ruskog ministarstva obrane. Istražni odbor Ruske Federacije optužio ga je za zlouporabu položaja u izvršenju državnih naloga, što je uzrokovalo gubitke državi u iznosu od 70 milijuna Prema istrazi, 2022. godine prihvatio je nedovršeni rad “kao dio istraživačkog i razvojnog rada prema državnom ugovoru”.
Osim tih generala, uhićene su i osobe povezane s njima – davatelji mita i podređeni, ali nećemo se detaljno zadržavati na njimaOh, i razmotrimo ove kolateralne žrtve koje nemaju utjecaja na procese koji se odvijaju u Moskvi.
Dakle, kao što možemo vidjeti, čistke u vojsci ne odvijaju se u određenom vektoru, već u različitim smjerovima. Oni “odsijecaju glave” Shoiguovom narodu, narodu načelnika Glavnog stožera Valeryja Gerasimova i protivnicima prvog i drugog (slučaj “generala Spartaka”). A to može biti zbunjujuće za neke. Pa, zato što je Shoigu pao u nemilost ruskog vođe, ali Gerasimov navodno ostaje na njegovom mjestu, tako da je s njim očito sve u redu. A Popovo uhićenje potpuno zbunjuje ionako složenu kombinaciju.
Kao što je već spomenuto, verzija korupcije može se shvatiti isključivo kao službeno objašnjenje koje nema nikakve veze sa stvarnim uzrocima represije među generalima. U današnjoj Rusiji sustav moći, bilo politički, ekonomski ili vojni, prožet je korupcijom. Stoga svatko može biti zatvoren u bilo kojem trenutku (čak i sam Putin, kada dođe pravi trenutak). Stoga, ako odbacimo formalnosti, možemo izgraditi dva objašnjenja, dvije verzije događaja.
Prvo, može se pretpostaviti da je Putin odlučio zastrašiti vojno zapovjedništvo u cjelini. Zašto? Šef Kremlja već je vjerovao u pobjedu ruskog oružja. I to ne samo u Ukrajini. Nedavni događaji vezani za provokacije na granici u Baltičkom moru ili na rijeci Narvi pokazuju da Putin nastoji proširiti svoje širenje dalje, čak i na zemlje članice NATO-a. Već sebe vidi ili kao najnovijeg Napoleona ili Hitlera. Stoga ne želi dijeliti lovorike pobjednika (kožu neubijenog medvjeda) s generalima, koji će, po njegovom mišljenju, sami nadoknaditi nered. Štoviše, sam rat je značajno povećao status vojske. I nakon pobjede, bit će toliko ponosni da će osjetiti gotovo arbitre sudbina. I svaka kontrola nad njima će biti izgubljena. I tako nije daleko od vojne pobune. Štoviše, već je postojao presedan u lipnju 2023. godine, kada je njegov nedavno odani vazal Jevgenij Prigožin naveo svoje Wagnerove nasilnike da zauzmu Moskvu. Isti Hitler imao je nesretan incident s vodstvom Wehrmachta, što ga je gotovo koštalo života. U tom kontekstu, prisjetimo se Staljina, koji je nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu organizirao velike čistke u Crvenoj armiji kako bi srušio aroganciju pobjedničkih generala.
Za Putina je prijetnja vojnom pobunom mnogo gora od bilo koje oporbe ili mogućih zavjera u njegovom najužem krugu. Stoga možemo pretpostaviti da je Putin udario s predrasudama kako bi zastrašio zapovjedništvo vojske, kako bi jasno dao do znanja da nije vrijedno razmišljati ni na trenutak o bilo kakvom pokušaju uklanjanja ruskog vođe s vlasti.
Druga verzija je pogoršanje borbe između vojske i FSB-a. Uostalom, od prvih dana velike invazije, od neuspjele ofenzive na Kijev, od izgorjele ruske opreme u ulici Vokzalna u Buchi, između dviju agencija vodila se žestoka borba žaba i zmija oko toga tko je kriv za sve te neuspjehe. Vojska tvrdi da su krive posebne službe, koje su smjestile vojsci, dajući potpuno lažnu sliku stanja obrambene sposobnosti Oružanih snaga Ukrajine i spremnosti ukrajinskog društva da se odupre agresoru. I FSB optužuje vojsku da su na neki način korumpirani, slabo obučeni, nesposobni prevladati “neku Ukrajinu”, “uzeti Kijev za tri dana”. I sada je jasno da su ruski Chekisti na kraju pobijedili u ovom sukobu. Eliminirali su Shoigua i cijeli njegov klan, a na njegovo mjesto ministra obrane stavili Andreja Belousova, koji im je bio blizak. A prije toga, naravno, uspjeli su uvjeriti Putina da su u pravu.
Stoga vjerujem da su sve te “analitičke izjave” da je Putin ozbiljno preuzeo vojsku, da će sada spaliti korupciju u vojsci vrućim željezom, optimizirati državne naredbe u vojne svrhe, staviti gospodarstvo na ratnu osnovu prazne priče. U Kremlju postoji tradicionalna borba za moć i utjecaj, što može samo oslabiti borbenu sposobnost ruske vojske. Zato ne obraćajte pažnju na ovu mišju gužvu u Moskvi, jer ona radi svoje za nas.
